Sola Scriptura-pro et contra

"omnis scriptura divinitus inspirata et utilis ad docendum ad arguendum ad corrigendum ad erudiendum in iustitia ut perfectus sit homo Dei ad omne opus bonum instructus"

(2Tim 3,16.17)

Načelo "isključivo Sveto Pismo" (Sola Scriptura), kao jedinoga izvora Božje objave, čini glavno obilježje protestantizma. Pa ipak,i Sveto Pismo dopušta Predaju (2 Solunjanima 2,15; 2 Timoteju 2,2),


Što uistinu piše u Bibliji o apostolskoj predaji??

Više o "Sola Scripturi" na blogu... http://catholic.blog.hr

Povijest razvoja marijanskih dogmi još je jedan dokaz o načinu na koji Duh Sveti uvodi Crkvu u puninu istine o kršćanskoj vjeri. Isus je rekao da će ostati s nama u sve dane, da će nas Duh voditi, te da vrata paklena neće nadvladati Njegovu Crkvu. Isus, koji je s nama po Svojemu Duhu u Crkvi, jest živa Predaja, koja sa sve većom jasnoćom svakome dobu i svakoj kulturi priopćava Evanđelje spasenja.

Zadnji pasus iz Evanđelja Svetoga Ivana (Ivan 21,25) implicitno ukazuje na postojanje Predaje: "A ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale."

Sveta je Predaja jedno od glavnih područjâ prepirke. Načelo "isključivo Sveto Pismo" (Sola Scriptura), kao jedinoga izvora Božje objave, čini glavno obilježje protestantizma.

Pa ipak, Sveto Pismo dopušta Predaju (2 Solunjanima 2,15; 2 Timoteju 2,2), te se nigdje u Svetome Pismu ne spominje da je samo Ono cjelina objave. Ako se načelo "Sola Scriptura" ne može naći u Bibliji, kako ga onda mogu podržavati oni koji vjeruju samo u ono što kaže Biblija?

Biblija se često poziva na propovijedano Evanđelje, usmenu Predaju koja je prethodila (i ujedno prati) onu pismenu. Ako je Biblija jedini izvor objave, tada prvi naraštaji kršćana nisu imali objave, budući da nisu imali Bibliju, odnosno, točnije, Novi Zavjet. No, istina je da su imali Riječ Božju: naučavali su im je Apostoli i njihovi nasljednici.

Načelo "isključivo Sveto Pismo" (Sola Scriptura), kao jedinoga izvora Božje objave, čini glavno obilježje protestantizma. Pa ipak,i Sveto Pismo dopušta Predaju (2 Solunjanima 2,15; 2 Timoteju 2,2),


Što uistinu piše u Bibliji o apostolskoj predaji??

Više o "Sola Scripturi" na blogu... [url=http://catholic.blog.hr

http://catholic.blog.hr[/quote[/url]]


Naravno da Sveto Pismo dopusta predaju, ja nisam protiv toga, svako normalan nije protiv toga. Samo, problem nastaje kod toga sta je predaja? Ovde se razmimoilaze protestanti sa tradicionalistima. U predaju su usle razne stvari koje svog izvora nikada nisu imale u ranoj crkvi.


A kada kazes da Sveto Pismo dopusta predaju, ja se slazem sa time, ali i dalje pitam: koju predaju? Jer, ko ima vlast i moc da reinterpretira kontext u kom su nastali novozavetni spisi? Ovo je ozbiljan problem. Jer crkva je uzela sebi to pravo da tumaci Bibliju, a treba biti obrnuto-treba biti poslusna Bibliji. Osim toga, pravo sveto predanje jesu zapisi njihovih svedoka, a to znaci da su prava predanja spisi apostola.

Amen.

A dalje, Sveto Pismo isto tako kaze da ljudi zbog svoje predaje ukidaju Bozju rec (!), ono nas upozorava da nas niko ne zarobi predajama, pa nikom nista. Jevadjelje po Mateju 15, ako se ne varam (ili Marko 7), Kolosanima 2:8.

Samo Pismo daje definiciju sta su predanja: ono sto i primih, to vam i predadoh. Nauk novozavetnih hriscana, odnosno apostola, to su prava predanja. Koja su dobila svoju formu u pisanom obliku. I sve sto je suprotno toj pravoj predaji, ljudska je tvorevina i nista vise. Cak je i suprotna sa pravom predajom.

Poz.

111. Protestantski glavni tekst koji «dokazuje» sola Scriptura, 2 Tim 3,16, pada, pošto kaže da je Biblija korisna, ali ne i dovoljna za odgajanje u pravednosti. Katolicizam se slaže da je izvrsna za te svrhe, ali ne isključivo ona, kao što je to u protestantizmu. Nadalje, kad Sv. Pavao govori o «Pismu» ovdje, Novi zavjet još nije postojao (sasvim sigurno još preko 300 godina), tako da se to odnosi samo na Stari zavjet. Ovo bi značilo da Novi zavjet nije bio neophodan kao pravilo vjere, ako bi sola Scriptura bila istina, ako bi se pretpostavilo da se aludira na to u ovom retku.



112. Ako su gore navedenih jedanaest faktora istiniti, katolicizam je uspio održati da je sva njegova Tradicija u skladu sa Biblijom, čak i tamo gdje Biblija šuti ili samo implicitno govori o nečemu. Za katolicizam, svaka doktrina se ne treba najprije naći u Bibliji, jer to je protestantski princip sola Scriptura. Sa druge strane, većina katoličkih teologa tvrdi da se svo katoličko učenje može naći u nekom obliku u Bibliji, u začetku ili prema (obično proširenom) izvođenju, a da je Biblija stvarno dovoljna za spasenje, kad bi ona bila jedino što netko ima (na pustom otoku ili sl.).



113. Kao što su promišljeni evangelički učenjaci ukazali, nepromišljanje o sola Scriptura stajalištu (ponekad se upotrebljava solo Scriptura) može se izokrenuti u «bibliolatriju,»[1]skoro do klanjanja Bibliji umjesto Bogu koji je njen autor. Taj mentalitet je sličan muslimanskom pogledu na Otkrivenje, gdje nikakav ljudski element nije uključen. Sola Scriptura, ispravnije shvaćeno od sofisticiranije (npr. Reformirane) protestantske perspektive, znači da je Biblija najveći autoritet u kršćanstvu, ne zabilješka svega što je Bog rekao i učinio, kao što mnogi evangelici vjeruju.



114. Kršćanstvo je istinski i neizbježno povijesno. Svi događaji Isusovog života (inkarnacija, raspeće, uskrsnuće, uzašašće itd.) povijesni su, kao što je bilo i propovijedanje apostola. Nadalje, Tradicija je na neki način, neizbježna, protivno brojnim protestantskim kratkovidnim tvrdnjama. To je istina kako za velike stvari (ekleziologija, trinitarizam, opravdanje) kao i za male (crkveni budžeti, tipovi glazbe za obožavanje, duljina propovijedi itd.). Svako odbacivanje određene tradicije uključuje sklonost (prikrivenu ili otvorenu) prema zamjenskoj tradiciji nekog pojedinca (npr. ako je sav Crkveni autoritet prezren, čak je pojedinačna autonomija «tradicija,» koja bi trebala biti čuvana kao kršćansko gledište po nekoj modi).



115. Sola scriptura doslovno ne može biti istina, praktički govoreći, za većinu kršćana kroz povijest, od kad se prenosivi tip štamparskog stroja pojavio tek sredinom 15. st. Propovijedajuća i usmena tradicija, zajedno sa stvarima kao pobožne prakse, kršćanski blagdani, kršćanska arhitektura i druga sakralna umjetnost, bili su primarni prenosioci evanđelja 1400 godina. U svim ovim stoljećima, sola Scriptura smatrala bi se nemogućom i apsurdnom apstrakcijom.



116. Protestantizam tvrdi da je Katolička Crkva «nadodavala Bibliji.» Katolička Crkva odgovara da je ona samo izvadila implikacije[2] Biblije (razvoj doktrina [nauka]), i slijedila razumijevanje rane Crkve, i da su protestanti «izvukli» nešto iz Biblije ignorirajući velike dijelove koje predlaže katoličko stajalište. Svaka strana misli da je druga «nebiblijska,» ali na različite načine.



117. Sola Sctriptura je protestantima «Ahilova peta.» Samo zazivati sola Scriptura nije riješenje problema autoriteta i sigurnosti tako dugo dok mnogobrojne interpretacije postoje. Kada bi Biblija bila tako jasna da bi se svi protestanti složili jednostavno čitajući je sa spremnošću da prihvate i slijede njezin nauk, bila bi to jedna stvar. Ali budući da to dugoročno nije slučaj (mnoštvo «denominacija»), sola Scriptura je u najboljem slučaju maštarija. Skoro sve u čemu se svi protestanti slažu je da je katolicizam pogrešan, ili u doktrinama u kojima se već slažu s katolicima. Od svih protestantskih ideja, «jasnoća» ili razumljivost Biblije je sigurno je jedna od najapsurdnijih i najočiglednije pogrešnih.



118. Rečeno na drugi način, imati Bibliju ne pokazuje da je privatni sud pojedinca nepogrešiv. Interpretacija je neminovna isto kao tradicija i takva individualna interpretacija je rasprostranjena sa pojedinčevim vlastitim tradicijama, i prijašnjim teološkim sklonostima, priznavao on to ili ne. Zbog toga je Katoličkoj Crkvi apsolutno potrebno postojanje reda u istinskom autoritetu, da spriječi zabune, pogreške i podijele.



119. Katolicizam se ne odnosi prema Bibliji kao mračnoj, misterioznoj i nepristupačnoj, ali bdije da ju zaštiti od proizvoljnih i zastranjivačkih egzegeza[3] (2 pt 1,20; 3,16). Najbolje protestantske tradicije traže da učine isto, ali su neadekvatne i neučinkovite od kada su podijeljene.



120. Protestantizam ima golemi problem sa kanonom Novog zavjeta. Razmirice i neslaganja koji se tiču pravog popisa knjiga koje sačinjavaju NZ koji su trajali do 397. g., kada je Koncil u Kartagi konačno progovorio, sa sigurnošću dokaza da Biblija nije «auto - autentična,»[4], kao što protestanti vjeruju. Neki iskreni, pobožni, i učeni kršćani sumnjaju u kanonicitet nekih knjiga koje su sada u Bibliji, dok drugi smatraju knjige Pisma koje nisu konačno uključene u kanon. Sv. Atanazije je 367. prvi popisao svih 27 knjiga Novog zavjeta kao Sveto Pismo.



121. Koncil u Kartagi, u odlučivanju kanona cijele Biblije 397., uključio je tzv. «apokrifne» knjige, koje su protestanti izbacili iz Biblije (drugim riječima, iz kasne tradicije). Ranije do 16. st. ove knjige su smatrane Pismom, te čak nisu bile odvojene od drugih, kao što su to danas u protestantskim Biblijama među onim protestantima koji ih uključuju. Protestantizam prihvaća autoritet tog koncila za Novi zavjet, ali ne i za Stari zavjet, kao što proizvoljno i selektivno prihvaća ili odbija druge koncilske odluke, prema tome kako se slaže njihovim protestantskim «dogmama» ili sklonostima.



122. Suprotno protestantskom antikatoličkom mitu, Katolička Crkva oduvijek je štovala Bibliju, i nije ju gušila (žalila se na neke protestantske prijevode, ali protestanti su često činili isto prema katoličkim verzijama i čak raznim protestantskim). To je dokazano po brižnom radu redovnika u čuvanju i kopiranju rukopisa, i stalnim prijevodima na materinje jezike (kao suprotnost lažima da su Biblije bile samo na latinskom), među ostalim bogatim i nepobitnim povijesnim dokazima. Biblija je katolička knjiga, i koliko god ju protestanti proučavali i proglašavali da je to njihova vlastita osobitost, moraju priznati svoj neporecivi dug Katoličkoj Crkvi koja je odlučila kanon, i sačuvala Bibliju netaknutom 1400 godina.

Kako bi Katolička Crkva mogla biti «protiv Biblije,» kao što antikatolici kažu, a u isto vrijeme ju čuvati i uzvišeno štovati toliko dugo godina?

Sama ta misao je toliko apsurdna, koliko i samopobijajuća. Ako je katolicizam zaista ogavan kao što bi antikatolici htjeli da vjerujemo, protestantizam bi trebao sastaviti svoju vlastitu Bibliju, umjesto da koristi onu koju su primili od Katoličke Crkve, budući da se njoj očigledno ne može vjerovati.



123. Protestantizam poriče Misnu Žrtvu, protivno kršćanskoj Tradiciji i Bibliji (Post 14,18; Ps 110,4; Iz 66,18.21; Mal 1,11; Heb 7,24-25; 13,10; Otk 5,1-10; usporedi 8,3; 13,. Katolicizam, to mora biti naglašeno, ne vjeruje da je Isus žrtvovan ponovno i ponovno na svakoj Misi; nego je svaka Misa uprisutnjenje (prikazanje) jedne Kalvarijske Žrtve na Križu, koja nadilazi vrijeme i prostor, kao u Otk 13,8.






[1] obožavanje Biblije, idolopoklonstvo prema Bibliji


[2] vidi fusnotu 19


[3] pogledaj pod fusnotu 5


[4] da sama po sebi dokazuje svoju vjerodostojnost, autentičnost, istinitost i točnost

Obožavati ono što piše u Bibliji nije IDOLOPOKLONSTVO već NAJVEĆA ZAPOVEST ILI BOŽIJA ŽELJA, a to je: "LJUBITI GOSPODA SVIM SRCEM SVOJIM, SVOM DUŠOM SVOJOM, SVOM SNAGOM SVOJOM..." To je najveća zapovest i želja Božijeg srca. Kada veličamo Bibliju, mi veličamo ono što je Bog govorio, odnosno veličamo Božiju Reč - ljubimo Božiju Reč; a sobzirom da je BOG U SVOJOJ REČI i da BOG JESTE REČ, (Evanđelje po Jovanu 1:1.) mi onda činimo najbolju moguću stvar u svom životu.

Brat Aladin
www.nevesta-hristova.org

111. Protestantski glavni tekst koji «dokazuje» sola Scriptura, 2 Tim 3,16, pada, pošto kaže da je Biblija korisna, ali ne i dovoljna za odgajanje u pravednosti. Katolicizam se slaže da je izvrsna za te svrhe, ali ne isključivo ona, kao što je to u protestantizmu. Nadalje, kad Sv. Pavao govori o «Pismu» ovdje, Novi zavjet još nije postojao (sasvim sigurno još preko 300 godina), tako da se to odnosi samo na Stari zavjet. Ovo bi značilo da Novi zavjet nije bio neophodan kao pravilo vjere, ako bi sola Scriptura bila istina, ako bi se pretpostavilo da se aludira na to u ovom retku.

Hm, nije ovo "glavni" text koji dokazuje Sola Scriptura, cisto da se razumemo. Ne znam, tako se meni cini. Osim toga, posto kaze da je Biblija korisna, ali ne i dovoljna, sto znaci ne iskljucivo ona-ja bih dodao drugacije: gde u istom textu ostaje mogucnost za ista drugacije?? Osim toga, kontext kaze da je sve pismo bogomnadahnuto, i korisno je da bi covek bio-spasen, a sta ce ti vise od toga??? U textu nema ni ideje da moramo znaci citati,npr., i znati engleski, pa hocemo li kazati da je to Pavao imao na umu?? Ili je nesto drugo u pitanju?? Dakle, kada je u pitanju licno spasenje-sasvim je dovoljno citati Bibliju, a ako je bilo dovoljno citati samo stari zavet, koliko je dovoljnije i potpunije nase spasenje ukoliko citamo i novi zavet! Prema tome, nacelo Sola Scriptura jeste neophodno pravilo vere, isuvise no dovoljno.

112. Ako su gore navedenih jedanaest faktora istiniti, katolicizam je uspio održati da je sva njegova Tradicija u skladu sa Biblijom, čak i tamo gdje Biblija šuti ili samo implicitno govori o nečemu. Za katolicizam, svaka doktrina se ne treba najprije naći u Bibliji, jer to je protestantski princip sola Scriptura. Sa druge strane, većina katoličkih teologa tvrdi da se svo katoličko učenje može naći u nekom obliku u Bibliji, u začetku ili prema (obično proširenom) izvođenju, a da je Biblija stvarno dovoljna za spasenje, kad bi ona bila jedino što netko ima (na pustom otoku ili sl.).

Ovde postoji jedan veliki problem, a to je taj sto se prosto Bibliji namece kontext, umesto da se on pazljivo cita, umesto da se dozvoli Bibliji da ona sama odredjuje kontext. Iz tog razloga se mnogo toga moze naci u Bibliji, ono cega i zapravo nema. Tako postoje mnoge dogme i ucenja tradicije, a cega nema u Bibliji, niti se pak nazire, osim ako se krivo tumaci kontext. No to nije ni bitno, prosto iz razloga sto Biblija u KC nije na istom nivou kao kod protestanata, pa tako mi to ni ne smeta. Smeta mi samo silovanje texta, odnosno nametanje textu ono cega u njemu nema.

113. Kao što su promišljeni evangelički učenjaci ukazali, nepromišljanje o sola Scriptura stajalištu (ponekad se upotrebljava solo Scriptura) može se izokrenuti u «bibliolatriju,»[1]skoro do klanjanja Bibliji umjesto Bogu koji je njen autor. Taj mentalitet je sličan muslimanskom pogledu na Otkrivenje, gdje nikakav ljudski element nije uključen. Sola Scriptura, ispravnije shvaćeno od sofisticiranije (npr. Reformirane) protestantske perspektive, znači da je Biblija najveći autoritet u kršćanstvu, ne zabilješka svega što je Bog rekao i učinio, kao što mnogi evangelici vjeruju.

Nema smesnije izjave no optuziti protestante za bibliolatriju, jer katolici imaju mnogo vise problema sa idolatrijom, pa je brane na njima svojstven nacin. Isto tako, nije uopste poenta o klanjanju Bibliji i slicno, stvar je nerazumevanja sto Biblija znaci prosecnom prot. verniku, a ja kada sam vise puta pitao: sto znaci princip sola scriptura, vidjen iz ugla protestanata, niko nije znao odgovoriti nista. To samo govori o nepoznavanju teme, a prica se o njoj.

114. Kršćanstvo je istinski i neizbježno povijesno. Svi događaji Isusovog života (inkarnacija, raspeće, uskrsnuće, uzašašće itd.) povijesni su, kao što je bilo i propovijedanje apostola. Nadalje, Tradicija je na neki način, neizbježna, protivno brojnim protestantskim kratkovidnim tvrdnjama. To je istina kako za velike stvari (ekleziologija, trinitarizam, opravdanje) kao i za male (crkveni budžeti, tipovi glazbe za obožavanje, duljina propovijedi itd.). Svako odbacivanje određene tradicije uključuje sklonost (prikrivenu ili otvorenu) prema zamjenskoj tradiciji nekog pojedinca (npr. ako je sav Crkveni autoritet prezren, čak je pojedinačna autonomija «tradicija,» koja bi trebala biti čuvana kao kršćansko gledište po nekoj modi).

Dolazak na ovaj forum je jedna vrsta tradicije. Citanje Biblije i molitve i pricanja o Bogu i svojoj religiji je isto tako tradicija. I to uopste nije lose. Biblija nije protiv zdrave tradicije, ali kada ta tradicija pocne da odudara od biblijskog ucenja, onda je to losa tradicija, i Isus je govorio protiv nje!!! Dakle, uopce nisam protiv tradicije, ali ne prihvatam bilo koju tradiciju ukoliko se ona suproti onim sto je Bog kazao.

115. Sola scriptura doslovno ne može biti istina, praktički govoreći, za većinu kršćana kroz povijest, od kad se prenosivi tip štamparskog stroja pojavio tek sredinom 15. st. Propovijedajuća i usmena tradicija, zajedno sa stvarima kao pobožne prakse, kršćanski blagdani, kršćanska arhitektura i druga sakralna umjetnost, bili su primarni prenosioci evanđelja 1400 godina. U svim ovim stoljećima, sola Scriptura smatrala bi se nemogućom i apsurdnom apstrakcijom.

Ovo nije tacno. De de, kazi mi, kako se evandjelje prenosilo u prvom, drugom stolecu?? I osim toga, ponovo bih pitao, sto znaci princip "Sola Scriptura"?? Zar ne vidis da ni katolici nemaju pravilnu sliku o tome?? Pa kako se tradicija prenosila, zapisom?? Kojim zapisom kada su stamparije nastale u 15 stolecu??? Eto, isto tako se i Biblija prenosila-prepisivanjem rukopisa, tako je i nastala Biblija, a ne stamparijama. Te stvari koje ti kazes da su bili usmeni prenosioci 1400 godina-pa uopste to nije tacno, jer kada se crkva centralizovala i zauzela vladajucu poziciju-nije ni bilo potrebe za propovedanjem.

116. Protestantizam tvrdi da je Katolička Crkva «nadodavala Bibliji.» Katolička Crkva odgovara da je ona samo izvadila implikacije[2] Biblije (razvoj doktrina [nauka]), i slijedila razumijevanje rane Crkve, i da su protestanti «izvukli» nešto iz Biblije ignorirajući velike dijelove koje predlaže katoličko stajalište. Svaka strana misli da je druga «nebiblijska,» ali na različite načine.

Mozda si u pravu. S tim sto mnogi vasi teolozi kazu da za neke katolicke dogme jednostavno nema mesta u Bibliji, ali to je tradicija, i to ti je to. Ne moze se cak ni ne znam kojim natezanjem mnogo toga dokazati Biblijom, pa tako opaska protestantizma donekle stoji.

117. Sola Sctriptura je protestantima «Ahilova peta.» Samo zazivati sola Scriptura nije riješenje problema autoriteta i sigurnosti tako dugo dok mnogobrojne interpretacije postoje. Kada bi Biblija bila tako jasna da bi se svi protestanti složili jednostavno čitajući je sa spremnošću da prihvate i slijede njezin nauk, bila bi to jedna stvar. Ali budući da to dugoročno nije slučaj (mnoštvo «denominacija»), sola Scriptura je u najboljem slučaju maštarija. Skoro sve u čemu se svi protestanti slažu je da je katolicizam pogrešan, ili u doktrinama u kojima se već slažu s katolicima. Od svih protestantskih ideja, «jasnoća» ili razumljivost Biblije je sigurno je jedna od najapsurdnijih i najočiglednije pogrešnih.

Ni ovo bas nije u potpunosti tacno, prosto sto te princip sola scriptura poziva na autoritet iza koga stoji Bog, ono sto Pismo govori, govori zapravo Bog. Razlike koje postoje u protestantizmu nisu tako velike, u stvari, zavisi kako se posmatra stvar, jer nisu danas ni svi protestanti koji se nazivaju protestantima, to je zanimljivo, samo sto mnogi ne razmisljaju tako i ne gledaju tako. Vrlo su retke denominacije koje zaista u potpunosti pokusavaju slediti princip sola scriptura, odnosno koje pokusavaju razumeti ono sto Bog kaze u Bibliji, i zatim to pretociti u praxu (to je prava sola scriptura).

118. Rečeno na drugi način, imati Bibliju ne pokazuje da je privatni sud pojedinca nepogrešiv. Interpretacija je neminovna isto kao tradicija i takva individualna interpretacija je rasprostranjena sa pojedinčevim vlastitim tradicijama, i prijašnjim teološkim sklonostima, priznavao on to ili ne. Zbog toga je Katoličkoj Crkvi apsolutno potrebno postojanje reda u istinskom autoritetu, da spriječi zabune, pogreške i podijele.

Rečeno na drugi način, imati Bibliju ne pokazuje da je privatni sud pojedinca nepogrešiv===amen, ovo je tacno. Medjutim, ovo isto vazi i za katolicku crkvu. Ono sto ne zna prosecni katolik, jeste to kako je nastala dogma u njegovoj crkvi?? Pa, upravo kroz pojedince. Jedan covek je nesto "smislio", a drugi su ga zatim sledili. Cesto su vekovi prosli dok nesto nije postala praksa ili tradicija, da bi se na nekim saborima nesto izglasalo kao dogma. Najveca je zabluda obicnog katolika koji misli da je sve tako palo sa neba, i optuzujuci protestante za individualizam i individ. interpretaciju-ne uvidja da njegova crkva je utemeljena na individualnim tumacenjem pojedinaca kroz istoriju, a koje su drugi vremenom usvajali da bi se kasnije stvorila dogma. Na ovakve kritike katolika ja se samo mogu prijatno nasmijati nepoznavanjem njihove vlastite teologije i ucenja.

119. Katolicizam se ne odnosi prema Bibliji kao mračnoj, misterioznoj i nepristupačnoj, ali bdije da ju zaštiti od proizvoljnih i zastranjivačkih egzegeza[3] (2 pt 1,20; 3,16). Najbolje protestantske tradicije traže da učine isto, ali su neadekvatne i neučinkovite od kada su podijeljene.

Ova izjava je ravna mojoj izjavi da je najlepse selo u Kini to i to... Pa ko sam ja da o tome pricam?? dakle, ne slazem se sa ovom izjavom, a osim toga--pa u katolickoj crkvi Biblija je vise no misteriozna, sacralna knjiga, cak i nepristupacna, i samo je pojedinci citaju, za razliku od protestantizma. Osim toga, nije Biblija kriva zbog njene zloupotrebe, nije problem u samom principu sola scriptura, no u ljudima. Princip je savrsen, i dobar je, ali ljudi nisu. To je problem.

120. Protestantizam ima golemi problem sa kanonom Novog zavjeta. Razmirice i neslaganja koji se tiču pravog popisa knjiga koje sačinjavaju NZ koji su trajali do 397. g., kada je Koncil u Kartagi konačno progovorio, sa sigurnošću dokaza da Biblija nije «auto - autentična,»[4], kao što protestanti vjeruju. Neki iskreni, pobožni, i učeni kršćani sumnjaju u kanonicitet nekih knjiga koje su sada u Bibliji, dok drugi smatraju knjige Pisma koje nisu konačno uključene u kanon. Sv. Atanazije je 367. prvi popisao svih 27 knjiga Novog zavjeta kao Sveto Pismo.

Protestanti nemaju problem sa kanonom, bas kao sto ga nisu imali ni hriscani prvog veka. Ako ga oni nisu imali, a imali su ga oni nakon njih, to samo znaci da je polako dolazilo do sve veceg nerazumevanja o ulozi apostolskih pisama u prvoj Crkvi. Osim toga, kanon novog zaveta nit' je nastao u 4 veku, nit' je tada napisan. Tada je samo objedinjen na jedno mesto, sto je i logicno, jer je i kanonizacija staroga zaveta trajala vremenom, nisu svi spisi odmah u isto vreme smatrani za "Pismo", pa tako je slucaj i sa novim zavetom. Ja tu ne vidim bas nikakav problem, bas nikakav.

121. Koncil u Kartagi, u odlučivanju kanona cijele Biblije 397., uključio je tzv. «apokrifne» knjige, koje su protestanti izbacili iz Biblije (drugim riječima, iz kasne tradicije). Ranije do 16. st. ove knjige su smatrane Pismom, te čak nisu bile odvojene od drugih, kao što su to danas u protestantskim Biblijama među onim protestantima koji ih uključuju. Protestantizam prihvaća autoritet tog koncila za Novi zavjet, ali ne i za Stari zavjet, kao što proizvoljno i selektivno prihvaća ili odbija druge koncilske odluke, prema tome kako se slaže njihovim protestantskim «dogmama» ili sklonostima.

Koncil u Kartagi je to odlucio, nasuprot jevrejskim koncilima koji su bili vekovima pre pisanja i nastanka novoga zaveta, koji su odbacili apokrifne knjige kao nekanonske, pa sto bi ih mi prihvatili?? Protestanti su ga izbacili iz Biblije prosto iz tih razloga. Osim toga, nigde se ne moze naci ni jedan novozavetni text koji bi podupirao ideju da su apokrifi nadahnuti spisi, i da trebaju biti delom kanona. Termin "Pismo" u novome zavetu nikada se ne odnosi na apokrifne knjige, iako je tacno da se one na par mesta citiraju, ali ovo se najbolje razume kada se zna kosu su ulogu imali apokrifi u zivotima zidova. Apokrifi kod njih nikada nisu bili na istom rangu sa Svetim Pismom staroga zaveta.

Posto zurim, cujemo se jos....


Pozdrav svima.

Mali princ je napisao/la:

Postoji li Kristov namjesnik na Zemlji u vidu jednog čovjeka?

Mi smo Kristovo stado, a ovce trebaju svog pastira, zar ne? Taj Pastir jest Krist, no On je postavio da umjesto Njega tu bude Njegov namjesnik. Prvo je bio Petar, a danas?

Svatko treba Učitelja, inače je sve prepušteno stihiji i samovolji i često vodi u propast.

... a ja mislio da je poslao Duha Svetog kao svog zamjenika???

Hrvoje hrki je napisao/la:

,,Biblija je katolička knjiga, i koliko god ju protestanti proučavali i proglašavali da je to njihova vlastita osobitost, moraju priznati svoj neporecivi dug Katoličkoj Crkvi koja je odlučila kanon, i sačuvala Bibliju netaknutom 1400 godina."

pa pitam odkud to da je Biblija katolička knjiga?
i da je ona čuvala tokom 1400 tamnog srednjeg veka ! okovanu lancima !
ja se izvinjavam ali su ovo istorijske činjenice .

zar Biblija nije Božija knjiga i zar je nije on čuvao tih 1400 god.

i reci mi još ko je pokrenuo reformaciju Bog ili čovek ?

pozdrav !

Evo nekih odgovora na vaša pitanja:

122. Suprotno protestantskom antikatoličkom mitu, Katolička Crkva oduvijek je štovala Bibliju, i nije ju gušila (žalila se na neke protestantske prijevode, ali protestanti su često činili isto prema katoličkim verzijama i čak raznim protestantskim). To je dokazano po brižnom radu redovnika u čuvanju i kopiranju rukopisa, i stalnim prijevodima na materinje jezike (kao suprotnost lažima da su Biblije bile samo na latinskom), među ostalim bogatim i nepobitnim povijesnim dokazima.Biblija je katolička knjiga, i koliko god ju protestanti proučavali i proglašavali da je to njihova vlastita osobitost, moraju priznati svoj neporecivi dug Katoličkoj Crkvi koja je odlučila kanon, i sačuvala Bibliju netaknutom 1400 godina


119. Katolicizam se ne odnosi prema Bibliji kao mračnoj, misterioznoj i nepristupačnoj, ali bdije da ju zaštiti od proizvoljnih i zastranjivačkih egzegeza[3] (2 pt 1,20; 3,16). Najbolje protestantske tradicije traže da učine isto, ali su neadekvatne i neučinkovite od kada su podijeljene.

hrvoje hrki je napisao/la:

Evo nekih odgovora na vaša pitanja:

122. Suprotno protestantskom antikatoličkom mitu, Katolička Crkva oduvijek je štovala Bibliju, i nije ju gušila (žalila se na neke protestantske prijevode, ali protestanti su često činili isto prema katoličkim verzijama i čak raznim protestantskim). To je dokazano po brižnom radu redovnika u čuvanju i kopiranju rukopisa, i stalnim prijevodima na materinje jezike (kao suprotnost lažima da su Biblije bile samo na latinskom), među ostalim bogatim i nepobitnim povijesnim dokazima.Biblija je katolička knjiga, i koliko god ju protestanti proučavali i proglašavali da je to njihova vlastita osobitost, moraju priznati svoj neporecivi dug Katoličkoj Crkvi koja je odlučila kanon, i sačuvala Bibliju netaknutom 1400 godina


119. Katolicizam se ne odnosi prema Bibliji kao mračnoj, misterioznoj i nepristupačnoj, ali bdije da ju zaštiti od proizvoljnih i zastranjivačkih egzegeza[3] (2 pt 1,20; 3,16). Najbolje protestantske tradicije traže da učine isto, ali su neadekvatne i neučinkovite od kada su podijeljene.

Pa ko jos veruje u ovo sto si naveo?? Mislim, ovo je velika demagogija, prijatelju. Prvo, nije katolicka crkva "odlucila kanon", a jos manje sacuvala Bibliju, da se razumemo, ali znas kako, vec sam umoran malo od ovih tema, kao sto vec negde rekoh. Valjda svako ima pravo verovati sto zeli, pa izvoli, ti si covek koji imas dovoljno mozga da znas sto izbires, bas kao i ja, pa kom opanci tom i dzeri. Valjda i dalje ostajemo ljudi i frendovi...?

Pozdrav.

moki72 je napisao/la:

Hrvoje hrki je napisao/la:

,,Biblija je katolička knjiga, i koliko god ju protestanti proučavali i proglašavali da je to njihova vlastita osobitost, moraju priznati svoj neporecivi dug Katoličkoj Crkvi koja je odlučila kanon, i sačuvala Bibliju netaknutom 1400 godina."

pa pitam odkud to da je Biblija katolička knjiga?
i da je ona čuvala tokom 1400 tamnog srednjeg veka ! okovanu lancima !
ja se izvinjavam ali su ovo istorijske činjenice .

zar Biblija nije Božija knjiga i zar je nije on čuvao tih 1400 god.

i reci mi još ko je pokrenuo reformaciju Bog ili čovek ?

pozdrav !

hoćeš reći da Duh sveti nije djelovao kroz Svetu Crkvu katoličku ( i Ortodoksnu recimo) sve do lutera i ekipe

pa jadan bi Bog bio kad nebi imao svoje Crkve sve do 5. stoljeća, kako vi želite sugerirati

možeš li mi odgovoriti na ovo kad si tako dobro proučio bibliju i vjeru:pop:

A kako je to Bog delova? Kroz inkviziciju, krstase ili na neki drugi nacin? Mozes mi ovo objasniti? Jer, i mene to pitanje zanima.

Pozdrav.

No Nick je napisao/la:

A kako je to Bog delova? Kroz inkviziciju, krstase ili na neki drugi nacin? Mozes mi ovo objasniti? Jer, i mene to pitanje zanima.

Pozdrav.

o tim temam je naširoko pisano na drugim temama
nema potrebe da se posebno naglašava

ali meni nitko nije odgovorio , zašto mnogi reformirani misle da je istinsko kršćanstvo- Kristova Crkva počela tek u 15. stoljeću??

po tome , opet naglašavam ispada da Krist nije imao Crkve 15 stoljeća od širenja evanđelja:pale:
koje vi apsurede zastupate, da padneš u nesvijest

o tim temam je naširoko pisano na drugim temama
nema potrebe da se posebno naglašava

A gde to, nisam vidio? Iskreno receno, meni ovaj tvoj odgovor vise zvuci kao pokusaj da se ne odgovori, ali nema veze, ne smeta mi. Vasi teolozi i istoricari su svesni vasih promasaja mnogo vise no sto si ti spreman to priznati, no sta ja marim za to, ja gledam odnos sa ljudima, licni kontakt, tako da dok mene ne proganjas-sve je ok.

ali meni nitko nije odgovorio , zašto mnogi
reformirani misle da je istinsko kršćanstvo- Kristova Crkva počela tek
u 15. stoljeću??

Pa?? Mozda tako oni misle. Kazao si "mnogi", a ne svi. Ja licno ne smatram da je Crkva "nastala" i to "ex nihilo" u 15 veku. E sad, zasto reformirani to misle-pitaj njih, ja znam odgovor ali ga ne zelim kazati.

po tome , opet naglašavam ispada da Krist nije imao Crkve 15 stoljeća od širenja evanđelja
koje vi apsurede zastupate, da padneš u nesvijest

Oni, druze, oni. Ne ja. Ja nesto drugacije verujem.

Ajde uvek odvoji razmakom kada stavis neki smajlic, bolje se vidi...

Pozdrav.

Sola scriptura

Jn 21:25 ... not everything is in the Bible.
2 Thess 2:15; 2 Tim 2:2; 1 Cor 11:2; 1 Thess 2:13 ... Paul speaks of oral tradition.
Acts 2:42 ... early Christians followed apostolic tradition.
2 Pet 3:16 ... Bible hard to understand, get distorted.
2 Jn 1:12; 3 Jn 1:13-14 ... more oral tradition.
2 Pet 1:20-21 ... against personal interpretation.
Acts 8:31; Heb 5:12 ... guidance needed to interpret scriptures.

Crkva ili Biblija.

http://crkvadok.sosblog.com/Crkveni-dokumenti-b1/p-Arnold-Damen-Crkva-ili-Biblija-b1-p5.htm

Glavna tema danas na sinodi bila je inkulturacija Biblije u obitelji. Pritom su dani različiti prijedlozi: darovati Bibliju svima, kako bi svatko imao svoj osobni primjerak; poučavati Sveto pismo u školama; pročitati svake večeri, u svakoj obitelji, jednu rečenicu, a potom razmišljati o njoj

http://www.radiovaticana.org/cro/Articolo.asp?c=236817


Tko ili sto se mjenja u korist Biblije!