Opravdanje vjerom

Jevrejin je napisao/la:

Kada je Isus govorio o vecnom zivotu dotakao se srzi istine. Rekao je to vrlo upecatljivim recima:

"Ovo je zivot vecni da UPOZNAJU ... "


Ako je ovo tacno, a jeste jer je to izgovorio sama Istina, Isus Hristos, onda je vera kao i sve drugo rezlutat poznavanja Boga.

Verujem da znam sta vam govorim.

Ova tvrdnja promenila je moj zivot. Ja sam doziveo Boga tek posle prihvatanja cinjenice da je zivot vecni POZNAVANJE BOGA.

I molim vas, obratite paznju sta zelim kazati, sve o veri, delima, opravdanju, ostaje nejasno dok covek ne utone u Hrista kroz zajednicu upoznavanja.

Upoznati Hrista, ili napor da Ga upoznamo, daruje spoznaju. Sve pocinje tada i od tog trenutka. Prema tome ako mi krenemo iz bilo kog drugog pravca da diskutujemo o ovoj temi, zalutacemo i nista nece biti potpuno jasno.

Molim vas, opravdanje verom, se nemoze dokuciti umom, ono je van telesnog poimanja jer ne proizilazi iz razumevanja i tumacenja. Ono je bozanske prirode, i spoznaje se samo u iskustvu. Samo u trenutku kada je Isus u coveku, kada je potpuno u srcu. Kada je stvarno tu, kada je ON u Duhu Svetom usao u coveka.

Zato vas molim da postavimo osnovu pre nego udjemo u dublju analizu ovog predmeta, kako bi smo prvo ucinili napor da ga primimo, imamo, pa tek onda o njemu govorimo dok ga dozivljavamo.

Treba svaki interesent za ovu zivotnu istinu, imati zajednicu sa Isusom, u naporu da Ga upozna, da bi mogao o njoj govoriti.
Jer ona je neuhvatljiva telu bez Hrista u srcu. Ako telo nije u Hristu, a Hristos u telu, sve sto mi kazemo ili zakljucimo bice pogresno.

lijepo si rekao ,samo to djelima ne ispovijedaš
hristos u telu će ti biti kad prihvatiš EUHARISTIJSKU NAZOčNOST ISUSOVU

koju su tvoji preci prihvaćali do 16.stoleća
u stvari po govori vidim da si potomak pravoslavaca
a oni Bogu hvala i dan danas štuju euharistijskog Isusa i Bogorodicu , Kraljicu mira, Majku milosrđa i Kraljicu anđela...

Vidis ja po tvom govori nista ne zakljucujem. A po poreklu sam katolik. Kao mali, beba, u Brazilu krsten sam u Katolickoj Crkvi.

Tvoja tvrdnja je interesantna, ali sam je mnogo pre obacio i nije mi realna.

Pa bi bilo dobro da obrazlozis tvoju tvrdju.

Jevrejin je napisao/la:

Vidis ja po tvom govori nista ne zakljucujem. A po poreklu sam katolik. Kao mali, beba, u Brazilu krsten sam u Katolickoj Crkvi.

Tvoja tvrdnja je interesantna, ali sam je mnogo pre obacio i nije mi realna.

Pa bi bilo dobro da obrazlozis tvoju tvrdju.

pa jednostavna je toi bi je kao bivši katolik barem trebao znati
primi Isusa u EUHARISTIJI, primit ćeš istinske milosti , puno više milosti ,nego da samo ČITAŠ bibliju:!:
nikoga veliko čitanje i pismoznanstvo neće spasiti:study:

Zar vera nije ono sto spasava, Hrki?


Sta bi mi se to trebalo desiti da bih znao da sam spasen?


Ujedno, nikada nisam verovao da zato sto citam Pismo sam spasen.

Jevrejin je napisao/la:

Zar vera nije ono sto spasava, Hrki?

Vidiš u pitanju je klasična rimokatolička greška: miješanje pojmova opravdanje i posvećenje. Po njima su opravdanje i posvećenje jedno te isto.

Verovantno.

Vidimo da je u Bibliji vera, po milosti, dar, i ona spasava. Odakle se onda pojavila tvrdnja da moramo primiti euharistiju, kako bi smo primili istinsku milost.

Zar Pavle lepo ne uci, da je spasenje miloscu kroz veru? Ne od dela, niko se na moze pohvaliti da je nesto ucinio i tako primio milost. Milost je milost. Nemozemo je zasluziti.

Kako onda moram primati euharistiju da bih se spasio? Ne lici li to kao dodatak Bozjoj milosti koju nam je vec udelio u punini, ispunjavajuci nas spasonosnom verom?

Amin, brate imenjace.

Vjera koja se u Pavlovim poslanicama zahtijeva upravo se zato zahtijeva, sto su ondasnji vjernici pokusavali nekakvim svojih obredima i vrsenjem nekih pravila - postici milost kod Boga. To je slicno rimokatolickom sustavu opravdanja.

Pavao naglasava da smo "miloscu spaseni kroz vjeru i da je to dar Bozji, a da ne dolazi od djela, da se nitko ne bi hvalisao." (Efezanima 2:8.9).

"Opravdani dakle vjerom u miru smo s Bogom" - kaze Pavao u Rimljanima 5:1. - Sta ovo znaci? Pavao na nekoliko mjesta jasno kaze da je opravdanje nesto, sto se postize vjerom. U poslanici Rimljanima Pavao se trudi prikazati jednu sistematsku i dobro uravnotezenu nauku o tome kako covjek moze biti opravdan pred Bogom. Pavao u toj poslanici jako pazi, da ne ode ni previse u podrucje antinomijanzma (zakon vise ne vrijedi), a takodjer ni u podrucje legalizma (spasenje drzanjem zakona). Kad govori o opravdanju pred Bogom, Pavao kaze da se covjek samo VJEROM opravdava. Pod vjerom on misli jednostavno na predanje Bogu. Covjek ne mora biti clan crkve, ne mora biti veliki poznavalac Biblije, ne mora nista znati sto zakon zahtijeva, ali svatko moze biti spasen, ako se po svojoj savjesti preda Bogu i odluci da ce Mu sluziti, toliko koliko god bolje zna i moze... Za spasenje je razbojniku koji je visio na krizu bilo dovoljno da kaze jednu recenicu, nije bilo potrebno da napravi neki sakrament.. Uostalom, razni obredi nikada ne mogu biti pokazatelj promjene covjekovog srca. Covjek moze "dati i tijelo da se sazeze", ali ako nema ljubavi, nista mu ne koristi (1. Kor 13).

Naravno, ova vjera koja je dovoljna za opravdanje pred Bogom, ne znaci da opravdani covjek ne zeli nikakva djela ciniti, nikakav zakon drzati, da samo ima nekakvu vjeru srca... Pavao nam stalno naglasava da je zakon dobar, svet i pravedan i da ga trebamo drzati. Ustvari, ako dobro shvatimo soteriologiju Starog i Novog zavjeta - vidimo da je zakon Bozji uvijek imao funkciju da ukazuje covjeku na njegov grijeh, da pokaze covjeku Bozju volju i da onaj covjek koji se obrati Bogu, slijedi taj Bozji zakon, koliko god moze u svome zivotu, jer je to nacin da "zivi u Duhu", da bude sve vise povezan s Bogom (posvecenje).

DAKLE: Vjerom se opravdavamo pred Bogom, a zivimo u Duhu ako, imajuci ovaj novi identitet, poslusno hodimo s Bogom, vrsimo Njegove zapovijedi, koje nam pomazu da zivimo blagoslovljenim zivotom, da shvatimo jos bolje Bozju volju i da se preoblicavamo u Njegov lik.
"Ako me ljubite, vrsit cete moje zapovijedi", rekao je Isus u Ivanu 14.
Dakle, vjera nam je za opravdanje, a drzanje zapovijedi za posvecenje, tj. svakodnevni duhovni rast.

Sto se tice same VJERE, ona je svakako puno vise, od pukog slijepog vjerovanja, koje je nuzno, kad ne postoje dokazi.
Biblijska vjera je: Heb 11:1 - Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo,dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo. -abrahame, posudio sam tvoj tekst...hvala.

Ovdje se za "vjeru" koristi riječ "upostasis", a ova riječ je u ono vrijeme imala značenje dokumenta kojim se potvrđuje pravo vlasništva.

Dakle, krscaninova vjera nije slijepo vjerovanje. To je nesto sigurno u ovom nesigurnom svijetu; ta vjera je ustvari nesto najstvarnije i najsigurnije, od svega sto vidimo i poznajemo na ovoj nasoj zemlji. Ona je nama sigurno jamstvo da cemo jednog dana imati vjecnu domovinu za kojom danas toliko tezimo (pogledati Hebrejima 11:13-16).

KAKO VJERA NASTAJE?
Na temelju iskustva. Ja ne mogu imati vjeru u sebe, ljude i zivot, ako nitko ne vjeruje u mene. -Psihologija nam to kaze.

U Bibliji pise da je "Krist nas ljubio prvi" i da je on "zacetnik i zavrsitelj nase vjere".

On je nama ukazao svoje puno povjerenje, On stalno vjeruje u svakog covjeka. I ako ja shvatim tu Njegovu divnu ljubav i vjeru koju ima u mene, tada ja mogu djelic te silne vjere koja je u potpunosti sadrzana samo u Bozjem srcu - preuzeti u svoje srce...i zapoceti novi zivot, zivot vjere...vjere u sebe, ljude i Boga.

Nadam se da sam uspio odgovoriti na neka osnovna pitanja o ovome...

Justin je napisao/la:

Nadam se da sam uspio odgovoriti na neka osnovna pitanja o ovome...

Došli smo pred razliku vjere u odnosu na djela..Kako je vjera već neko imanje onoga čemu se nadamo u odnosu na zbiljnosti kojih ne vidimo kao što se vide djela po tom istom jamstvu kada se pokaže život vjere onoga koji Krista ljubi...Ovdje je meta-vjere , ono prije vjere, tik u samo sjeme vjere - Božji doziv koji podiže horizonte nevidljivog i nevjerojatnog beziskustvene uvjerenosti na osnovu jamstva koje se u uvjerenosti nalazi kao odgovor na čežnju duše koju nam je probudio stvoritelj vjere po kojemu se možemo nadati i očekivati stvarnosti preko budućnosti koja se ni ne vidi ni ne misli a ako se misli- misli se po Riječi Božjoj..Posjedovnica stvari koje još nisu realizirane ima snagu dati posjedovatelju sigurnost kroz obećanje po kojem se Obećatelju vjeruje..u odnosu na Njegov zavjet - u krvi koja garantira ispunjenje obećanja i daje snagu uvjerljivosti jamstva...da će se vjera pokaže djelatnom...da se ispolji.Ono što je predispoljavanje - jeste projekat ispoljavatelja u vjeri koji se tako pokazuje da ljubi onoga koji mu je dao jamstvo ispunjenja obećanja..Realizacija obećanja u zamisli onoga koji se nada ima svoju pravnu sadržinu Kristovog ispunjenja Zakona kako bi vjerujući bili nasljednici po jamstvu koje daje vjeri već neko imanje - sigurnost..Treći dio u vjeri je i sam sadržaj dosezanja, viđenja onoga što se ne vidi do li samo kroz vjeru - objavom -otkrivenje onoga ćemu se nadamo...Četvrta sastavnica vjere je čežnja prema Obećatelju od strane onoga kojemu je obećanje dano..Primatelj obećanja spreman je na poslušnost odmah u startu, on je već u toj poslušnosti prema Ispunitelju zakona koji je dao jamstvo svojom krvlju i oblikovao silu u paketu blagodati koji dobija vjerujući kako bi se spremnost
vjerujućeg pokazala se djelatnom - da je primio dinamos djelovanja - ljubav po kojoj vjerujući radi..Djelo koje se učini po blagodati nije se prije vjerovanja moglo učiniti jer se ispunjenje zakona ne može primiti bez jamstva stvoritelja, začetnika vjere Krista - koji je i darovatelj blagodati po svome djelu zavjetne krvi...Na pr. i Kain je tehnički mogao prinjeti abelovsku žrtvu ali ne bi primio svjedočanstvo koje je primio Abel , jer tehnička žrtva ne bi bila po vjeri, jer tu vjeru nije ni htio imati smatrajući svoju žrtvu boljom od Abelove...tehnička bi žrtva bila samo po raspoloženju kojim bi Abela prevario da se domogne svjedočanstva pravednosti..Kako nije ni bio raspoložen za takvu tehničku žrtvu, jer brata nije ljubio po Kristu, Kain nije ni mogao primiti svjedočanstvo za bilo kakvu žrtvu jer je mrzio pravdu koja mu je ograničavala slobodu...On se u svojoj pobuni protiv Boga združio sa zlom -odlučio je ubiti...
Nalazimo petu sastavnicu vjere - nepouzdavanje u svoje sposobnosti, predanost Obćavatelju, Zavjetodavcu..
Zavjetodavna sveta vjera, puna je potpune predanosti u išćekivanju izbavljenja u svome nadanju..Ona ne računa sebi zasluge time što radi, ne očekuje ispunjenje Kristove zavjetnice na osnovu zasluge vjerovanja ili djela .. ona u korjenu je vapaj za milošću u kojoj nalazi siguran i stalan put ka Iskupitelju nemajući ni snage podignuti oči od duboke žalosti zbog grijeha...Vjera ne bi bila moguća da u sebi nalazi imalo moći postići ostvarenje zavjeta po nekom svom učinku osim vjerovanja u Zavjetodavca i darovatelja života...

Kada bi vjerujući polazio ka ispunjenju obećanja kroz djelo, tada bi umanjio vjeru i gotovo uništio nastavljajući zasluživanje spasenja djelom koje da pripada vjerujućem kao dinamos djelovanja..No dinamos same vjere- vjerovanja, golog vjerovanja , prima se Duhom po obećanju ispunjenja Zavjeta u krvi..Vjera u stvari u začetku kaže - mrtav sam jer sam zgriješio i ne nalazim izbavljenja u sebi do u Tebi, žudnja je za milošću i ljubav prema darovatelju milosti iz same ljubavi..Začeće vjere Duhom u umu prihvat je svoje smrti i imanje života u jamstvu Kristove krvi - odziv je ponude Kristove ljubavi...
Da nema toga doziva - dobro djelo ne bi bilo moguće..Vjera u sebi obnavlja doziv i odziv na Zavjet iskupljenja...
U začetku vjere je i začeće djela, ali se u začeću djela samog bez vjere ne nalazi ništa do samo djelo koje je golo - nekome korisno..No gdje je duh koji nadilazi prostor i vrijeme,
duh koji nadilazi smrt..Samo primarno u vjeri a ne u djelima bkoja ne mogu biti dozvana bez vjere...

Potreba za ispunjenjem obećanja ide zajedno sa potrebom tješenja - prijenosom ljubavi - djelom, sa objavom , ono stupa u akciju djelom - postaje kanal Svetoga Duha - svjedočanstvo spasenja..Tu se djelo rađa u vjeri objave onoga što ima u sebi od Boga...
Vjera ovdje prelazi u praksu, ona se ispoljava djelom koje potvrđuje njeno išćekivanje obećanja...Djelom vjere rađa se vjera u drugima koji stupaju u lanac spasenja vjerom ..

Justin je napisao/la:

KAKO VJERA NASTAJE?
Na temelju iskustva. Ja ne mogu imati vjeru u sebe, ljude i zivot, ako nitko ne vjeruje u mene. -Psihologija nam to kaze.

U Bibliji pise da je "Krist nas ljubio prvi" i da je on "zacetnik i zavrsitelj nase vjere".

On je nama ukazao svoje puno povjerenje, On stalno vjeruje u svakog covjeka. I ako ja shvatim tu Njegovu divnu ljubav i vjeru koju ima u mene, tada ja mogu djelic te silne vjere koja je u potpunosti sadrzana samo u Bozjem srcu - preuzeti u svoje srce...i zapoceti novi zivot, zivot vjere...vjere u sebe, ljude i Boga.

Vjera nije na osnovu iskustva, barem ne ona spasonosna vjera. Vjera je dar Božiji.

Pa to sam i htio reći Dizma... Zar nisam to rekao, samo na drugi način?

Žao mi je što toliko filozofiramo o ovim stvarima, koje bismo trebali istraživati s poniznošću i Božjom ljubavi u srcu...

Ja sam u postu koji si naveo pokušao malo približiti ljudima što to znači da kršćanin u svom srcu ima vjeru, EVO CITIRAM SE:
"Ja ne mogu imati vjeru u sebe, ljude i zivot, ako nitko ne vjeruje u mene. -Psihologija nam to kaze.
U Bibliji pise da je "Krist nas ljubio prvi" i da je on "zacetnik i zavrsitelj nase vjere".
On je nama ukazao svoje puno povjerenje, On stalno vjeruje u svakog covjeka. I ako ja shvatim tu Njegovu divnu ljubav i vjeru koju ima u mene, tada ja mogu djelic te silne vjere koja je u potpunosti sadrzana samo u Bozjem srcu - preuzeti u svoje srce...i zapoceti novi zivot, zivot vjere...vjere u sebe, ljude i Boga."

S čime se tu ne slažete, ljudi?

hrvoje hrki je napisao/la:

forestsilvy je napisao/la:

hrki to ti se zove kad covjek izvuce stih iz Biblije i tumaci ga solo, ili jos bolje onako kako njemu odgovara.

Da bi mogao razviti "ucenje"(ispravno razumijte) mora se doticna tema obraditi na nacin da se sakupi sto sve kaze Biblija, Bozja Rijec na tu odredenu temu.

Spasenje je jedino dano po Kristu Isusu, vjerom, jer jedino vjera ugada Bogu. To je pocetak, jer svakom je dana mjera vjere, a poslije covjek treba izgradivati svoju vjeru, povezano s djelima, na Rijeci Bozjoj, znaci kad Bog kaze da cemo iscjeljivati etc.. u Isusovo ime onda to treba i prakticirati zajendo s vjerom, gdje dolazi onaj tvoj citat

sa boldanim i potcrtanim se slažem
ako si ih iskreno rekao, i ti u biti prihvaćaš kao jakov i KC , da vjera NIJE dovoljna:D

Vjera je jamstvo za one stvari kojima se nadamo, dokaz za ono sto ne vidimo. Vjera je sadasnjos. Vjera je aktivna.
Od vjere sve pocinje( ispravno razumjeti) jer da ne vjerujes ne bi se digo iz kreveta. Svako od nas ima mjeru vjere. Samo je pitanje tvog izbora.
Postoje duhovni zakoni koji vrijede i koje je Bog stvorio