B. Moralni zakon i milost Kao što je pokazano u Abrahamovom slučaju (Post 15,6; Rim 4,1-5.22. Gal 3,6), odnos između Zakona i milosti isti je u oba saveza; uvijek je uključena i vjera. Cijelo Sveto pismo potvrđuje da prema Zakonu ljudska bića, zbog toga što su sagriješila, moraju umrijeti. Međutim, Božja milost otvara mogućnost spasenja vjerom u žrtvu Isusa Krista.
Milost sama ne može riješiti problem grijeha. Križ, to središte djelovanja Božje milosti, potvrda je Zakona upravo kroz smrt i poslušnost. Krist nije ukinuo Zakon; On je podnio njegovu osudu i bio poslušan njegovim odredbama. Krist je umro smrću koju je Zakon zahtijevao od grešnika. Da bi grešnicima omogućio spasenje, Krist je postao "prokletstvo Zakona", bio je obješen na stablo (Pnz 21,22.23). Bio je učinjen "mjesto nas grijehom" (2 Kor 5,21), i umro na križu proklet Zakonom "za nas" "da Obećanje, Duha, primimo" (Gal 3,13.14). Na križu je Krist podnio kaznu Zakona a Bog je pokazao "svoju ljubav prema nama" (Rim 5,
Ono što je Božja i Kristova milost uklonila na križu nije bio Zakon već osuda. "Zakon naknadno dođe da se poveća prekršaj. Ali gdje grijeh postade većim, tu se milost izli u preizobilju da bi, kao što je grijeh vladao smrću, tako i milost po pravednosti vladala za vječni život po našem Gospodinu Isusu Kristu!" (Rim 5,20.21)
Kad kršćani vjerom u Krista prihvate Božju milost, onda s ljubavlju i zahvalnošću postaju poslušni. Oni žive i "novim životom" (Rim 6,4), i vjerom primaju Božje milostivo opraštanje.
1. Nepravilna funkcija zakona: legalizam Ako moralni zakon nije ukinut na križu, onda ga treba vršiti. Ali ga ne treba vršiti da bi se dobilo opravdanje ili posvećenje. Legalizam je misliti da nas Bog prima ili da možemo ostati u Njemu samo zbog poslušnosti. To je bezuman grijeh samopravednosti i velika greška u promašaju pravednosti, koju Božja milost u Kristu daje besplatno.
Pavao potvrđuje da je nezavisnost legalizma navela njegove protivnike da se hvale pouzdanjem u tijelo, tražeći pravnu nedužnost i nastojeći postići svoju pravednost djelima Zakona (Fil 3,1-11). Oni koji su tako prihvatili legalizam i postali "neprijatelji križa Kristova" ne će postići spasenje već "propast" (rr. 18.19).
Legalizam navodi ljude da misle kako se mogu spasiti poslušnošću Zakonu. Time se odvraćaju od milosti, od vjere i izvrću evanđelje (Gal 1,6.7). Izopačeno evanđelje više uopće nije evanđelje. Grčka riječ za "izvrtanje" znači naglavce postaviti stvari. Uporaba političkog izraza
metastrepho nagovijestila je revolucinarne aktivnosti, ukazujući na to da je Pavao legalizam smatrao pobunom protiv Božje milosti i samoga Boga. Legalizam pogrešno predstavlja spasenje i odvodi ljude od njega.
2. Svjedočanstvo prave poslušnosti U Svetom pismu nema proturječnosti između Zakona i milosti, kao da su se ljudi u starozavjetna vremena spasavali poslušnošću Zakonu (pravednost koja dolazi od Zakona) a u novozavjetna milošću (pravednost po Kristu). Zapravo je riječ samo o prijelazu s obećanja na ispunjenje (Gal 3,4).
Prema Rimljanima 9,30–10.13 Izrael je bio poslušan Zakonu kao sredstvu samopravednosti, ali nije postigao opravdanje. Međutim, to nije uvijek bio slučaj. Najmanje je za dvije osobe zapisano da su se opravdale vjerom: Abraham i David. Citirajući Stari zavjet, Pavao je rekao da "vjerova Abraham Bogu, i to mu se uračuna u pravednost" (Rim 4,3). U jednom autobiografskom psalmu David kaže: "Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven!" (Ps 32,1). Pavao to objašnjava kao pravednost uračunanu "bez djel­a (Rim 4,6-
.
Poslušnost nije sredstvo postizanja spasenja. Naprotiv, ona je dokaz djelovanja Božje milosti vjerom u čovjekovu životu, izražavanje zahvalnosti za već primljeno spasenje. Poslušnost je jedini način na koji možemo pokazati da je u pojedincu na djelu Božja sila. Svjedočiti u prilog sebi ne računa se; pravo svjedočanstvo dolazi od Svetog Duha. Mi možemo pokazati poslušnost samo kad Sveti Duh djeluje i proizvodi djela poslušnosti moralnom zakonu. Ova djela kršćanin vrši vjerom samo zato što Duh djeluje u obraćenom životu punom milosti.
Prema Efežanima 2,4-10 spasenje, kao dar od Boga, je u potpunosti "milošću… po vjeri". Dobra djela, djela poslušnosti Zakonu, ne pokreću Božju milost za opravdanje ili posvećenje. Spasenje, uključujući opravdanje i posvećenje, je dar Božje milosti. Dobra djela su samo posljedica novorođenja. "Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo." (r. 10, DF) Zato je poslušnost, kao rezultat milosti, vidljiv dokaz da u životu kršćanina milost djeluje vjerom.