JE LI DEKALOG MORALNI, ILI CEREMONIJALNI ZAKON?
Savez koji je Bog sklopio s Izraelcima bio je utemeljen na Dekalogu, koji je bio neka vrsta ugovora pri sklapanju saveza (Pnz 4,13) - bile su to dvije jednake ploče, ispisane s obje strane (Izl 32,15.16) i najvjerojatnije su obje sadržavale isti tekst (jer je inače među ondašnjim narodima bio običaj da se jedna kopija ugovora pohrani u svetištu boga pokorenog kralja – vazala, a druga da se pohrani u svetištu vladara koji ga je pokorio...). No, nije toliko važno utvrditi jesu li obje ploče sadržavale isti tekst ili ne...
Ono što je neupitno jest, da je Bog dao Izraelcima Deset Zapovijedi kao ugovor saveza s njima. Ugovor pomoću kojega se sklapao savez, oduvijek je imao jedno osnovno značenje – u njemu su stajali svi uvjeti za koje se slabija strana treba obvezati da će ih biti spremna izvršiti. Tek nakon što je, na temelju tih uvjeta, slabija strana prisegla na vjernost – savez je sklopljen. U Izlasku 19. poglavlju možemo vidjeti da su Izraelci bili spremni držati se Božjih «uvjeta», još i prije nego što je savez između Boga i Izraelaca bio formalno (kroz ploče saveza – Deset Zapovijedi) sklopljen (19,5.. Razlog tomu morao je biti samo jedan – Bog je učinio mnoga divna i čudesna djela za njih do tog trenutka i oni su odlučili da su spremni da tome Bogu, koji se brine za njih, služe.
Zašto je Bog načinio ovaj savez s izraelskim narodom? Odgovor: Izlazak 2,24 – piše da «se Bog sjetio saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom». Također vidi: Izlazak 6,8; Pnz 7,7.8; 29,9-12. Kakav je to savez bio? Odgovor: Postanak 22,18 – «Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom.». Što ovo znači? Ovo ne možemo shvatiti nikako drukčije, osim tako kako piše – Bog je odlučio da Abrahamovi potomci budu Njegov posebni, izabrani narod, kroz koji će blagosloviti sve narode svijeta, tj. kroz kojega će svi narodi svijeta moći shvatiti što Bog od njih očekuje i na koji način mogu s Njim uspostaviti zajednicu!
Ovo vidimo i u Izlasku 19,6 – ovo je zanimljivo, Bog kaže da će Izraelci biti kao «svećenstvo» među ostalim narodima, i to ne bilo kakvo svećenstvo, nego «kraljevsko svećenstvo». Koje su bile funkcije svećenika u Izraelu? Prva je bila da kao prorok i učitelj objavljuje Božju volju narodu, a druga, da posreduje za svoj narod i za oproštenje njihovih grijeha. Dakle, Bog je s Izraelcima imao plan, ne samo da mu budu nekakvi «ljubimci» (kako to neki možda iščitavaju iz Izlaska 19,5), nego da preko njih objavi svoju volju svim narodima na Zemlji (Postanak 18,18; 22,18; 26,4), te da Izraelci budu posrednici između Njega i ostalih naroda, da budu svjedoci, glasnici, «svjetlo» narodima oko njih! Ovaj isti izraz – «kraljevsko svećenstvo», koristi apostol Petar u 1. Petrovoj poslanici 2,9., gdje možemo imati potpuniju sliku o tome što taj izraz znači: «Vi ste, naprotiv, izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk narod određen za Božju svojinu, da razglasite slavna djela onoga, koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo.»
DAKLE, na temelju Biblije vidimo, da Deset Zapovijedi predstavljaju Božji ugovor na kojemu počiva savez kojega je On sklopio s Izraelskim narodom, kojega je odredio kao svoj posebni narod, preko kojega će objaviti svoju volju, samoga sebe – svim ostalim narodima i svim ljudima. Prema tome, svi ljudi koji preko tog Božjeg odabranog naroda shvate što Bog od njih očekuje, trebaju također ući u savez s tim istim Bogom – a ugovor (uvjeti) pri sklapanju saveza je također isti – Deset Zapovijedi! Stoga, Dekalog ili Deset Zapovijedi ne mogu biti stavljene u istu kategoriju, kao i ostale uredbe i pravila, koja je Bog dao Izraelcima i koje je Mojsije napisao u «Knjigu zakona» (Izlazak 21,1 – 23,33). Ovi ostali propisi spadaju u kategoriju kazuističkih, a ne apodiktičnih zakona, kao Dekalog.
Kazuistički zakoni su zakoni koji nalažu kako se ponašati u nekoj konkretnoj situaciji (dakle, Židovima onog vremena ti propisi su objašnjavali kako, na koji konkretni način oni u svojoj situaciji i svome vremenu trebaju vršiti moralni Zakon, koji je izražen u Dekalogu). Dakle, možemo reći da su ti kazuistički zakoni određivali primjenu Dekaloga u svakodnevnici.
Apodiktični zakon je pak onaj zakon, koji kroz jednu konkretnu zapovijed izražava univerzalni princip! Deset zapovijedi sadržavaju vječne, nepromjenjive, univerzalne, bezvremenske, Božje principe ljubavi!
Zadnja promjena: Krizostom; čet 21 pro 2006, 16:15; ukupno mijenjano 2 put/a.