Jakov, sin Josipov, brat Isusov

Tko je bio Jakov Pravednik? Zašto je on toliko važan za razumijevanje Isusove obitelji i ranog Isusovog pokreta? Inače je prije par godina pronađena kosturnica na kojoj je pisalo Jakov, sin Josipov, brat Isusov…..nju su ispitali mnogi stručnjaci, među njima i katolici i većina se slaže da natpis nije krivotvoren….Isto tako ako čitamo Novi zavjet, vidjet ćemo da Jakov zauzima važnije mjesto nego Petar….Krenimo redom….

Isus dolazi propovijedati u Nazaret…Njegovi sumještani ne znaju što bi s njim, pa ga stavljaju među njegove ukućane……“Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? I sestre mu nisu li sve među nama?“ (Matej 13, 55.56.)

Mnogi tvrde da je Jakov, Isusov bratić, rođak. Ali u grčkom postoji riječ za bratića – anepsios – ali s njom nisu nikada označeni ni Jakov ni ostala braća i sestre. U stvari upotrijebljena je riječ adelfos, koja normalno označava brata po krvi.

Kao drugo, priča o Marijinom djevičanstvu (a koju su ispričali Matej i Luka) po svemu sudeći je ograničena na Isusovo rođenje. Kad Josip doznaje da mu je zaručnica trudna, on najprije želi diskretno raskinuti zaruke, ali mu se u snu pojavljuje anđeo te mu veli da nastavi vezu: „Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu je rekao anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. I ne upozna je dok ne rodi sina“. (Mt 1, 24.25.) Tu bi rečenicu na grčkom bilo najprirodnije pročitati u smislu da je Josip poslije rođenja Isusova s Marijom živio spolno….znamo što riječ upoznati u Bibliji znači…Adam upozna Evu a ona zače i rodi Kajina..

Kao treće, u židovskoj se kulturi tog doba smatralo da bračni par uživa ne samo slobodu nego i da ima dužnost ispunjavati Božju zapovijed o plođenju i množenju, osim ako jedan njegov član nije zbog nečeg nečist ili tjelesno oštećen. Ako su Josip i Marija bili pobožni Židovi, a sve upućuje na to da jesu, vrlo je vjerojatno da su poštovali Zakon, napose s obzirom na to što se na brak gledalo kao na sredstvo nastavka obiteljske loze i očuvanja njezine baštine

Zadnja promjena: ; sri 23 sij 2008, 21:15; ukupno mijenjano 1 put.

Ako je tako, onda je Jakov drugi sin po starosti…kada je Isus počeo propovijedati, odgovornost je zacijelo pala na njega….držeći to na umu pogledajmo priču u Marku 3, 20.31-35.):

Čuvši to (da Isus liječi bolesne i izgoni demone), dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: „Izvan sebe je!“…..

I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega sjedilo je mnoštvo. I reknu mu: „Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!“ On im odgovori: „Tko je majka moja i braća moja?“. I okruži pogledom one koji su sjedili oko njega u krugu i reče: „Evo majke moje i braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.“

Ova nam priča jasno govori kako su se u obitelji jako brinuli zbog Isusova ponašanja. Htjeli su ga odvesti i vratiti ga kući, zato što su mislili da je Isus izvan sebe….što je najvažnije u tradicionalnoj kulturi….Najvažnija stvar u antičko doba je čast i sramota….ako neki član obitelji ju osramoti, onda pada dužnost na obitelj, da tu stvar sredi….Isto tako Isus ne ide na svetkovinu u Jeruzalem s braćom, već sam (Ivan 7, 3-5).

Ali ako se Isus za svog propovijedanja donekle udaljio od vlastite obitelji, kako to da je Jakov postao vođom jeruzalemske crkve, i to praktički od samog njezinog početka?

….a svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom (Djela 1, 14). Kako to da se na Duhove našao i Jakov, njegov brat koji ga nije vjerovao?....Odgovor nalazimo u prvoj poslanici Korinćanima:

„Doista predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima¸ bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima, ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno, većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni.“

Važno je zapaziti da je Jakov, kad je riječ o ukazanjima, izdvojen i iz Dvanaestorice i iz apostola, što upućuje na zaključak da nije pripadao nijednoj od tih skupina.

Zadnja promjena: ; sri 23 sij 2008, 21:15; ukupno mijenjano 1 put.

Zatim Jakova ponovo susrećemo u 12. poglavlju Djela apostolskih…..Čini se da se kralj Herod Agripa naljutio na kršćane pa stoga mačem pogubi Jakova, brata Ivanova (Dj 12,2)…potom je dao uhititi Petra i bacio ga u tamnicu…postavio je stražu, jer je nakanio izvesti ga nakon Pashe pred narod (Dj 12,4)….Tekst dalje kaže…

Kad evo pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: „Ustaj brzo!“ i spadoše mu verige s ruku. Anđeo mu reče: „Opaši se i priveži obuću!“ On učini tako. Onda će mu anđeo: „Zagrni se i hajde za mnom!“ …Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izađu, prođu jednu ulicu, a onda anđeo odjednom odstupi od njega (Dj 12, 7-10).

Petar zatim nalazi okupljene u gornjoj sobi, te im reče što se dogodilo te dodaje: „Javite to Jakovu i braći!“ (Dj 12, 17). To upućuje na to da je Jakov već 40-tih godina bio važan vođa.

Apostol Pavao u svojoj poslanici Galaćanima piše kako je trebao pustošiti Crkvu, ali je na putu u Damask susreo Krista…nakon što se krstio u Damasku otišao je u Arabiju, pa se opet vratio u Damask… „Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. Od apostola ne vidjeh nikoga drugog, osim Jakova, brata Gospodina“. (Gal 1, 13-19).

Ako je Stjepan kamenovan 34 godine…tri godine kasnije Pavao nalazi Jakova…što govori da je Jakov, brat Isusov već 37. godine bio vođa jeruzalemske crkve….

Sljedeći događaj: „A kad Kefa (Petar) stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu: doista, prije nego stigoše neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima, a kad oni dođoše, počeo se povlačiti i odvajati bojeći se onih iz obrezanja. Za njim se povedoše i ostali Židovi te je i Barnaba zaveden tom prijetvornošću“. (Gal 2, 11-13).

Tu se očito bio pojavio problem zbog toga što su u Antiohiji vjernici Židovi i nežidovi zajedno blagovali. Pavao nam veli da je Jakov poslao svoje ljude iz Jeruzalema da izvide situaciju. Prema Gal 2,12, kad su ti Jakovljevi ljudi stigli, Petar je prestao blagovati s poganima. To već i samo po sebi upućuje na zaključak da je Jakov bio priznata glava jeruzalemske Crkve, i to tako ugledna da se čak i Petar pokoravao njezinu sudu.

48. godine se u Antiohiji bilježi incident između kršćana Židova i nežidova. Antiohija je bio treći grad po veličini u Rimskom carstvu….tu su Kristovi sljedbenici po prvi puta nazvani kršćanima…i istina je da je veliki broj pogana prihvatio kršćansku vjeru…no isto tako je i istina da je velik broj Židova, Isusovih sljedbenika u Jeruzalemu vjerovao da pogani, ako se žele spasiti, moraju najprije postati Židovi pa tek onda sljedbenici Isusovi….tekst kaže ovako:

„Uto siđoše neki iz Judeje i počeše učiti braću: „Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti“. …i naravno o tome su konačnu odluku trebali donijeti apostoli, na poznatom Jeruzalemskom saboru 49. godine…No završnu riječ na saboru ima, tko drugi do Jakov…njegov govor možete pročitati u Djelima 15, 13-21….

Još jedan razlog zašto je Jakov glava kršćanske crkve u prvom stoljeću je ta što je on krvni srodnik Isusa Krista…nešto slično kod kalifata u islamu…to je veoma važna stvar na Istoku…

Iz ovog svega zaključujem da je Jakov bio brat Isusa Krista, kao što se može iščitati iz ovih novozavjetnih tekstova, i ne samo to…ako ćemo postaviti pitanje tko je bio prvi Papa, isto tako možemo reći Jakov, jer biblijski tekstovi sami za sebe govore….

Lk 2:7 I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.

Da Isus nije imao brace, ne bi trebali govoriti da je prvorodjenac.





Veoma dobro Kristozom.

Pravednik je napisao/la:

Lk 2:7 I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.

Da Isus nije imao brace, ne bi trebali govoriti da je prvorodjenac.

Veoma dobro Kristozom.

Još mi je samo taj stih falio Pravedniče, hvala ti što si ga dodao ...

Izl 4.
Tada reci faraonu: 'Ovako kaže Jahve: Izrael je moj
prvorođenac.Tražim od tebe da mi pustiš sina da mi iskaže
štovanje. Ako odbiješ da ga pustiš, ja ću ubiti tvoga prvorođenca.

Krizostom je napisao/la:

Tko je bio Jakov Pravednik? Zašto je on toliko važan za razumijevanje Isusove obitelji i ranog Isusovog pokreta? Inače je prije par godina pronađena kosturnica na kojoj je pisalo Jakov, sin Josipov, brat Isusov…..nju su ispitali mnogi stručnjaci, među njima i katolici i većina se slaže da natpis nije krivotvoren….Isto tako ako čitamo Novi zavjet, vidjet ćemo da Jakov zauzima važnije mjesto nego Petar….Krenimo redom….

Što se tiče prve Crkve, katolička predaja navodi Jakova kao prvog jeruzalemskog biskupa i u tom kontekstu možemo promatrati njegovu vodstvenu ulogu unutar mjesne zajednice, no svakako je pogrešno tvrditi kako Jakov posjeduje veće ovlasti od apostola Petra. Ne bih se dugo zadržavao na ovom pitanju, svi znamo da Isus Petru predaju ključeve kraljevstva nebeskog kao simbol vrhovne apostolske vlasti nad Njegovom Crkvom (Mt 16,18; Iv 21, 15-17), Petar se ističe kao ključna figura u životu prve Crkve, daleko najviše puta se spominje od svih ostalih čenika (oko 190 puta, slijedeći je Ivan - 20 i nešto) pod raznim imenima (Petar, Kefa, Šimun), u nabrajanju apostola uvijek se navodi prvi, nekoliko puta se zajednica navodi kao ''Petar i braća'' ili ''Petar i ostali apostoli'', Isus mu se prvome ukazuje, prima izravnu objavu o čistim i nečistim jelima itd.

U tom kontekstu zanimljivo je promotriti situaciju na Jeruzalemskom saboru (Dj 15) u vezi s primanjem pogana u Crkvu i podložnosti Zakonu. Nakon dugotrajne rasprave Petar kao vrhovni apostolski autoritet prvi ustaje među apostolima i iznosi obvezan doktrinarni nauk (Dj 15, 7-11). Slijedi muk, svi prihvaćaju Petrovu odluku i slušaju Pavla i Barnabu o čudesima koja Bog učini među poganima (Dj 15,12). Potom kao jeruzalemski biskup ustaje Jakov koji iznosi disciplinski nauk vezan uz djelovanje mjesne Crkve i potvrđuje Petrovu odluku. Identična praksa prisutna danas u Katoličkoj crkvi kad biskup prenosi i tumači papinsku odluku u nadležnosti teritorijalnog djelovanja. Jakov je ovdje samo tumač i prenositelj Petrove odluke, a Petru pripada prvo jesto među apostolima u vlasti, kao što mu je Isus povjerio.

Krizostom je napisao/la:

Isus dolazi propovijedati u Nazaret…Njegovi sumještani ne znaju što bi s njim, pa ga stavljaju među njegove ukućane……“Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? I sestre mu nisu li sve među nama?“ (Matej 13, 55.56.)

Mnogi tvrde da je Jakov, Isusov bratić, rođak. Ali u grčkom postoji riječ za bratića – anepsios – ali s njom nisu nikada označeni ni Jakov ni ostala braća i sestre. U stvari upotrijebljena je riječ adelfos, koja normalno označava brata po krvi.

Tako je, no Septuaginta na više mjesta sadrži istovjetnu upotrebu riječi brat (adelphos) za dalje rođake, iako poznaje i precizniju odrednicu. Naime, hebrejski i aramejski, govorni jezici Židova u to doba, ne razlikuju ovu podjelu i čitava rodbina - bliža i udaljenija, naziva se terminom brata. Riječ je o upotrebi tipičnoj za antička istočna društva, štoviše, imamo i u našim krajeima se udaljenije rođake zobičavalo nazivati braćom prvenstveno zbog duboke uzajamne povezanosti. Znamo da se nekad živjelo u većim srodstvenim zajednicama i stoga možemo razumjeti ovaj običaj.

Kao primjer može nam poslužiti ulomak iz Knjige postanka gdje u izvorniku pisac Lota navodi kao Abramovog brata (Post 14,12). Nadalje, Laban, Jakovljen ujak, također se navodi kao brat (Post 29,15), isto kao i 42 ''braće'' kralja Ahazje (2 Kr 10,13).

Stoga je moguće za prepostaviti da se i Matej okoristio istim terminom kako bi označio, zapravo, dalju rodbinsku vezu između Isusa i njegove ''braće''. Kao što ćemo kasnije vidjeti, ova pretpostavka dobiva na vjerodostojnosti ako uzmemo u obzir dodatne činjenice.

Krizostom je napisao/la:

Kao drugo, priča o Marijinom djevičanstvu (a koju su ispričali Matej i Luka) po svemu sudeći je ograničena na Isusovo rođenje. Kad Josip doznaje da mu je zaručnica trudna, on najprije želi diskretno raskinuti zaruke, ali mu se u snu pojavljuje anđeo te mu veli da nastavi vezu: „Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu je rekao anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. I ne upozna je dok ne rodi sina“. (Mt 1, 24.25.) Tu bi rečenicu na grčkom bilo najprirodnije pročitati u smislu da je Josip poslije rođenja Isusova s Marijom živio spolno….znamo što riječ upoznati u Bibliji znači…Adam upozna Evu a ona zače i rodi Kajina..

Kao treće, u židovskoj se kulturi tog doba smatralo da bračni par uživa ne samo slobodu nego i da ima dužnost ispunjavati Božju zapovijed o plođenju i množenju, osim ako jedan njegov član nije zbog nečeg nečist ili tjelesno oštećen. Ako su Josip i Marija bili pobožni Židovi, a sve upućuje na to da jesu, vrlo je vjerojatno da su poštovali Zakon, napose s obzirom na to što se na brak gledalo kao na sredstvo nastavka obiteljske loze i očuvanja njezine baštine

Zapravo, postoji i druga mogućnost tumačenja koja bi mogla više doći u obzir kod biblijskih interpretacija. Naime, drevni jezici se u svojoj strukturi i značenjima samih riječi u pojedinim okolnostima bitno razlikuju od modernih. Tako kad govoirmo o vremenskim odnosima, upotrijebmo li u hrvatskom jeziku odrednicu ''dok'' sutomatski podrazumijevamo da uključuje promjenu stanja u budućnosti, pa nam se tvoja interpretacija čini sasvim racionalnom, no antičkim jezicima nije tako. Više puta je moguća da se isti izraz koristi u jednostavnoj supoziciji, bez implikacija na buduće stanje. Biblija, naravno, i ovdje potvrđuje rečeo, što možemo vidjeti na nekoliko primjera:

''A Mikala, Šaulova kći, ne imade poroda do dana svoje smrti.'' (2 Sam 6,23)

''I ukopa ga on u dolini u zemlji nasuprot Bet Peoru. Do dana današnjega nitko nije doznao za njegov grob.'' (Pnz 34,6)

Pisac sasvim sigurno nema namjere tvrditi da je Mikala imala poroda nakon smrti, ili da je kasnije netko saznao gdje se nalazi Mojsijev grob. Prvo ispada realno neostvarivo, drugo je naravno ostvaivo, ali nije logično tvrditi na temelju dotičnog iskaza. Prema tome, možemo protumačiti da Matej jednostavno hoće reći kako nisu imali bračnih odnosa sve do Isusovog rođenja, bez implikacije da je kasnije dođlo do obrata stanja. Biblija nam daje otvorenu mogućnost toj soluciji.

Krizostom je napisao/la:

Ako je tako, onda je Jakov drugi sin po starosti…kada je Isus počeo propovijedati, odgovornost je zacijelo pala na njega….držeći to na umu pogledajmo priču u Marku 3, 20.31-35.):

Čuvši to (da Isus liječi bolesne i izgoni demone), dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: „Izvan sebe je!“…..

I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega sjedilo je mnoštvo. I reknu mu: „Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!“ On im odgovori: „Tko je majka moja i braća moja?“. I okruži pogledom one koji su sjedili oko njega u krugu i reče: „Evo majke moje i braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.“

Ova nam priča jasno govori kako su se u obitelji jako brinuli zbog Isusova ponašanja. Htjeli su ga odvesti i vratiti ga kući, zato što su mislili da je Isus izvan sebe….što je najvažnije u tradicionalnoj kulturi….Najvažnija stvar u antičko doba je čast i sramota….ako neki član obitelji ju osramoti, onda pada dužnost na obitelj, da tu stvar sredi….Isto tako Isus ne ide na svetkovinu u Jeruzalem s braćom, već sam (Ivan 7, 3-5).

Kad spominjemo Ivana 7. poglavlje, dobro je primjetiti jednu činjenicu. Isusova ''braća'' daju mu savjete, mogli bi reći - pomalo ''svisoka''. Nastoje ga ubjediti da poduzme određeni pothvat:

''Rekoše mu stoga njegova braća: "Otiđi odavle i pođi u Judeju da i tvoji učenici vide djela što činiš. Ta tko želi biti javno poznat, ne čini ništa u tajnosti. Ako već činiš sve to, očituj se svijetu." Jer ni braća njegova nisu vjerovala u njega'' (Iv 7, 3-5)

Ovakav način duskusije netipičan je za antička društva, ukoliko bi bila riječ o mlađoj braći. Znamo pouzdano da je Marija bila djevica do Isusovog rođenja i mogućnost da je imala djece starije od Isusa otpada, postaji opcija da su Jakov, Josip, Šimun i Juda Marijini sinovi koje je imala nakon Isusa. No, kad ovdje bolje pogledamo, takvo što ne čini se realnim upravo iz navedenog razloga - bilo bi vrlo netipično od mlađe braće na taj način odnositi se prema starijem (polu)bratu. I dana danas se poštuje određen sustav odnosa u obitelji (tradicionalnog tipa, poglavito) gdje također nije tipično da se mlađa braća postavljaju po određenom autritetu iznad starije, možemo zamisliti kako je to bilo u drevnim, patrijarhalnim društvima kakvo je izraelsko.

Krizostom je napisao/la:

….a svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom (Djela 1, 14). Kako to da se na Duhove našao i Jakov, njegov brat koji ga nije vjerovao?....Odgovor nalazimo u prvoj poslanici Korinćanima:

„Doista predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima¸ bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima, ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno, većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni.“

Važno je zapaziti da je Jakov, kad je riječ o ukazanjima, izdvojen i iz Dvanaestorice i iz apostola, što upućuje na zaključak da nije pripadao nijednoj od tih skupina.

Ako mu se Gospodin izravno ukazao nakon uskrsnuća, zašto bi bilo nelogično da je čvrsto vjerovao u Njegovo mesijanstvo na Duhove (iako ga za života nije prepoznao)? Ni Toma nije vjerovao u uskrsnuće Gospodinovo, ali znamo da je odmah nakon Kristovog ukazanja ispovijedio svoju vjeru... kamoli više da je to vjerojatnije za Jakova.

Jakov nije bio jedan od dvanaestorice, kako to?

''I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev'' (Dj 1,13)

Imamo dvojicu Jakova unutar apostolskog zbora - Jakov Zebedejev, Ivanov brat i Jakov Alfejev, Isusov ''brat'', odnosno rođak, sin Marije Kleofine, Marijine rođakinje koja je stajala pod križem uz Ivana , Mariju i Mariju Magdalenu (Iv 19, 25). Prvi se spominje uz Petra i Ivana kao treći svjedok Isusovog preobraženja na gori Taboru (Mk 9,2), drugog znamo kao Jeruzalemskog biskupa i pisca Jakovljeve poslanice.

Važno je takođee primjetiti da se ukazao najprije Petru, što uz ostale činjenice upućuje na potvrdu njegovog primata, a tek potom Jakovu.

Krizostom je napisao/la:

Zatim Jakova ponovo susrećemo u 12. poglavlju Djela apostolskih…..Čini se da se kralj Herod Agripa naljutio na kršćane pa stoga mačem pogubi Jakova, brata Ivanova (Dj 12,2)…potom je dao uhititi Petra i bacio ga u tamnicu…postavio je stražu, jer je nakanio izvesti ga nakon Pashe pred narod (Dj 12,4)….Tekst dalje kaže…

Kad evo pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari
Petra u rebra, probudi ga i reče: „Ustaj brzo!“ i spadoše mu verige s ruku. Anđeo mu reče: „Opaši se i priveži obuću!“ On učini tako. Onda će mu anđeo: „Zagrni se i hajde za mnom!“ …Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izađu, prođu jednu ulicu, a onda anđeo odjednom odstupi od njega (Dj 12, 7-10).

Petar zatim nalazi okupljene u gornjoj sobi, te im reče što se dogodilo te dodaje: „Javite to Jakovu i braći!“ (Dj 12, 17). To upućuje na to da je Jakov već 40-tih godina bio važan vođa.

Apostol Pavao u svojoj poslanici Galaćanima piše kako je trebao pustošiti Crkvu, ali je na putu u Damask susreo Krista…nakon što se krstio u Damasku otišao je u Arabiju, pa se opet vratio u Damask… „Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. Od apostola ne vidjeh nikoga drugog, osim Jakova, brata Gospodina“. (Gal 1, 13-19).

Ako je Stjepan kamenovan 34 godine…tri godine kasnije Pavao nalazi Jakova…što govori da je Jakov, brat Isusov već 37. godine bio vođa jeruzalemske crkve….

Sljedeći događaj: „A kad Kefa (Petar) stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu: doista, prije nego stigoše neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima, a kad oni dođoše, počeo se povlačiti i odvajati bojeći se onih iz obrezanja. Za njim se povedoše i ostali Židovi te je i Barnaba zaveden tom prijetvornošću“. (Gal 2, 11-13).

Tu se očito bio pojavio problem zbog toga što su u Antiohiji vjernici Židovi i nežidovi zajedno blagovali. Pavao nam veli da je Jakov poslao svoje ljude iz Jeruzalema da izvide situaciju. Prema Gal 2,12, kad su ti Jakovljevi ljudi stigli, Petar je prestao blagovati s poganima. To već i samo po sebi upućuje na zaključak da je Jakov bio priznata glava jeruzalemske Crkve, i to tako ugledna da se čak i Petar pokoravao njezinu sudu.

48. godine se u Antiohiji bilježi incident između kršćana Židova i nežidova. Antiohija je bio treći grad po veličini u Rimskom carstvu….tu su Kristovi sljedbenici po prvi puta nazvani kršćanima…i istina je da je veliki broj pogana prihvatio kršćansku vjeru…no isto tako je i istina da je velik broj Židova, Isusovih sljedbenika u Jeruzalemu vjerovao da pogani, ako se žele spasiti, moraju najprije postati Židovi pa tek onda sljedbenici Isusovi….tekst kaže ovako:

„Uto siđoše neki iz Judeje i počeše učiti braću: „Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti“. …i naravno o tome su konačnu odluku trebali donijeti apostoli, na poznatom Jeruzalemskom saboru 49. godine…No završnu riječ na saboru
ima, tko drugi do Jakov…njegov govor možete pročitati u Djelima 15, 13-21….

Kao što rekoh, Petar prvi iznosi obvezni doktrinarni nauk:

''Nakon duge raspre ustade Petar i reče im: "Braćo, vi znate kako me Bog od najprvih dana između vas izabra da iz mojih usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju. I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoči za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama. Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca. Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi? Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni." (Dj 15, 7-11)

Jakov dalje potvrđuje i tumači Petrov nauk (Dj 15, 13-21), upravo iz razloga što je biskup koji vrši pastirsku službu nad povjerenim stadom, na isti način kao što čini biskup danas u Katoličkoj crkvi kad proglašava papinu odluku za svoju biskupiju. Također sličnu situaciju imamo u Antiohiji, Pavao najprije traži i posjećuje Petra (Gal 1,18 ) kako bi uskladio svoj nauk s apostolskim prvakom kojem su povjereni ključevni kraljevstva nebeskog. Te usput spominje da je vidio Jakova.

Kao gospodinov brat, odnosno rođak te jeruzalemski biskup, Jakov zasigurno uživa veliki ugled u prvoj kršćanskoj zajednici, no primat je povjeren Petru (Mt 16,18; Iv 21, 15-17 Lk 22, 32) i ove dvije stvarnosti ne smijemo miješati.

Krizostom je napisao/la:

Još jedan razlog zašto je Jakov glava kršćanske crkve u prvom stoljeću je ta što je on krvni srodnik Isusa Krista…nešto slično kod kalifata u islamu…to je veoma važna stvar na Istoku…

Da, ali koje Crkve - sveopće ili jeruzalemske? Vidimo da u početku Djela apostolskih Petar zauzima vodeću poziciju među apostolima - izgovara prvu propovijed, čini prvo čudo, predvodi zajednicu u izboru dvanaestog apostola, kasnije ima glavnu riječ na jeruzalemskom saboru, dobiva izravnu objavu od Boga o ukidanju nečistih jela... dok s druge strane Jakov kasnije stupa na scenu kao upravitelj jeruzalemske općine, nakon što su postavljeni njezini temelji.

Krizostom je napisao/la:

Iz ovog svega zaključujem da je Jakov bio brat Isusa Krista, kao što se može iščitati iz ovih novozavjetnih tekstova, i ne samo to…ako ćemo postaviti pitanje tko je bio prvi Papa, isto tako možemo reći Jakov, jer biblijski tekstovi sami za sebe govore….

Jakov nije bio Isusov brat, već bratić - sin Marije Kleofine, sestre Isusove majke Marije:

''A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih. '' (Mt 27, 56)

''Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena.'' (Iv 19, 25)

Ako usporedimo s popisom apostola:

''I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev'' (Dj 1,13)

...vidjet ćemo da se ista osoba navodi kao Jakov Alfejev, što nas može zbuniti, no Alfej i Kleof (Clopas) jesu isto imena u različitim jezicima: aramejskom i grčkom, tako da se govori o istoj osobi.

Jakov ni u kom slučaju ne može biti prvi papa i ne znam odakle ovakva
ideja. Biblija je posve jasna - Petar posjeduje ključeve kraljevstva
nebeskog koji simboliziraju vrhovnu pastirsku vlast. Petar je Stijena
na kojoj Isus gradi svoju Crkvu i prvak među apostolima (Mt 16,18; Iv 21, 15-17 Lk 22, 32 ), Jakov kao jeruzalemski biskup ima izvjesnu važnost u apostolskom zboru, no primat je predan Petru i tu je Riječ Božja nedvosmislena.

Pravednik je napisao/la:

Lk 2:7 I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.

Da Isus nije imao brace, ne bi trebali govoriti da je prvorodjenac.

Da još ovo prokomentiram, moramo razlučiti u kom kontekstu se koristi izraz prvorođenac i što se misli time naglasiti. Obično se u suvremenim jezicima nastoji istaknuti prvi sin među više njih, no u Bibliji se ovim izrazom ističe nešto drugo. Naime, prvorođeni sin ima osobito značenje u Starom zavjetu jer su ta djeca posvećivana Bogu:

"Meni posvetite svakoga prvorođenca! Prvenci materina krila kod Izraelaca, i od ljudi i od životinja, meni pripadaju!" (Izl 13,2)

U Izraelu nije bilo potrebno čekati da se rodi drugi sin kako bi nekoga nazvali prvorođenim, izraz se automatski primjenjivao na onog tko se rodio prvi i nije bio uvjetovan time hoće li se roditi drugi sin. Dakle Matej time ne misli reći da je Isus prvi od više sinova, već sin prvorođenac koji se prikazuje Bogu:

''Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! - i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.'' (Lk 2, 22-24)

Isto tako, još jedan snažan prilog u potporu tezi da Marija nije imala sinova poslije Isusa jest situacija ispod križa:

''Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!" I od toga časa uze je učenik k sebi.'' (Iv 19, 26-27 )

Da je Marija imala drugih sinova, ne bi bilo potrebe da je prepušta Ivanu na skrbništvo, teško da bi se Isus za takvo nešto odlučio jer je i sam oštro kritizirao nebrigu farizeja o vlastitim roditeljima (Mk 7, 9-12). Prema tome, moramo zaključiti da sv. Pismo nigdje ne spominje da je Marija imala drugu djecu što čini tezu o Marijinom trajnom djevičanstvu vrlo prihvatljivom. Ne smijemo zaboraviti da su je podržavali i prvi reformatori.