Kršćanski Forum
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Kršćanski ForumLogin

PREŠLI SMO NA https://krscanski.chat/


Božji zakon

power_settings_newLogin to reply
+31
stefani
Mi-Ha-El
branko
amos
melkisedek
Medeni
mikic
apostol
jakob
misliti
magdalena
Aladin
Istina
Naomi
simply
Euro
Hell master
Jesus the communist
hrvoje hrki
ILIJA
mirjam
samaritanka
Debora
laodikejac
Spart
Justin
cubela
Mali princ
maki
dominik
kainos
35 posters

descriptionBožji zakon - Page 10 EmptyRe: Božji zakon

more_horiz
melkisedek je napisao/la:
Slažem se da bi izjavu o tome da se Crkva prvenstveno i sigurno može prepoznat po obećanju trebalo puno detaljnije objasnit. Nisam to ovdje htio učiniti da ne širim temu, no kasnije ću otvoriti novu temu da se preciznije izrazim i detaljnije pojasnim svoju misao.


Sad ću samo parafrazirati B. Pascala koji je dao jednu (zapravo puno njih) odličnu misao. Kad je govorio o kršćanskoj i ostalim vjerama, rekao je ovako nekako (nemam knjigu pri sebi pa ne mogu citirati):
    <LI>Na svijetu vidim puno različitih vjera i svaka za sebe tvrdi da je ona prava i da su druge krive. Stoga im ne vjerujem. No vidim jednu (kršćansku) koja iza sebe ima proroštva koja je potvrđuju. Naime, svatko se sam može proglasiti prorokom no ne može svatko pokazat da je prorečen.

Ovo je izrečeno u kontekstu rasprave sa nekršćanima, ali mislim da isti princip vrijedi i unutar kršćanstva. Svatko sam sebe može proglasiti prorokom i onim pravim i istinitim učiteljem, no ne može svatko pokazati da je prorečen i obećan. To je razlog zašto sam rekao da se pravu Crkvu prvenstveno može prepoznat po tome što sam Bog svjedoči za nju kroz svoje proroštvo i obećanje. I to je ta ključna razlika. Istinu sam Bog potvrđuje, i to unaprijed, svojim proroštvom i obećanjem.

Zato, i po tome, je moguće pravu Crkvu prepoznati i kad se ispuni do krajnjih granica Isusovo proroštvo:

“I reče svojim učenicima: "Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih.” Lk 17:1

Crkvi nije obećano da se u njoj neće naći sablazni. Nije rečeno da nećemo biti ko pšenica prorešetani, dapače. Samo je rečeno da Crkva nikad neće biti nadvladana i da će uvjek biti tu. A isto tako je rečeno da će ta Crkva biti:

"Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima." Lk 5:14-16

Crkva, po definiciji, ne može biti sakrivena u srcima ljudi i nevidljiva svijetu, kako se često čuje. Ona je uvjek vidljiva… ili je nema. Srce vjernika je takvo da će, ako treba, izaći na krov i vikati Istinu u trenutku kad se samo laž naučava. Stoga, Istinito učenje uvijek mora postojati. Samo postojanje sablazni u njoj ne može poništiti to svjetlo koje Bog daje.

To je Bog obećao. To je Bog prorekao. Ako to nije istina i ako se ja ne mogu pouzdat u Božje obećanje i proroštvo, onda se sigurno ne mogu pouzdat u nečije (samo)svjedočenje.

Jer, kako što rekoh, svi mogu sebe proglasiti pravima, ali ne mogu svi pokazati da su prorečeni i obećani i da su, sukladno tome, ovdje od vremena Krista pa sve do kraja svijeta.

Opširnije (i na drugi način) na novoj temi. Mislio sam da ću biti kraći, no ne uspjeva mi… Very Happy
Amen! Apsolutno se slazem sa tobom u svemu sto si rekao.

descriptionBožji zakon - Page 10 EmptyRe: Božji zakon

more_horiz
Ovo je odgovor na pitanja postavljena na temi o nebeskoj svetinji. Stoga, da tamo ne skrećemo s teme i ne pričamo o svemu osim o temi, onda ću ovdje nastaviti odgovr.

branko je napisao/la:

Čovjek ti kaže: Imaš 2 zakona, jedan ceremonijalni (koji prestaje sa Isusovom žrtvom), dok drugi moralni (koji definira grijeh).


Nigdje u pismu nema podjele na ceremonijalni i moralni dio Zakona.

"Ceremonijalni" zakon u sebi sadrži puno više nego samo obredne propise. Dapače, najveće moralne zapovjedi Zakona se nalaze u djelu kojeg vi nazivate "ceremonijalni".

Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom!“ Pnz 6:5

„Ne osvećuj se! Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.“ Lev 19:18

Ne. Niti Krist niti apostoli niti bilo koji Židov nije radio podjelu koju vi radite nego je Zakon gledao kao cjelinu. Nigdje se niti ne naslućuje podjela koju vi dajete, a kamoli da ona negdje piše.


Ne bi li bilo bolje da sebe zapitaš: "Da li ubijaš?, da li kradeš? Da li lažeš?..."

I ti bi ove Božje zapovjedi ukinuo?


Te zapovjedi su dio osnovnog prirodnog zakona koji je upisan svakom čovjeku u srce i prije Mojsijevog zakona. Subota to nije. Subota je znak između Boga i Izraela.

Zato, u ostalom, Pavle direktno i piše da je subota sjena koje se ne treba držati. Kršćani se nisu držali subote niti su se ikad sastajali u taj dan. Niti bibliski kršćani niti oni koji odmah nakon njih slijede.


Kamene su ploče pisane Božjim prstom, i dane su Izraelcima na čuvanje. Ljudi su mrtvi padali kada su se nedostojno ponašali kod Kovčega.


Istina, ljudi su mrtvi padali kad se nedostojno ponašalo pred Kovčegom. A pogledajmo što se danas događa i kako se obezvrjeđuje ona koje je taj kovčeg tek blijeda sjena.
Bog je u kamen ukucao ono što čovjek nije mogao u srcu nositi. No to se promjenilo. U krajnjem slučaju, sam Pavle kaže .

„Vi ste, očito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima... Pa ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova, koliko li će slavnija biti služba Duha... Jer ako je služba osude bila slavna, mnogo je slavnija služba pravednosti. I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono što je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvišenijom slavom. Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje.2 Kor 3:3-11

Ovdje se najdirektnije govori o onom uklesanom u kamenu kao nečem tako sjajnom da ljudi nisu mogli pogledati u (prolazno) lice Mojsijevo. To, što je toliko slavno je ipak prolazno i nasljeđeno je s onim što je mnogo slavnije. Tu se direktno pokazuje na kamene ploče. Naravno, govori se o cijelom Zakonu, no eksplicitno pokazivanje kamenih ploča ne ostavlja prostor za reći da se, kao, ne radi o njima.

descriptionBožji zakon - Page 10 EmptyRe: Božji zakon

more_horiz
Izgleda da melkisedek nije katolik...prije li će biti neki protestant koji kaže da Zakon više ne vrijedi....pa što je sa deset zapovijedi u katoličkom katekizmu....ne kužim Shocked

descriptionBožji zakon - Page 10 EmptyRe: Božji zakon

more_horiz
Krizostom je napisao/la:
Izgleda da melkisedek nije katolik...prije li će biti neki protestant koji kaže da Zakon više ne vrijedi....pa što je sa deset zapovijedi u katoličkom katekizmu....ne kužim Shocked


Mojsijev Zakon više ne vrijedi. No to ne znači da nema Kristovih zapovjedi. Mojsijev zakon uistinu jeste zamjenjen novim i boljim zakonom. To je, u ostalom, središnja misao evanđelja.

Ja ne govorim da nema zapovjedi, nego govorim da su one suštinski promjenjene u odnosu na ono što piše u Mojsijevom Zakonu.

Inače, katolici i u "ceremonijalnom" dijelu zakona ne gledaju puko ukidanje u smislu da više ništa od toga ne postoji. Dapače, mi i tu vidimo bogatstvo koje se na drugi način očitovalo u onome što nam je Krist ostavio.

Jer, uistinu, više ne vrijedi: ne ubij. Sad vrijedi: tko u srcu mrzi, već je sagriješio.

Da, u čovjekovo srce je od početka upisan prirodni zakon, i taj prirodni zakon i danas vrijedi, s tim da je nadograđen i onim natprirodnim koje dolazi po milosti.

Takav je i naš stav o Mojsijevom Zakonu. On, uistinu, iako sam sjajan, jeste ukinut i promjenjen, no zamjenjen je novim, daleko sjajnijim od njega. Taj zakon i te zapovjedi su Kristove zapovjedi koje u svakom slučaju nadmašuju doseg starog zakona (bilo njegovog "ceremonijalnog", bilo "moralnog" dijela).

descriptionBožji zakon - Page 10 EmptyRe: Božji zakon

more_horiz
Kako se govori o Hebrejima 4:9 kao o dokazu da je subota ukinuta, želim usmjeriti pažnju na stvarne tekstove o kojima ovo poglavlje govori. A upozorenje je jasno: pazite da ne ponovite istu pogrešku.

Zašto Izraelci (većina) nisu ušli u zemaljsku obećanu zemlju?

Čitajmo to u Ezekielu 20:
(9) Ali radi imena svojega
- da se ne kalja na oči naroda među kojima obitavahu i pred kojima
im bijah objavio da ću ih izvesti - (10) izvedoh ih iz zemlje
egipatske i odvedoh ih u pustinju; (11) i dadoh im svoje uredbe
i objavih svoje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio;
(12) dadoh im i svoje subote, kao znak između sebe i njih, neka
znaju da sam ja Jahve koji ih posvećujem.
(13) Ali se i u pustinji dom Izraelov odmetnu od mene: nisu
hodili po mojim uredbama; odbaciše moje zakone, koje svatko mora
vršiti da bi živio; subote moje oskvrnjivahu. I zato odlučih
u pustinji gnjev svoj na njih izliti da ih zatrem.

I niti mana sa neba, kojom je Bog učio svoj narod (jer je padala 6 dana, a sedmog nije) nije bilo tom narodu dovoljno.

Igrali su se sa "Gospodarem Subote", kao što se i danas neki igraju:

(15) Ali im se zakleh u pustinji
da ih neću uvesti u zemlju koju sam im bio dao, u zemlju kojom
teče med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu, (16) jer odbaciše
moje zakone, i ne hodiše po mojim uredbama, i subote moje oskvrnjivahu,
a srce im iđaše za njihovim kumirima.

I jasno nastavlja:

(19) Ja sam Jahve, Bog vaš! Po uredbama mojim hodite, čuvajte
i vršite moje zakone (20) i svetkujte moje subote, neka one budu
znak između mene i vas
, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog
vaš!'
(21) Ali se i sinovi odmetnuše od mene: po mojim uredbama
nisu hodili i nisu čuvali ni vršili mojih zakona, koje svatko
mora vršiti da bi živio, a subote su moje oskvrnjivali. I zato
odlučih gnjev svoj izliti i iskaliti srdžbu svoju na njima u
pustinji.

Tada je Bog bio toliko ljut na njih, da je dao i zakone koje nije htio:

(25) I zato im dadoh uredbe koje ne bijahu
dobre, zakone koji usmrćuju: (26) da se oskvrnjuju svojim prinosima,
provodeći kroz oganj svoju prvorođenčad.

I onda mi netko priča priču o nekim "novim zapovjedima" (Nedjelji, zar ne?).

Ma pročitajte još jednom ove retke, i ne ponavljajte istu pogrešku koju su Izraelci učinili.
Jer ako nije poštedio njih (koji su "sveto tjesto", bilo bi čudno da poštedi vas, koji isto činite). Ili, još gore, oni nisu držali subotu svetom i kršili je, a vi dan koji je samo 1. dan tjedna, činite svetim, i namećete to jadnim ovčicama, koji ne poznaju Pisma. I još to stavljate u Dekalog.

Hebrejima 4: (4) Rekao je doista
negdje o sedmom danu ovako: I počinu Bog sedmoga dana od svih
djela svojih.
(5) A ovdje opet: Nikad neće ući u moj počinak.
(6) Preostaje dakle da neki imaju u nj ući, a oni koji su prvi
primili blagovijest ne uđoše zbog nepokornosti. (7) Zato Bog ponovno
određuje jedan dan, Danas, u Davidu nakon toliko vremena
govoreći, kako je već rečeno:
Danas ako glas mu čujete,
ne budite srca tvrda.
(Cool Zbilja, da je Jošua njih u Počinak uveo, ne bi Bog nakon
toga govorio o drugome danu. (9) Dakle: preostaje neki subotni
počinak narodu Božjemu
! (10) Zaista, tko uđe u njegov počinak,
počinuo je od djela svojih
kao ono i Bog od svojih.
(11) Pohitimo
dakle ući u taj Počinak da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost.

Je li "počivaš od dijela svojih, kao Bog od svojih"?

Ezekiel bi vas savjetovao da se ne igrate sa Božjim zakonom, kao što je to učinio "mali rog" iz Danijela 7, "pomišljajući da promjeni vremena i zakone".

E, nikada neće uspjeti, dok god Boga ima...

Ali, u vrijeme 5. trube, poubijat će time 1/3 planete Zemlje (kako piše u 5. trubi Otkrivenja), svojim lažnim evanđeljem. Jer iz usta njihovih izlazi "oganj pomješan sa dimom i sumporom".

Poslušajte glas "Dva svjedoka" iz Otkrivenja 11, jer iz njihovih usta izlazi "čisti oganj".

A živa je to "maslina Božja", duhovni "dom Judin i dom Izraelov" (iz Jeremije 11), koje Bog šalje da upozori svijet:

Malahija (kraj knjige)
(22) "Spomenite se Zakona Mojsija, sluge moga, kome sam na
Horebu propisao zakone i uredbe za sav Izrael.
(23) Evo, poslat ću vam proroka Iliju
prije nego dođe Dan Jahvin,
dan velik i strašan.
(24) On će obratiti srce otaca k sinovima,
a srce sinova k ocima,
da ne dođem i ne udarim
prokletstvom zemlju."

Isus je rekao: "Ovce moje čuju moj glas..."

descriptionBožji zakon - Page 10 EmptyRe: Božji zakon

more_horiz

Za početak bih skrenuo pažnju na par stvari, čisto da ne pogađate što vjerujemo a što ne:

1. Mi znamo da je Mojsijev Zakon obvezivao Židove i oni su bili dužni slijedit ga.
2. Mi znamo da je subota dio tog zakona.
3. Stoga, mi znamo da je Židovima bilo zabranjeno kršit subotu (osim kad je trebalo pomoći bližnjemu, tada ona nije vrijedila).
4. Mi znamo da je Bog kažnjavao Židove za kršenje Zakona.
5. Prema tome, mi znamo da ih je kažnjavao i za neodržavanje subote (i ostalih blagdana).
6. Mi znamo da je subota bila znak između Boga i Izraela.

Prema tome, nema potrebe da gubite vrijeme dokazujući nam stvari koje mi i onako vjerujemo. Jer, što meni znači citat gdje se vidi da Bog govori Židovima da će ih kazniti ako ne drže subotu? Što ste mi s time dokazali kad ja to i onako vjerujem i ne sporim?

Ono što se od vas očekuje je slijedeće:

I. Da dokažete da su Židovi Zakon djelili na „moralini“ i „ceremonijalni“ dio (mi tvrdimo da su oni pod Zakonom uvijek smatrali cijeli Zakon).

II. Da dokažete da Isus i apostoli nisu mislili na dekalog kad su govorili o promjenama Zakona.

I to je to. Ako ćete gubit vrijeme na onih prvih 6 točaka, bojim se da nećemo nigdje stići. Ono što je sporno to su samo ove dvije zadnje točke. Ako njih uspjete dokazati, onda ste u pravu. A ako ne uspijete, onda niste u pravu. I kraj rasprave.

Stoga, budite precizni u argumentaciji i nemojte mi dokazivati da se mi trebamo držat Mojsijevog zakona zato što je on bio obavezan za Židove. To je promašena argumentacija jer, ponavljam, mi i onako vjerujemo da je bio obavezan za Židove.

I još nešto, neću se uopće obazirat na argumente koji skreću s teme. Skretanje s teme i dokazivanje nepromjenjivosti dekaloga sa npr. pitanjem npr. (be)smrtnosti duše (ovo sam uzeo proizvoljno, čisto da znate na što mislim) smatram znakom slabosti argumentacije jer smatram da samo onaj tko ne može svoj stav dokazat direktno, taj pribjegava konstantnim skretanjima sa zadane teme.


Kako se govori o Hebrejima 4:9 kao o dokazu da je subota ukinuta, želim usmjeriti pažnju na stvarne tekstove o kojima ovo poglavlje govori. A upozorenje je jasno: pazite da ne ponovite istu pogrešku.

Zašto Izraelci (većina) nisu ušli u zemaljsku obećanu zemlju?


Zato što se nisu držali Zakona koji im je Bog dao po Mojsiju. No, kao što rekoh, mi to znamo i to uopće nije sporno. Prema tome, to nam ne treba dokazivati. Treba dokazati nešto drugo.

Što se tiče Heb 4:8-9 tu je Bog uistinu rekao da će dati neki drugi dan kad će njegov narod ući u počinak jer u onaj dan kad su trebali ući, nisu. Taj drugi dan, neka nova subota, je Dan Gospodnji kad su se već bibliski kršćani počeli okupljati na zajedničko lomljenje kruha i vina.


I onda mi netko priča priču o nekim "novim zapovjedima" (Nedjelji, zar ne?).


Ne samo nedjelji. Cijeli Zakon je doživio svoju sržnu promjenu. Sve zapovjedi, bilo iz dekaloga, bile iz ostatka Zakona, su dobile svoju sržnu promjenu. U kranjem slučaju, zapovjedi koje je Krist ostavio su puno šire od 10 zapovjedi. One obuhvaćaju puno šire područje. Crkva ima deset zapovjedi, no to je samo kao vodilja prema onom dubljem i osobnijem. Nipošto se tu ne iscrpljuje dužnost kršćana.

Jer, što znači puko: ne ukradi, ako je čovjek lakom prema bogatstvu. Jer, sve i da ne ukrade, sama lakomost i gramzivost ga može dotući. Slično je i s ostalim zapovjedima.

Subota je znak između Izraela i Boga, a ne između Crkve i Boga. Ona nije dio tog moralnog ustrojstva kojeg čovjek po prirodi osjeća. Nedjelja nije puka zamjena za subotu. Njena bit je potpuno drugačija. Ona je Dan Gospodnji kad se kršćani okupljaju da lome kruh i vino i zajednički mole. Ona izlazi iz novog stvaranja koje je dovršio Krist.



Ma pročitajte još jednom ove retke, i ne ponavljajte istu pogrešku koju su Izraelci učinili.


Ponavljam, ovo je pogrešna argumentacija jer se ne bavi s onim pitanjem koje nas razdvaja. Mi vjerujemo da je subota bila obavezna Židovima, ali ne vjerujemo da je nama. Dakle, nemojte mi citirati one stihove koji dokazuju ono što mi i onako vjerujemo. Budite precizni i dokažite ono što ne vjerujemo.

Naravno, ja mislim da takvih stihova nema, pa prema tome, očekujem da nećete poslušat savjet nego ćete nastaviti s ovakvim i sličnim SZ stihovima.

A ja ću vama dati citat koji direktno govori o razlici u našim vjerama (dakle, ono što (ne)obavezuje Crkvu):

2 Kor 3:3-11 dokazuje da smo u pravu u točki I, tj u točki da Židovi nisu razdvajali Zakon na „ceremonijalni“ i „moralni“ dio, nego su ga promatrali u cjelini. Dakle, to je direktan dokaz jer Pavle doslovno pokazuje u kamene ploče i govori: to je promjenjeno.

Imate li vi nešto što bi reklo drugačije od ovoga, pa da provjerimo koji je ukupni smisao?

descriptionBožji zakon - Page 10 EmptyRe: Božji zakon

more_horiz
Koliko ja Pavla razumijem, on samo govori da se taj Zakon sa ploča prepisuje u ljudska srca.

Isto to govori i poslanica Hebrejima, gdje Bog uspostavlja Novi savez zapisujući svoje zakone u ljudska srca.

Dani su tekli i prije stvaranja (koje to "bi jutro i bi veče" stvaranje spominje, a sunca nije bilo?), i prije grijeha. Subota je rođendan planete Zemlje, i Bog je odmorio (stvarno nije bilo niti Židova, niti Sinaja u to vrijeme, a niti se Bog umara).

Zato je subota Božja...

Izaija vidi i vrijeme iza svih vremena, gdje će se svi doći klanjati Bogu "od mjeseca (mladine) do tjedna (subote)".

Vama stvarno treba velika mentalna gimnastika, da se poklonite Stvoritelju svijeta, na način na koji on to očekuje.

Ja ću još jednom uputiti njegov poziv:
"Poklonite se onome tko je stvorio nebo, zemlju, more i izvore vodene!"

Ako ništa drugo, makar shvatite iz koje su zapovijedi (od 10) te riječi izvučene.

Orginal sa Neba ima samo 10 riječi u sebi, a jedna od njih znači (sada prevodim sa nebeskog i govorim u jezicima): SUBOTA

Vijest anđela iz Otkrivenja...

Jer "čuvanje Božjih zapovjedi" nešto znači. To je po Otkrivenju definicija Svetih!

A vidim da vi imate neke svoje...

descriptionBožji zakon - Page 10 EmptyRe: Božji zakon

more_horiz
http://www.svetlostistine.com/Knjige/PrirucnikTeologijeSDA/12.htm

descriptionBožji zakon - Page 10 EmptyRe: Božji zakon

more_horiz
Krizostom je napisao/la:
Izgleda da melkisedek nije katolik...prije li će biti neki protestant koji kaže da Zakon više ne vrijedi....pa što je sa deset zapovijedi u katoličkom katekizmu....ne kužim Shocked


Nadam se da Melkisedek nece biti uvredjen sto cu ja odgovoriti na ovo pitanje.Meni se cini da postojanje ljudi ka sto je Melkisedek je vise nego dovoljan dokaz za sve one koji govore slavnu izjavu da se treba izaci i odvojiti da bi poznao Boga.I vise nego potvrda da nije bitna konfesija ili denominacija da bi neko doziveo Boga, i da ako poznas Boga apsolutno nema potebe da menjas mesto tako sto ces otici, nego da ga menjas tako sto ces ostati.I jos da je to vise nego potvrda da Gospod prebiva u svim konfesijama i denominacijama kroz svoju crkvu, kroz one koji veruju u Njegovu rec.
Neka bi Gospod blagoslovio sve hrabre ljude da ostanu i da daju svoj deo da mnogi upoznaju Njegovo ime.cheers

Neka se ime Isus proslavlja medju narodima kroz Njegovu crkvu , kroz one koji su spremni svega da se odreknu radi Njegovog imena.

descriptionBožji zakon - Page 10 EmptyRe: Božji zakon

more_horiz
branko je napisao/la:
Koliko ja Pavla razumijem, on samo govori da se taj Zakon sa ploča prepisuje u ljudska srca.

Isto to govori i poslanica Hebrejima, gdje Bog uspostavlja Novi savez zapisujući svoje zakone u ljudska srca.


Pavle ne govori o prepisivanju dekaloga sa kamenih ploča u srece, nego govori o novom Zakonu koji je daleko sjajniji od starog Zakona. I taj novi i sjajniji Zakon je stavljen vjernima u srce.
Dapače, reći da se radi o pukom prepisivanju znači umanjiti Kristovo djelo i umanjiti sržnu promjenu koju je naznačio već u govoru na Gori.

Još jednom ponavljam, tu se diretno govori o onom slavnom što prestaje (cijeli Mojsijev Zakon), i govori se o onom još sjajnijem što ga nasljeđuje.


Vama stvarno treba velika mentalna gimnastika, da se poklonite Stvoritelju svijeta, na način na koji on to očekuje.

Ja ću još jednom uputiti njegov poziv:
"Poklonite se onome tko je stvorio nebo, zemlju, more i izvore vodene!"


Način na koji Bog očekuje da mu se poklonimo, je onaj način na koji nam to kaže Božja Crkva, ona koja je tu od početka i koja će biti do kraja. Naime, Bog je prorekao i obećao vječno vidljivu Crkvu a ne vas, pa prema tome, nije teško odlučiti kome ukazati povjerenje.


Vijest anđela iz Otkrivenja...

Jer "čuvanje Božjih zapovjedi" nešto znači. To je po Otkrivenju definicija Svetih!

A vidim da vi imate neke svoje...


Nemamo mi neke svoje zapovjedi. Mi se držimo Božjih zapovjedi koje su sjajnije od starog Mojsijevog Zakona. Na žalost, vi ste odbacili te Božje zapovjedi zbog držanja sjene koja im je prethodila.

descriptionBožji zakon - Page 10 EmptyRe: Božji zakon

more_horiz
[size=12]
Krizostom je napisao/la:


Ovaj tekst mi je Abraham već jednom pokazao i tada sam mu odgovorio, pa ću sad samo ponoviti (i malo preformulirati).


U riječi torah bili su uključeni moralni, obredni i građanski zakoni Izraela. Budući da je Božji "zakon" bio čitav plan spasenja, Izaija je mogao potvrditi da "otoci žude za njegovom naukom" (Iz 42,4). Petoknjižje, glavni izvor ovih uputa, nazvan je Tora ili Božji zakon (Neh 8,18; 9,3).


Točno.


Novi zavjet uzima grčku riječ nomos da prikaže torah. Različita značenja riječi nomos odražavaju bogato značenje njezinog hebrejskog orginala. Tako može ukazivati na Sveto pismo kao otkrivenje Božje volje (Iv 15,25), Petoknjižje općenito (Mt 7,12), a ponekad na Dekalog (Jak 2,10-12) ili obredni zakon (Dj 15,1).


Prvo istaknimo jednu činjenicu: Židovi su u NZ za bilo koji dio Zakona koristili istu riječ: nomos.
Oni ne poznaju poseban izraz kako što je to „ceremonijalni“ nomos. To ne postoji.

Dapače, Židovska svijest je uvijek bila takva da pod Zakonom smatra cijeli zakon. Tako je bilo u SZ, a tako su ga razumjevali i u NZ.

Kad se Židovu reklo: „čuvaj Zakon“, ovaj je uvijek znao da se to odnosi na cijeli Zakon i nikad nije postavio pitanje: „a koji dio Zakona?“.

Nikad Židov nije razdvajao Zakon na dva dijela od kojih je jedan nepromjenjiv a drugi promjenjiv. Za Židova (bilo prije Isusa, bilo samog Isusa, bilo apostole) Zakon je Zakon.
A sad pogledajmo i primjere koje ste naveli kao dokaz da je nomos nekad označavao samo dekalog a nekad samo „ceremonijalni zakon“:

a ponekad na Dekalog (Jak 2,10-12)


U Jak 2:10-12 ne možemo tvrdit da misli samo na dekalog, jer Jakov u isti taj Zakon dva stiha ranije smješta i zapovjed "ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe" koja nije dio dekaloga ali jeste cijelog Zakona.
Dakle, Jakov i za ono izvan dekaloga i za dekaloga govori kao o jednute istom. Nikakvu razliku ne radi između tih djelova.


ili obredni zakon (Dj 15,1)


U Dj 15,1 se također vidi da Apostoli pod Zakonom smatraju bilo koju zapovjed. Tako je i ovdje, obrezanje dio zakona, no to što se spominje samo ta konkretna zapovjed se nikako ne može protumačiti da je to posebni dio Zakona jer bi tako Zakon mogli iscjepkat na sastavne faktore po svojoj vlastitoj volji. Dakle, i ovdje se vidi činjenica da je i obrezanje dio cijelog Zakona. Da piše da je to „ceremonijalni“ Zakon, to bi već bilo nešto drugo, no budući da ne piše, to je argument u našu korist.



Vrste zakona
....


Kad ste nabrojali vrste Zakona, nigdje niste pokazali da se te vrste Zakona uistinu tako posebno nazivaju u Pismu. Dapače, sve vrste koje ste nabrojali ulaze pod zbirni naziv... Zakon. Dakle, treba razdvojiti činjenice od tumačenja.
Činjenica je da Pismo ne daje podjelu Zakona kako ste je vi dali nego ono uvijek govori o jednom Zakonu. Podjela je vaša interpretacija, no ne i način na koji su Židovi (čak i Isus i apostoli) tumačili Zakon. Jednostavno, nikad ne smijemo smetnuti s uma da su Židovi uvijek bilo koju zapovjed smatrali Zakonom.


Kad je Izraelcima objavio Deset zapovijedi, Bog je ukazao na dvije osnovne pobude: (1) "Ja sam Jahve, Bog tvoj" i (2) ja sam vas izveo iz ropstva (Izl 20,2; Pnz 5,6). Zatim je objavio Zakon kako je zapisan u Izlasku 20,2-17.


“Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.”

Već u samom uvodu Dekaloga, u prvoj rečenici, Bog se predstavlja kao onaj koji je Izrael izveo iz zemlje egipatske, kuće ropstva.
Mi znamo da je oslobođenje iz egipatskog ropstva samo slika pravog oslobođenja iz ropstva grijeha koje je učinio, ne Mojsije, nego Krist. Sam uvod govori da se radi o nečem što još nije postiglo svoj puni i pravi smisao, jer, uistinu, izlazak iz zemlje egipatske to nije.



U moralnom Zakonu od samo deset zapovijedi Bog pokriva sve želje i djela ljudske obitelji. Razmišljajući o Božjem Zakonu, David je rekao: "Zapovijed tvoja nema granica." (Ps 119,96) On je jednak Božjoj "riječi" koja "ostaje dovijeka". Božja svjedočanstva, zakoni, naredbe i propisi su vječni. Psalmist u njima nalazi uživanje i preko njih Bog mu je dao život (rr. 89-96).


Ni ovdje David ne misli samo na dekalog, nego na cijeli Zakon. Židovi kad se dive Zakonu, oni pred sobom imaju svaku zapovjed iz njega. Nemojte u tekstu čitat ono što ne piše, nego čitajte ono što piše.


1. Jednakost deset zapovijedi

Postavljajući pitanje o jednakosti Deset zapovijedi (Mt 22,35-40), jedan je zakonik postavio Isusu pitanje s namjerom da Ga kuša: "Učitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu?" (r. 36) Zakonik je mislio na redoslijed važnosti. Rabinska tradicija smatrala je da kad god bi došlo do sukoba između dviju zapovijedi, poslušnost većoj oslobađala bi čovjeka od poslušnosti manjoj. Za farizeje je prva ploča Zakona nadilazila drugu, tako da se čovjek lako mogao osloboditi služenja drugima.


Zakonoznanac nije postavljao pitanje o jednakosti deset zapovjedi. Uistinu mislim da je u tekstu potrebno čitati ono što piše, jer ako ćemo u njega projicirat svoje pretpostavke, lako bi nam se moglo dogoditi da iskrivimo Pismo (što je zabranjeno). Zakonoznanac je postavio pitanje koja je zapovjed Zakona najveća.

"Učitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu?" Mt 22:36

Isus mu odgovara koje su najveće zapovjedi Zakona i te zapovjedi nisu dio dekaloga nego su iz ostatka Zakona. U Mk 12:28-35 vidimo taj isti događaj samo još malo proširen i tu piše:

"Dobro, ucitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. 33 ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga – više je nego sve paljenice i žrtve."Mk 12:32-35

Ovdje direktno vidimo da tumačenje adventista da se ovdje posebno ističe dekalog, nije točno. Jer iz odgovora zakonoznanca mi jasno vidimo da njemu na umu nije bio samo dekalog nego cijeli Zakon, jer žrtve i paljenice nisu dio dekaloga ali jesu dio Zakona (što je, u ostalom, i bilo pitanje koje je postavio Isusu).

Dakle, vidimo da ste svoju ideju projicirali u tekst i zbog toga ste ga potpuno krivo protumačili.


2. Trajnost Deset zapovijedi

Najizravnije Kristovo učenje o Božjem zakonu nalazimo u Propovijedi na Gori: "Nemojte misliti da samo došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim. Jer, zaista, kažem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrčica slova iz Zakona sigurno neće nestati, a da se sve ne ostvari." (Mt 5,17.18)


Podebljao sam izjavu koju ste naveli: da se u govoru na Gori najjasnije vidi Isusovo učenje o Zakonu. To sam učinio zato što ću vam na primjeru onog što smatrate da je najjasnije (za vaše tumačenje) dokazati i da ste i ovdje potpuno pogrešno protumačili tekst.


Isus nije namjeravao poništiti ili ukinuti Zakon. Dok se fraza " Zakon i Proroke" odnosi na cjelokupnu Božju objavu u Starom zavjetu, "zakon" se odnosi na Toru ili Petoknjižje, u čijem središtu se nalazi zakon deset zapovijedi.

U Mateju 5 Krist višeput spominje moralni zakon. Govorio je o zapovijedima (r. 19), o "pravednosti" (r. 20) i od duhovnom značenju zapovijedi kao što su "Ne ubij!" (rr. 21-16) i "Ne čini preljuba!" (rr.27-30). Sve ovo jasno ukazuje na Dekalog. Isus nije učinio ništa da ga poništi; On ga je ispunio. Krist je i slušatelje pozivao da ga uče i vrše (r. 19). Pravi uništivatelji Zakona bili su književnici svojim tradicionalnim tumačenjima. U Mateju 15,1-6 Isus je to prikazao u vezi s petom zapovijedi Dekaloga.


Iznjeli ste tvrdnju da se govor na Gori odnosi na Dekalog zato što Isus u tom govoru spominje zapovjedi iz Dekaloga. No istina je da se govor na Gori tekođer odnosi na cijeli Zakon, na sve zapovjedi Zakona.

Jer, iako jeste istina da su tu navedene zapovjedi iz dekaloga, također je istina da su tu u itom kontekstu navedene i zapovjedi iz ostalog dijela zakona: "Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve" (ta zapovjed nije iz Dekaloga nego iz Lev 19); također se govori o zapovjedima: "Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu." , "Oko za oko, zub za zub" i "Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja". Isus je uistinu govorio o cijelom Zakonu.

A direktan dokaz da se ne govori samo o dekalogu, nego i o onom što vi nazivate „ceremonijalni“ Zakon je Isusova izjava koja je dana u istom kontekstu kao i ostale:

“Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dodi i prinesi dar." Mt 5:23-24

Ovo je izrečeno između govora o zapovjedima „ne ubij“ i „ne učini preljuba“, dakle ne može biti govora da je rečeno u drugačijem kontekstu. A ipak, tu vidimo da Isus govori o zapovjedi prinošenja dara na žrtvenik! Dakle, ovo je čisti „ceremonijalni“ zakon i prema tome, jasmo je kao dan da Isus ovdje ninakoji način ne ističe osebno dekalog.

Dakle, budući da iz najjasnijeg djela vidimo da je Isus uvjek govorio o cijelom Zakonu, mislim da neću pretjerati kad kažem da svi ovi slučajevi koje ste naveli uopće ne podržavaju vaš stav nego ga, dapače, direktno osporavaju.


Isus je jasno prepoznao trajnost Deset zapovijedi. "Dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrčica slova iz Zakona sigurno neće nestati." (Mt 5,18)


Prvo, Isus tu ne govori o Dekalogu nego o cijelom Zakonu (kao što smo ranije dokazali).
Drugo, na žalost, moram se pitati da li se ovdje radi o namjernoj manipulaciji jer je citat skraćen na ključnom mjestu za razumjevanje. Puni citat glasi ovako:

„Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne ispuni. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom.“

Dakle, niti jedna zapovjed Zakona, niti ona najmanja, neće proći dok se sve ne ispuni. U te zapovjedi spada i prinošenje dara pred žrtvenik. Ono što je ključno, je pitanje: kad se sve isounilo. Odgovor je: na križu. Tada je prestao važiti Mojsijev Zakon. Do tada se nije mogla niti najmanja zapovjed ispustiti.

Također, ovdje ste u kontradikciji sami sa sobom. Naime, ranije ste rekli (i posebno naglasili) kako su sve zapovjedi Dekaloga jednake, a ovdje se govori da ima većih i manjih zapovjedi. Dakle, i po tome vidimo da niste u pravu i da vaše tumačenje jednostavno nije točno.

(nastavlja se)

Zadnja promjena: melkisedek; sri 04 vel 2009, 12:36; ukupno mijenjano 2 put/a.

descriptionBožji zakon - Page 10 EmptyRe: Božji zakon

more_horiz
(nastavak)


Nešto slično nalazimo u Isusovom razgovoru s bogatim mladim knezom (Mt 19,16-26). Mladi čovjek je upitao Isusa što bi trebao činiti da postigne vječni život. Isus je odgovorio: "Vrši zapovijedi"; a zatim je nabrojio: "Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno!" – a to su zapovijedi Dekaloga. Ovdje je rabljena riječ "zapovijedi" (entole), dok su u Mateju 5,18.19 upotrijebljene obje, "zapovijedi" (entole) i "zakon" (nomos). Obje se odnose na isto: na Deset zapovijedi.

U ovom razgovoru se vidi da je bila riječo određenom zakonu. Mladi knez je vršio Deset zapovijedi, ali na legalističan način – kao neovisan, moralni, pravni kodeks. Nedostajalo mu je najvažnije u Zakonu: Zakonodavac. "Slijedi me", rekao je Isus (Mk 10,21). No bogati mladić nije pošao za Isusom; ostao je sa Zakonom i ovim je postupkom ostao u ranijoj izolaciji i nesigurnosti. Spasenje ne dolazi od kodeksa, već od Zakonodavca, Spasitelja. Izraelu je to bilo poznato od davnine, ali je na to zaboravio. Budući da su izgubili pravo značenje Deset zapovijedi, zaboravili su da su one bile otkrivenje Božje volje, poziv na prisnu zajednicu s Njim.


Što se tiče bogatog mladića, da, u Mk se nabrajaju zapovjedi dekaloga, no u Mt vidimo da je uz njih i zapovjed "ljubi bližnjeg svog kao samog sebe" koja nije dio Dekaloga nego Lev 19. Dakle, i tu je dan popis širi od Dekaloga. A usput rečeno, tu se vidi da se ni njegovo vršenje zakona ne može naprosto svest na legalizam, jer zapovjed "ljubi bližnjeg svog kao samog sebe" se ne može vršit na legalistički način jer ljubav nije legalistička norma.
Ono što je tog mladića rastužilo je to što je bio vezan za zemaljsko bogatstvo a ne to što je bio puki legalist. No to je sporedno, važno je za našu raspravu da vidimo da i ova priča ima širi popis zapovjedi od Dekaloga, te tako možemo reći da Isus nigdje nije podrazumjevao samo dekalog nego cijeli Zakon. Dakle, točno onako kako piše.


Dakle, sad možemo napravit malu rekapitulaciju:

1. Onaj pismoznanac je pod Zakonom i zapovjedima podrazumjevao ono što i piše... cijeli Zakon a ne samo Dekalog (jer na kraju spominje: "ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga - više je nego sve paljenice i žrtve"

2. Isus je pod Zakonom i zapovjedima podrazumjevao cijeli Zakon i sve zapovjedi (to direktno piše) a ne samo Dekalog (to, uostalom, i ne piše)

3. Pavle je govoreći o Zakonu, pred očima imao cijeli Zakon. I ne samo to, nego je govoreći i o kamenim pločama, pred sobom imao cijeli Zakon a ne samo ono što je u ploče uklesano (2 Kor 3)

4. Crkva kad govori o starom Zakonu i zapovjedima misli na isti način kao i svi ondašnji Židovi, uključujući Isusa i Pavla.

Stoga, kad se govori poslušnosti Kristovim i Božjim zakonima, onda su to promjenjene i pobošane zapovjedi u odnosu na one stare. To promjenu i poboljšanje je doživio čak i dekalog. (Mt 5)

Sva mjesta koja ste citirali kao dokaz za poseban položaj Dekaloga nam govore upravo suprotno od toga i za to vidjet ne treba čitat rabinsku tradiciju, nego je dovoljno pročitati sam tekst sv. Pisma.


Odgovorio sam na ono što ste sami pokazali kao ključna mjesta za dokazivanje svog stava i na tome sam pokazao da niste u pravu. Dakle, odogovorio sam na ono što ste konkretno naveli a nisam odgovarao na priču koju ste složili. Ako mislite da sam nešto ključno propustio, molim citirajte mi taj dio Pisma pa ćemo ga skupa prokomentirati.

descriptionBožji zakon - Page 10 EmptyRe: Božji zakon

more_horiz
Židovi koji su pod slovom Zakona, drže li ga se apsolutno i danas?

možda znate...

descriptionBožji zakon - Page 10 EmptyRe: Božji zakon

more_horiz
Sam ISUS JE DAO ZAKON I VODIO IZRAILJA

“Sve kroz Njega postalo, i bez Njega ništa nije postalo što je postalo” – Jovan 1:3



Hrist je zakonodavac

“Jer je Gospod naš sudija, Gospod je koji nam postavlja zakone, Gospod je car naš, On će nas spasiti.“ – Isaija 33:22.

Do sada smo razmišljali o Hristu u jednom liku, ali razmotrićemo još jedan. To je onaj koji prirodno proizilazi iz Njegovog položaja kao Stvaraoca, jer kao Onaj koji je stvarao, sigurno mora imati autoritet da vodi i upravlja. U Jevanđelju po Jovanu čitamo Isusove riječi da “Otac ne sudi nikome, nego sav sud dade Sinu, da svi poštuju Sina kao što Oca poštuju…” – Jovan 5:22.23. Kao što je Hrist prestavljao svog Oca u stvaranju, takođe Ga On predstavlja i u donošenju i izvršavanju zakona. Nekoliko biblijskih tekstova su dovoljni da potvrde ovu misao:

Čitamo dio zapisa o jednom incidentu koji se desio djeci Izrailjevoj dok su bili u pustinji: “Potom pođoše od gore Ora k Crvenom Moru obilazeći zemlju Edomsku, i oslabi duh narodu od puta. I vikaše narod na Boga i na Mojsija: zašto nas izvedoste iz Misira da izginemo u ovoj pustinji? Jer nema ni hljeba ni vode, a ovaj se nikaki hljeb već ogadio duši našoj. A Gospod pusti na narod zmije vatrene, koje ih ujedahu, te pomrije mnogo naroda u Izrailju.” – 4.Mojs. 21:4-6. Ljudi su gunđali protiv Boga i protiv Mojsija govoreći: “Zašto ste nas doveli u ovu divljinu?” Oni su pronašli zamjerke svom Vođi. To je razlog zašto su bili uništeni vatrenim zmijama. Pročitajmo sada kako apostol Pavle razmatra isti događaj:

“Niti da kušamo Hrista kao što neki od njih kušaše i izgiboše od zmija!” – 1 Kor. 10:9. Šta nam ovo govori? Da je vođa protiv kojeg su gunđali bio sam Hrist. Ovo nam dalje potvrđuje činjenica da je Mojsije radije postradao sa Izrailjem, odbijajući da se nazove sinom kćeri faraonove, držeći Hristovu sramotu za veće bogastvo od čitavog misirskog blaga (Jevr. 11:26.) Pogledaj takođe i 1 Kor. 10:4, gdje apostol Pavle kaže da su očevi „pili jedno duhovno piće, jer pijahu od duhovne stijene koja iđaše za njima, a stijena bijaše Hristos“. Dakle, Hrist je vodio Izrailj iz Egipta.

Treće poglavlje Jevrejima poslanice ovu činjenicu predstavlja još jasnije. U njoj mi razmatramo poslanika i vladiku, prvosvešenika našeg spasenja, Isusa Hrista, koji je bio vjeran u cijeloj svojoj kući, ne kao sluga, već kao Sin koji vlada nad svojim domom. (Jevr. 3:1-6). Tako mi govorimo da smo Njegov dom za prebivalište ako tvrdo održimo čistu savjest do kraja. Iz navedenog vidimo preklinjanje Svetog Duha da čujemo Njegov glas ne otvrdnuvši svojim srcima kao što su otvrdnuli naši očevi u pustinji. “Jer postasmo zajedničari u Hristu, samo ako kako smo počeli u Njemu biti, do kraja tvrdo održimo; Dokle se govori: danas, ako glas Njegov čujete, ne budite drvenastih srca, kao kad se prognjeviste. Jer neki čuvši prognjeviše se, ali ne svi koji izađoše iz Misira sa Mosijem. A na koje mrzi četrdeset godina? Nije li na one koji sagriješiše, koji ostaviše kosti u pustinji?” – Jevr. 3:14-17. Ovdje ponovo vidimo Hrista, istaknutog kao vođu i zapovjednika u Izrailju za četrdeset godina njihovog lutanja pustinjom.

Ista ideja je prikazana u knjizi o Isusu Navinu, 5:13-15, gdje tvrdimo da je čovjek kojeg je sreo Isus Navin kod Jerihona, koji je držao mač u svojoj ruci – odgovorio na postavljeno pitanje Isusa Navina: “Da li si ti naš ili naših neprijatelja?” govoreći: “Nisam, nego sam zapovjednik (vojvoda) vojske Gospodnje i sad dođoh.” Zaista, nema nikoga ko bi mogao odreći da je Hrist bio stvarni vođa u Izrailju, iako je bio nevidljiv. Mojsije, vidljiv vođa u Izrailju, “slijedio je nevidljivoga kao da ga gledaše”. Upravo je Hrist bio taj koji je zapovijedio Mojsiju da ide i izbavi Njegov narod.

Čitajmo sada 2. Moj. 20:1-3.: “Tada reče Bog sve ove riječi govoreći: Ja sam Gospod Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske, iz doma ropskoga. Nemoj imati drugih bogova uza me.” Ko je izgovorio ove riječi? Onaj koji je izveo Izrailj iz Egipta. A ko je bio vođa Izrailja iz Egipta? To je bio Hrist. Ko, dakle, izgovara zakon sa Sinajske gore? Hrist, svjetlost Očeve slave i slika Njegove ličnosti koja se pokazala od Boga ljudima. Bio je to Stvoritelja svega stvorenog, Onaj kojem je povjeren svaki sud.

Ovo možemo dokazati i na drugačiji način. Kada bude ponovo dolazio, Gospod će to učiniti sa “velikom vikom” (1. Sol. 4:16), koja će otvoriti grobove i podići mrtve (Jovan 5:28.29.). “Ti dakle prorokuj im sve ove riječi i reci im: Gospod će s visine riknuti, i iz stana svetinje svoje pustiće glas svoj, silno će riknuti iz stana svojega, kao oni što gaze groždje podignuće viku na sve stanovnike zemaljske. Proći će graja do kraja zemlje, jer raspru ima Gospod s narodima, sudi se sa svakim tijelom, bezbožnike će dati pod mač, govori Gospod.“ – Jer. 25:30.31. Uporedimo sada ovaj stih sa Otkr. 19:11-21. gdje vidimo Hrista kao Zapovjednika nebeskih vojski, Riječ Božiju, Cara nad Carevima i Gospodara nad Gospodarima kako stupa naprijed kao onaj koji gazi grožđe u kaci ljutog gnjeva svemogućeg Boga, uništavajući sve zle na zemlji; ovdje otkrivamo da je Hrist taj koji riče iz svog mjesta na one koji su opustošili zemlju imajući veliku raspravu[1] sa narodima zemaljskim. Joilo dodatno oktriva ovaj predmet kada kaže „I Gospod će riknuti sa Siona, i iz Jerusalima će pustiti glas svoj, i zatrešće se nebo i zemlja...!“ – Joilo 3:16.

Iz ovih tekstova, i drugih koje bi mogli dodati ovima, shvatamo vezu između Gospoda koji dolazi da izbavi svoj narod, koji govori glasom koji će potresti i nebo i zemlju: „sva će se zemlja ljuljati kao pijan čovjek, i premjestiće se kao koliba, jer će joj otežati bezakonje njezino, te će pasti i neće više ustati.“ – Isaija 24.20. a „nebesa će sa hukom proći“ – 2 Petr. 3,10. Čitajmo dalje Jevrejima poslanicu 12:25.26.

„Ali gledajte da se ne odrečete onoga koji govori; jer kad oni ne utekoše koji se odrekoše onoga koji prorokovaše na zemlji, akamoli mi koji se odričemo nebeskoga, Kojega glas potrese onda zemlju, a sad obeća govoreći: još jednom ja ću potresti ne samo zemlju nego i nebo.”

Pomenuto vrijeme u kojem je Glas potresao zemlju je prilikom davanja zakona na Gori Sinaj (2. Moj. 19:18-20, Jevr. 12:18-20), događaj koji je bio toliko strašan da ne postoji nikakva paralela kojom se može uporediti osim prilikom Gospodnjeg dolaska sa svim anđelima nebeskim u kojem će spasiti svoj narod. Ali, primjetite: Isti glas koji je jednom potresao zemlju, u vrijeme dolaska, potrešće ne samo zemlju, nego takođe i nebo, i mi razumijemo da je to Hristov glas čija će glas sa takvom snagom potresti nebo i zemlju kada On bude imao raspravu sa narodima. Otuda je ovo dokaz da je upravo Hristov glas bio taj koji se čuo sa Sinajske gore, objavljujući deset zapovijesti. Ovo je ništa drugo do prirodni zaključak koji smo izvukli iz već postojećeg razmišljanja o tome da je Isus Tvorac i da je On stvaralac Subote.

Zaista, činjenicu koju jedino ističemo ovdje u iskupljenju je da je Hrist dio Božanstva, da posjeduje sve Njegove atribute, da je jednak sa Ocem u svakom poštovanju, kao Stvoritelj i Zakonodavac. To je jedino što otkupljenje čini mogućim. Hrist je umro “da nas privede k Bogu” – 1 Petr. 3:18., ali, ako mu je nedostajala samo jedna jota u jednakosti sa Bogom, onda nas ne bi mogao privesti k Njemu. Božanstvo znači imati atribute Boga. Ukoliko Hrist njie bio božanski, onda bi smo imali samo običnu ljudsku žrtvu. Ako bi i preptostavili pitanje, kojim bi garantovali da je Hrist najveća stvorena inteligencija u svemiru, u tom slučaju bi Isus bio samo predmet podložan zakonu, bez većih mogućnosti da učini više nego što bi to bila Njegova dužnost. Postoji beskonačna razlika čak i između najvišeg stvorenog anđela i Boga; odatle čak ni najuzvišeniji anđeo ne može podići palog čovjeka i učiniti da on bude učesnik u Božanskoj prirodi. Anđeo može pomagati, ali samo Bog može otkupiti. Stoga, hvala Bogu što smo spašeni “kroz otkupljenje koje je u Isusu Hristu”, u kome boravi sva punina Božanstva tjelesno, i koji je, takođe, sposoban da usavrši one koji dolaze Bogu kroz Njega.

Ova istina nam pomaže da savršenije razumijemo razlog zbog kojeg je Hrist nazvan imenom “Riječ Božja”. On je taj kroz kojeg su Božanska volja i snaga objavljeni čovjeku. On je, kako je objavljeno, sastavni dio Božanstva, manifestacija samog Boga. On je Boga objavio ljudima, tj. učinio Ga poznatim. On je ugodio Ocu tako što u Njemu boravi sva punina; a takođe, Otac nije potisnut u drugi plan, kao što neki misle, kada je Hrist istaknut kao Stvoritelj i i Zakonodavac, jer Očeva slava sija kroz samog Hrista. Od kada je Bog postao poznat jedino kroz Hrista, evedentno je da Otac ne može biti poštovan kao što bi trebao biti poštovan od onih koji ne priznaju Hrista. Kao što Hrist kaže sam za sebe: “Ko ne poštuje Sina, ne poštuje Oca koji ga je poslao.” – Jovan 5:23.

Zapitano je, kako je moguće da Isus bude istovremeno i Posrednik između Boga i čovjeka i Zakonodavac? Mi ne možemo objasniti kako je to moguće osim što prihvatamo zapise Svetog pisma da to jeste tako. I činjenica da je to tako, daje silu doktrini po ovom pitanju. Garancija potpunog oprostaja svih laži za jednog grešnika je Zakonodavac lično!; Onaj protiv koga je pobuna načinjena, kome je prkošeno, upravo je Taj koji je dao Samog sebe za nas. Kako je dakle moguće da bilo ko posumnja u Božju iskrenost? Jer nemoguće je ni zamisliti da bi Otac i Sin bili odvojeni u ovom predanju. Oni su i u spasenju čovjeka bili jedno, kao i u svemu ostalom. Savjet mira je bio između Oca i Sina (Zah. 6:12.13.), i čak dok je ovdje na zemlji, jedinorođeni Sin bio u naručju Očevom.

Kako veličanstvena manifestacija ljubavi! Nevini je patio za krive; Pravednik za nepravednike; Stvoritelj za svoja stvorenja, Zakonodavac za prestupnike zakona, Car za svoje pobunjenike. Od kada Bog nije poštedio svog jedinog Sina nego ga je predao za sve nas, od vremena kada je Hrist dobrovoljno predao Sebe za nas – kako da nam onda (Otac) u Njemu besplatno ne daruje i sve ostalo? Beskonačna ljubav nije mogla pronaći veću manifestaciju same sebe. Neka bi Gospod mogao reći: “Šta bih još mogao učiniti svome vinogradu što nisam učinio?”

E. J. Waggoner

descriptionBožji zakon - Page 10 EmptyRe: Božji zakon

more_horiz
Melkisedeku očito nije jasno sa kakvim Bogom ima posla...

Dobro je Petar rekao za Pavla, da neki njegovo filozofsko raspravljanje čitaju na vlastitu pogibao.
Ja se nadam da je točno ono "ako te savjest ne osuđuje, nije ti grijeh". Ali o tome će Bog prosuđivati...

Kako je (rekoše oni koji promjeniše Božje zapovjedi) Bog sam promjenio svoju subotu na nedjelju, a Pavao to potvrdio svojom pričom o "kamenim pločama" koje se prepisuju na "ploče srca", mene zbunjuje upravo taj Pavao.
Sve se više pitam, je li Bog slučajno Pavlu ostavio "trn u tijelu", iako ga je ovaj tri puta molio da mu ga makne. Dobio je od Boga odgovor: "Dosta ti je moja milost!"

Veliki je bio taj Pavao, ali je u svome žaru činio i davao izjave, koje možda Bogu i nisu drage.

Kada je otišao prinijeti žrtvu (onu za koju govori da je ukinuta), sumnjam da je učinio Božju volju.

Kako sam govori: "Tko se obreže ispada iz Božje milosti." Je li u pravu?
Pa zašto onda šalje Timoteja da se obreže, da bi se svidio Židovima?

A znao je "oprati" Petra u Jeruzalemu, kada se ovaj ponašao kao licemjer...
Tko će Pavlove gluposti "oprati"?

Veliki je bio taj Pavao, ali i on sam ponekad priznaje da "luduje". Mogao je i bolje proći, da nije ponekad malo i pretjerao.

Zato je Petar i rekao da su njegove poslanice ponekad teško razumljive.

Ali, pravi će kršćanin shvatiti Božju volju i bez Pavla i sa njim...

I mene on ponekad zbunjuje, dok govori o zakonu (a najčešće govori o privremenim zakonima i propisima).

Jedini argument da se radi i o pločama, je kod tog "prijepisa ploča u srce", što je sjajnije od "kamena".

A Božji Zakon nakon prijepisa u srce postaje "srce od mesa", a ne "srce od kamena".

Ali, kakav je to prijepis, kada se radi o izbacivanju zapovijedi? To je falsifikat prijepisa...

Slažem se da su zapovijedi još produbljene (ali ne samo neke), ali da su kod prijepisa u srce izbačene (idoli, kipovi...) i izmjenjene (4. koja potvrđuje da je Bog gospodar i vremena), ja to ne vidim.

Zašto onda Pavao citira jednu od njih, ako ne postoje više?





Efežanima 6:

(1)Djeco, slušajte svoje roditelje u
Gospodinu jer to je pravedno. (2)Poštuj oca svoga i majku -
to je prva zapovijed s obećanjem: (3)da ti dobro bude i da dugo
živiš na zemlji
.



Vrijedi li još ovo obećanje Božje?
Kako je to "prva zapovjed sa obećanjem", zašto je Pavao citira, ako ne vrijede više te ploče i ako vrijede samo za Židove?





Jakovljeva 2:

(10) Ta tko sav Zakon uščuva, a u
jednome samo posrne, postao je krivac svega. (11) Jer tko reče: Ne
čini preljuba
,
reče i: Ne ubij. Ako dakle i ne činiš
preljuba, a ubiješ, postao si prijestupnik Zakona. (12) Tako
govorite i tako činite kao oni koji imaju biti suđeni po zakonu
slobode
. (13) Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne čini milosrđa; a
milosrđe likuje nad sudom.


To što će Isus progledati kroz prste onima koji "čine milosrđe", to ne znači da "Zakon slobode" više ne postoji.


Svi oni koji nisu Kristovi, biti će suđeni upravo po ovom Zakonu.


Izraelci su jednom pali, jer su se igrali sa Božjim "pečatom u vremenu" (Ezekiel potvrđuje tu "igru" u pustinji).






Pavao je bio jasan i po pitanju 4.
zapovijedi, ali su sljedbenici izvrnutih zapovijedi, izvrnuli i ove
Pavlove tekstove (kako Petar kaže, na vlastitu pogibao):




Hebrejima 4:

(4) Rekao je doista negdje o sedmom
danu ovako: I počinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih.
(5) A ovdje opet: Nikad neće ući u moj počinak.


Zar su ljudi veći od Boga?


(9) Dakle: preostaje neki subotni
počinak narodu Božjemu
! (10) Zaista, tko uđe u njegov počinak,
počinuo je od djela svojih
kao ono i Bog od svojih
.




Neki su pali onda, jer to nisu shvatili.
Samo oni koji su poslušali Boga po tom pitanju su ušli.

Upozorenje i za budući počinak stoji:

(11) Pohitimo
dakle ući u taj Počinak da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost.

Mnogi će pasti...

Ne stoji uzalud u Otkrivenju definicija Svetih:
"oni koji čuvaju Božje zapovjedi i vjeru Isusovu".

Pitam se kome stoji "veo na licu"?
Onima koji "čuvaju", ili onima koji grade razvaline u Božjem Zakonu?

Mali je rog iz Danijela 7, uspio "promjeniti vremena i zakone", i porasti sve do "Zapovjednika vojske nebeske", i oduzeo mu je "svakidašnju službu".

A koja je to služba Isusova, ako nije pravdanje griješnika, pred svetim Zakonom Božjim, koji definira taj grijeh za čovječanstvo? I poništava smrtnu snagu tog svetog Zakona.

Kada nakon 6. trube Otkrivenja, Bog pokaže nebeski Kovčeg saveza, mnogi će se naći goli pred njim. I pred orginalom, koji se čuva u njemu.

Tada će biti prekasno za kajanje...

descriptionBožji zakon - Page 10 EmptyRe: Božji zakon

more_horiz
[size=12]
ILIJA je napisao/la:


Sam ISUS JE DAO ZAKON I VODIO IZRAILJA


Ne vidim kakva je poveznica između teksta koji si naveo i teme o kojoj govorimo. Koliko ja vidim, ovaj tekst se bavi sasvim drugim pitanjem, tj. o tome da li je Isus pravi Bog i čisto sumnjam da je autoru članka bilo na umu da s ovim tekstom dokazuje bilo što o nepromjenjivosti dekaloga.

Jer, vrijednost Zakona kojeg je Mojsije dobio je jednaka bez obzira da li su one dane od Oca, Sina ili Duha Svetoga. Ili ti misliš da bi vrijednost Zakona bila manja da ga je dao Otac? Ako ne misliš, onda ne znam što s ovim tekstom dokazuješ.

Da, izbavljenju Židova i u davanju Zakona su sudjelovale sve tri Osobe sv. Trojstva, no to je za našu temu sporedno.

Ono što ja želim je da se direktno pokaže da je dekalog poseban dio Zakona na koji se ne odnose riječi o promjeni. Ako to možete direktno pokazati, onda ste vi u pravu, a ako ne možete, onda niste u pravu. Priče može svatko pričati, no ako priča nije potkrijepljena Bibliskim citatom, onda ona ostaje samo to... priča.

Evo, opisat ću ukratko kako ja vidim naše rasprave:

Vi kažete: Održavanje nedjelje je znak zvijeri i samo oni koji budu držali subotu biti će spašeni.

Mi kažemo: Možete li pokazat negdje u Pismu da je održavanje subote obavezno i za Crkvu, jer ono što ja vidim je da su subotu morali održavati Židovi, ali ne i mi jer je subota samo slika koja je svoje ispunjenje doživjela Kristovim uskrsnućem? I onda citiram stih koji direktno govori ono što sam rekao.

„Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piću, po blagdanima, mlađacima ili subotama. To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest - tijelo Kristovo.“ Kol 2:16-17

Dakle, budući da nas nitko neće suditi po neodržavanju subote (jer je ona sjena), onda je jasno da žig zvjeri nije neodržavanje subote.

Vi kažete: To što piše u Kol 2:16-17 ne znači to što piše, nego znači nešto drugo. To znamo po tome što znamo da je Dekaog poseban dio Zakona koji nije promjenjiv.

Mi kažemo: Dobro, no možete li onda barem pokazati direktan stih koji govori da je Dekalog poseban dio Zakona koji nije mogao biti promjenjen?

I evo, to je sad smisao ove teme, da vidimo piše li igdje da je dekalog posebni nepromjenjivi dio Zakona ili je on sastavni dio cijelog Zakona, pa prema tome, sve što se o Zakonu govori, govori se i o dekalogu i o ostalim zapovjedima.

I ono što sam do sada vidio je da niti ovdje nemate niti jednog jedinog citata koji bi potvrdio vaš stav. Imate dugačke priče, no kad se traži konkretan citat onda ništa.

Moje osobno mišljenje je da je to poražavajuće za jednu vjeru, da se ono što je ključno ne može potkrijepiti niti jednim jedinim direktnim Bibliskim stihom.

Dakle, Crkva može pokazati direktan stih da se subota ne treba održavati, dok vi s druge strane ne možete pokazati stih iz kojeg bi se vidjelo da je Crkva dužna držati subotu.

Mi možemo pokazati da su Židovi (i apostoli i Isus) pod Zakonom uvijek smatrali cijeli Zakon (skupa sa dekalogom), vi ne možete pokazati niti jedan stih koji pokazuje da su (bilo Židovi, bilo apostoli, bilo Isus) smatrali dekalog posebnim djelom na kojeg se ne odnosi ono o promjeni Zakona.


Dakle, niti možete direktno pokazati da je subota obavezna za Crkvu, niti možete direktno pokazati da je dekalog poseban nepromjenjiv dio Zakona, niti možete direktno pokazat da je Krist naknadno počeo obavljat nešto u nebu. Dapače, u svakoj od ovih tvrdnji ste u direktnoj suprotnosti s onim što Pismo direktno govori.

I što onda ostaje? Tumačenja Danijela o nevidljivom događaju koji je u suprotnosti s Pismom, te tumačenje Otkrivenja koje je također u suprotnosti sa Pismom.

descriptionBožji zakon - Page 10 EmptyRe: Božji zakon

more_horiz
branko je napisao/la:

Kako je (rekoše oni koji promjeniše Božje zapovjedi) Bog sam promjenio svoju subotu na nedjelju, a Pavao to potvrdio svojom pričom o "kamenim pločama" koje se prepisuju na "ploče srca", mene zbunjuje upravo taj Pavao.
Sve se više pitam, je li Bog slučajno Pavlu ostavio "trn u tijelu", iako ga je ovaj tri puta molio da mu ga makne. Dobio je od Boga odgovor: "Dosta ti je moja milost!"

Veliki je bio taj Pavao, ali je u svome žaru činio i davao izjave, koje možda Bogu i nisu drage.


Hm, pitam se pitam, što je vjerovatnije, da ste vi nešto krivo shvatili ili je Pavle govorio nešto što Bog nije htio?


Tko će Pavlove gluposti "oprati"?

Veliki je bio taj Pavao, ali i on sam ponekad priznaje da "luduje". Mogao je i bolje proći, da nije ponekad malo i pretjerao.

Zato je Petar i rekao da su njegove poslanice ponekad teško razumljive.


Huliš branko, huliš. Govoriš o nečemu što ne razumiješ i iz svog nerazumjevanja dižeš svoj glas na samog apostola. Zar ćeš stvarno pred Boga doći s mišlju da si ti shvatio Božju poruku bolje od apostola? Nadam se da nećeš jer ćeš tada na grublji način shvatiti da nisi u pravu.


Ali, pravi će kršćanin shvatiti Božju volju i bez Pavla i sa njim...


Da? Na osnovu čega? Svojih vlastitih vizija?


Jedini argument da se radi i o pločama, je kod tog "prijepisa ploča u srce", što je sjajnije od "kamena".

A Božji Zakon nakon prijepisa u srce postaje "srce od mesa", a ne "srce od kamena".


Da ne pričamo napamet, evo još jednom:

"Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje." 2 Kor 3:11

Možemo mi pričati što hoćemo, ovdje vidimo da Pavle govori o kamenim pločama kao o onome prolaznom. To je razlog zašto taj isti pavle na drugom mjestu kaže:

„Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piću, po blagdanima, mlađacima ili subotama. To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest - tijelo Kristovo.“ Kol 2:16-17

Svi mi znamo što znači izraz "blagdani, mlađaci i subote" samo što svi ne vjerujemo tome što direktno piše.


Ali, kakav je to prijepis, kada se radi o izbacivanju zapovijedi? To je falsifikat prijepisa...


Nigdje ne piše da se radi o prijepisu. To je vaša izmišljotina. Piše da je stari prolazni Zakon uklesan u kamene ploče zamjenjen ovim Zakonom i taj novi zakon je upisan u srca ljudi. To je ono što piše.
Kad bi ste čitali ono što piše, ne biste se doveli u situaciju da optužujete samog Pavla da je činio nešto protivno volji Božjoj.


Slažem se da su zapovijedi još produbljene (ali ne samo neke), ali da su kod prijepisa u srce izbačene (idoli, kipovi...) i izmjenjene (4. koja potvrđuje da je Bog gospodar i vremena), ja to ne vidim.

Zašto onda Pavao citira jednu od njih, ako ne postoje više?


Zapovjed o idolima vrijedi i danas. I danas je, isto kao i prije, zabranjeno kljanjat se kipovima u u kipovima gledati bogove koji nam nešto donose.
No, danas, i onako malo tko u kipovima gleda tako nešto i malo tko vjeruje da će im kip štogod dati.
No to ne znači da je danas idolopoklonstva manje nego prije. Dapače, danas ga je više nego ikad prije.
Bog je starom Izraelu zabranio klanjanje vidljivim rukotvorinama i zabranio im je da u tim ništavnim ljudskim tvorevinama gledaju nešto što im koristi. S tim je zabranio klanjanje lažnim bogovima.

Danas, ne samo da se traži da se ne klanjamo rukotvorenim idolima, nego se zabranjuje i umotvorenim idolima. Nakon Krista, kad smo upoznali pravu prirodu Boga, zabranjeno je klanjanje svim ostalim lažnim slikama Boga. Svako klanjanje lažnoj slici Boga je idolopoklonstvo i tko tako radi završit će u propasti.

Dakle, ne samo da zapovjed idolopoklonstva nije ukinuta, ona je još i postrožena. Ono što danas vidimo i čemu danas svjedočimo je slijedeće: nikad se nisu ljudi tako klanjali svojim rukotvorenim bogovima koliko se danas klanjaju svojim umotvorenim bogovima.


Efežanima 6:
(1)Djeco, slušajte svoje roditelje u
Gospodinu jer to je pravedno. (2)Poštuj oca svoga i majku -
to je prva zapovijed s obećanjem: (3)da ti dobro bude i da dugo
živiš na zemlji
.


Vrijedi li još ovo obećanje Božje?
Kako je to "prva zapovjed sa obećanjem", zašto je Pavao citira, ako ne vrijede više te ploče i ako vrijede samo za Židove?


Ne samo da ta zapovjed vrijedi, nego je i ona još pojačana, te je i ona svoj puni smisao dobila s Kristom. Jer, sad uz to ide čak i poslušnost robov svojim vlasnicima i ljubav vlasnika prema robovima.
Uistinu, zakon poslušnosti s ljubavlju je dobio svoj puni smisao tek s Kristom. Zapovjed koja je ovdje dana nije bila dio starog Zakona i nikad se u starom Zakonu od čovjeka nije tražilo ovo.

Novi Kristov Zakon u svakom slučaju, u svakoj zapovjedi, nadmašuje stari Mojsijev Zakon koji mu je bio samo sjena.


Jakovljeva 2:

(10) Ta tko sav Zakon uščuva, a u
jednome samo posrne, postao je krivac svega. (11) Jer tko reče: Ne
čini preljuba
,
reče i: Ne ubij. Ako dakle i ne činiš
preljuba, a ubiješ, postao si prijestupnik Zakona. (12) Tako
govorite i tako činite kao oni koji imaju biti suđeni po zakonu
slobode
. (13) Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne čini milosrđa; a
milosrđe likuje nad sudom.


To što će Isus progledati kroz prste onima koji "čine milosrđe", to ne znači da "Zakon slobode" više ne postoji.


A tko kaže da "Zakon slobode" više ne postoji? Ja to nikad nisam napisao a ako mislite da jesam, onda me citirajte.
Ono što ja kažem je ono što Pismo govori... stari Zakon (cijeli Zakon) koji je već sam bio sjajan, je zamjenjen novim koji je puno sjajniji od njega.

A to što vi tvrdite da je nama obavezan stari Zakon, to je vama na propast.


Pavao je bio jasan i po pitanju 4. zapovijedi, ali su sljedbenici izvrnutih zapovijedi, izvrnuli i ove Pavlove tekstove (kako Petar kaže, na vlastitu pogibao):


Jeste. Pavao je bio jasan po pitanju 4. zapovjedi i direktno je rekao slijedeće:

„Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piću, po blagdanima, mlađacima ili subotama. To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest - tijelo Kristovo.“ Kol 2:16-17

A to što vi tome ne vjerujete, to je zato što ste samovoljno protumačili Pismo, te ste onda upali u zabludu i stoga ne vjerujete onome što direktno piše.


Hebrejima 4:

(4) Rekao je doista negdje o sedmom
danu ovako: I počinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih.
(5) A ovdje opet: Nikad neće ući u moj počinak.


Zar su ljudi veći od Boga?


(9) Dakle: preostaje neki subotni
počinak narodu Božjemu
! (10) Zaista, tko uđe u njegov počinak,
počinuo je od djela svojih
kao ono i Bog od svojih
.


Da si citirao i ovih par redova između, vidio bi o čemu se radi.

"Preostaje dakle da neki imaju u nj ući, a oni koji su prvi primili blagovijest ne uđoše zbog nepokornosti. Zato Bog ponovno određuje jedan dan, Danas, u Davidu nakon toliko vremena govoreći, kako je već rečeno: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda. Zbilja, da je Jošua njih u Počinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugome danu. Dakle: preostaje neki subotni počinak narodu Božjemu!"

U tom odlomku Pavle kaže da ljudi nikad neće ući u njegov subotnji počinak te će nam stoga dati neki novi dan - Danas, neku novu subotu, kada ćemo ući u njegov počinak. Taj novi dan nije onaj stari dan. A to Pavle direktno govori:

„Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piću, po blagdanima, mlađacima ili subotama. To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest - tijelo Kristovo.“ Kol 2:16-17

Dakle, mi ne samo da znamo da se subotu ne treba održavati, mi znamo i zašto se ne treba održavati. Pavle nam ne govori samo da je subota slika, on nam govori i zašto je subota slika.

Žao mi je, ali jedino što mogu konstatirat je da ne vjerujete onom što direktno piše.

No da ne odlazimo na sve strane: pokažite mi direktan citat (kao što ja pokazujen npr. Kol 2:16-17) gdje se vidi da dekalog poseban dio Zakona koji nije zahvaćen promjenom. Ako to uspjete, priznat ću da ste u pravu. Ako ne uspjete, onda ću reći da niste u pravu jer ne vjerujete direktnim citatima koji govore suprotno od onog što vi govorite.

descriptionBožji zakon - Page 10 EmptyRe: Božji zakon

more_horiz
Evo kako ja vidim ovaj tekst:


Kološanima 2:

(16) Neka vas dakle nitko ne osuđuje
zbog jela ili pića (koja se odnose na) godišnje blagdane ili mlađake ili
subote.


Primjetite one "ili" koji se ponavljaju. Isto postoji u grčkoj verziji Biblije.
Ono što sam napisao u zagradi, je jedna druga grčka riječ koja ne znači "ili", već otprilike ovo što sam napisao u zagradi (koja se odnose na)..
Ako mi netko ne vjeruje "Bible works" u ruke.
Nije baš bilo mudro da se dvije različite grčke riječi prevedu sa "ili". Ova druga grčka riječ, jasno razdvaja tekst na dva dijela.

Mislim da je ova ideja nova i ne mogu se pozvati niti na jedan autoritet da bih je potvrdio. Osim na onoga koji daje "Duha istine" onima koji ga traže.

Da li vam je sada jasno da Pavao govori samo o jelima i pićima, koja su se koristila u godišnjim, mjesečnim i tjednim intervalima?

descriptionBožji zakon - Page 10 EmptyRe: Božji zakon

more_horiz
privacy_tip Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.
power_settings_newLogin to reply