Gubavac je napisao/la: A sad bih molio samo da mi Svetm Pismom potvrdite Marijin božanski status i gdje je to Krist dao Mariji takav status
Zašto bi Pismom potvrđivali nešto što ne vjerujemo?
U protivnom tvrdite nešto što je u direktnom konfliktu sa Svetim Pismom što samo govori da nemate snage podnijeti i nositi istinu kakva nam je preko Pisma dana.
Mi ne vjerujemo u to za što nas optužuješ. Dakle, sad kad si upozoren trebao bi se odreć svojih optužbi jer ćeš inače počiniti težak grijeh klevete.
Isto tako sam đavao se pretvara u anđela svjetla kako bi što efektivnije obmanuo.
Istina, đavo je vrlo kreativan u svojem zavođenju i njegove metode su vrlo bogate i različite. Od lažnih ukazanja, do lažnih uvjeravanja o vlastitoj dostojnosti.
Što se tiče lažnih ukazanja, tu treba riječ prepustit Crkvi koja će svojim pravorjekom izreći o čemu se uistinu radi.
Zašto je svima tako nevjerovatno za povjerovati da su možda međugorska ukazanja đavolje djelo?
Konačni sud o tome će dati Crkva i ta odluka će biti prihvaćena od strane svih katolika. Do tog trenutka, mi smo slobodni zadržat vlastito uvjerenje, s tim da ne činimo ništa što bi bilo protivno danoj nam Objavi koju imamo Pismom i Tradicijom.
Sagledajmo to iz perspektive Pisma koje daje jasan nalog :
1. Korinćanima 10,31Ako dakle jedete, ako li pijete, ako li drugo što činite, sve na slavu Božju činite!Gdje je slava Božja u Međugorskim ukazanjima? Gdje je Bog u svemu tome? Tko je fokus svega? Bog? Ja nebih rekao!
U središtu ukazivanja je Bog kao što je Bog središte i svih Marijanskih molitvi.
A što se tiče tvoje procjene, ona nije mjerodavna. Tim više što svoje zaključke temeljiš na krivim premisama.
Zar vam uz svu istinu koja vam je otkrivena treba ukazanja?
Ukazanja ne objavljuju nikakvu novu istinu koja bi mjenjala nešto što već ne znamo. Ona mogu pomoći nekome da dođe do toga da povjeruje onoj objavi koja nam je već dana. Jer, kad nas se poziva na obraćenje jer smo u opasnosti, tu se ne govori ništa što mi i onako ne znamo, nego se jedino poziva na odgovor na to što znamo ali slabo vršimo.
Istina je da bi ukazanja bila nepotrebna kad bi svi imali vjeru od zlata. Na žalost, to nije tako nego je puno ljudi u dubokom snu i u strašnoj opasnosti od pogiblji. Stoga ne bi trebalo čudit jedno ovakvo upozorenje i poziv na obraćenje.
Čemu vam onda služi Riječ i Duh Sveti? Za ukras? Da skuplja prašinu po policama ili životima i slično?
Iz svojih krivih premisa si izvukao još jedan kriv zaključak.
Bog nam je Riječ punu čuda koja je činio i ostavio nam je životne priče ljudi koje je promijenio kroz Duha Svetoga i još ne vjerujete!!!
Hvala Bogu pa ipak nisi ti taj koji će prosuđivat moju vjeru.
Pa draga braćo i sestre nećete onda vjerovati ni da vam oganj padne sa neba. Bog nikada ne ćini da fokus našeg poštivanja pada na nekog drugoga osim Njega.
Mi znamo što vjerujemo, bilo ukazanje lažno, bilo istinito. I mi znamo zašto vjerujemo Crkvi koja je tu od početka i koja će biti tu do kraja.
Jer kad se katolika pita...
vjeruješ li tumačenju kojeg imate unatoč činjenici da postoje desetci tisuća različitih tumačenja?on odgovara:
vjerujem!A kad nas se zatraži razlog te naše vjere onda kažemo:
Vjerujem jer je Bog vjeran svojim obećanjima i ako On obeća da će se Njegovo učenje čuvat od koljena do koljena, onda je to sigurnije od svake ljudske misli. Dakle, vjerujem Crkvi jer vjerujem Bogu i Njegovim obećanjima.S druge strane, sigurnost u istinitost vjere koja ne leži na tom obećanju nego na našem osobnom tumačenju (koje nema svoju potvrdu u prethodnim generacijama), ne leži na vjeri u istinitost Božjeg obećanja nego, dapače, leži na pretpostavci vlastite nadahnutosti.
A to je, s proštenjem, vrlo nesiguran temelj za gradnju vjere. Jer, čovjek mora biti prilično (čak grešno) samouvjeren da bi rekao: moje tumačenje je točno a od svih ostalih nije.
I to je razlog zašto sam ja katolik a ne član bilo koje druge denominacije... Kao katolik se ne moram uzdati u sebe nego je dovoljno da vjerujem Božjem obećanju, a kao protestant bih morao ne vjerovat Božjem obećanju nego bi trebao slijepo vjerovat sebi koji sam i slab i grešan.
A to znači (da se vratimo na temu), kako Crkva kaže tako ću ja prihvatit. Dok me Crkva, svojom konačnom odlukom ne obaveže na vjeru, zadržat ću svoje uvjerenje bez da ga namećem nekome tko se s njim ne slaže.