Božji zakon

Bozji Zakon je dan radi nas.

crusadercro je napisao/la:

Bozji Zakon je dan radi nas.

Da nas sacuva od grijeha,priblizi Bogu,i sacuva sa susret s Kristom.

"8 Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. 9 Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! i ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. 10 Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav."

Deset Zapovjedi u kontekstu načela vječnosti možemo smatrati sekundarnim zakonom..Na pr. izričaj protiv preljube neće uvjek postojati jer grijeha neće biti, ali će postojati vječno naćelo - koje?
Isus nam je dao uvid u veliku skupinu načela svetosti - Ljubav:
Natej 22,37-40 tj u Zakon nad zakonima koji je vremenski dao smisao dekalogu kako bi se upoznala strahota grijeha, osjetila krivnja i poželjela milost na osnovu činjenice Zakona nad zakonima - da samo svetosti pripada život i život vječni..
Zato je Sud nebeski ujedno i sud milosti prema kojemu odbacivanje milosti ljubavi - opravdanje života - isključuje iz egzistencije...
Ako u srcu ne postoji zakon nad zakonima - već samo njegova izvedenica koja je pridodana radi grijeha - tada je to srce vrlo siromašno...bez evanđeoskoga blaga pravednosti i svetosti pop vjeri...Jer ako u srcu nema ljubavi, tj nema sile da se čini zlo tada ono neće imati snage da poželi iako to ne ostvaruje u prijestupu ...I takva se požuda upisuje kao grijeh jer bi takav to učinio da je za to bilo prilike...

Koji je Zakon ispunio Krist - Dekalog ili Zakon nad zakonima?
Da li je tako deklaog prestao ili ?
Prestankom grijeha - prestat će i deklaog?
Čemu deklaog u Novom Jeruzalemu ako je u srcima ljudi Zakon nad zakonom tj svetost?
Hoće li sloboda odstupati od svetosti ili se prijestup slobode neće računati kao prijestup?

References for the 9 "moral" commandments reiterated in the New Testament:

1st - Worship God -

(53 times) Matthew 2:2; 2:8; 2:11; 4:9; 4:10; 14:33; 15:9; 28:9; 28:17, Mark 7:7, Luke 4:7; 4:8; 24:52, John 4:20,21,22(x2),23,24(x2); 9:38; 12:20, Acts 7:43; 8:27; 16:14; 17:23(x2); 18:7; 18:13; 19:27; 24:11, Romans 1:25; 12:1, 1 Corinthians 14:25, Philippians 3:3, Colossians 2:18, Hebrews 1:6; 9:1; 9:6; 10:2; 11:21, Revelation 4:10; 5:14; 7:11; 9:20; 11:1; 11:16; 14:7; 15:4; 19:4; 19:10; 22:8; 22:9

2nd - No Idolatry -

(20 times) Acts 15:20,29, Romans 1:25, 1 Corinthians 6:9; Chapter 8; 10:7,14; 12:2, 2 Corinthians 6:16, 1 Thessalonians 1:9, Galatians 5:20, Ephesians 5:5, Colossians 3:5, 1 Peter 4:3, 1 John 5:21, Revelation 2:14, 20; 9:20; 21:8; 22:15

3rd - No Profanity -

(4 times) Matthew 12:36, Ephesians 5:4, Romans 2:24, Revelation 16:9

5th - Honor Parents -

(6 times) Matthew 15:5, Matthew 19:19, Mark 7:10; 10:19, Luke 18:20, Ephesians 6:2

6th - Murder -

(7 times) Matthew 5:21; 19:18, Mark 10:19, Luke 18:20, Romans 1:29; 13:9, James 2:11

7th - Adultery -

(12 times) Matthew 5:27,28,32; 19:9,18, Mark 10:11,19, Luke 16:18; 18:20, Romans 13:9, James 2:11, 2 Peter 2:14

8th - Stealing -

(6 times) Matthew 19:18, Mark 10:19, Luke 18:20, Romans 2:21; 13:9, Ephesians 4:28

9th - Lying -

(4 times) Matthew 15:9; 19:18, Mark 10:19, Luke 18:20

10th - Don't Covet -

(9 times) Mark 7:22, Luke 12:15, Romans 1:29; 7:7; 13:9, Ephesians 5:3, Colossians 3:5, Hebrews 13:5, 2 Peter 2:14

Isus je sam rekao da nije došao da ukine Zakon, nego da ga ispuni.
Ljudima je lakše da žive bez zakona, jer tada nisu odgovroni Bogu, mogu da čine što žele, a svoju savest uljuljkuju da to nije greh, jer nisu odgovorni pred Zakonom.
Ako ljudi upoznaju Zakonodavca, neće im biti teško da žive po Zakonu, jer je taj Zakonodavac - Ljubav. Ništa nam nije teško da učinimo nekome ko nam je drag, koga volimo i ko nas neizmerno voli. Kada upoznamo Isusa, nama neće padati na pamet da kršimo Zakon, jer nas voli, a kako mi možemo ne mariti tada za tu ljubav?

Slazem se, Isus ga je ispunio.

mikic je napisao/la:

Isus je sam rekao da nije došao da ukine Zakon, nego da ga ispuni.
Ljudima je lakše da žive bez zakona, jer tada nisu odgovroni Bogu, mogu da čine što žele, a svoju savest uljuljkuju da to nije greh, jer nisu odgovorni pred Zakonom.
Ako ljudi upoznaju Zakonodavca, neće im biti teško da žive po Zakonu, jer je taj Zakonodavac - Ljubav. Ništa nam nije teško da učinimo nekome ko nam je drag, koga volimo i ko nas neizmerno voli. Kada upoznamo Isusa, nama neće padati na pamet da kršimo Zakon, jer nas voli, a kako mi možemo ne mariti tada za tu ljubav?

Kad upoznamo Isusa onda ćemo da radimo subotom baš kao što je i on radio.

Tko je promijenio 10 zapovijedi? http://www.thecatholictreasurechest.com/command.htm

Kad se govori o Božjim zapovjedima, često se u raspravu polazi s pitanjem: mogu li se zapovjedi koje je Bog upisao na kamenim pločama promjeniti? I odmah zatim dolazi odgovr: naravno da ne mogu jer su ona vječne i nepromjenjive.

Naravno, kad se prihvati takav odgovor onda postaje jasna i misao koja kaže da je jedna od tih zapovjedi i održavanje subote i da je stoga nedopustivo što to Crkva zanemaruje i negira.

Stoga, prije nego uhvatimo teme subote, potrebno je provjeriti vrijedi li uistinu odgovor da se Božje zapovjedi upisane u kamenim pločama nepromjenjive. Jer, ako je to istinita tvrdnja, onda i rasprava o suboti gubi svoj smisao jer je jasno da su adventisti u pravu.

No, ako se može pokazati da su i te zapovjedi samo slika koja je svoje ispunjenje doživjela u Kristovom raspeću i koju je naslijedila nova i bolja stvarnost, onda se situacija mjenja.
Dakle, prije nego se pođe u raspravu o suboti nužno je da se razjasne premise koje toj raspravi prethode. Jer ako se to ne uradi, lako se može dogoditi da dođe do igre "gluhih telefona" tj. situacije u kojoj će svatko vrtiti svoju priču i čudit se drugoj strani kako ništa ne razumije.

Pa stoga, evo pojašnjenje kako Katolička Crkva gleda na ovo pitanje.

Crkva u cijelom starom Izraelu gleda sliku koja je svoje ispunjenje postigla po Kristovoj žrtvi na križu.

U prelasku iz zemlje ropstva (Egipta) u obećanu zemlju, gledamo sliku budućeg boljeg i pravog oslobođenja.
U slici čuda rastvorenog mora prepoznajemo buduću bolju stvarnost.
U slici hranjenja nebeskom manom, prepoznajemo buduću i bolju stvarnost.
U slici Mojsija (i drugih patrijarha), prepoznajemo stvarnost Krista.
U slici Izraela, prepoznajemo stvarnost Crkve.
U slici obećane zemlje kojom teče med i mlijeko, prepoznajemo bolju stvarnost.
U slici rukotvorene Svetinje, prepoznajemo bolju stvarnost nerukotvorene Svetinje.
U slici Kovčega zavjeta, prepoznajemo stvarnost boljeg i pravog Kovčega zavjeta.

Unutar tog kovčega vidimo tri stvari:
1. Zlatnu posudu s manom u kojoj vidimo sliku koja je zamjenjena pravom i boljom stvarnosti
2. Aronov štap je slika koju je zamjenila buduća i bolja stvarnost

te

3. Kamene ploče sa dekalogom...

I tu se razdvajaju viđenja KC i SDA
KC kaže da i te ploče predstavljaju sliku koja je zamjenjena boljom stvarnošću, sliku koja je svoje ispunjenje (kao i sve ostale slike) našla u Kristu.
SDA kaže da te ploče nisu slika već su same po sebi nepromjenjiva stvarnost.

Čitao sam što uči SDA i vidio sam da je upravo katoličko viđenje dekaloga kao slike koja je zamjenjena boljom stvarnošću, proglašena s jednim od znakova zvjeri. Jer, kaže se, čovjek se danas nalazi u situcaiji prihvatiti Božji zakon kako ga je Bog dao Mojsiju u obliku dekaloga, ili će prihvatiti da je taj zakon promjenjen kao što tvrdi Crkva (a onda skupa s njom i svi ostali koji pristaju uz njeno učenje o tom pitanju).
Naravno, iz početne premise da je taj zakon nepromjenjiv i da on sam nije slika, izlazi stav o korumpiranosti Crkve i jasan dokaz njenog sotonskog zavođenja i provođenja bluda nad svim stanovnicima zemlje.

Naravno, već iz dosadašnjeg razlaganja bi neke stvari trebale biti jasnije, no nećemo stati na njima i nećemo samo reći:

Ako je Izrael slika koju je zamjenila Crkva, i ako se unutar tog Izraela nalazila Svetinja koja je bila slika bolje nebeske Svetinje, i ako se unutar Svetinje nalazio Kovčeg saveza koji je slika pravog Kovčega saveza, i ako su se unutar tog kovčega nalazile tri stvari, logično je da i te tri stvari predstavljaju slike koje su zamjenjene boljom stvarnošću (tim više što se oko dvije od tri stvari slažemo da su slike).

To nećemo reći jer se riječ "logično" i onako prečesto olako koristi za stvari koje zapravo nisu loične, a čega čovjek nije uvjek svjestan. Stoga, potražit ćemo u Pismu da li ima direktne potvrde za ovakvo "logičko" promišljanje.

Za početak pogledajmo što nam piše u 2 Kor 3:3-14

"Vi ste, očito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima. 4 Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga. 5 Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga. 6 On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje. 7 Pa ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova, 8 koliko li će slavnija biti služba Duha. 9 Jer ako je služba osude bila slavna, mnogo je slavnija služba pravednosti. 10 I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono što je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvišenijom slavom. 11 Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje. 12 Imajući dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenošću, 13 a ne kao Mojsije koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svršetak prolaznoga." 2 Kor 3:3-14

Mi točno znamo što je uklesano u kamenim pločama. Mi znamo što je to što je, iako slika, imalo takav sjaj da ljudi nisu od tog sjaja nisu mogli gledat u Mojsijevo lice. Pa kad već u raspravama koristimo i grčki jezik za jasnije izražavanje, pogledajmo i ovdje što nam kaže. Za to što je uklesano u kamenu se koristi riječ "Katargeo", a to je vrlo snažan izričaj koji doslovno znači: napušteno, prošlo, odumrlo isl.

http://www.studylight.org/lex/grk/frequency.cgi?number=2673&book=2co&translation=nsn

Pavle za cijeli zakon, skupa sa onim uklesanim u kamene ploče gleda sliku. Istina, sliku koja je sama po sebi imala blještav sjaj, ali koja je zamjenjena sa još sjajnijom stvarnošću.

Osvrnimo se još jednom na činjenicu da se u istom Kovčegu Saveza jedno pored drugog nalazio Aronov štap i Mojsijeve ploče i što Crkva u tome vidi...

"Da se dakle savršenstvo postiglo po levitskom sveceništvu - jer na temelju njega narod je dobio Zakon - koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi svecenik i da se ne imenuje po redu Aronovu? Doista kad se mijenja sveceništvo, nužno se mijenja i Zakon." Heb 7:11-12

Ne može se u Aronovom štapu prepoznat simbol i sliku cijelog svećenstva, a u isto vrijeme u kamenim pločama promatrat nepromjenjivu stvarnost.

Ja sad nisam ništa rekao o tome kakav je taj novi zakon i nove zapovjedi, nego sam samo ukazao na to da su one takve da nadmašuju stari zakon i zapovjedi uklesane u kamen.

To je ono što uči KC i to je ono za što smo optuženi da je znak zvijeri.
No, još jednom ponavljam, ako nije točno da su kamene ploče također slika buduće stvarnosti, onda je rasprava o suboti kao sastavnom dijelu dekaloga uklesanog na kamenim pločama bespotrebna i stav SDA je automatski odbranjen. No, ako to nije tako, onda se stvari mjenjaju. Budući da je ovo pitanje markirano kao osnovni razlog zašto je KC bludnica, bilo bi korisno upoznat što KC uistinu uči i zašto to uči.

Najuobičajenija riječ u Starom zavjetu za zakon je torah, u značenju "smjernica", "uputa" ili "zakon". Premda riječtorah ima jasno značenje, često se odnosi na sve upute koje je Bog dao svom narodu -Post 26,5; Izl 16,4; Iz 1,10 i 8,20-. U Psalmu 119 nalazimo više riječi kojima je opisan Božji zakon ("propisi" [r. 2], "naredbe" [r. 4], "pravila [r. 5], "zapovijedi" [r. 6]), i sve potpadaju pod jedan koncept: torah, ukupnost otkrivene Božje volje. U riječi torah bili su uključeni moralni, obredni i građanski zakoni Izraela. Budući da je Božji "zakon" bio čitav plan spasenja, Izaija je mogao potvrditi da "otoci žude za njegovom naukom" (Iz 42,4). Petoknjižje, glavni izvor ovih uputa, nazvan je Tora ili Božji zakon -Neh 8,18; 9,3.

Novi zavjet uzima grčku riječ nomos da prikaže torah. Različita značenja riječi nomos odražavaju bogato značenje njezinog hebrejskog orginala. Tako može ukazivati na Sveto pismo kao otkrivenje Božje volje (Iv 15,25), Petoknjižje općenito (Mt 7,12), a ponekad na Dekalog (Jak 2,10-12) ili obredni zakon (Dj 15,1).Torah je bila središte hebrejskog razmišljanja i načina života. Izraelci nisu mogli razumjeti svoj život ni sebe bez Zakona. Za njih je povijest dosegla vrhunac u Božjem činu davanja Zakona. Ništa nije bilo veće od Zakona, jer im ništa drugo nije dovelo Boga tako blizu kao Njegova veličanstvena prisutnost na Sinaju. Osim toga ovaj Zakon je unaprijed oblikovao povijest Izraela. Dva su elementa dovela do toga da Izrael postane Božji narod: jedan je bio Božji nezasluženi izbor Izraela (Pnz 4,37; 7,7; 10,15), a drugi Njegovo besprimjereno samootkrivenje čitavom narodu (Izl 20). Sadržaj ovog otkrivenja bio je Zakon. Zato je on istovremeno bio božanski dar milosti i izraz Božje volje, pokazatelj Njegovom narodu kako treba živjeti.

Zakon je pokazao da se sam Bog dao Izraelu da bude njihov Bog, a njih je izabrao da budu Njegova svojina (Izl 19,4-6). On je bio moralni, etički, društveni i kultni spomenik. No Zakon nije trebao biti spomenik postavljen na nekom vidljivom mjestu; umjesto toga bio je živi spomenik. Premda napisan na kamenu, Bog ga je želio smjestiti u srce svog naroda (Ps 37,30.31; Jr 31,33) da bi mogao upravljati životom pojedinca, cijelog naroda i čak cijelog čovječanstva.

Zakon nije bio samo otkrivenje Božje volje i milosti, već i otkrivenje Njegove svetosti. On je svoj narod mogao nazvati svetim zato što je sam bio svet (Lev 19,2). Zakon je predstavljao Božji karakter, Njegovu pravednosti i savršenstvo, Njegovu dobrotu i istinu (Ps 19,8.9; 119,142.172. Pavao ga je nazvao "duhovnim" (Rim 7,14) i potvrdio: "Stoga, Zakon je bez sumnje svet, a zapovijed i sveta, i pravedna, i dobra." (r. 12) Svako kršenje Zakona bilo je odvajanje od Boga (Iz 59,2), od Izraela (Izl 12,15.19; Lev 7,20.21.25.27) i od samog života Izl 28,43; Pnz 18,20. Kršenje je značilo pobunu, otpad i smrt.

Način života koji je Bog prikazao svojim sinovima i kćerima, kako u stara vremena tako i danas, isti je: istinski moralni život. Čitanje cijelog sadržaja Božje objave – Starog i Novog zavjeta podjednako – daje jasniju sliku načina na koji Bog želi da živi "sveti narod" i kršćanska Crkva: život određen riječima kao što su pravednost, pravda, posvećenje, poslušnost, svetost i vjera, život koji slijedi Božja načela iznesena u moralnom Zakonu. Njegov narod treba živjeti životom moralnog karaktera sličnog Božjem.

Tko ima pravo tj punomoć na promjenu Dekaloga ?

Da li je Bog opunomoćio Crkvu mijenjati Dekalog u smislu dopuna glede Isusovog mesijanskog ispunjenja i obrednog zakona i dekaloga?

Deset zapovijedi je zbog jasnoće i određenosti objavljeno negativnim izrazima. Takva je preciznost bila potrebna u ono vrijeme, kao uvijek, zbog čovjekove sklonosti da izbjegne odgovornost i spremnosti za krivo tumačenje. Kad se radi o Božjoj volji u moralnom pogledu, ne smije biti pogrešnog razumijevanja, jer On jedini određuje što je pravo.

Kad je Izraelcima objavio Deset zapovijedi, Bog je ukazao na dvije osnovne pobude: (1) "Ja sam Jahve, Bog tvoj" i (2) ja sam vas izveo iz ropstva (Izl 20,2; Pnz 5,6). Zatim je objavio Zakon kako je zapisan u Izlasku 20,2-17.

Dekalog (Izl 20,2-17; Pnz 5,6-21) je podijeljen na dva glavna dijela i pokriva pet područja. Oba glavna dijela pokrivaju sve odnose: one s Bogom (prve četiri zapovijedi) i one s čovjekovim bližnjima (posljednjih šest). Pet područja su zaokupljena Bogom, svetošću, obitelji, čovječanstvom i čovjekovim bližnjim.

Prvo, dvije prve zapovijedi (Izl 20,3-6) potvrđuju da postoji samo jedan Bog. Odnos s Njim mora biti poseban i izravan. On ne trpi nevjerstvo odanosti drugim nepostojećim bogovima, niti dopušta prikaz nekog posredničkog simbola u bogoštovlju, čak ni ljudskom rukom stvoren lik samoga Boga.

Drugo područje, treća i četvrta zapovijed (rr. 7-11), pokazuje da su Božje ime i subota sveti. Božje ime se mora poštovati i obožavati. Ne može ga se izgovarati uzalud, jer ime zamjenjuje samoga Boga, Jedinoga koji zaslužuje klanjanje. Svetost subote poštuje se svetkovanjem dana koji predstavlja svetost u vremenu, ponavljanje svetosti koja sjedinjuje Stvoritelja svemira s upraviteljima stvaranja u činu prihvaćanja i integracije. Svetkovanje subote uključuje počivanje od uobičajenih svakodnevnih aktivnosti, klanjanje pravom Stvoritelju-Bogu, poštivanje nepovredivosti svijeta stvaranja, obnovu okoliša i zaštitu prava onih koji rade pod našom odgovornošću.

Treće područje, zapovijedi pet i sedam (rr. 12.14), potvrđuje svetost obitelji. Treba poštovati oca i majku. Bog isto tako zabranjuje nevjerstvo vlastitom braku i oskvrnjenje tuđeg braka.

U četvrtom području, šesta i osma zapovijed (rr. 13.15), čovjek je nepovrediv. Nitko nema pravo uzeti drugome život ili vlasništvo. Ovo obuhvaća lažno svjedočenje na sudu protiv nečijeg života te otimanje ili odlaganje isplate zarade (vidi Lev 19,13).

U petom području moraju biti zaštićeni pojedinci i društvo, jer ih zle riječi i grešne želje mogu uništiti. Bog zabranjuje lažno svjedočenje (Izl 20,16): krivokletstvo, uvrede, tajenje istine ili čak šutnju kad netko neistinito govori o drugome. Bog zabranjuje poželiti kuću, bračnog druga, sluge, životinje i bilo što drugo što pripada bližnjemu (rr. 16.17).

nastavak:


"Snaga je grijeha u Zakonu." (1 Kor 15,56) Zakon čini grijeh samovoljnom pobunom protiv Boga. Budući da pruža informaciju o grijehu, svaki grijeh postaje jasan čin grešne volje protiv Boga, čin pobune. Grijeh je formalna pobuna – "bezakonje" ili kršenje Zakona (1 Iv 3,4 – DF) i duhovna pobuna – čin nevjerstva Bogu odricanjem od Njega (Rim 14,23; Tit 1,15.16).

U moralnom Zakonu od samo deset zapovijedi Bog pokriva sve želje i djela ljudske obitelji. Razmišljajući o Božjem Zakonu, David je rekao: "Zapovijed tvoja nema granica." (Ps 119,96) On je jednak Božjoj "riječi" koja "ostaje dovijeka". Božja svjedočanstva, zakoni, naredbe i propisi su vječni. Psalmist u njima nalazi uživanje i preko njih Bog mu je dao život rr. 89-96.

Božji zakon, a posebno Dest zapovijedi, odraz su Božjeg karaktera. Dekalog je postojao i postojat će dokle god Božji karakter ostaje nepromjenljiv. Kao što se Bog ne mijenja -Ps 102,26-28, tako je i Krist isti "jučer i danas i zauvijek će biti isti" Heb 13,8. Biblijski pisac u Božjem zakonu vidi Njegove karakteristike. Kao Bog "savršen je Zakon Jahvin" i "čista je zapovijed Jahvina" . Pavao objašnjava: "Zakon je bez sumnje svet, a zapovijed i sveta, i pravedna, i dobra." (Rim 7,12) "Zapovijedi su tvoje sve pravedne", uzvikuje pjesnik (Psalam 119,172). Ivan sažima: "Bog je ljubav." 1 Iv 4,8.

Kontekst Ivanove definicije je objašnjenje suprotnih duhovnih karakteristika antikrista (rr. 1-3). Oni koji su "od Boga", razlikovat će između "istine" i "zablude" (r. 6). Antikristova zabluda je u tome što ne priznaje Kristovu misiju (r. 3). On "niječe da je Isus Krist" (1 Iv 2,22) i time niječe Oca, jer su Sin i Otac jedno (1 Iv 1,2.3). Ono predstavlja nijekanje zajedništva i poznavanja, uključujući i poznavanje Boga i zajednice Sina. Dok duh zablude prikazuje sotonske sile na djelu, duh istine (1 Iv 4,6) je djelo Svetog Duha, koji vjerom uspostavlja prisnu zajednicu sa Sinom i putem otkrivenja daje pravo poznanje Boga (r. 13). Oni koji ljube Boga vršit će Njegovu volju (1 Iv 2,17) i držati Njegove zapovijedi (rr. 3-6).

Poznavanje Boga kao ljubavi nije ni teorija ni nagađanje. Ne radi se o ontološkom poznavanju Boga – poznavanju Njegova bića, već spoznaji odnosa – poznavanju Njegovog karaktera. Ova snažna spoznaja određuje način života i moralno ponašanje onoga tko ljubi Boga – on "mora tako živjeti kako je on živio" r. 6). Ona dovodi do života u skladu s Božjim zapovijedima, onim starim koje su postale nove, jer su utemeljene na ljubavi kao stvarnosti r. 7.8.

Kad je zapovijed utemeljena na Božjoj ljubavi, ona ne izaziva strah pa čak ni strah od suda, već "sigurnost" ili "pouzdanje" (parresia). Ovo pouzdanje "na Sudnji dan" (1 Iv 4,17 – DF) uključuje mir u svakodnevnom osuđivanju naše vlastite savjesti (1 Iv 3,21) i sigurnost na posljednjem sudu pri Kristovom dolasku 1 Ivan. 2,28. Moralni zakon određuje način života pravog kršćanina, zato što je izražaj Božjeg karaktera ljubavi, "jer kakav je on, takvi smo i mi u ovome svijetu" (1 Iv 4,17).

Kad nije bilo grijeha, svemirom je vladalo načelo ljubavi. Svako je stvorenje ljubilo Boga kao Stvoritelja i druge kao sebe samog. Zato je Gospodin na pitanje zakonika: "Učitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu?" odgovorio: "Ljubi Gospodina Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom! To je najveća i prva zapovijed. Druga je toj jednaka: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!" (Mt 22,37-40)

Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!

Melkisedek:

Cijeli Zakon skupa sa dekalogom, je dobio svoju sržnu promjenu u Kristu koji je njegovo pravo ispunjenje. Danas više nije kriv zakonu onaj koji izvrši preljub, nego i onaj koji u svom srcu požudno gleda. Zapovjedi koje imamo su neizmjerno uzvišenije od prijašnjih jer sad imamo i Duha Svetoga da nas nosi, za razliku od ranijih vremena kad je između Boga i čovjeka stajao zastor koji je onemogućavao da sam čovjek bude Hram Božji. Nakon Kristove smrti, kad je taj zastor nestao, sve se promjenilo.

I prema tome, kad netko za sebe kaže da je pravedan i da se drži zapovjedi, taj mora biti svjestan da više nije odgovoran starom Dekalogu, nego novim zapovjedima koje udaraju u čovjekovu srž a ne zadržavaju se samo na činu. Dakle, kad netko svjedoči pravednost sam za sebe, trba znat da svjedoči pred samim Bogom, jer kršenje zapovjedi se više ne zaustavlja na činu nego zahvaća samo središte srca, dakle, ono što se iz vana nikako ne može sa sigurnošću utvrditi.

A budući da se to sa sigurnošću ne može utvrdit, to onda znači da ne može biti niti argument za istinito i sigurno prepoznavanje prave Crkve. Dakle, argument za sigurno i pravo prepoznavanje Crkve mora ležati na nečem puno sigurnijem i izvjesnijem nego su to puka ljudska djela, koja mogu ali i ne moraju otkrivat srce. A ima li što sigurnije od Božjih obećanja?

"16 Da, po sveopćem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobožnosti: On, očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđela, propovijedan među narodima, vjerovan u svijetu, uznesen u slavu."

Onaj koji se po otajstvu tajne pobožnosti , opravda u Duhu - je Onaj koji vidi i utvrđuje ispunjenje Kristovog ispunjenja zakona ..K tome postoji i Nebeski sud..
No djela pravednika po vjeri u Krista ipak se razlikuju sržno od legalističkih djela - ljubavlju koja zrači sveto ozračje posebno tada kada se pravedniku nanosi sržna nepravda i kada ga se ponižava kao onoga koji odbacuje Boga...U pravedniku je nazočna Ljubav Božja , nazočan je ispunjeni čitav zakon:
22 Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, 23 blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona. 24 Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama.

Tako papa Benedikt XVI :

"U Božjoj je ljubavi nazočan i ispunjen čitavi zakon – rekao je Benedikt XVI. govoreći na današnjoj audijenciji na trgu svetoga Petra, posvećenoj nauku opravdanja u poslanicama svetoga Pavla. Za Apostola naroda vjera nikada nije u suprotnosti s ljubavlju, a pravedni postajemo po uobličavanju s Kristom – istaknuo je Benedikt XVI. U poslanici Filipljanima – podsjetio je Papa – Pavao nam daje dirljivo svjedočanstvo o prijelazu, nakon obraćenja, s opravdanja utemeljena na Zakonu, stečena obdržavanjem propisanih dijela, na opravdanje po vjeri u Krista. Pavao je shvatio da je ono što mu se do tada činilo dobitkom u stvari pred Bogom bio gubitak i stoga je odlučio čitavi svoj život založiti na Isusu Kristu – ustvrdio je Benedikt XVI.
Ako se Pavao prije svoga susret s Uskrslim osjećao ostvarenim, besprijekornim obzirom na pravednost po zakonu, doživljeno prosvjetljenje na putu za Damask radikalno mijenja njegov život. Upravo zbog toga osobnoga iskustva u susretu s Isusom Kristom Pavao u središte svoga naviještanja stavlja nepomirljivu oprečnost između dva različita puta prema pravednosti: puta utemeljenog na djelima Zakona i puta utemeljena na milosti vjere u Krista. Stoga postaju relativizirani svi uvjeti, sklop ponašanja propisanih Zakonom, odnosno Mojsijevim petoknjižjem. Biti pravedan jednostavno znači biti s Kristom i u Kristu. To je dostatno, više nisu potrebni zakonski propisi – istaknuo je Papa dodavši kako oslobađanje od obrednih i bogoštovnih propisa nije slobodoumlje, oslobađanje od morala, kao što su neki mislili u korintskoj zajednici. Očito je da je to tumačenje pogrješno, kršćanska sloboda nije liberalizam; oslobađanje o kojemu govori Pavao nije oslobađanje od činjenja dobra – istaknuo je Benedikt XVI.
Govoreći o zakonskim propisima, od obrezanja do propisa o hrani, rekao je kako su označavali vjerski i društveni identitet koji su u Izraelu osjećali ugroženim naročito od prevladavajuće helenističke kulture. Stoga se protiv te racionalističke kulture nastojalo podignuti štit, obrambeni zid. Pavao je progonio kršćane jer ih je smatrao opasnošću za identitet Izraela, ali se sve mijenja uskrsnućem. S Kristom, Izraelov Bog, jedini pravi Bog, postaje Bog svih naroda. Zid – kako kaže poslanica Efežanima – između Izraela i pogana više nije potreban: Krist je taj koji nas štiti od mnogoboštva i svih zastranjivanja; Krist nas u Bogu i s Bogom ujedinjuje; Krist u različitosti kultura jamči naš pravi identitet – rekao je Papa te se osvrnuo na Luterovo tumačenje ulomka iz Poslanice Rimljanima, prema kojemu kršćanin se spašava po samoj vjeri a ne po djelima. To je tumačenje ispravno ako se ne suprotstavlja vjeru i ljubav. Vjera je gledati u Krista, povjeriti mu se, priljubiti se uz Njega, uobličiti se Njemu i njegovu životu. A Kristov život je ljubav – ustvrdio je Benedikt XVI. Vjerovati znači uobličiti se s Kristom, ući u njegovu ljubav. Sveti Pavao u poslanici Galaćanima upravo zato – zaključio je Papa – govori o vjeri koja djeluje po ljubavi. Pavao zna da je u ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu sadržan sav Zakon."-citat iz:
Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 19. studenoga 2008.

http://www.radiovaticana.org/cro/Articolo.asp?c=246218

Pavao piše:
3 Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego - ljubavlju služite jedni drugima. 14 Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! 15 Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne proždrete.
16 Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! 17 Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. 18 Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. 19 A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, 20 idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, 21 zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. 22 Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, 23 blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona. 24 Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama.
25 Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo! 26 Ne hlepimo za taštom slavom! Ne izazivajmo jedni druge, ne zaviđajmo jedni drugima!

Abraham, hvala na tekstu, i Papinom i Pavlovom. I s jednim i s drugim se potpuno slažem.

Samo, ja i dalje ne znam da li ti još uvijek vjeruješ da je razgovor između pismoznanca i Isusa u Mt 22:35-40 odnosno Mk 12:28-35 bio o cijelom Zakonu ili Dekalogu? Jer ja vidim da je govor o cijelom Zakonu.

Isto tako ne znam da li ti još uvjek misliš da je Isus u Mt 5:1-48 isticao samo Dekalog? Jer, ja vidim da je govor o cijelom Zakonu.

To si sam istaknuo kao ključna mjesta u kojima vidimo posebno isticanje Deklaoga pa su, prema tome, to premise iz kojih se vuku daljnji zaključci.
Ako nije točna premisa, onda je jasno da ni zaključak ne vrijedi. Odnosno, tako bi trebalo biti.
Nadam se preciznim i konkretnim odgovorima, jer mislim da je to jedini način za uspostavljanje pravog dijaloga.

Melkisedek:

Cijeli Zakon skupa sa dekalogom, je dobio svoju sržnu promjenu u Kristu koji je njegovo pravo ispunjenje. Danas više nije kriv zakonu onaj koji izvrši preljub, nego i onaj koji u svom srcu požudno gleda. Zapovjedi koje imamo su neizmjerno uzvišenije od prijašnjih jer sad imamo i Duha Svetoga da nas nosi, za razliku od ranijih vremena kad je između Boga i čovjeka stajao zastor koji je onemogućavao da sam čovjek bude Hram Božji. Nakon Kristove smrti, kad je taj zastor nestao, sve se promjenilo.

I prema tome, kad netko za sebe kaže da je pravedan i da se drži zapovjedi, taj mora biti svjestan da više nije odgovoran starom Dekalogu, nego novim zapovjedima koje udaraju u čovjekovu srž a ne zadržavaju se samo na činu. Dakle, kad netko svjedoči pravednost sam za sebe, trba znat da svjedoči pred samim Bogom, jer kršenje zapovjedi se više ne zaustavlja na činu nego zahvaća samo središte srca, dakle, ono što se iz vana nikako ne može sa sigurnošću utvrditi.

A budući da se to sa sigurnošću ne može utvrdit, to onda znači da ne može biti niti argument za istinito i sigurno prepoznavanje prave Crkve. Dakle, argument za sigurno i pravo prepoznavanje Crkve mora ležati na nečem puno sigurnijem i izvjesnijem nego su to puka ljudska djela, koja mogu ali i ne moraju otkrivat srce. A ima li što sigurnije od Božjih obećanja?

Nisam skoro cuo nesto ovako dobro.
[/quote] prema tome, kad netko za sebe kaže da je pravedan i da se drži zapovjedi, taj mora biti svjestan da više nije odgovoran starom Dekalogu, nego novim zapovjedima koje udaraju u čovjekovu srž a ne zadržavaju se samo na činu. Dakle, kad netko svjedoči pravednost sam za sebe, treba znat da svjedoči pred samim Bogom, jer kršenje zapovjedi se više ne zaustavlja na činu nego zahvaća samo središte srca, dakle, ono što se iz vana nikako ne može sa sigurnošću utvrditi.[/quote] Velika je razlika izmedju pravedan i opravdan ja bih dodao, i naravno da trebaju postojati plodovi obracenja , i svet zivot.Ali ima razlike, dali se hvalis Hristom koji te opravdao i ucinio mogucim da budes to sto jesi, ili se hvalis sobom kako si dobar i pravedan.I mogu reci nesto iz licnog iskustva na tu temu, moja pravda je kao prljave haljine pred Gospodom i da nema Duha Svetog, nebi bilo dobro.I naprosto sam odusevljen sa izjavom  da se ne zadrzava samo na cinu, ovaj svet kaze ako ne dokazes da sam slagao ,nisam slagao, ali Bog kaze ja dobro vidim i ne moram nista da dokazujem.Milina, apsolutno vrhunski!!mnogo mi se svidja ovaj stav.Ima samo jedna stvar koja mi se ne svidja, mislim da se moze prepoznati crkva po plodovima,samo treba vremena i strpljenja, zli se nemoze dugo da se pretvara, brzo napadne u nameri da unisti i ponizi.Taj duh reaguje, pun ponosa i mrznje na sve one koji se ne pokoravaju njegovoj zamisli.Samo strpljenje ga izludjuje do krajnjih granica.On zeli da dominira, cak i u crkvi, ali IZ 26:24 Usnama svojim pretvara se mrzitelj, a u srcu svojemu nosi prijevaru. IZ 26:25 Kad govori prijazno, ne vjeruj mu; jer je u srcu njegovu sedam gadova.IZ 26:26 Ako se mržnja i pokriva pretvaranjem, to se ipak zloba njezina otkriva u skupštini. 
Tako da gde je vernih, tu ce i biti otkriven mrzitelj.Neka se proslavi ime Bozije medju narodima kroz Njegovu crkvu, one koji su spremni da se odreknu svega zbog Njegovog imena!