Dakle, koliko sam shvatio, tako isto možemo tvrditi da postoji i beskonačno mnogo Bogova, iliti da i nad Bogom ima Bog?
OK, što se mene tiče, čak i ta babuška-teorija može proći, ali ona ne rješava baš puno, mislim ne daje nikakve odgovore.
Malo smo se udaljili od prvotnog pitanja. Mene je dakle zanimalo kada bi fizika uspjela razviti model koji razumno objašnjava nastanak svemira i njegovu uređenost, a da takav model objašnjava čak i one fenomene koji se obično trpaju u "parapsihologiju" - dakle, kada bi uspjela dokazati što je točno ta "inteligencija" koja se nalazi u podlozi svemira (možda i nisu potrebni navodnici), biste li bili spremni prihvatiti takvo tumačenje Boga, ili biste uporno bježali od ideje da se Boga može dokučiti znanošću, što je u principu čisti vjerski agnosticizam. Jer stav "ako je dokazivo, onda nije Bog" je poprilično besmislen, znači da se uopće ne treba truditi oko spoznavanja Boga, već pasivno čekati dok se on ne odluči javiti nama. To je najobičnije čekanje Godota.
U načelu, religija nudi odgovore na tri vrste pitanja: kozmološka, moralna i eshatološka. Kozmološka pitanja su zgodna, no irelevantna, jer je očito da mi danas postojimo, a sada koji je prvotni uzrok našeg postojanja nije toliko bitno - mislim, jednako postojimo i ako nas je stvorio Bog i ako je sve nastalo čisto mehanički. Što se moralnih pitanja tiče, svaka religija ima svoj moralni kodeks, oni se većinom podudaraju, ali to opet nije usko vezano uz religiju - ima i vrlo moralnih ateista. Dakle, jedino relevantno pitanje za nas je ono eshatološko. Hoćemo li nakon smrti jednostavno nestati, biti suđeni, ponovno se utjeloviti ili egzistirati u nekom drugom vidu svijesti? Jedino zbog eshatologije važno je dati odgovor i na kozmologiju. Moral tu svakako ima svoju funkciju, no mislim da određene religije previše važnosti daju moralu i formiraju prekruto njegove okvire.
Dakle, ukratko - ja bih osobno, ako znanost dadne konačni odgovor da neki oblik svijesti nastavlja postojati i nakon čovjekove smrti i to i dokaže, smatrao da su moje eshatološke dvojbe riješene. Ne bih stoga postao nemoralna osoba ili tako što, sačuvaj Bože. Mene zanima je li to i kod vas slučaj. Npr. kada bi taj dokaz implicirao da je Posljednji sud tek obično praznovjerje, biste li odbacili ideju Suda ili taj dokaz?
OK, što se mene tiče, čak i ta babuška-teorija može proći, ali ona ne rješava baš puno, mislim ne daje nikakve odgovore.
Malo smo se udaljili od prvotnog pitanja. Mene je dakle zanimalo kada bi fizika uspjela razviti model koji razumno objašnjava nastanak svemira i njegovu uređenost, a da takav model objašnjava čak i one fenomene koji se obično trpaju u "parapsihologiju" - dakle, kada bi uspjela dokazati što je točno ta "inteligencija" koja se nalazi u podlozi svemira (možda i nisu potrebni navodnici), biste li bili spremni prihvatiti takvo tumačenje Boga, ili biste uporno bježali od ideje da se Boga može dokučiti znanošću, što je u principu čisti vjerski agnosticizam. Jer stav "ako je dokazivo, onda nije Bog" je poprilično besmislen, znači da se uopće ne treba truditi oko spoznavanja Boga, već pasivno čekati dok se on ne odluči javiti nama. To je najobičnije čekanje Godota.
U načelu, religija nudi odgovore na tri vrste pitanja: kozmološka, moralna i eshatološka. Kozmološka pitanja su zgodna, no irelevantna, jer je očito da mi danas postojimo, a sada koji je prvotni uzrok našeg postojanja nije toliko bitno - mislim, jednako postojimo i ako nas je stvorio Bog i ako je sve nastalo čisto mehanički. Što se moralnih pitanja tiče, svaka religija ima svoj moralni kodeks, oni se većinom podudaraju, ali to opet nije usko vezano uz religiju - ima i vrlo moralnih ateista. Dakle, jedino relevantno pitanje za nas je ono eshatološko. Hoćemo li nakon smrti jednostavno nestati, biti suđeni, ponovno se utjeloviti ili egzistirati u nekom drugom vidu svijesti? Jedino zbog eshatologije važno je dati odgovor i na kozmologiju. Moral tu svakako ima svoju funkciju, no mislim da određene religije previše važnosti daju moralu i formiraju prekruto njegove okvire.
Dakle, ukratko - ja bih osobno, ako znanost dadne konačni odgovor da neki oblik svijesti nastavlja postojati i nakon čovjekove smrti i to i dokaže, smatrao da su moje eshatološke dvojbe riješene. Ne bih stoga postao nemoralna osoba ili tako što, sačuvaj Bože. Mene zanima je li to i kod vas slučaj. Npr. kada bi taj dokaz implicirao da je Posljednji sud tek obično praznovjerje, biste li odbacili ideju Suda ili taj dokaz?