|
| Bacchiocch navodi u svezi autoriteta u Crkvi zanimljivo izabiranje Jakova brata Gospodinovog..Luka izvještava da su među brojnim židovskim obraćenicima “mnogi svećenici prihvaćali vjeru” (Djela 6,7). F. A. Regan dobro primjećuje da “Luka ne nagovještava da je njihovo obraćenje na bilo koji način proturje čilo njihovoj odanosti starom Zakonu”.33 Moguće je, naprotiv, kao što misli B. Bagatti, da su “oni nastavili obavljati svoju službu”.34 Njihova je služba mogla biti potrebna imamo li na umu činjenicu da je, kao što iznosi Luka, “tisuće Židova prigrlilo vjeru” (Djela 20,21). Ove obraćene svećenike vjerojatno se može poistovjetiti sa “starješinama” koji su pomagali Jakovu i apostolima u upravljanju Crkvom Djela 15,4.22.23; 16,4; 20,17.18 F. F. Bruce iznosi postavku da “je možda njih sedamdeset tvorilo neku vrstu nazarejskog Sanhedrina, s Jakovom kao predsjedateljem”.35 Ovaj podatak koji iznosi Luka otkriva da se Jeruzalemska crkva nije sastojala samo od većinskih židovskih obraćenika, već su u njoj služili i bivši svećenici u skladu s poznatim židovskim modelom Sanhedrina. Njihov temeljni stav prema židovskim vjerskim obredima najbolje izražava Lukina sažeta izjava da su “svi vatrene pristaše Zakona” (Djela 21,20).36
Izbor i imenovanje Jakova daljnja je potvrda “židovskog” teološkog usmjerenja Jeruzalemske crkve. Zašto je Jakov, “brat Gospodinov” (Galaćanima 1,19), a ne neki apostol, bio izabran da bude vođa Crkve? Očito je u izboru vođe Crkve krvna srodnost smatrana važnijom nego neki prethodni odnos s Kristom. Ovaj razlog, koji se već sadržava i u Lukinom i Pavlovom37 podatku o Jakovu, izričito je naglašen u nekoliko kasnijih djela judeo-kršćanskoga podrijetla.
Hegesip, židovski obraćenik iz drugoga stoljeća, rođen u Palestini, i razni anonimni pisci koji su pisali djela kao što su Protoevanđelje po Ivanu, Evanđelje po Hebrejima, Životopis Josipa Tesara i Evanđelje po Tomi veličaju Jakovljevu ličnost.38 Jakov se u ovim djelima slavi kao legitimni predstavnik Krista,39 kao pravi Kristov brat kojemu se On prvi javio,40 kao glava Crkve,41 kao onaj “zbog koga su stvoreni nebo i zemlja,”42 kao jedini svećenik kojemu je “dopušteno ući u Svetište... da moli božanski oprost za narod”, kao sin svećenika i kao “svetac od majčine utrobe”.43 Izgleda da je u očima židovskih kršćana, kao što to sažeto iznosi B. Bagatti, “Jakov... bio iznad Petra i Pavla jer je on bio Davidov potomak, iste krvi kao i Isus te stoga legitimni predstavnik posvećenog roda, a naposljetku, on je junački vršio zakon. Nijedan drugi apostol nije mogao tvrditi da ima takve vrline.”44
Premda ovo uzvisivanje Jakova potječe iz kasnijeg razdoblja kad je očito postojala potreba da se poboljša položaj Jeruzalemske crkve, u vrijeme kad je ona tonula u zaborav, ostaje činjenica da je Jakov izabran jer je bio Kristov krvni srodnik, a time je ispunjavao ulogu legitimnoga kršćanskog “velikog svećenika”. To otkriva kako je novo kršćansko “svećenstvo” i vodstvo u gradu doista bilo židovski usmjereno. Ono što je još korisnije za naše istraživanje jest temeljni stav Jakova i njegove skupine prema židovskim zakonskim obvezama.
Fusnote: 33 F. A. Regan, Dies Dominica, str. 4.
34 B. Bagatti, The Church from the Circumcision, 1971., str. 67.
35 F. F. Bruce, Commentary on the Book of the Acts, 1954., str. 429; Charles W. Carter i Ralph Earle u The Acts of the Apostles, 1905., str. 322, podupiru isto mišljenje: “Vjerojatno je Jeruzalemska crkva organizacijski bila ustrojena prema modelu židovskoga Hrama. Jakov je možda imao vijeće od sedamdeset starješina, slično Sanhedrinu, da mu pomažu u upravljanju Judejskom crkvom.
36 Lino Randellini u, La Chiesa dei Giudeo-cristiani, 1967., str. 27, smatra da su u Jeruzalemskoj crkvi jedno neodređeno vrijeme bili obrezani Židovi koji su bili “sljedba unutar židovstva. Oni su često posjećivali hram, slavili blagdane, štovali subotu i postove, pokoravali se zakonskim propisima te su obrezivali svoju djecu”; Cabrol i Leclerq u Monumenta ecclesiae liturgica, 1902., I, str. XVI, slično ističu da je tijekom prvog širenja Crkve koje se zbilo nakon Stjepanove smrti gotovo cijela uprava došla iz Jeruzalemske crkve, u kojoj su autoritet i dominacija judaista, kako su ih zvali, nadilazili utjecaj helenista”; C. W. Dugmore u The Influence (napomena 23), str. 44, naglašava da su kršćani iz neznaboštva, premda su s vremenom stali utjecati na crkvene običaje, “pristupili crkvi koja je bila židovskog podrijetla i čija je jezgra bila židovska”; Mario Fois (napomena 22), str. II, izvrsno primjećuje da kršćani, stvarajući svoju strukturu, nisu mogli a “da se ne ugledaju na postojeće židovske i helenističko-rimske modele”; usp. D. Judant, Juda.sme et Christianisme, Dossier patristique, 1968., str. 15.
37 Usp. Galaćanima 1,19; 2,9.12; 1. Korinćanima 15,7; Djela 12,17; 15,13; 21,18.
38 Za sažet pregled veličanja Jakova u ovim djelima vidi B. Bagatti (napomena 34), str. 70-78.
39 The Protoevangelium of James, 18.
40 The Gospel to the Hebrews: “A kad je Gospodin dao lanenu odoru svećeni čkom sluzi, on otide Jakovu i javi mu se. Jer se Jakov zakleo da neće jesti kruha od dana kad je pio čašu Gospodnju dok ga ne vidi uskrslog između onih koji su spavali. I ubrzo nakon toga Gospodin reče: ‘Donesite stol i kruh!’ I čim bi doneseno, on uze kruh, blagoslovi ga i razlomi ga te ga dade Jakovu i Justu i reče im: ‘Brate moj, jedi ovaj kruh, jer je Sin Čovječji ustao između onih koji spavaju.’” (E. Hennecke, New Testament Apocrypha, 1963., I, str. 165; usp. The Protoevangelium of James 18; The Kerygmata Petrou 1,1: “Petar Jakovu, gospodaru i biskupu svete crkve...” (E. Hennecke, prethodni navod, II, str. III).
41 Usp. II Apocalypse of James III-IV (nađena kod Nag Hammadija). U Recognitions of Clement 1,68, Jakov je nazvan “glava među biskupima” (ANF VIII, str. 94). U istom dokumentu daje se sljedeća uputa: “Pazite s najvećim oprezom da ne povjerujete nijednom učitelju, osim ako on ne donese svjedočanstvo od Jakova, brata Gospodinova, iz Jeruzalema i tako postupite prema svakom tko će možda doći nakon njeg.” (4,35 ANF VIII, 142) Isto pripisvanje prvenstva Jakovu nalazi se u uvodu Epistle of Clement to James: “Klement Jakovu, Gospodinu i biskupu nad biskupima, koji upravlja Jeruzalemom, svetoj crkvi Židova i crkvama posvuda.” (ANF VIII, str. 218)
42 Gospel of Thomas, odjeljak 12: “Učenici rekoše Isusu: Mi znamo da ćeš nas ti napustiti. Tko je taj koji će biti najveći među nama? Isus im odgovori: Kud god pođete, idite Jakovu, pravedniku, zbog koga su stvoreni nebo i zemlja.” (E. Hennecke (napomena 40) I, str. 290)
43 Euzebije navodi Hegesipa, HE 2,23,5-6; usp. Josephus u Antiquities 20,9,1 izvještava da su nepristrani židovski građani potkazali velikog svećenika Anana prokuratoru Albinu zbog njegovog samovoljnog izvršenja smrtne kazne nad Jakovom. Jakov je očito uživao veliku naklonost među židovskim narodom u gradu. U ulomku koji se pripisuje Josipu, razorenje Jeruzalema 70. g. po Kr. smatra se pravednom kaznom za nepravednu Jakovljevu smrt (vidi Euzebije, HE 2,23,20).
44 B. Bagatti (napomena 34), str. 70. Na primjer, predaja da je Jakov prenio na Crkvu kraljevsku i svećeničku vlast nalazi se u Životopisu Josipa Tesara gdje se Josip naziva svećenikom; Epiphanius, Adversus haereses, PG 41, 393-394; Apocalypse of James VII, 2, stavlja u usta umirućeg Jakova sljedeće riječi: “Svjetlo koje izlazi iz svjetla okrunit će me” (naveo Bagatti (napomena 34), str. 74). |
|
|
