Noemi je napisao/la:
1.
a) Apsolut, iz kojeg sve JEST, izrazio je sebstvo svoje na način koji čovjek može pojmiti, jer čovjek je ograničenog uviđaja stvari.
b) Apsolut , kao JEDAN JEDINI, objavio se kao Otac, kao Sin i kao Duh Sveti. To nisu tri Boga, nego JEDAN. Otac nije sin, sin nije Duh, Duh nije Otac, Duh nije Sin, Otac nije Duh, no sve u svemu, samo je JEDAN JEDINI BOG.....
c) Ljudi mogu percipcirati božansko samo kroz pojam BOG. Apsolut ne možemo imenovati niti mu odrediti početak, jer ga nema, niti kraj, jer ga nema. Apsolut je iznad vremena i prostora.
2. Da bi se Apsolut objavio i stvarao, upotrebio je Logos, Volju I Mudrost. Duh Božji je sveta sila božja koja izvršila je volju, naum Apsoluta.
Noemi, bio sam toliko slobodan te sam u tvoj citat ubacio numeracije radi lakšeg referiranja na tekst koji komentiram.
Pod 1a: Čovjek-biće stoji naspram Apsoluta-iako istodbno u Apsolutu, čovjek je odvojen od biti Apsoluta i zato smišlja načine kako da Ga poima. Pa nastaju razne filozofije, teologije i religije. To je nalik kapljici vode u oceanu koja smišlja kakav je njen odnos s Cjelinom. Kako čovjek percipira okolinu aparatom svijesti tako jedino i može percipirati i svoj bitak u Apsolutu, pa je tada Apsolut viđen kao osoba. Budući da se radi o odnosu Apsoluta prema svijetu, jer u fikciji promatrača dolazi do projekcija svojih stanja na Apsoluta, Apsolut se zamišlja kao trojstven što proizlazi iz prirode relativnog svijeta gdje je uvijek nazočna relacija subjekt-objekt-radnja. Na taj način Apsolut viđen iz duše čovjeka postaje Bog: Otac-Sin-Duh Sveti
Pod 1b: Tako viđen Apsolut ne ograničava samog Apsoluta, i On/Ona/Ono je u svojoj biti Jedan, nema ih Troje, Bog je samo jedan u Sebi. Isus nije mogao drugačiji izraziti taj fenomen nego govoreći o Trojstvu budući da se spustio iz svoje biti u očitovano, taj riječnik je bio jedini pravovaljan.
Pod 1c: Apsolut jest! Nema ni početak, ni kraj, niti u Njemu postoji vrijeme. Možemo Ga promatrati i kao Sveto Ništa, jer osim Apsoluta ne postoji ništa s čime bi se moglo ući u relaciju i definirati Ga. Apsolut ne možemo niti izraziti-u tekstu
Pohvala bezimenom Bogu sam o tome pisao. Mi ne možemo postati Apsolut, mi se ne možemo sjediniti s Njime, i to iz prostog razloga što se nikad nismo niti razjedinili. Mi jesmo život Apsoluta-i to je ono o čemu je Isus govorio: On je sve nas spasio: jer je došao, mi već jesmo spašeni-samo to treba prihvatiti, mi smo Njegovi udovi, Crkva:mi smo život Apsoluta.
Pod 2: Apsolut nije ništa pokrenuo jer je stalno u pokretu, On je dinamika postojanja, Ono što nešto dovodi u postojanje iz ništa. Kada nešto dođe u postojanje taj primarni događaj postaje prvotna točka reference iz koje dalje kreće lanac uzroka i poslijedica koji je samo fikcija uma. Evolucija događaja ne postoji, niti jedan događaj nema svoju bit niti početak u prethodnom jer je sve događanje Apsoluta. U stvari postoji samo jedan događaj, a sve ostalo su stanja tog Događaja i Događanja. Tako kada je počelo "stvaranje" jedan od nižih emanacija Apsoluta je izvršio svoje poslanje, svoju dužnost i u okviru svijesti Stvoritelja je počeo neki univerzum(ima mnogo, milijarde Stvoritelja, s milijardama univerzuma). To je Stvoritelj opisan u početku Biblije. No taj Stvoritelj je niži emanat onoga Ja jesam o kojem je govorio Isus, i s kojim je Isus jedan.
