Pravednost i grešnost

U razgovoru sa pobožnim ljudima uvidio sam da im nije jasno što je to pravednost, a što grešnost. Zato trebamo izmjeniti spoznaje o tome koga Biblija naziva pravednikom, a koga grešnikom.
Dakle, pitam: što je pravednost i tko je pravednik? Što je grešnost i tko je grešnik?
Pozdrav forumašima.

Hajde napravi siri uvodni tekst.

Evo uvodnog razmišljanja.
Po čemu možemo znati da li je netko pravednik ili je grešnik? Koji (Božji) kriterij nam to pokazuje?
Mnogi ljudi se pri ovome određivanju ("da li su grešnik ili pravednik") ravnaju prema svojem mišljenju, prema svojim osjećajima ili prema svojoj spoznaji. Oni "doživljavaju" sebe kao grešnike, oni "osjećaju" da su grešni, oni "znaju" da su grešnici (jer su u Bibliji pročitali da su svi ljudi grešnici - pa to znači i oni).
S druge strane postoje ljudi uvjereni u svoju pravenost: nisam nikoga ubio, ne kradem i ne želim tuđe - ja sam dobar čovjek! Ne "osjećam" se grešnim! Još kada takvi ljude žive poštenijim i boljim životom od religioznih ljudi (naročito svečenika i propovijednika) - taj njihov "osjećaj" pravednosti još više jača.
Oni koji "znaju" da su grešnici (jer su to pročitali o sebi u Bibliji) - uviđaju da doista imaju probleme u sebi. I onda vole reći: svakog dana mi grešimo. "Ja svakog dana činim grijehe". Budući da on "zna" da su SVI ljudi grešnici - takvi ljudi i druge oko sebe mjere istim mjerilom. Kada im netko kaže da nije grešnik, nego pravednik - jako se naljute i uznemire. Budući da su sebe "ukorijenili" u uvjerenju - ja sam grešnik, svi su grešnici - tada niti ne pomišljaju da postoje ljudi koji žive životom bez grijeha, ljudi koji su pred Bogom pravednici.
Što određuje naše pravo stanje? Da li su naši osjećaji, mišljenja ili doživljaji vjerodostojni da ukažu na naše pravo duhovno stanje??? Ili su sve to samo subjektivna mjerila grešnosti i pravednosti? Ova mjerila imaju svoj temelj u nama ljudima (našim osjećajima, našoj svijesti, našem iskustvu, našim doživljajima) - u nama!!!
Koji je to objektivni (Božji) kriterij pravednosti i grešnosti? Što je istiniti i sigurni pokazatelj našeg duhovnog stanja? Koji je to Božji kriterij koji jasno ukazuje na razliku između dobra i zla, između pravednosti i nepravednosti???

Griješan je onaj koji sebe nije svjestan, a pravedan je onaj koji zna da ovisi jedino o Isusu Kristu.

Pravednik može biti najveći griješnik koji uviđa svoje prljavo stanje, i srcem i dušom , cijelim bićem traži milost Božju. To je za mene pravi pravednik. A za mene je griješnik svako onaj "fini" koji se izdiže ponad tim griješnikom koji vapi svim snagama da ga Bog takvog jadnog, grešnog, prljavog pomiluje.

Evo jednog kratkog razmisljanja na temu kako znati da si pravednik. Moje misljenje je da su nase zelje najbolji svedok naseg duhovnog stanja.

Prvo ne bih tako govorio o tome sto nam Biblija kaze da smo gresnici, pa to je jedini nacin koji mogu biti osvedocen da sam gresnik.

Biblija to kaze, Bog to kaze i to je tako.

Zelje, zelje sta je to sto mi zovemo greh, naravno zelje, nase zelje, zeleti ono sto Bog zabranjuje, od Edesnkog vrta do danas to su bile zelje. Eva je pozelela rod drveta i ta zelja je preuzela kontrolu nad njenim ponasanjem.

I onda kada pogledam na svoje zelje i u meni ne postoji niti jedna druga i veca zelja osim da sluzim Bogu, ja znam da sam na dobrom putu,
koliiko bi mogli govoriti o tome, pogledajmo Jakova on je zeleo prvorodstvo toliko silno i Bog ga je blagoslovio. Koliko je Bog postovao tog coveka uz sve njegove slabosti, a zasto zato sto je zeleo pravednu stvar.

Kako je zamrzeo Ezava zasto zbog toga sto nije zeleo tu svetu stvar prvorodstva.

Kada sam spoznao da sam gresnik spoznao sam to gledajuci u svoje zelje i one su bile zle, sada znam da me je Bog prihvatio jer vise u meni nema niti jedne zle zelje, ostalo je samo ono sto je Bogu ugodno u meni. Po tome znam da sam opravdan, ociscen Svetom krvlju, a verujem i ispunjen Njegovim Duhom.

e moj simply...Luka 18:10-14......koji si ti?

Dragomire!
Zar su želje jedini čovjekov grijeh?
Osim toga koji Božji kriterij otkriva da je neka želja - grešna ili bezgrešna???

Daniel, ti se doista ne trudiš r a z u m je t i Bibliju. Ti sam znaš citirati stihove koje ni sam ne razumiješ. Objasni mi što znači pravednost, a što grešnost? Po čemu neko ubojstvo jest grijeh, a drugo ubojstvo nije grijeh? Uključi razum, nemoj samo slijepo citirati Bibliju. Tek tada ćeš znati koji sam od ove dvojice.

Noemi
Pišeš: "grešan je onaj koji nije sebe svjestan". Doista je grešnost nešto čega nismo obično svjesni. Ali postoje i ljudi koji su duboko svjesni svoje krivice pred Bogom i žive u strašnoj grižnji savjesti, u samoosuđivanju i samokažnjavanju. Oni su svjesni grijeha, ali ne znaju kako postići slobodu od grijeha, kako postati prvednici pred Bogom.
Sam apostol Pavao piše: Ja naime znam (znači: svjestan je) da nikakvo dobro ne stanuje u meni, to jest u mome tijelu. Zaista, htjeti dobro jest u mojoj moći, ali nije učiniti ga." (Rimljanima 7,18 )
Pavao je svjestan grijeha u sebi, ali ne nalazi u sebi snagu da mu se odupre. Dakle, nije glavni čovjekov problem u njegovoj svijesti (iako kod mnogih i to jest), nego u nemogučnosti da čini ono što "zna" (ono čega je svjestan) - jer je rob jedne jače sile u njemu samome!!! Čovjek je rob grijeha!!!
Ključno pitanje glasi: kako pobjediti sebe, odnosno grijeh koji vlada čovjekom? Kako od grešnika postati pravednik???

simply je napisao/la:

Daniel, ti se doista ne trudiš r a z u m je t i Bibliju. Ti sam znaš citirati stihove koje ni sam ne razumiješ. Objasni mi što znači pravednost, a što grešnost? Po čemu neko ubojstvo jest grijeh, a drugo ubojstvo nije grijeh? Uključi razum, nemoj samo slijepo citirati Bibliju. Tek tada ćeš znati koji sam od ove dvojice.

Pravednost je činiti Božju Volju, a ne svoju, grešnost je ne poštivati niti ne živjeti po Božjoj Volji

Pa kako drugacije to tumaciti, jer nisam znao za greh dok zakon nije rekao ne pozeli. Tako kaze Pavle u poslanici Rimljanima.

Da se ja usudim nešto reći. Rekao bih samo da ja ne vjerujem u to što mnogi drugi vjeruju a to je da pravednost znači - Činiti sve Točno!

Što hoću reći (a možda me netko razumio već sad), naime mnogi koji su Krista upoznali isključivo intelektualno često misle i zarobljeni su u razmišljanju kako mogu biti pravednici samo ako uspiju cijeli dan izdurati a da izbjegnu napraviti 1. grijeh ili prijestup da radije kažem. Ako naprave pogrešku onda kuku lele pakao me čeka.

Eto samo da počnem s tim i da kažem što pravednost nije. To nije biti čistunac i točan i savršen. Nisam sa ovime rekao da kršćani ne bi trebali nastojati činiti dobro i kloniti se zla, daleko od toga - ja samo govorim da ja ne vjerujem u to da ako padnem i učinim propust nisam automatski na strani nečastivog i da nisam pravednik. Za mene je pravednik taj koji je predao svoj život u Isusove ruke priznajući da je samo jedan mali mali čovjek koji nije svemoguć i koji čini greške, čovjek koji ljubi Isusa i nastoji hoditi njegovim stopama.

ocean98

Nikad čovjek ne može biti pravedan, makar činio sve točno. Zašto? Zašto nas pravednima čini Božji pogled na nas kroz Sina. To je jedini oblik pravednost. Nikakvo nas činjenje ne može učiniti pravednim. Samo Bog nas čini pravednim kada nas posini.

Ta znate li kakvu strukturu čovjek ima u sebi? Tek kada nas Bog dotakne i pokrene i učini iznutra intervenciju, naš um postaje drugačiji, naše duhovno srce se mijenja i tek tada možemo činiti djela pravednosti i božanski zakon imati kao svoj način življenja.

Dakle, sve je u rukama božjim. Čovjek ne može bez Boga biti pravednik. Nikada! Znati Bibliju napamet i činiti sve po Bibliji a bez unutarnje promjene učinjene odozgo, sve je uzalud.

Pojam pravednosti u Bibliji ima značenje "opravdanja na sudu". To je nešto što Bog uračunava osobi koja se pokaje za svoje grijehe, koja prizna svoju grešnost i potpuno preda svoj život Bogu. Također pravednost ima značenje jednog pravednog života, koji podrazumijeva stalno kretanje srca, misli i volje prema Bogu. Taj kršćanski život je jedan proces, jedno kretanje, stalno napredovanje.

Ključno je da shvatimo da pojam "pravednost" u Bibliji nikad ne označava vrlinu ili osobinu. Takvo poimanje pravednosti zastupljeno je u današnjem zapadnjačkom umu, ali u Bibliji pravednost nije jedna od Božjih karakteristika, vrlina ili slično... Ona je ustvari Božja naklonost da spasi čovjeka, Njegov spasonosni plan i djelovanje kroz povijest, kako bi učinio sve što je god moguće, da bi čovjek na sudu bio proglašen nevinim.

Eto, to je Božja pravednost u Bibliji.

Ona je ustvari Božja naklonost da spasi čovjeka, Njegov spasonosni plan i djelovanje kroz povijest, kako bi učinio sve što je god moguće, da bi čovjek na sudu bio proglašen nevinim.

Eto, to je Božja pravednost u Bibliji.


E, da. To je to.

Bravo forumaši. Baš mi je drago da smo se uključili u jednu izuzetno važnu biblijsku temu. U nastavku ću dati jedan uvod u Stari i Novi zavjet i pitanje pravednosti i grešnosti!
Na dobrom smo putu, samo što još nismo zaronili dublje od nekoliko centimetara u ovu temu.

Pozdrav svima!

Po svemu smo mi tek zagrebali po površini , dragi simply, izgleda mi.

Biblija razlikuje dvije vrste pravednosti (pravednost djela i pravednost vjere) i uz to još i grešnost. Što je što???

Što je grešnost?
"Tko počinja grijeh, krši Zakon. Grijeh je kršenje Zakona" (1. Ivanova 3,4) Dakle grešnost je stanje u kojem čovjek živi suprotno od Božjeg moralnog zakona. On tada svojim životom krši Božje zapovijedi. Prekršaj (i samo jedne) zapovijedi zove se grijeh, a čovjek koji krši zapovijedi zove se grešnik!!! Stanje takvog čovjeka u kojem on radije sluša sebe (svoje osjećaje, svoja uvjerenja, svoje iskustavo) zove se grešnost!!!

Što je pravednost?
To je stanje u kojem čovjek ne krši niti jednu Božju zapovijed. To je život koji je potpuno usklađen sa Božjom voljom, Božjom riječi i Božjim moralnim zakonom.

Budući da je grijeh već deformacija, on se ne može još više deformirati. Ali budući da je pravednost nešto dobro, ona se može deformirati, krivo razumjeti i krivo primjeniti. Zato razlikujemo dvije vrste pravednosti: pravednost djela i pravednost vjere. U čemu se one razlikuju???

Prvo je važno primjetiti da pravednost vjere nije samo novozavjetna pravednost, već je ona prisutna i u vrijeme Starog zavjeta. Već je Abraham imao pravednost vjere: "Abraham povjerova Bogu i to mu se uračuna u pravednost". (Postanak 15,6). "I primi znak – obrezanje – kao jamstvo pravednosti koja dolazi od vjere" (Rimljanima 4,11)

Dakle, i u Starom zavjetu je čovjek bio opravdan (odnosno: pravednik) na osnovu vjere!!!

Pa kakva je to onda pravednost djela???
To je pravednost u kojoj krivac (grešnik) nastoji opravdati svoje grijehe – svojim pobožnim djelima!!! To je pokušaj da čovjek sebe otkupi od osude Božjeg moralnog zakona tako što će dobrim djelima «zaraditi» spasenje (pravednost). To je pravednost djela.

U Starom zavjetu mnogi nisu uspjeli postići pravednost vjere, nego samo pravednost djela (koju Pavao naziva "pravednost Zakona").

Evo što Biblija kaže o toj pravednosti: "Naša će, dakle, pravednost biti: držati i vršiti sve ove zapovijedi pred Jahvom, Bogom našim, kako nam je naredio" (Ponovljeni zakon 6,25). "Mojsije piše o pravednosti koja dolazi od Zakona: «Tko je vrši, živjet će od nje.»" (Rimljanima 10,5). Dakle, kada čovjek živi poslušno Božjim zapovijedima (kada ih drži i vrši) – on je pravednik!!! Točno. Samo mi ljudi imamo jedan golemi problem: svi imamo grešnu narav (koju nasljeđujemo od Adama). Zato su nam srca zla, grešna, buntovna protiv Boga i njegove volje. A to je glavna prepreka da ostvarimo onu pravu pravednost!!! Dakle, dokle god je čovjek u ropstvu grešne naravi, njegova pobožnost ne može zadovoljiti zahtjeve pravednosti!!! Zato smo svi osuđeni na propast, jer smo po Božjim kriterijima pravednosti – svi grešnici, svi nepravednici!!! Da li grešnici moraju ostati grešnici, ili ipak postoji način da postanu pravednici???

Za razliku od pravednosti djela, pravednost vjere se ne pouzdaje u opravdanje vlastitim religioznim djelima, već se poudaje u spasenje koje Bog nudi kao dar: u milost Božju!!! Kada čovjek vjeruje Bogu i Njegovoj riječi, te živi tako kako Bog kaže – on izražava povjerenje (vjeru) prema Bogu!!! On je tada vjernik, i njegova pravednost potječe od Boga (a ne od čovjekovih dobrih djela). To je pravednost vjere!!!

I danas mnogi kršćani pokušavaju postići opravdanje svojim dobrim djelima, svojim religioznim naporima. Govore da "vjeruju", a zapravo samopravednim djelima to pobijaju. Malo je danas onih koji imaju pravednost vjere!!!