Justin je napisao/la:
Melkisedek,
ako sam te dobro shvatio, ti smatraš da ispuštanje formule "i bi veče, i bi jutro" na kraju sedmog dana stvaranja, podrazumijeva kontinuirano trajanje "subotnjeg odmora". Drugim riječima, smatraš da subota pri stvaranju nije određena da bude "dan" u pravom smislu te riječi, već nas "duh subote" treba pratiti svakog dana... Jesi li imao ovako nešto na umu?
Slično, no potrebno je biti dosta precizan u izražavanju. Npr. treba imati na umu da je subota dobila ime po Počinku a ne počinak po suboti. Možda se čini cjepidlačenje, no kasnije ću pokazati zašto i to ima veze.
"I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini." Post 2:2-3"U Počinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom što je rekao: Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak, premda su djela od postanka svijeta dovršena. Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I počinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih. A ovdje opet: Nikad neće ući u moj počinak." Heb 4:3-5U
Post 2:2-3 vidimo da je Bog posvetio sedmi dan jer je tad počinuo od svih djela svojih. U
Heb 4:3-5 vidimo da je taj počinak poistovjećen sa počinkom namjenjenom čovjeku (doduše, tu se Bog zakleo da u taj počinak nitko neće ući). I ne samo to, ovdje vidimo da je sedmi dan poistovećen s tim prvim počinkom.
"Zato Bog ponovno određuje jedan dan, Danas, u Davidu nakon toliko vremena govoreći, kako je već rečeno: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda. Heb 4:7Ovdje vidimo jednu
jako važnu stvar, a to je da Bog
ponovo određuje jedan dan, "Danas",
što znači da je i ranije postojao jedan dan, "Danas". Zbilja, da je Jošua njih u Počinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugome danu. Dakle: preostaje neki subotni počinak narodu Božjemu! Heb 4:8Jošua? Kako je Jošua mogao uvesti narod u Počinak? Što je taj Počinak u koji je Jošua vodio svoj narod?
Taj počinak je "Obećana zemlja, zemlja u kojoj teče med i mlijeko". I uistinu, Jošua jeste uveo narod u Obećanu zemlju, no ipak ne i u Počinak, jer Obećana zemlja koja je dana Izraelu je samo slika prave Obećane zemlje koja je Kraljevstvo Božje. Zato Pavao i kaže da je Bog obećao neki drugi dan, neki drugi Danas koji jeste pravi Počinak.
Jošua koji je bio s Mojsijem nije mogao uvesti narod u pravi Počinak, no to je mogao učiniti jedan drugi Jošua. Taj počinak je jedan drugi Danas, ne više onaj stari nego novi. Jer jasno je da se čovjek ne može vratiti u počinak u kojem su bili Adam i Eva i jasno je da Počinak u koji je vodio Jošua, bio samo slika pravog počinka u koji je uveo Isus (pravi Jošua).
"Zaista, tko uđe u njegov počinak, počinuo je od djela svojih kao ono i Bog od svojih. Heb 4:9-10Zaista, tko uđe u taj novi Danas koji jeste pravi počinak koji jeste Kraljevsvo Božje,
taj je počinuo od djela svojih.U Počinku nema zapovjedi:
"Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu."Ne, Počinak jeste jedan dan koji je Danas. U zapovjedi danoj Mojsiju na Sinaju piše:
"Šest dana radi" zato što je Bog
nakon čovjekovog grijeha rekao:
"Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog! Rađat ć e ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem. U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš:""Ovih šest dana rada je posljedica pada a ne prvotnog stvaranja. Čovjek je stvoren da bude u jednom danu, jednom Danas. Iz prvog "Danas", svog prvog počinka s Bogom, je izašao svojim padom. No zato nam je Isus otvorio jedan drugi dan, jedan drugi "Danas" u kojem ćemo biti s Bogom i u kojem ćemo otpočinuti od svih svojih djela.
Pa evo sad još jednom odgovra na tvoja pitanja, no ovaj put nakon što sam dao objašnjenje svog stava:
ako sam te dobro shvatio, ti smatraš da ispuštanje formule "i bi veče, i bi jutro" na kraju sedmog dana stvaranja, podrazumijeva kontinuirano trajanje "subotnjeg odmora
Kad bi tumačenj gradio samo na tome što uz sedmi dan ne piše "večer-jutro" to bi bilo vrlo klimavo tumačenje. No kao što možeš vidjeti, tumačenje koje sam pokazao je potpuno neovisno o tom izostavljanju i ono je zapravo obično čitanje onoga što je Pavao direktno rekao. A to što je kod sedmog dana izostavljen izraz "večer-jutro" je samo još jedna, o onoj pokazanoj argumentaciji neovisna, potvrda Pavlovih riječi.
Dakle, samo izostavljanje izraza večer-jutro ne bi moglo imati sangu sigurnog i neospornog argumenta, no budući da je ono samo potvrda onog što je Pavle direktno rekao, mi se više ne možemo praviti kao da je to izostavljanje slučajnost ili besmislenost, nego smo dužni vjerovati da je Pismo učinjeno takvim iz točno određenog razloga.
Dakle, jedini mogući zaključak koji se može donjeti o sedmom danu stvaranja je taj da je taj dan, koji nije ograničen sa "večer-jutro", prvi "Danas" i prvi čovjekov Počinak.
Drugim riječima, smatraš da subota pri stvaranju nije određena da bude "dan" u pravom smislu te riječi, već nas "duh subote" treba pratiti svakog dana... Jesi li imao ovako nešto na umu?
Pri stvaranju se uopće ne spominje subota nego Božji počinak. I da, vjerujem da taj Počinak nije jedan dan isti kao onih šest koji su mu prethodili, nego da je taj dan zapravo prvi "Danas" u kojem je čovjek trebao vječno boraviti. Kasnija subota nije mogla biti taj "Danas" jer je nakon grijeha čovjeku rečeno da će se mučiti u radu. Ta subota, koja je dana Izraelu kao vječni znak saveza sa Bogom, je i znak sjećanja na prvo stvaranje i prvi Počinak (prvi "Danas"), ali i slika novog Počinka koji se ostvaruje u novom "Danas" koji se otvorio Kristovim uskrsnućem.
Tu bih još samo spomenuo jedan događaj za koji se nadam da vjerujete da se dogodio, a kojeg sad ne bih puno komentirao:
"I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima." Mt 27:51-53