dragomir je napisao/la: Dobro ti to meni sada tako kazes, i moram ti reci da to zvuci uredu. A onda otvorim knjigu Velika Borba, i citam o vremenu koje dolazi gde ce razlika izmedju vernih i nevernih videti po drzanju subotnjeg dana, kada citam o suboti kao pecatu Bozijem, kada citam o svim tim stvarima pitam se da li si dovoljno iskren dok pises meni.
A jesi našao negdje u Velikoj Borbi citat da će se ljudi spasiti držanjem subote ili bilo koje druge zapovijedi?
dragomir je napisao/la: Ja vasu teologiju relativno dobro znam, i zato reci koje si naveo ne deluju bas najiskrenije, eto to je bar moj utisak.
Ja sam ti najiskrenije rekao moj stav prema svemu tome. Ako mi nevjeruješ, a znam da me ne poznaješ, onda razlog tvome nevjerovanju leži u predrasudama koje imaš prema nama adventistima.
dragomir je napisao/la:
No ovo je tema o pravednosti i gresnosti, a ne o suboti, subota je druga tema i o tome ovde ne razgovaramo!
Da je to nesto cega se treba pridrzavati ja bih rado to cinio, ali ja ne nalazim da me Biblija obavezuje na tako nesto.
Pri tome ne osudjujem nikoga ko obelezava taj dan, ako ga posveti Hristu, ali mi iskreno sve vise smeta glorifikacija tog dana, pisanje pesama o suboti, po meni to umanjuje Hristovu zrtvu.
Te pjesme nisu prvenstveno suboti, nego o blagoslovima koji su oni koji su tu pjesmu napisali doživjeli kroz zajednicu sa Bogom i bližnjima u subotni dan, no kako si rekao, nećemo ovdje o suboti.
dragomir je napisao/la:
E sada mi samo reci kako su se oni mogli nanovoroditi u SZ ako krv nije bila prolivena. Bez prolivanja krvi nema ociscenja i oni su mogli sluziti Bogu, ali ne i biti opravdani, njima su gresi mogli biti prekriveni oni su cekali na Hrista, molim te navedi stihove gde je Mojsije rekao vi morate biti nanovorodjeni.
Mogli su se nanovoroditi, zato što je bila obećana krv koja će ih očistit. Isus nije umro samo da očisti grijehe ljudi koji su živjeli nakon Njega, nego i one prije Njega.
Kroz cijeli Stari Zavjet naglašava se potreba za promjenu srca, karaktera želja, misli, pobjede nad grijehom. I to je Nikodem trebao razumjeti, a nažalost nije ni on ni njegovi suvremenici.
dragomir je napisao/la:
Sada da li je obecanje koje je Bog dao Abrahamu bio zakon, Nije to je bio obecani sin po telu Isak, po veri Hrist. Abraham je imao obecanje pre nego sto je dat zakon.
Abraham je cekao Hrista a ne zakon. Zakon je dat 430 godina posle obecanja, ali on zakon nije bio obecanje.
Pa jasno da nije čekao zakon. Po meni tu nema ništa sporno.
dragomir je napisao/la:
Zakon je govorio o Hristu u svakom svom detalju, praznici su tipizirali Hrista, zrtve takodje, sator od sastanka takodje, i moralne odredbe su nas ucile tome kakav ce biti Hrist kada dodje.
... i kakvi su ljudi koji ga prime u srce, dodao bih ovdje.
dragomir je napisao/la:
Zakon je bio pedagog ucitelj.
Zakon nije pokazivao Milost uoposte nego je otkrivao greh, i zato Jovan pise Zakon bese dan po Mojsiju a Milost i Istina su dosle preko Isusa Hrista.
Da se Isus pridrzavao zakona on bi bio duzan da da preljubnicu na kamenovanje, jer je ona prekrsila zakon i po njemu trebala biti kamenovana, On je nju po zakonu trebao osuditi ali joj se smilovao, jer je dosao da proglasi godinu Milosti Gospodnje.
U zakonu nije bilo Milosti nego osude. I savez sa Izraelom je bio taj ako vi drzite sve sto je zapisano u knjizi zivecete, ali savez sa Abrahamom je bio Milost. To su dva razlicita saveza.
Ako ovime želiš reći da u Božjem Zavjetu sa Izraelom nije bilo milosti, onda sa time nebih mogao da se složim. Povijest Izraela je prepuna primjera kada je zakon tražio smrt, no Bog je pokazao milost. Hvala Bogu što su tokom cijele povijesti ljudskog roda pravda i milost bile kod Boga u savršenoj ravnoteži.
Da je prevagnula pravda, ljudi više nebi bilo. Da je prevagnula milost, bez plaćene kazne za grijeh, sotona bi dobio argumente za optužbu da Bog sam ne drži zakon koji je postavio.[/quote]
dragomir je napisao/la:
Da vam to pokazem to ide kroz celu Bibliju. Abraham je otisao i bio gost u zemlji, ciji je kralj bio Avimeleh, pravedan dobar kralj, pozeleo je da ozeni Saru zenu Abrahama, Abraham je slagao da mu je ona sestra, i pristao je i navodio je na preljubu, ni Sara se nije bunila. Abraham je bio povratnik u greh.
I te noci Bog dolazi Abimeleku i ukorava ga i ako je ovaj ziveo u neznanju i kaze umreces ti i tvoj narod, ovaj pravedni kralj kaze zar ne znas da sam prevaren, i da me je on slagao. Bog kaze znam ali taj covek je moj prorok.
Tu je bio jedan pravedni kralj koji se bojao Boga i jedan prorok povratnik u greh, I bog ukorava kralja i cak kaze on, moj prorok lazov ce se moliti za tebi i tvoj narod. I uslisicu ga.
Sve zavisi kako se Bog otkriva pojedincu, Abraham je verovao u Milost jer je imao obecanje Milosti, Avimeleh je sluzio Bobu u strahopostovanju i Bog ga je ispravio, sve zavisi od nacina na koji se Bog otkriva ljudima.
I u Novom Zavetu, mi imamo ljude koji dolaze na sud i na osvnovu svojih dobrih dela primaju platu, ali van svake rasrpave imamo i ljude kojima se ne sudi nego su presli iz smrti u zivot.
Vidiš, u primjeru koji si naveo ja gledam tako, da je i Abraham imao strahopoštovanja prema Bogu, a i Abimeleh je sigurno, iako to nije bilo opisano imao mnoštvo primjera u kojima je pokazana Božja milost prema njemu. Neki to u svome životu primjete, neki ne.
Uglavnom, smatram da se na Nebu neće naći niko ko je svoje spasenje zaradio činjenjem dobrih djela. Svi smo sagrješili i izgubili slavu Božju. Te naše grijehe može pokriti samo Kristova krv koja je platila cijenu za naš grijeh. Ja nemogu svoj grijeh
iskajat činjenjem nekog dobrog djela. Niti mogu ja, niti je mogao neko prije ili poslije mene.
