Evanđelje nas podsjeća da čovjek ne živi samo o kruhu: duboka želja čovjekova srca ne može se zadovoljiti samo materijalnim dobrima. Čovjekov je horizont bez sumnje viši i širi; zato svaki plan razvoj mora imati pred očima, pored materijalnog, i duhovni razvoj osobe, koja je obdarena dušom i tijelom. To je cjeloviti razvoj, na koji se konstantno referira socijalni nauk Crkve. Taj razvoj ima svoj mjerodavni kriterij u pokretačkoj sili "ljubavi u istini".
U srpnju ove godine rekao je papa Benedikt XVI o svojoj enciklici Caritas in Veritate:
"Moja nova enciklika Caritas in veritate, koja je jučer službeno predstavljena, nadahnjuje se po svojoj temeljnoj viziji na ulomku iz poslanice svetoga Pavla Efežanima, gdje apostol govori o djelovanju po istini u ljubavi: "Istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist" (4, 15). Ljubav u istini je stoga osnovna pokretačka snaga za istinski razvoj svake osobe i cijeloga čovječanstva. Zato se oko načela "caritas in veritate" vrti čitav socijalni nauk Crkve. Samo ljubavlju, prosvijetljenom razumom i vjerom, moguće je postići ciljeve razvoja koje odlikuje ljudska i očovječujuća vrijednost. Istina u ljubavi je "načelo oko kojeg se vrti socijalni nauk Crkve, a koji poprima praktični oblik u kriterijima kojima se ravnaju moralna djelovanja" (6). Enciklika već u uvodu podsjeća na dva temeljna kriterija: pravednost i opće dobro. Pravednost je sastavni dio onog ljubljenja "djelom i istinom" (1 Iv 3, 18), na koje potiče apostol Ivan (usp. br. 6). A "voljeti nekoga znači željeti mu dobro i konkretno se potruditi da se ono osigura. Pored dobra pojedinca, postoji dobro vezano uz društveni život osoba... To djelotvornije ljubimo bližnje, što se više zalažemo" za opće dobro. Svaki je vjernik – kaže enciklika – pozvan na tu ljubav, te dodaje: "To je institucionalni put… ljubavi" (usp. br. 7)."
Kakva je kultura voljenja kršćana?
Kakvo je njihovo umijeće ljubavi u istini?
Ovisi li ovo umijeće, koje je praktično o pravednosti koja izvire iz opravdanja ...
Možemo li istinovati u ljubavi bez pravednosti , samo tako - voljenjem ljudi..?
Kršćanska je ljubav itekako zahtjevna jer proizlazi iz potpune Kristove ljubavi prema nama: ta nas ljubav privlači sebi, prihvaća, grli, podupire, pa čak u neku ruku i muči, jer prisiljava svakoga od nas da ne živi više za samoga sebe, zatvoren u vlastiti egoizam, već za "Onoga koji za nas umrije i uskrsnu" (usp. 2 Kor 5,15). Kristova nas ljubavi čini u Njemu novim stvorenjem (usp. 2 Kor 5,17) koje postaje dio njegova tijela..Promatrana u toj perspektivi, središnji položaj opravdanja bez djela, koje u Pavlovu učenju zauzima prvo mjesto, nije u proturječju s vjerom djelatnom u ljubavi; štoviše zahtijeva da svoju vjeru pokazujemo životom po Duhu. Često se znalo vidjeti neutemeljeno proturječje između teologije Pavla i one -Jakova, koji u svojoj poslanici piše: "kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva" (2,26).
ALI IMA LI LJUBAVI BEZ VJERE I DJELA BEZ PRAVEDNOSTI I MILOSTI KAKO JE MOGUĆE LJUBITI A NE POZNAVATI ISTINU..?
Zapravo se tu radi o tome da, dok je Pavao zaokupljen prije svega time da pokaže da je vjera u Krista nužna i dovoljna, Jakov stavlja naglasak na posljedične odnose između vjere i djela (usp. Jak 2,2-4). Zato, kako za Pavla tako i za Jakova, vjera djelatna u ljubavi potvrđuje besplatni dar opravdanja u Kristu. Spasenje, primljeno u Kristu, treba čuvati i svjedočiti "sa strahom i trepetom. Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati. Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja… držeći riječ Života"...
U srpnju ove godine rekao je papa Benedikt XVI o svojoj enciklici Caritas in Veritate:
"Moja nova enciklika Caritas in veritate, koja je jučer službeno predstavljena, nadahnjuje se po svojoj temeljnoj viziji na ulomku iz poslanice svetoga Pavla Efežanima, gdje apostol govori o djelovanju po istini u ljubavi: "Istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist" (4, 15). Ljubav u istini je stoga osnovna pokretačka snaga za istinski razvoj svake osobe i cijeloga čovječanstva. Zato se oko načela "caritas in veritate" vrti čitav socijalni nauk Crkve. Samo ljubavlju, prosvijetljenom razumom i vjerom, moguće je postići ciljeve razvoja koje odlikuje ljudska i očovječujuća vrijednost. Istina u ljubavi je "načelo oko kojeg se vrti socijalni nauk Crkve, a koji poprima praktični oblik u kriterijima kojima se ravnaju moralna djelovanja" (6). Enciklika već u uvodu podsjeća na dva temeljna kriterija: pravednost i opće dobro. Pravednost je sastavni dio onog ljubljenja "djelom i istinom" (1 Iv 3, 18), na koje potiče apostol Ivan (usp. br. 6). A "voljeti nekoga znači željeti mu dobro i konkretno se potruditi da se ono osigura. Pored dobra pojedinca, postoji dobro vezano uz društveni život osoba... To djelotvornije ljubimo bližnje, što se više zalažemo" za opće dobro. Svaki je vjernik – kaže enciklika – pozvan na tu ljubav, te dodaje: "To je institucionalni put… ljubavi" (usp. br. 7)."
Kakva je kultura voljenja kršćana?
Kakvo je njihovo umijeće ljubavi u istini?
Ovisi li ovo umijeće, koje je praktično o pravednosti koja izvire iz opravdanja ...
Možemo li istinovati u ljubavi bez pravednosti , samo tako - voljenjem ljudi..?
Kršćanska je ljubav itekako zahtjevna jer proizlazi iz potpune Kristove ljubavi prema nama: ta nas ljubav privlači sebi, prihvaća, grli, podupire, pa čak u neku ruku i muči, jer prisiljava svakoga od nas da ne živi više za samoga sebe, zatvoren u vlastiti egoizam, već za "Onoga koji za nas umrije i uskrsnu" (usp. 2 Kor 5,15). Kristova nas ljubavi čini u Njemu novim stvorenjem (usp. 2 Kor 5,17) koje postaje dio njegova tijela..Promatrana u toj perspektivi, središnji položaj opravdanja bez djela, koje u Pavlovu učenju zauzima prvo mjesto, nije u proturječju s vjerom djelatnom u ljubavi; štoviše zahtijeva da svoju vjeru pokazujemo životom po Duhu. Često se znalo vidjeti neutemeljeno proturječje između teologije Pavla i one -Jakova, koji u svojoj poslanici piše: "kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva" (2,26).
ALI IMA LI LJUBAVI BEZ VJERE I DJELA BEZ PRAVEDNOSTI I MILOSTI KAKO JE MOGUĆE LJUBITI A NE POZNAVATI ISTINU..?
Zapravo se tu radi o tome da, dok je Pavao zaokupljen prije svega time da pokaže da je vjera u Krista nužna i dovoljna, Jakov stavlja naglasak na posljedične odnose između vjere i djela (usp. Jak 2,2-4). Zato, kako za Pavla tako i za Jakova, vjera djelatna u ljubavi potvrđuje besplatni dar opravdanja u Kristu. Spasenje, primljeno u Kristu, treba čuvati i svjedočiti "sa strahom i trepetom. Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati. Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja… držeći riječ Života"...