ovako, smatram se inače vrlo liberalnih stavova, i puno sam razmišljao o problemu homoseksualnosti, ali osobno mislim da to nije prirodna stvar, i ne smatram da se može izjednačavati s heteroseksualnošću, kao što se to danas čini. to je jedna stvar. no druga je stvar izopčavanje homoseksualaca, fizičko i psihičko maltretiranje istih. to mi se gadi najviše od svega. i tu se slažem s medom. prije bih bio prijatelj nenasilnom homoseksualcu, nego nasilnom heteroseksualcu.
gejevi su jako često puno bolji ljudi od straightova, barem sam ja uvijek imao takva iskustva. no, ne slažem se s današnjim dobom koje homoseksualnost predstavlja kao stvar jednaku heteroseksualnosti, jer to i sami gejevi znaju da nije istina. gledao sam bb kada su stanari pričali o homoseksuanosti i posvajanju djece, i hrvoje (gej) je rekao kako se s tim uopće ne slaže, pa i sa homoseksuanim brakovima. što znači - čovjek shvaća da to nije sasvim normalno, a inače mi je on najdraži stanar, tako da nemam nikakve predrasude prema gejevima. dapače, poznajem ih dosta i imam najbolje mišljenje o njima.
e sad, kako postupati u vezi njih? ja stvarno ne mogu doći njemu i reći - čuj, to što si ti gej nije normalno, trebaš se liječiti. ja to ne mogu shvatiti kao prvo, i ne znam kako je to biti gej, a kao drugo, ako je homoseksualnost poremećaj, onda to nije ništa drukčije od laganja - to je isto poremećaj, samo što nam se za to neće suditi baš jako, jel, a homiće se ubija u pojam. e, to meni nije fer. a homići nikome ne rade štetu, kao mi svojim ogovaranjem, npr. i mislimo da je to sasvim u redu. i zato sve najbolje o homićima, ali da mislim da je to normano ko i heteroseksualnost, pa nije baš. samo ne znam kako se postaviti, i što reći na sve to...
