Sola Scriptura-Soli Deo Gloria:www.tagnet.org/cyberspace

Sola Scriptura-Soli Deo Gloria -dopisna bibijska škola -
Dopisna biblijska škola - online
www.tagnet.org/cyberspace

Papa Benedikt XVI. se danas na trgu Svetoga Petra, pred mnoštvom hodočasnika osvrnuo na lik i djelo velikoga crkvenoga oca svetog Jeronima.
Ne poznavati Pismo - znači ne poznavati Krista, citirao je papa Benedickt XVI:
Benedikt erinnerte an eine wichtige Überzeugung des Hieronymus: ‚Die Schrift nicht kennen, heißt Christus nicht kennen’
Zadržat ćemo danas svoju pozornost na svetom Jeronimu, crkvenome ocu koji je u središte svoga života postavio Bibliju: preveo ju je na latinski jezik, tumačio je u svojim djelima, a ponajprije ju je nastojao konkretno živjeti za svoga duga zemaljskog života, unatoč svome poznatome teškom i raspaljivom karakteru što mu ga je dala priroda rekao je na početku današnje audijencije Sveti Otac.
Jeronim se rodio u Stridonu oko 347. godine, u kršćanskoj obitelji koja mu je omogućila prikladan odgoj i obrazovanje, poslavši ga i u Rim kako bi ondje dovršio školovanje. Osjetio je privlačnost svjetovnoga života, no prevladala je kod njega želja i zanimanje za kršćansku vjeru. Primivši krštenje oko godine 366., usmjerio se prema asketskome životu i pošavši u Akvileju, ondje je postao dijelom skupine gorljivih kršćana koju je on sam nazivao sličnom "koru blaženih", a okupljala se oko biskupa Valerijana. Otišao je potom za Istok te je kao pustinjak živio u Pustinji Kalcidi, južno od Alepa , posvetivši se ozbiljno studiju. Usavršio je svoje poznavanje grčkoga, a počeo je učiti hebrejski, prevodio je kodekse i patristička djela – kazao je Benedikt XVI. Razmatranje, samoća, dodir s Riječi Božjom doveli su dozrijevanja njegova kršćanskoga senzibiliteta. Snažno je osjećao teret svoga nekadašnjeg mladenačkog života, a živo je primjećivao i kontrast između poganskoga mentaliteta i kršćanskoga života. Taj je kontrast postao poznat po dramatičnom i živom "viđenju", u kojem mu se učinilo kao da je bičevan pred Bogom, jer je "ciceronovac a ne kršćanin" nastavio je dalje Papa. Godine 382. prešao je u Rim gdje ga je papa Damaz, čuvši glas o njegovu asketsku životu i znanstvenoj kompetenciji, uzeo kao tajnika i savjetnika. Ohrabrio ga je i da započne novi latinski prijevod biblijskih tekstova iz pastoralnih i kulturnih razloga. Neke osobe iz rimske aristokracije, posebice plemkinje Paula, Marcela, Asela, Lea i ostale, želeći se posvetiti putu kršćanskoga savršenstva i produbiti poznavanje Riječi Božje, izabrale su ga kao duhovnoga vođu i učitelja u metodičkom pristupu svetim tekstovima.
Nakon smrti pape Damaza, Jeronim je napustio Rim godine 385. i krenuo u hodočašće, isprva u Svetu zemlju, tihu svjedokinju zemaljskoga Kristova života, a zatim u Egipat, zemlju koju su odabrali mnogi monasi. Godine 386. zaustavio se u Betlehemu gdje su, velikodušnošću plemenite gospođe Paule, izgrađeni jedan muški i jedan ženski samostan te svratište za hodočasnike koji su dolazili u Svetu zemlju, "misleći kako Marija i Josip nisu imali gdje bi se smjestili". U Betlehemu je ostao sve do smrti, nastavljajući sa svojom intenzivnom djelatnošću: tumačio je Božju Riječ; branio je vjeru, snažno se suprotstavljajući raznim krivovjerjima, poticao je monahe na savršenstvo; poučavao je mlade učenike klasičnoj i kršćanskoj kulturi; pastirskim je duhom primao hodočasnike koji su posjećivali Svetu zemlju. Preminuo je u svojoj ćeliji, u blizini spilje Rođenja, 30. rujna 419./420. godine završio je papa Benedikt XVI. govoreći o životu svetoga Jeronima.
Nadalje, Sveti Otac je oslikao velebno djelo velikoga sveca i crkvenog oca. Njegova književna sprema i široka erudicija omogućile su Jeronimu da izvrši reviziju i prijevod mnogih biblijskih tekstova. Riječ je o dragocjenom djelu za latinsku Crkvu i za zapadnu kulturu. Na temelju izvornih tekstova i zahvaljujući usporedbi s prethodnim prijevodima, on je izvršio reviziju četiriju evanđelja na latinskom jeziku, potom Psaltira, te većeg dijela Staroga zavjeta. Vodeći računa o hebrejskom i grčkom izvorniku, o grčkom prijevodu Septuaginte, kao i o prethodnim latinskim prijevodima, Jeronim je, potpomognut ostalim suradnicima, mogao ponuditi bolji prijevod koji čini takozvanu Vulgatu, "službeni" tekst latinske Crkve. Zanimljivo je primijetiti kriterije kojih se ovaj veliki bibličar držao u svome prevoditeljskom poslu. Otkriva ih on sam kad izjavljuje da poštuje čak i red riječi Svetoga pisma, jer je u njemu, kaže, "čak i poredak riječi otajstvo", to jest objava. Ističe usto potrebu utjecanja izvornim tekstovima: "Ako bi se podigla kakva raspra među Latinima o Novom zavjetu, zbog različitih oblika teksta u rukopisima, utecimo se izvorniku, to jest grčkome tekstu, na kojemu je napisan Novi savez. Na isti način i za Stari zavjet, ima li razlike između grčkih i latinskih tekstova, pozovimo se na izvorni tekst, hebrejski. Tako sve što izlazi iz izvora, moći ćemo naći i u potocima istaknuo je Papa. Jeronim je također tumačio i brojne biblijske tekstove. Po njemu, tumačenja moraju ponuditi različita mišljenja, "tako da oprezan čitatelj, nakon što je pročitao različita tumačenja i nakon što je upoznao različita mišljenja - koja valja prihvatiti ili odbaciti - sam mogne procijeniti koje je najvjerodostojnije te, poput stručnjaka u mjenjačnici, odbaci lažan novac".
Snažno je i živo pobijao krivovjerce koji su dovodili u pitanje tradiciju i vjeru Crkve. Dokazao je i važnost i vrijednost kršćanske književnosti, kao već dostojne da je se usporedi s onom klasičnom. Učinio je to napisavši De viris illustribus, djelo u kojem Jeronim predstavlja biografije više od stotinu kršćanskih pisaca. Napisao je i životopise monaha, oslikavajući, uz ostale duhovne životne putove, i monaški ideal. Usto, preveo je razna djela grčkih pisaca. Konačno, u svojoj važnoj zbirci pisama, tom remek-djelu latinske književnosti, Jeronim se pokazuje sa svim svojim značajkama učena čovjeka, askete i duhovnoga vođe. Dopustimo i mi da nas, draga braćo i sestre, vodi ovaj mudar učitelj duha. Prihvatimo onaj njegov poziv što ga je jednom uputio Paulinu Nolanskome: "Gledajmo da naučimo na zemlji one istine čija će se trajnost nastaviti i u nebu" zaključio ja na kraju papa Benedikt XVI.Na današnjoj audijenciji bila je prisutna i skupina hrvatskih hodočasnika. Poslušajmo njihove dojmove sa susreta sa Svetim Ocem:
„Was heute noch hochmodern ist, ist morgen schon uralt. Das Wort Gottes hingegen ist Wort des ewigen Lebens und trägt in sich die Ewigkeit - und damit, was bleibenden Wert hat.“ Mit diesem starken Appell hat Benedikt heute in der Generalaudienz zum Lesen der Heiligen Schrift aufgefordert. In seiner Reihe über die Kirchenväter ging es am Mittwoch um den Heiligen Hieronymus, den Urheber der offiziellen katholischen Übersetzung der Bibel, der sogenannten „Vulgata“. Geboren ist Hieronymus 347 in Stridon, dem heutigen Laibach in Slowenien.

„Im Mittelpunkt von Leben und Werk des hl. Hieronymus stand die Bibel: Er übersetzte mit viel Sorgfalt und in Treue zu den Originaltexten einen großen Teil der Heiligen Schrift in die lateinische Sprache, schrieb Kommentare zu vielen biblischen Büchern und bemühte sich vor allem, auch sein Denken und Handeln ganz nach dem Wort Gottes auszurichten.“

Benedikt erinnerte an eine wichtige Überzeugung des Hieronymus: ‚Die Schrift nicht kennen, heißt Christus nicht kennen’

„Auch heute spricht Gott zu uns in der Heiligen Schrift. Öffnen wir uns für diesen großen geistlichen Schatz und folgen wir in der eifrigen und gläubigen Schriftlesung dem Beispiel des hl. Hieronymus. Der allmächtige Gott segne euch und eure Familien.”

Vazno:

Papina kateheza na općoj audijenciji





Papa Benedikt XVI. je danas na općoj audijenciji pred mnoštvom hodočasnika na Trgu svetoga Petra nastavio svoje izlaganje o velikom crkvenom ocu sv. Jeronimu. Nastavljamo danas s predstavljanjem lika svetoga Jeronima. Kao što smo rekli, on je svoj život posvetio proučavanju Biblije, tako da ga je moj prethodnik, papa Benedikt XV., priznao "uzornim naučiteljem u tumačenju Svetoga pisma". Jeronim je u biblijskim tekstovima nalazio radost i naglašavao važnost njihova poznavanja: "Ne čini li ti se da - već ovdje, na zemlji - prebivaš u kraljevstvu nebeskom kad živiš među ovim tekstovima, kad ih razmatraš, kad ne poznaješ i ne tražiš ništa drugo?" (Ep. 53,10). Približiti se biblijskim tekstovima, a posebice Novom zavjetu, bitno je za vjernika, jer "ne poznavati Pisma znači ne poznavati Krista". Njegova je ova poznata rečenica što ju je citirao i Drugi vatikanski sabor u konstituciji Dei Verbum (br. 25). Doista "zaljubljen" u Riječ Božju, on si je postavljao pitanje: "Kako bi se moglo živjeti bez poznavanja Pisama po kojima se uči kako upoznati samoga Krista koji je život vjernika?" (Ep. 30,7) istaknuo je Sveti Otac.
Biblija, sredstvo "po kojem Bog svakoga dana govori vjernicima" (Ep. 133.13), postaje tako poticaj i izvorište kršćanskoga života za sve situacije i za svaku osobu. Čitati Pismo znači razgovarati s Bogom: "Moliš li - piše Jeronim nekoj plemenitoj djevojci u Rim - razgovaraš sa Zaručnikom; čitaš li, On ti progovara" (Ep. 22,25). Proučavanje i razmatranje Pisma čine čovjeka mudrim i mirnim (usp. In Eph., prol.). Naravno, da bi se moglo sve dublje prodirati u Riječ Božju, potrebno je ustrajno i sve zauzetije čitanje. Tako je Jeronim preporučivao svećeniku Nepocijanu: "Često čitaj božanska Pisma. Čak neka Sveta knjiga nikad ne bude ispuštena iz tvojih ruku. Iz nje nauči ono čemu moraš poučavati druge (Ep. 52,7). Rimskoj plemenitašici Leti dao je ovakve savjete za kršćanski odgoj kćeri: "Gledaj da ona svakoga dana prouči koji odlomak Svetoga pisma... Neka nakon molitve čita, a nakon čitanja moli... Neka, umjesto nakita i svilenih halja, ona zavoli božanske Knjige" (Ep. 107,9.12). Razmatranjem i poznavanjem Pisma "održava se ravnoteža duše" nastavio je nadalje Papa.
Za Jeronima temeljni je kriterij ispravne metode tumačenja Pisama bio sklad s učiteljstvom Crkve. Za njega se autentično tumačenje Biblije moralo uvijek skladno slagati s vjerom Katoličke Crkve. Tako je opominjao: "Nastavi čvrsto prianjati uz tradicionalni nauk kojem si poučen, da možeš poticati na zdrav nauk i pobijati one koji mu se protive" (Ep. 52,7). Na osobiti način, budući da je Isus Krist utemeljio svoju Crkvu na Petru, svaki kršćanin - zaključuje sveti Jeronim - mora biti u zajedništvu "s katedrom svetoga Petra. Znam da je na toj stijeni izgrađena Crkva" (Ep. 15,2). Slijedom toga, bez okolišanja, izjavljuje: "Ja sam uz bilo koga tko je u jedinstvu s Petrovom stolicom" (Ep. 16) rekao je Benedikt XVI.
Ne može se prešutjeti ni doprinos što ga je Jeronim dao kršćanskome odgoju. On želi odgojiti "dušu koja mora postati hramom Gospodnjim" (Ep. 107,4), "dragi kamen" u očima Božjim. Dubokom intuicijom on savjetuje da se ta duša sačuva od zla i od grešnih prigoda, da se isključe dvojbena i rastresujuća prijateljstva. Ponajviše potiče roditelje da ostvare mirno i radosno ozračje oko svoje djece, da ih potaknu na učenje i rad, služeći se pohvalama i natjecateljskim duhom, da ih ohrabruju na nadilaženje teškoća, da u njima gaje dobre navike i paze da ne preuzmu loše. Roditelji su prvotni odgojitelji djece, prvi učitelji života. Jeronim vrlo jasno, obraćajući se majci neke djevojčice i spominjući potom oca, upozorava, gotovo izričući temeljnu potrebu svakoga ljudskog stvorenja koje počinje svoj život: "Neka ona u tebi nađe učiteljicu i u tebe, u svome neiskusnom djetinjaštvu, gleda s divljenjem. Ni u tebi, ni u svome ocu neka nikad ne vidi postupke koji bi vodili prema grijehu kad bi ih ona počela oponašati. Sjetite se da... je lakše možete odgajati primjerom nego riječju" (Ep. 107,9) naglasio je papa Benedikt XVI.
Među glavnim Jeronimovim intuicijama u smislu pedagogije valja istaknuti važnost što ju je pripisivao zdravom i integralnom odgoju od najranijega djetinjstva, posebnoj odgovornosti roditelja, važnosti ozbiljnoga moralnoga i vjerskoga odgoja, potrebi učenja za potpun ljudski rast. Usto tu je i ono što je u starini prilično neočekivano, ali za Jeronima od životne važnosti, a to je davanje značaja ženi kojoj on priznaje pravo na potpuno obrazovanje: ljudsko, školsko, vjersko i profesionalno. Ne možemo zaključiti ove kratke bilješke o velikome crkvenom ocu, a da ne spomenemo doprinos što ga je dao očuvanju pozitivnih i vrijednih elemenata stare hebrejske, grčke i rimske kulture u kršćanskome svijetu koji se rađao. Jeronim je prepoznao i usvojio umjetničke vrijednosti, bogatstvo osjećaja i sklad slika prisutne u klasičnim piscima koji odgajaju srce i maštu za plemenite osjećaje. On je ponajprije u središte svoga života i svoga djelovanja postavio Riječ Božju koja čovjeku pokazuje staze života i otkriva tajne svetosti. Za sve to možemo mu biti samo duboko zahvalni zaključio je na kraju svoga obraćanja Sveti Otac.