crusader je napisao/la: Bio se predstavio na jednom katoličkom forumu anonimni doktor medicine koji je ujedno priznao da je i homoseksualac. (Ne mogu naći taj link). Kaže da se svakodnevno molio Bogu da ga oslobodi grešnih misli i požuda, te je na kraju shvatio da će ga ta "mana" pratiti do kraja života. I dalje živi i radi pošteno svoj posao. Vidi neke stvari i spoznaje što drugi ne mogu na isti način vidjeti, jedino što ga ne privlače žene. S muškarcem nije nikad bio u kontaktu jer javnost nezna da je homosexualac.
Dakle, nije bludničio, pa nije napravio niti grijeh, stoga, ako su mu se vrtjele samo bludne misli, onda to još nije prešlo u bolest, te ga se ne može pripisati luđakom.
A Bog najbolje zna što će učiniti sa homosexualcem koji tijekom svojeg ovozemaljskog boravka na Zemlji čineći dobro i pomagao bližnjem prema tome i nagraditi.
..."crusader"...
Zaista postoje ljudi, koji od malih nogu,
imaju sklonost, ka istom spolu. Oni zato nisu krivi,
nebi htjeli biti takvi...a jesu...!!
Sama sklonost nije grijeh...sve dotle dok takva osoba,
živi ćisto i nije u intimnoj vezi s nikim.
Takvi ljudi znaju biti veoma požrtvovni, u svome zvanju,
a bližnji im je (kao) transfer, preko kojeg prenose svoju ljubav,
i svoju patnju, bol i ćežnju...biti kao svi "normalni" ljudi...!
Suvremena psihologija i psihijatrija danas, ih ne smatra bolesnicima,
a najmanje luđacima...!!