111. Protestantski glavni tekst koji «dokazuje» sola Scriptura, 2 Tim 3,16, pada, pošto kaže da je Biblija korisna, ali ne i dovoljna za odgajanje u pravednosti. Katolicizam se slaže da je izvrsna za te svrhe, ali ne isključivo ona, kao što je to u protestantizmu. Nadalje, kad Sv. Pavao govori o «Pismu» ovdje, Novi zavjet još nije postojao (sasvim sigurno još preko 300 godina), tako da se to odnosi samo na Stari zavjet. Ovo bi značilo da Novi zavjet nije bio neophodan kao pravilo vjere, ako bi sola Scriptura bila istina, ako bi se pretpostavilo da se aludira na to u ovom retku.
Hm, nije ovo "glavni" text koji dokazuje Sola Scriptura, cisto da se razumemo. Ne znam, tako se meni cini. Osim toga, posto kaze da je Biblija korisna, ali ne i
dovoljna, sto znaci ne iskljucivo ona-ja bih dodao drugacije: gde u istom textu ostaje mogucnost za ista drugacije?? Osim toga, kontext kaze da je sve pismo bogomnadahnuto, i korisno je da bi covek bio-spasen, a sta ce ti vise od toga??? U textu nema ni ideje da moramo znaci citati,npr., i znati engleski, pa hocemo li kazati da je to Pavao imao na umu?? Ili je nesto drugo u pitanju?? Dakle, kada je u pitanju licno spasenje-sasvim je dovoljno citati Bibliju, a ako je bilo dovoljno citati samo stari zavet, koliko je dovoljnije i potpunije nase spasenje ukoliko citamo i novi zavet! Prema tome, nacelo Sola Scriptura jeste neophodno pravilo vere, isuvise no dovoljno.
112. Ako su gore navedenih jedanaest faktora istiniti, katolicizam je uspio održati da je sva njegova Tradicija u skladu sa Biblijom, čak i tamo gdje Biblija šuti ili samo implicitno govori o nečemu. Za katolicizam, svaka doktrina se ne treba najprije naći u Bibliji, jer to je protestantski princip sola Scriptura. Sa druge strane, većina katoličkih teologa tvrdi da se svo katoličko učenje može naći u nekom obliku u Bibliji, u začetku ili prema (obično proširenom) izvođenju, a da je Biblija stvarno dovoljna za spasenje, kad bi ona bila jedino što netko ima (na pustom otoku ili sl.).
Ovde postoji jedan veliki problem, a to je taj sto se prosto Bibliji namece kontext, umesto da se on pazljivo cita, umesto da se dozvoli Bibliji da ona sama odredjuje kontext. Iz tog razloga se mnogo toga moze naci u Bibliji, ono cega i zapravo nema. Tako postoje mnoge dogme i ucenja tradicije, a cega nema u Bibliji, niti se pak nazire, osim ako se krivo tumaci kontext. No to nije ni bitno, prosto iz razloga sto Biblija u KC nije na istom nivou kao kod protestanata, pa tako mi to ni ne smeta. Smeta mi samo silovanje texta, odnosno nametanje textu ono cega u njemu nema.
113. Kao što su promišljeni evangelički učenjaci ukazali, nepromišljanje o sola Scriptura stajalištu (ponekad se upotrebljava
solo Scriptura) može se izokrenuti u «
bibliolatriju,»[1]skoro do klanjanja Bibliji umjesto Bogu koji je njen autor. Taj mentalitet je sličan muslimanskom pogledu na Otkrivenje, gdje nikakav ljudski element nije uključen.
Sola Scriptura, ispravnije shvaćeno od sofisticiranije (npr. Reformirane) protestantske perspektive, znači da je Biblija najveći autoritet u kršćanstvu, ne zabilješka svega što je Bog rekao i učinio, kao što mnogi evangelici vjeruju.
Nema smesnije izjave no optuziti protestante za
bibliolatriju, jer katolici imaju mnogo vise problema sa idolatrijom, pa je brane na njima svojstven nacin. Isto tako, nije uopste poenta o klanjanju Bibliji i slicno, stvar je nerazumevanja sto Biblija znaci prosecnom prot. verniku, a ja kada sam vise puta pitao: sto znaci princip sola scriptura, vidjen iz ugla protestanata, niko nije znao odgovoriti nista. To samo govori o nepoznavanju teme, a prica se o njoj.
114. Kršćanstvo je istinski i neizbježno povijesno. Svi događaji Isusovog života (inkarnacija, raspeće, uskrsnuće, uzašašće itd.) povijesni su, kao što je bilo i propovijedanje apostola. Nadalje, Tradicija je na neki način, neizbježna, protivno brojnim protestantskim kratkovidnim tvrdnjama. To je istina kako za velike stvari (ekleziologija, trinitarizam, opravdanje) kao i za male (crkveni budžeti, tipovi glazbe za obožavanje, duljina propovijedi itd.). Svako odbacivanje određene tradicije uključuje sklonost (prikrivenu ili otvorenu) prema zamjenskoj tradiciji nekog pojedinca (npr. ako je sav Crkveni autoritet prezren, čak je pojedinačna autonomija «tradicija,» koja bi trebala biti čuvana kao kršćansko gledište po nekoj modi).
Dolazak na ovaj forum je jedna vrsta tradicije. Citanje Biblije i molitve i pricanja o Bogu i svojoj religiji je isto tako tradicija. I to uopste nije lose. Biblija nije protiv zdrave tradicije, ali kada ta tradicija pocne da odudara od biblijskog ucenja, onda je to losa tradicija, i Isus je govorio protiv nje!!! Dakle, uopce nisam protiv tradicije, ali ne prihvatam bilo koju tradiciju ukoliko se ona suproti onim sto je Bog kazao.
115. Sola scriptura doslovno ne može biti istina, praktički govoreći, za većinu kršćana kroz povijest, od kad se prenosivi tip štamparskog stroja pojavio tek sredinom 15. st. Propovijedajuća i usmena tradicija, zajedno sa stvarima kao pobožne prakse, kršćanski blagdani, kršćanska arhitektura i druga sakralna umjetnost, bili su primarni prenosioci evanđelja 1400 godina. U svim ovim stoljećima, sola Scriptura smatrala bi se nemogućom i apsurdnom apstrakcijom.
Ovo nije tacno. De de, kazi mi, kako se evandjelje prenosilo u prvom, drugom stolecu?? I osim toga, ponovo bih pitao, sto znaci princip "Sola Scriptura"?? Zar ne vidis da ni katolici nemaju pravilnu sliku o tome?? Pa kako se tradicija prenosila, zapisom?? Kojim zapisom kada su stamparije nastale u 15 stolecu??? Eto, isto tako se i Biblija prenosila-prepisivanjem rukopisa, tako je i nastala Biblija, a ne stamparijama. Te stvari koje ti kazes da su bili usmeni prenosioci 1400 godina-pa uopste to nije tacno, jer kada se crkva centralizovala i zauzela vladajucu poziciju-nije ni bilo potrebe za propovedanjem.
116.
Protestantizam tvrdi da je Katolička Crkva «nadodavala Bibliji.» Katolička Crkva odgovara da je ona samo izvadila implikacije
[2] Biblije (razvoj doktrina [nauka]), i slijedila razumijevanje rane Crkve, i da su protestanti «izvukli» nešto iz Biblije ignorirajući velike dijelove koje predlaže katoličko stajalište. Svaka strana misli da je druga «nebiblijska,» ali na različite načine.
Mozda si u pravu. S tim sto mnogi vasi teolozi kazu da za neke katolicke dogme jednostavno nema mesta u Bibliji, ali to je tradicija, i to ti je to. Ne moze se cak ni ne znam kojim natezanjem mnogo toga dokazati Biblijom, pa tako opaska protestantizma donekle stoji.
117. Sola Sctriptura je protestantima «Ahilova peta.» Samo zazivati sola Scriptura nije riješenje problema autoriteta i sigurnosti tako dugo dok mnogobrojne interpretacije postoje. Kada bi Biblija bila tako jasna da bi se svi protestanti složili jednostavno čitajući je sa spremnošću da prihvate i slijede njezin nauk, bila bi to jedna stvar. Ali budući da to dugoročno nije slučaj (mnoštvo «denominacija»), sola Scriptura je u najboljem slučaju maštarija. Skoro sve u čemu se svi protestanti slažu je da je katolicizam pogrešan, ili u doktrinama u kojima se već slažu s katolicima. Od svih protestantskih ideja, «jasnoća» ili razumljivost Biblije je sigurno je jedna od najapsurdnijih i najočiglednije pogrešnih.
Ni ovo bas nije u potpunosti tacno, prosto sto te princip sola scriptura poziva na autoritet iza koga stoji Bog, ono sto Pismo govori, govori zapravo Bog. Razlike koje postoje u protestantizmu nisu tako velike, u stvari, zavisi kako se posmatra stvar, jer nisu danas ni svi protestanti koji se nazivaju protestantima, to je zanimljivo, samo sto mnogi ne razmisljaju tako i ne gledaju tako. Vrlo su retke denominacije koje zaista u potpunosti pokusavaju slediti princip sola scriptura, odnosno koje pokusavaju razumeti ono sto Bog kaze u Bibliji, i zatim to pretociti u praxu (to je prava sola scriptura).
118. Rečeno na drugi način, imati Bibliju ne pokazuje da je privatni sud pojedinca nepogrešiv. Interpretacija je neminovna isto kao tradicija i takva individualna interpretacija je rasprostranjena sa pojedinčevim vlastitim tradicijama, i prijašnjim teološkim sklonostima, priznavao on to ili ne. Zbog toga je Katoličkoj Crkvi apsolutno potrebno postojanje reda u istinskom autoritetu, da spriječi zabune, pogreške i podijele.
Rečeno na drugi način, imati
Bibliju ne pokazuje da je privatni sud pojedinca nepogrešiv===amen, ovo je tacno. Medjutim, ovo isto vazi i za katolicku crkvu. Ono sto ne zna prosecni katolik, jeste to kako je nastala dogma u njegovoj crkvi?? Pa, upravo kroz pojedince. Jedan covek je nesto "smislio", a drugi su ga zatim sledili. Cesto su vekovi prosli dok nesto nije postala praksa ili tradicija, da bi se na nekim saborima nesto izglasalo kao dogma. Najveca je zabluda obicnog katolika koji misli da je sve tako palo sa neba, i optuzujuci protestante za individualizam i individ. interpretaciju-ne uvidja da njegova crkva je utemeljena na individualnim tumacenjem pojedinaca kroz istoriju, a koje su drugi vremenom usvajali da bi se kasnije stvorila dogma. Na ovakve kritike katolika ja se samo mogu prijatno nasmijati nepoznavanjem njihove vlastite teologije i ucenja.
119. Katolicizam se ne odnosi prema Bibliji kao mračnoj, misterioznoj i nepristupačnoj, ali bdije da ju zaštiti od
proizvoljnih i zastranjivačkih egzegeza[3] (2 pt 1,20; 3,16). Najbolje protestantske tradicije traže da učine isto, ali su neadekvatne i neučinkovite
od kada su podijeljene.
Ova izjava je ravna mojoj izjavi da je najlepse selo u Kini to i to...
Pa ko sam ja da o tome pricam?? dakle, ne slazem se sa ovom izjavom, a osim toga--pa u katolickoj crkvi Biblija je vise no misteriozna, sacralna knjiga, cak i nepristupacna, i samo je pojedinci citaju, za razliku od protestantizma. Osim toga, nije Biblija kriva zbog njene zloupotrebe, nije problem u samom principu sola scriptura, no u ljudima. Princip je savrsen, i dobar je, ali ljudi nisu. To je problem.
120. Protestantizam ima golemi problem sa
kanonom Novog zavjeta. Razmirice i neslaganja koji se tiču pravog popisa knjiga koje sačinjavaju NZ koji su trajali do 397. g., kada je Koncil u Kartagi konačno progovorio, sa sigurnošću dokaza da Biblija nije «auto - autentična,»
[4], kao što protestanti vjeruju. Neki iskreni, pobožni, i učeni kršćani sumnjaju u kanonicitet nekih knjiga koje su sada u Bibliji, dok drugi smatraju knjige Pisma koje nisu konačno uključene u kanon. Sv. Atanazije je 367. prvi popisao svih 27 knjiga Novog zavjeta kao Sveto Pismo.
Protestanti nemaju problem sa kanonom, bas kao sto ga nisu imali ni hriscani prvog veka. Ako ga oni nisu imali, a imali su ga oni nakon njih, to samo znaci da je polako dolazilo do sve veceg nerazumevanja o ulozi apostolskih pisama u prvoj Crkvi. Osim toga, kanon novog zaveta nit' je nastao u 4 veku, nit' je tada napisan. Tada je samo objedinjen na jedno mesto, sto je i logicno, jer je i kanonizacija staroga zaveta trajala vremenom, nisu svi spisi odmah u isto vreme smatrani za "Pismo", pa tako je slucaj i sa novim zavetom. Ja tu ne vidim bas nikakav problem, bas nikakav.
121. Koncil u Kartagi, u odlučivanju kanona cijele Biblije 397., uključio je tzv. «apokrifne» knjige, koje su protestanti izbacili iz Biblije (drugim riječima, iz kasne tradicije). Ranije do 16. st. ove knjige su smatrane Pismom, te čak nisu bile odvojene od drugih, kao što su to danas u protestantskim Biblijama među onim protestantima koji ih uključuju. Protestantizam prihvaća autoritet tog koncila za Novi zavjet, ali ne i za Stari zavjet, kao što proizvoljno i selektivno prihvaća ili odbija druge koncilske odluke, prema tome kako se slaže njihovim protestantskim «dogmama» ili sklonostima.
Koncil u Kartagi je to odlucio, nasuprot jevrejskim koncilima koji su bili vekovima pre pisanja i nastanka novoga zaveta, koji su odbacili apokrifne knjige kao nekanonske, pa sto bi ih mi prihvatili?? Protestanti su ga izbacili iz Biblije prosto iz tih razloga. Osim toga, nigde se ne moze naci ni jedan novozavetni text koji bi podupirao ideju da su apokrifi nadahnuti spisi, i da trebaju biti delom kanona. Termin "Pismo" u novome zavetu nikada se ne odnosi na apokrifne knjige, iako je tacno da se one na par mesta citiraju, ali ovo se najbolje razume kada se zna kosu su ulogu imali apokrifi u zivotima zidova.
Apokrifi kod njih nikada nisu bili na istom rangu sa Svetim Pismom staroga zaveta.
Posto zurim, cujemo se jos....
Pozdrav svima.
. Katolicizam, to mora biti naglašeno, ne vjeruje da je Isus žrtvovan ponovno i ponovno na svakoj Misi; nego je svaka Misa uprisutnjenje (prikazanje) jedne Kalvarijske Žrtve na Križu, koja nadilazi vrijeme i prostor, kao u Otk 13,8.
