Lynne McTaggart - Polje

kauzalnost podrazumijeva vrijeme

Da, ali nesto moze logicki slijediti iz necega bez potrebe za vremenom. Uzmimo naprimjer A => (B => A). U ovom primjeru u neku ruku A je "prije" B=>A iako to nema veze s vremenom. Dakle cak i izvan vremena nesto moze postojati "prije" (u logickom smislu) necega drugoga. Tako Bog postoji "prije" andjela, neba i svemira.

miskec4096 je napisao/la:

braslav je napisao/la:

Da si u palestini prije cirka 2000 godina i da te veliki svecenik Kaifa pita: "Je li istina da si tvrdio da mozda ne postojis kao nesto razlicito od Boga?" sto bi mu ti odgovorio? Budi iskren. Isus je bio.

Odgovorio bih mu da je istina i da imam i svjedoke koji to mogu potvrditi.
Možda bih mu nadodao da možda niti on ne postoji kao nešto različito od Boga. Kao niti svi ti oko nas. Samo što toga nisu svjesni, jer su se previše poistovjetili sa svojim tijelima i mislima.

Pitanje je bilo (samo nisam siguran da si ga ti tako shvatio): bi li ti dao svoj zivot za to sto tvrdis ili ne? Budi iskren samom sebi.

Opet ću ti odgovoriti: davanje života nije nikakvo jamstvo da je nečija vjera istinita, jer u protivnome bi svaki fanatik bio u pravu.
Ako je Isus vjerovao da je njegov tjelesni život tek privremeni oblik egzistencije, i to propovijedao, onda je jasno da mu tjelesna smrt nije značila ništa.
Recimo, Buddha je umro prirodnom smrću. No samo zato što je imao tu priliku da proživi svoju egzistenciju u tijelu i umre od bioloških, a ne nasilnih čimbenika, ne znači da se ni on ne bi mogao predati na mučenje zbog toga u što vjeruje. Jer muči se njegovo tijelo, ne njegova duša.
Upravo je zato kršćanska i islamska vizija pakla, barem po onome kako ju NZ prikazuje u Otkrivenju, besmislena, jer tamo pati tijelo.

Imaš primjere zen-budističkih redovnika koji su se bez treptaja suočavali sa samurajskim katanama, jer su bili svjesni da im ta katana može otfikariti glavu, ali ne i duh.

braslav je napisao/la:

kauzalnost podrazumijeva vrijeme

Da, ali nesto moze logicki slijediti iz necega bez potrebe za vremenom. Uzmimo naprimjer A => (B => A). U ovom primjeru u neku ruku A je "prije" B=>A iako to nema veze s vremenom. Dakle cak i izvan vremena nesto moze postojati "prije" (u logickom smislu) necega drugoga. Tako Bog postoji "prije" andjela, neba i svemira.

Ali ako kažeš i "Bog je sam sebe stvorio", pa čak i "Bog se nije stvorio" ti u logičkom smislu stavljaš Boga prije njega samoga.

I ti i Rafael polazite od jedne osnovne krive premise, a ta glasi: Ako fizika može dokazati Boga, onda to nije Bog. Konzekvenca toga je da se Boga ne može dokazati, u njega se može samo vjerovati, a tada zapravo nikakvo nastojanje oko nalaženja Boga nema smisla.
Zabluda u čitavoj toj stvari leži u tome da smatrate da se fizika bavi prirodom, a Bog mora biti izvan prirode. Dakle temeljna podvojenost na stvoritelja i stvoreno. No ako je Bog unutar prirode, ali na način da svu prirodu izvodi iz sebe, onda ta premisa pada.
To nije ateizam, jer ateizam podrazumijeva da je priroda pod utjecajem slijepih fizikalnih sila koje su se nasumično generirale, i na koje nije moguće djelovati. Kvantna fizika nam dokazuje da je praksama poput meditacije moguće mijenjati strukturu materije, pa čak i djelovati na vremenski kontinuum.

@miskec4096 pise:

Ti imaš problema sa shvaćanjem vječnosti. Vječnost podrazumijeva vrijeme. Budući da izvan svemira vrijeme ne postoji, svemir je jednako toliko vječan koliko i trenutačan.

Meni se cini, da ti neznas sementiku pojmova, jer nebi napisao ovako nesto. Vjecnost podrazumjeva bezvremenst. Ako je nesto vjecno, onda vrijeme tu nema sto traziti, jer vrijeme uvjek ima pocetak, a sve sto ima pocetak ima i kraj. Medjutim, ako Bog u Big Bangu kreira svemir, onda istovremeno nastaje i vrijeme i prostor. Prije Big Banga je vrijeme ne egzistentno. Vlada vjecnost, i Bog je vjecan. On nema pocetka Pocetak imaju iskljucivo relativne stvari.

Ja se slažem da je Bog uzrok uzroka, ali to vrijedi samo za ono UNUTAR svemira, jer samo unutar svemira postoji vrijeme, a kauzalnost podrazumijeva vrijeme. Što se samoga svemira tiče, Bog nije postojao niti djelić sekunde prije njega, jer nije postojalo vrijeme koje bi moglo razlučiti "prije" i "poslije".

Bog je vjecan, pa samo po toj osnovi moze kao vjecna Egzistencija generirati sve sto postoji. Nije u svemiru, jer bi to impliciralo, da je i On stvoren, a to je nemoguca radnja. Zato sam ti dao nekoliko znanstvenih argumenata koji ukazuju da je svemir nastao s vremenom i nije identican Bogu. A ti argumenti upravo opovrgavaju vjecni univerzum. Bilo bi bolje, da malo pazljivije citas i odgovaras na postavljena pitanja, umjesto pisanja obicnih mantri bez ikakvog znacenja.
Ako je Bog vjecan, a On to jest, kako onda od Njega trazis da bude u vremenu i prostoru? On je vjecan i ne podlijeze relativnim parametrima vremena i prostora.

Jesi li siguran da ČOVJEK posjeduje taj razum? Kako ti znaš da je taj razum tvoj, da upravo to nije razum samoga svemira?
Ilustracije radi, to bi bilo donekle slično zadružnim kukcima, u kojima imaš individualne kukce, ali oni svi ipak funkcioniraju povezano i koordinirano preko kolektivne svijesti.
Panteizam nije isto što i panenteizam, a to pak nije isto što i monizam.

Tvoje analogije su "sepave" i neadekvatne, jer kukci ne posjeduju uopce svijesti, nego instinkte. Drzimo se znanosti, a ne ezoterije i praznovjerja. Osim toga, ja sam osoba, imam svoj identitet i znam da ja nisam ni svemir niti netko drugi.
Dakle, to je dokaz, da tvoje tvrdnje nemaju nikakvog smisla, jer su obicna sarlatanska naklapanja.

Zašto bi ta uređenost svemira morala postojati radi nekoga U svemiru, a ne radi svemira samog?

Ovo je pitanje vrlo glupo! Naime, cemu bi ljepota i red u univerzumu sluzili ako nebi bilo nekog kojeg razvesele? Bog ljubi svoju kreaciju, a posebno ljude i zato je svijet takav kakav jest. Sva druga lamentiranja ne vode te nikamo, jer su cisti iracionalni sund.

Svemir, kao samouređujući organizam i zapravo jedino što postoji.

Taj "samouredjujuci organizam" bi onda bio akauzalan. A kako sam ti vec vise puta nave, to logicki nije moguce. U relativnom svijetu ne postoje akauzalni procesi. Moguce jest da mi neke od njih jos u potpunosti ne razumjemo, kao radioaktivno zracenje, ali sve ima svoj uzrok u _causi primi_, dakle u Bogu!

Slazem se da umrijeti za ideju je ne cini istinitom. Ali tim cinom ta ideja dobiva na tezini pogotovo nad drugim idejama za koje ljudi nisu spremi umrijeti pogotovo ako nisu spremni i uskrsnuti.

Ali ako kažeš i "Bog je sam sebe stvorio", pa čak i "Bog se nije stvorio" ti u logičkom smislu stavljaš Boga prije njega samoga

Bog je logicki ispred Sebe, gdje je tu problem? A=>A dakle A je ispred A uvijek.

"miskec4096" pise:

Ovo je jedna od najbesmislenijih replika koje sam čuo.

Nije to toliko besmisleno, kao sto ti mislis. Naime, na Zapadu ima jako puno onih koji su misljenja da poznaju istocnjacke filozofije kao budizam i hinduizam, a u stvari su obicni sarlatani koji ponavljaju mantre bez ikakvog smisla. Ti ne poznajes budisticku filozofiju o identitetu, dakle o "ego" covjeka. Oni tvrde da "JA" uopce nije egzistentan, a to je obicna obmana, jer nacin na koji dolaze do te tvrdnje je cisto subjektivan, dakle u mistickom dozivljaju.
Ali, taj misticki dozivljaj nam jasno kaze, da onaj koji to dozivljava nije netko drugi, nego on sam, jer i u "unio mystica" covjek zadrzi svoj identitet, buduci da je jos svijestan sto se s njim dogadja, jer se inace nebi mogao sjetiti onoga sto je dozivio.

Zašto bi to podrazumijevalo različitost? "Slika Božja" može pretpostavljati i materijalnu reprezentaciju Boga. Bog postoji kao duh, ali u čovjeku se očituje u materijalnom vidu.

Tja ovo je argument po onom "arsinu" gdje bi baba bila djed, kada bi imala onu stvar, a ne onu drugu!!
Hahahahahahahaha,,,,,,,,,,,,,,cemu toliko neargumentiranih tvrdnji?

Ali znamo da je tijelo u biti također sazdano od energije, tj. produkt je Polja kao i duhovne pojave, dakle na kvantnoj razini nema razlike između tijela i duha.

I na kvantnoj razini postoji razlika izmedju tijela, dakle materije i duha. Duh je taj koji sve generira, pa zato mi i u kvantnoj fizici mozemo iskljucivo ici tako daleko, dokle nam materija, dakle energija dopusta. Kada se energija pocne gubiti iz nase percepcije, onda je duh na djelu, jer apsolutni Duh kreira materiju, a ne materija duh..

Zato ja nisam pristalica niti ateistickog niti teistickog monizma, jer on nije u stanju objasniti cijelu stvar. Ateisticki monizam protezira samo materiju, a teisticki samo duh, a to nije ispravna filozofija, jer i duh i tijelo su egzistentni.

Ali znamo da je tijelo u biti također sazdano od energije, tj. produkt je Polja kao i duhovne pojave, dakle na kvantnoj razini nema razlike između tijela i duha.

Naravno da ima, jer i kvantna fizika i OTR- pokazuju, da u matematickom singularitetu prestaju vaziti svi zakoni i nestaje svaka vrsta energije, a vlada iskljucivo informacija, a ta mora imati svoj izvor u Duhu, dakle u Bogu.

Upravo u tom uvođenju dualizma tijela i duše zapadna filozofija griješi, jer smo gore pokazali da je razlika između tijela i duha prisutna samo na supraatomskoj razini.
Postoji Ego, ali Ego je u biti pogrešna percepcija onoga dijela duha koji je zarobljen u tijelu. To je kao da tvrdiš da voda u jezeru i voda u susjednoj rijeci u suštini nisu ista voda.

Razlika izmedju tijela i duha je ne samo na makro i mikro razini, nego i svijesnoj razini, buduci da je duh nosac svijesti, a ne tijelo. Duh se sluzi tijelom. Nije moguce svijest objasniti kvantnim procesima u mozgu. A buduci da duh nije ni energija ni masa, on moze ici kroz materiju kao sto nam jasno pokazuju sjecanja ljudi koji su bili u "klinickoj smrti".

Identični s Bogom nismo ne zbog fizikalne komponente (zbog već spomenutog), već zbog toga što je svatko pojedini od nas nužno manji od Boga, jer je Bog sve.

Ova tvrdnja je nekonzistentna i potjece iz holistickog svjetonazora i poimanja svijeta na New agerski nacin, gdje je takoreci "cjelina veca od skupa samih djelova". Ali to moze iskljucivo vaziti za relativni svijet, jer svijet duha ne podlijeze toj floskuli, jer je ne primjenjiva na apsolutni Duh.

Bog kao Duh sve kreira, uzdrzava i obuhvaca, dakle prozima, ali sve ipak nije Bog. Zasto? Zato sto bi onda po apsolutnim principima partikularisticki entiteti i stvari svaka za sebe bila i po moci i po nemoci identicna jedna drugoj. A mi svi vidimo da tome nije tako. Cak niti Leibnizova teorija o monadama nije ispravna, kada tvrdi da najveca monada od sviju, dakle "apsolutna monada" ima najvecu moc, jer ni to nije moguce, buduci da bi sve monade morale imati istu svijest, moc i znanje, a nemaju, sto je evidentno iz univerzuma. Zato Bog nije univerzum, nego obuhvaca univerzum!

Zašto bi baš trinitarnost bila nužna za to, a ne recimo kvadrinitarnost ili bilo što drugo?
Potreba za svijetom proizlazi iz dualizma, iz predodžbe da je Bog odvojen od svijeta, da je stvoreno odvojeno od stvoritelja. Slažem se da monoteizam judaizma ili islama to ne rješava, ali kako se to ne bi uklapalo u monizam?

Trinitarni Bog je punina. Jedan je singularnost, dva polaritet, a tri savrsenstvo!
Objasnio sam ti gore. Ateisticki monizam je neadekvatan, jer sudeci po svemu, svijet je dualan, jer postoji materija i Duh, neovisno sto tko pod time podrazumijevao. Kod materije je forma i bitak razlicit, kod Duha je i forma i bitak jedno.

Da Izrael treba izbrisati s lica zemlje i da je to Allahova volja svjedoče nam palestinski bombaši-samoubojice svojom krvlju. Vidiš li faličnost takvog argumenta?
To da je netko umro za svoje ideje ne znači da su te ideje nužno objektivno točne, već samo da je ta osoba bila uvjerena.

Daj ne budali! Kako mozes poistovjetiti jedan argument, koji nam implicira ljubav prema Bogu u potpunoj predaji i mucenickoj smrti, sa zlocinackim terorom u ime Allaha! To nije normalno razmisljanje! Zasto uopce gubim vrijeme na tvoje nebuloze!?

Mi imamo dokumente koji potvrđuju da je Isus Krist POSTOJAO, isto kako imamo dokaze da je postojao sveti Pavao, da je on propovijedao to što je propovijedao. Međutim, mi izvan Biblije nemamo nikakav dokument koji potvrđuje Isusovo uskrsnuće (osim "o njemu se priča da je uskrsnuo", dakle rekla-kazala), niti Pavlovu viziju na putu za Damask.
Pod dokumente naravno ne smatram kasnije vjerske spise.

Da li si ti rezistentan na ucenje? Koliko puta sam ti objasnio, da bi po tvom misljenju onda sva povijest bila cisti apsurd, jer nista onda nije povijesno dokazivo. Zasto za tebe nemaju 30 000 dokumenata vrijednost, to mi ne ide u glavu? Na taj nacin mozes sve zaboraviti! Cemu diskusija uopce, a posebno; zasto bi tvoje misljenje uopce bilo mjerodavno?

To nije ateizam, jer ateizam podrazumijeva da je
priroda pod utjecajem slijepih fizikalnih sila koje su se nasumično
generirale, i na koje nije moguće djelovati. Kvantna fizika nam
dokazuje da je praksama poput meditacije moguće mijenjati strukturu
materije, pa čak i djelovati na vremenski kontinuum.

Valjda pod fizikalnom silom smatras fizikalni zakon. Kvantna fizika ne govori da se moze djelovati na fizikalni zakon (jer se ne moze) vec da fizikalni zakon zbog nedeterminizma omogucuje utjecaj koji dolazi izvan samog zakona na stvarnost. Zakon je ponavljam ili napisan matematickim jezikom ili nije znanstven. Dakle utjecaj svjesnih bica na svemir je i ostat ce podrucje filozofske, a ne znastvene rasprave. Mislim da je razumno da taj utjecaj izvan zakona svemira okarakteriziramo kao utjecaj koji dolazi izvan svemira.

Zadnja promjena: braslav; sri 21 lis 2009, 19:17; ukupno mijenjano 1 put.

braslav je napisao/la:

Ali ako kažeš i "Bog je sam sebe stvorio", pa čak i "Bog se nije stvorio" ti u logičkom smislu stavljaš Boga prije njega samoga

Bog je logicki ispred Sebe, gdje je tu problem? A=>A dakle A je ispred A uvijek.

Stvarno mi tvoja argumentacija nije jasna!!! Da li bi mi mogao objasniti sto mislis ovom svojom recenicom!!!!????

1) Ti se sluzis filozofijama koje nisu
svojstvene nasoj kulturi. "Mislim dakle postojim" je vec davno
opovrgnuta floskula, ali ne na ovaj nacin na koji ju ti opovrgavas, jer
ta vrsta argumentacije je potpuno bezvezna, nego jednostavnim dokazom,
da egzistiraju i oni, koji evidentirano ne misle, kao nerodjena djeca
ili koma pacijenti ili primitivne biljke i zivotinje.

Da to bi bilo tako da je rijec o filoskuli "ne mislim dakle nisam".
Kod "mislim dakle postojim" se ne dotice problem postojanja drugih koji ne misle vec se samo istice istina da ne mogu zanjekati vlastito ja.

Rafael je napisao/la:

braslav je napisao/la:

Ali ako kažeš i "Bog je sam sebe stvorio", pa čak i "Bog se nije stvorio" ti u logičkom smislu stavljaš Boga prije njega samoga

Bog je logicki ispred Sebe, gdje je tu problem? A=>A dakle A je ispred A uvijek.

Stvarno mi tvoja argumentacija nije jasna!!! Da li bi mi mogao objasniti sto mislis ovom svojom recenicom!!!!????

Def. A je logicki ispred B ako A=>B. Kako je Bog => Bog tautologija po definiciji logicki ispred dobivamo da je Bog logicki ispred Bog.

Rafael je napisao/la:

Meni se cini, da ti neznas sementiku pojmova, jer nebi napisao ovako nesto. Vjecnost podrazumjeva bezvremenst. Ako je nesto vjecno, onda vrijeme tu nema sto traziti, jer vrijeme uvjek ima pocetak, a sve sto ima pocetak ima i kraj. Medjutim, ako Bog u Big Bangu kreira svemir, onda istovremeno nastaje i vrijeme i prostor. Prije Big Banga je vrijeme ne egzistentno. Vlada vjecnost, i Bog je vjecan. On nema pocetka Pocetak imaju iskljucivo relativne stvari.

Poanta je da ti ne možeš nikako dokazati da Bog u Big Bangu kreira svemir IZVANA. Ako je Bog unutar svemira i od njega neodvojiv, onda je svemir vječan, a Big Bang je samo jedan od njegovih ciklusa (nakon nekog prethodnog Big Cruncha).

Bog je vjecan, pa samo po toj osnovi moze kao vjecna Egzistencija generirati sve sto postoji. Nije u svemiru, jer bi to impliciralo, da je i On stvoren, a to je nemoguca radnja.

OK, Rafaele, da ti nacrtam: zamisli si svemir kao neki balon. Sve što je U svemiru, stvoreno je od Boga. Izvan svemira nema ničega. Gdje je onda Bog? Bog je opna tog balona. Sav svemir je sadržan u Bogu i funkcionira zahvaljujući njemu. Da nema njega, ne bi funkcionirao. Isto kako tvoj krvotok funkcionira zahvaljujući činjenici da ti postojiš kao živo biće, i nije funkcionirao prije no što si bio živ, niti će funkcionirati nakon što umreš. Ali tvoj se krvotok izgradio unutar tebe sam od sebe (OK, zahvaljujući informacijama sadržanim u stanicama tvoga embrionalnog tijela, ali kužiš o čemu govorim). Ti si u biti izgradio sam svoje materijalno tijelo iz obične piknjice u maternici tvoje majke. Isto tako Bog izgrađuje svemir iz samoga sebe. Samo što za razliku od fetusa, za kojeg znamo da je u jednom času nastao i tek se onda počeo izgrađivati, Bog nije nikada postojao a da nije stvarao.
Uzmi recimo vjetar. Vjetar mora puhati da bi bio vjetar. Ako prestane puhati, on prestaje biti vjetar. Tako i Bog, mora stvarati da bi bio Bog. Ne postoji niti jedan trenutak u kojem Bog NIJE stvarao. Mi kažemo "U početku stvori Bog..." To je početak za nas. To nije početak za Boga. Za Boga je to SADA. Za Boga je i kraj svijeta SADA. Za nas - tko zna kada će to biti.
Upravo je zato neodrživ koncept po kojem će doći kraj svijeta, Sudnji dan, i onda će odabrani opet postojati. Neće, jer bi postojanje podrazumijevalo da svemir i dalje egzistira. Zato je ideja o Sudnjem danu promašena. Ili će se sve stopiti s Bogom, ili će vječno postojati.

Ako je Bog vjecan, a On to jest, kako onda od Njega trazis da bude u vremenu i prostoru? On je vjecan i ne podlijeze relativnim parametrima vremena i prostora.

Opet te pitam - gdje je dokaz da svemir nije vječan? Ti imaš dokaz samo da ono UNUTAR svemira nije vječno, ali ne i svemir sam. Rečeno informatički, ti brkaš softver i hardver.

Tvoje analogije su "sepave" i neadekvatne, jer kukci ne posjeduju uopce svijesti, nego instinkte.

Mi ne znamo posjeduju li svijest. Znamo da ne posjeduju svijest sličnu našoj.
No ako su posve nesvjesna bića, zašto postoje? Zašto bi Bog stvorio toliko silno mnogo nesvjesnih bića, od kojih ljudi nemaju neke posebne koristi? U redu pčele, ali koja je svrha postojanja strizibube, krumpirove zlatice ili jelenka?

Drzimo se znanosti, a ne ezoterije i praznovjerja.

I ja kažem. Držimo se fizike, a ne ontoloških laprdanja.

Osim toga, ja sam osoba, imam svoj identitet i znam da ja nisam ni svemir niti netko drugi.

Što točno čini tvoj identitet? Naime, svaka činjenica tvoga identiteta je privremena. Tvoji stavovi su se mijenjali tijekom života, tvoje misli također. Ne čine te ni tvoje funkcije u društvu, niti te čini tvoje ime. Čak te ne čini ni tvoje tijelo, jer se i ono mijenja, kemijski se svi atomi tvoga tijela promijene za nekih 6 godina. Dakle jedina konstanta je tvoja SVIJEST, tvoj duh. A duh, to nam i kršćanstvo kazuje, u čovjeka ulazi od Boga, dakle prije no što se on obreo u tvom tijelu, bio je kod Boga, bio je jedno s Bogom. Tvoj identitet dakle jest samo iluzija percepcije da si nešto odvojeno.

Ovo je pitanje vrlo glupo! Naime, cemu bi ljepota i red u univerzumu sluzili ako nebi bilo nekog kojeg razvesele?

Ovo je ta "znanstvena razina" o kojoj govorimo?

Bog ljubi svoju kreaciju, a posebno ljude i zato je svijet takav kakav jest. Sva druga lamentiranja ne vode te nikamo, jer su cisti iracionalni sund.

Zašto bi Bog morao stvoriti nekog drugog da bi uživao? To je kao da kažeš da umjetnik, recimo plesač, pleše samo radi toga da drugima prikaže ljepotu svojih pokreta. Je li ti pao na pamet da plesač pleše zbog SEBE, a to što je nekomu tko ga gleda to lijepo, to je ugodna posljedica.
Isto tako Bog stvara svemir radi sebe, kako bi sam mogao uživati u različitim oblicima vlastite egzistencije.

Taj "samouredjujuci organizam" bi onda bio akauzalan. A kako sam ti vec vise puta nave, to logicki nije moguce. U relativnom svijetu ne postoje akauzalni procesi.

Ti primjenjuješ unutarsvemirsku logiku na svemir kao takav. U tomu ti je sva greška.

Zadnja promjena: miskec4096; čet 22 lis 2009, 04:32; ukupno mijenjano 1 put.

Rafael je napisao/la:

Nije to toliko besmisleno, kao sto ti mislis. Naime, na Zapadu ima jako puno onih koji su misljenja da poznaju istocnjacke filozofije kao budizam i hinduizam, a u stvari su obicni sarlatani koji ponavljaju mantre bez ikakvog smisla. Ti ne poznajes budisticku filozofiju o identitetu, dakle o "ego" covjeka. Oni tvrde da "JA" uopce nije egzistentan, a to je obicna obmana, jer nacin na koji dolaze do te tvrdnje je cisto subjektivan, dakle u mistickom dozivljaju.

Štoviše, ja upravo to i tvrdim. A to je tvrdio i Isus, svojim "Ja i Otac smo jedno". To je čista budistička misao.
To da je to obmana jest tvoj subjektivni sud, koji se bazira na tome da "to tebi nema smisla", isto kako ti jedino ima smisla trojstveni izvansvemirski Bog kojeg nije moguće dokazati znanošću. E, pa meni to tvoje nema smisla, a ovo ima mnogo više.
Mistički doživljaj vrijedi mnogo više od knjižurine dogmi. Pogotovo ako se mistički događaji više ljudi, a pogotovo ako su različitih religijskih zaleđa, podudaraju.

Ali, taj misticki dozivljaj nam jasno kaze, da onaj koji to dozivljava nije netko drugi, nego on sam, jer i u "unio mystica" covjek zadrzi svoj identitet, buduci da je jos svijestan sto se s njim dogadja, jer se inace nebi mogao sjetiti onoga sto je dozivio.

On je svjestan, jer ne gubi svijest (svijest nikad ne gubi), već gubi svijest o sebi. Po povratku u vlastito tijelo, on opet zadobiva svijest o sebi.
Kada Isus kaže "Štogod učiniste nekom od moje najmanje braće, meni učiniste", to znači baš to, da njegova svijest nadilazi tijelo.

I na kvantnoj razini postoji razlika izmedju tijela, dakle materije i duha. Duh je taj koji sve generira, pa zato mi i u kvantnoj fizici mozemo iskljucivo ici tako daleko, dokle nam materija, dakle energija dopusta. Kada se energija pocne gubiti iz nase percepcije, onda je duh na djelu, jer apsolutni Duh kreira materiju, a ne materija duh..

Ti pod svaku cijenu želiš duh izbaciti iz sfere empirijski dokazivog, kako bi onda mogao o njemu trkeljati što ti volja.

Zato ja nisam pristalica niti ateistickog niti teistickog monizma, jer on nije u stanju objasniti cijelu stvar. Ateisticki monizam protezira samo materiju, a teisticki samo duh, a to nije ispravna filozofija, jer i duh i tijelo su egzistentni.

Da, no ako je duh također energija koju emitira Polje (koje je Bog i izvor svega što postoji u svemiru), onda se teistički monizam vraća u igru.

Razlika izmedju tijela i duha je ne samo na makro i mikro razini, nego i svijesnoj razini, buduci da je duh nosac svijesti, a ne tijelo.

Duh JEST svijest.

Duh se sluzi tijelom. Nije moguce svijest objasniti kvantnim procesima u mozgu.

To niti ne tvrdim. Svijest postoji samo u Polju, mozak je tek prijemnik kojim se pojedino tijelo povezuje s Poljem. On služi za održavanje određenih vitalnih funkcija tijela, no kognitivne sposobnosti nisu smještene U mozgu, već pojedini centri u mozgu služe kao receptori za pojedine kognitivne obrasce koje "vuku" iz svijesti.

A buduci da duh nije ni energija ni masa, on moze ici kroz materiju kao sto nam jasno pokazuju sjecanja ljudi koji su bili u "klinickoj smrti".

Odakle ti to da duh nije energija? Opet iz pogrešne pretpostavke da duh potječe izvan svemira?

Bog kao Duh sve kreira, uzdrzava i obuhvaca, dakle prozima, ali sve ipak nije Bog. Zasto? Zato sto bi onda po apsolutnim principima partikularisticki entiteti i stvari svaka za sebe bila i po moci i po nemoci identicna jedna drugoj. A mi svi vidimo da tome nije tako. Cak niti Leibnizova teorija o monadama nije ispravna, kada tvrdi da najveca monada od sviju, dakle "apsolutna monada" ima najvecu moc, jer ni to nije moguce, buduci da bi sve monade morale imati istu svijest, moc i znanje, a nemaju, sto je evidentno iz univerzuma. Zato Bog nije univerzum, nego obuhvaca univerzum!

Ovo mi liči na neki Zenonov paradoks. Partikularistički entiteti nisu jednaki po svom djelovanju, jer je ono određeno njihovom relativnom zastupljenošću u cjelini. Ukratko, to je otprilike zašto šalica vode ne može odnijeti most, ali nabujala rijeka može. A i šalica vode i rijeka su u svojoj biti identične.

Trinitarni Bog je punina. Jedan je singularnost, dva polaritet, a tri savrsenstvo!

A četiri? Još jedan, nek' se nađe.

Objasnio sam ti gore. Ateisticki monizam je neadekvatan, jer sudeci po svemu, svijet je dualan, jer postoji materija i Duh, neovisno sto tko pod time podrazumijevao. Kod materije je forma i bitak razlicit, kod Duha je i forma i bitak jedno.

To je newtonovska fizika tvrdila i za materiju i energiju, pa se ispostavilo da je pogrešno.

Daj ne budali! Kako mozes poistovjetiti jedan argument, koji nam implicira ljubav prema Bogu u potpunoj predaji i mucenickoj smrti, sa zlocinackim terorom u ime Allaha! To nije normalno razmisljanje! Zasto uopce gubim vrijeme na tvoje nebuloze!?

Ja ti samo govorim da mučenička smrt ne znači ništa za istinitost nečijeg učenja.

Da li si ti rezistentan na ucenje? Koliko puta sam ti objasnio, da bi po tvom misljenju onda sva povijest bila cisti apsurd, jer nista onda nije povijesno dokazivo. Zasto za tebe nemaju 30 000 dokumenata vrijednost, to mi ne ide u glavu?

Koji dokumenti? Navedi mi ijedan povijesni dokument, koji nije biblijski, koji potvrđuje da je Isus bio utjelovljenje Boga na zemlji, pače, jedino utjelovljenje. Dovoljan je jedan, ne trebaš mi svih tih 30 tisuća.

Neprekidno ideš ad hominem, tobože hoćeš znanstvenu raspravu i puna su ti usta potrage za argumentima, ali nisi spreman na osnovni preduvjet znanstvene rasprave - sumnju. Postavi hipotezu da Isus nije Bog na zemlji, već osoba koja je bila vrlo senzibilna u pogledu određenih parapsiholoških fenomena, poput telekineze, psihokineze, levitacije, transsupstancijacije, iscjeljivanja dodirom...za koje sve imaš prmjere i drugih osoba tijekom povijesti. Postavi hipotezu bi li neki jogi uspio izvesti stvari koje je izveo Isus. Ako dokažeš da ne bi, onda možemo kao uvjetni zaključak uzeti to da je Isus Bog. Ali samo u nedostatku boljih argumenata koji teoriju opovrgavaju. Jer svaka znanstvena istina, po Kuhnu, zapravo je "trenutno najbolja teorija", a ne objektivna istina.

Inače, samo ukratko, logički dokaz zašto Bog ne može biti odvojen od svemira.

Rafaele, ti tvrdiš da je Bog stvorio svemir "izvana", jer nije u svemiru. No, ako makneš svemir, tj. pretpostaviš stanje prije stvaranja svemira, onda postoji samo Bog. Gdje onda taj Bog može stvoriti svemir nego samo unutar sebe? Da postoji svemir kao tvorevina odvojena od Boga, značilo bi da je Bog prije stvaranja svemira morao stvoriti nekakav "džep" ništavila, u kojem je onda stvorio svemir. A to bi značilo da tamo gdje je svemir stvoren u tom času nije bilo Boga.
Iz svega toga slijedi da je Bog ono što obuhvaća svemir, njegova osnova, podloga. Bog je ono od čega su, uvjetno rečeno, izgrađeni "zidovi svemira".

miskec4096 je napisao/la:

Inače, samo ukratko, logički dokaz zašto Bog ne može biti odvojen od svemira.

Rafaele, ti tvrdiš da je Bog stvorio svemir "izvana", jer nije u svemiru. No, ako makneš svemir, tj. pretpostaviš stanje prije stvaranja svemira, onda postoji samo Bog.

Ne, postoji Bog, nebo i andjeli. (Ne slijedi iz logike vec iz objave)

Gdje onda taj Bog može stvoriti svemir nego samo unutar sebe? Da
postoji svemir kao tvorevina odvojena od Boga, značilo bi da je Bog
prije stvaranja svemira morao stvoriti nekakav "džep" ništavila, u
kojem je onda stvorio svemir. A to bi značilo da tamo gdje je svemir
stvoren u tom času nije bilo Boga.

Nitko ne spori da je Bog sam svoj gradjevni materijal. Svemir je sazdan od Boga no to ne znaci da je svemir Bog. Sotona je sazadan od Boga, no to ne znaci da je Sotona Bog.

braslav je napisao/la:

Nitko ne spori da je Bog sam svoj gradjevni materijal. Svemir je sazdan od Boga no to ne znaci da je svemir Bog. Sotona je sazadan od Boga, no to ne znaci da je Sotona Bog.

Sada ćemo se opet vratiti na početak i reći - kako to točno prkosi tome da je svemir sazdan od Polja nulte točke, koje se fizikalnim rječnikom opisuje kao vakuum iz kojega u postajanje "uskaču" čestice? Vakuum koji sadrži potencijal stvaranja svega. Ne može li se i Bog ontološki opisati kao neka vrsta stvaralačkog potencijala? Dok ništa ne postoji, postoji Bog, a sve drugo postoji tek kao potencijal unutar Boga.

Sada ćemo se opet vratiti na početak i reći
- kako to točno prkosi tome da je svemir sazdan od Polja nulte točke,
koje se fizikalnim rječnikom opisuje kao vakuum iz kojega u postajanje
"uskaču" čestice? Vakuum koji sadrži potencijal stvaranja svega. Ne
može li se i Bog ontološki opisati kao neka vrsta stvaralačkog
potencijala? Dok ništa ne postoji, postoji Bog, a sve drugo postoji tek
kao potencijal unutar Boga.

Nemam ja problema s time da je svemir sazdan od Polja nulte tocke jer je to samo jedna od fizikalnih teorija. Inace jos smo daleko od teorije svega koja bi objedinila gravitaciju i kvantnu fiziku pa bi mozda bilo najbolje pricekati daljni razvoj fizike nego filozofirati na temelju poluuspjesnih teorija. Inace nije sve sto ima stvaralacki potencijal Bog. Naprimjer Sotona ima stvaralacki potencijal pa je li On Bog? A stvaralacki potencijal polja nulte tocke je neogranicen? Jel taj potencijal moze stvoriti atom koji ima tri elektrona u prvoj ljusci? Odgovor je ne jer je to protiv zakona fizike. Buduci da "imati tri elektrona u prvoj ljusci" nije logicka kontradikcija Bog po meni moze stvoriti takav atom dakle Bog kako se meni cini je vise nego polje nulte tocke. Naravno ovo te nece uvjeriti, a i netreba.

braslav je napisao/la:

1) Ti se sluzis filozofijama koje nisu
svojstvene nasoj kulturi. "Mislim dakle postojim" je vec davno
opovrgnuta floskula, ali ne na ovaj nacin na koji ju ti opovrgavas, jer
ta vrsta argumentacije je potpuno bezvezna, nego jednostavnim dokazom,
da egzistiraju i oni, koji evidentirano ne misle, kao nerodjena djeca
ili koma pacijenti ili primitivne biljke i zivotinje.

Da to bi bilo tako da je rijec o filoskuli "ne mislim dakle nisam".
Kod "mislim dakle postojim" se ne dotice problem postojanja drugih koji ne misle vec se samo istice istina da ne mogu zanjekati vlastito ja.

Na tvoju veliku zalost, tvoj argument nije ispravan. Iako jedno novorodjence kao i koma-pacijent nisu u stanju dokazati svoju osobnost, ipak posjeduju svoj "ja", jer egzistiraju. "Mislim dakle postojim" je neispravna tvrdnja, dok je tvrdnja "ne mislim dakle nisam" potpuno iracionalna!