Lynne McTaggart - Polje

Naravno da postoje humanisticke znanosti, ali ovdje govorimo o sigurnoj spoznaji. Sve sto se dogadja u svijetu moze biti iluzija i tako sve znanosti osim matematike bi bile u krivu o svemu. Matematika je neovisna o tome je li sve iluzija ili nije zajedno sa cinjenicom da ja postojim. Sve ostalo ne spada u domenu sigurne spoznaje.

Dogadja li se u Svemiru nesto mimo fizikalnih zakona? Ako je odgovor da onda to nisu pravi fizikalni zakoni dakle odgovor je ne. Ako ti fizikalni zakoni nisu izrazeni matematickim jezikom onda svemir prestaje biti podrucije znanstvenog proucavanja i ne vidim razloga da grmaljavinu opet ne proglasimo prolaskom Zeusovih bojnih kola. Ako su pak ti zakoni izrazeni matematickim jezikom onda svemir ne moze biti bitak.

@miskec4096 pise:
Ako Bog JEST polje, onda je uzrok polja jednak uzroku Boga.

@Rafael:
Ne mozes ti poistovjetiti Boga i kvantno polje, jer ti bez Objave uopce ne znas nista o Bogu. Zato je tvoja tvrdnja obicna tautologija.
Bog je po objavi i poimanju causa sui, causa causarum odnosno causa prima, a ti iz jednostavnog razloga, tom polju, koje takodjer nije akauzalno pripisujes istovjetnost polju i trazis na osnovi te tvrdnje uzrok i jednom i drugom. A stvar je jednostavno rijesiti: razdvojiti polje i Boga, jer nisu identicne stvari, nego ih ti sam cinis identicnima, sto je nedopustiva sloboda u donosenju zakljucaka. Poistovjecujes Boga i kvantno polje i samim tim prejudiciras odgovor. Dakle, da bi to mogao tvrditi, u najkracu ruku bi morao znati sto je Bog u svojoj biti, odnosno sto je kvantno polje u svojoj biti. Ono je energija zelis nam poruciti, sto je istina, ali sto je onda bit same enerigije?U fizici energija ima apstraktno znacenje, naime ona je "sposobnost vrsenja rada". Ali, mi imamo vise vrsta energije, pa cak i takvih, koje se ne mogu definirati tom definicijom. Mi svi znamo, da sudaranjem subatomskih cestica i anticestica nastaje energija, a sudaranjem subatomskih cestica i cestica, kineticka energija se transferira u masu, odnosno energiju mase. To znaci, ove cestice i anticestice dolaze odnekuda. P. Higgs je predlozio tzv. Higgsovo polje kao uzrok nastanka tih cestica. Higgsovih cestica. Ali i one i polje moraju imati zrok u necem drugom, jer nista ne nastaje iz nista, ako iza toga ne stoji SVEMOC. A tzv. Higgsove cestice nisu dokazane. Dakle, to je samo pokusaj izbacivanja Svemoci iz izgre, kako bi se objasnio nastanak svijeta iz nista,ito sasvim slucajno. A to je cista ateisticka patka. Jer ako zakoni termodinamike (prvi) kaze, da je energija neunistiva, to onda u reverzibilnom slucaju implicira, da nije mogla nastati iz nista, jer nesto sto je neunistivo, samo po sebi nije moglo nastati, osim ako nije u pitanju Svemoc. Svemoc kreira svijet iz nista, preko informacije kombinirajuci vrijeme prostor u polja. Zato sam ti vec napisao, da na pocetku svijeta stoji Svemoc koja preko informacije kreira svijet. To znaju svi znanstvenici koji ne zele biti ideolozi.

@miskec4096 pise:
Ne tvrdiš li ti upravo za Boga da je vječan? Ja ti kažem, Bog jest zapravo polje nulte točke. Ti mene onda pitaš otkud polje. Zapravo ti mene de facto pitaš otkuda Bog. Zato ti to pitanje vraćam natrag. Ako je Bog vječan i nestvoren, to zapravo znači da je Polje (jer je Bog) vječno i nestvoreno.

@Rafael:
Ne bih mogao tvrditi da je svo isto. Ako ti napises, da je to polje svemocno, onda bih jos i mogli pomisliti da se radi o jednom te istom, ali ti nemas uopce nikakvih informacija da bi to bilo tako.
Ja zo moju tvrdnju nudim objavu, koju ti ne mozes ponuditi, a znanstvenu sigurnost nemas. Dakle, obicno naklapanje!

A logika nam kaze, da sve u svijetu mora imati svoj uzrok. Istinskih akauzalnih dogadjaja u svijetu nema, pa cak niti onih koje zastupa kvantna mehanika, jer i fizikalni indeterminizam i determinizam , su ograniceni teoloskim determinizmom, tj, Bozjom svemoci i sveznanjem. Ti zastupas hipotezu o nuznosti postojanja svijeta, a ja o nuznosti postojanja jednog omnipotentnog Bica. Zato su tvoji argumenti losiji od mojih, jer sam te pitao da mi objasnis kako je informacija, (dakle prirodni zakoni i konstante) dosla u svijet? Kako sam ti vec napisao, tvoj odgovor da je svijet vjecan, znanstveno nije moguce zastupati. Argumente sam vec dao u mojim upisima.

@miskec pise:
Ali kako bi drugačije shvaćanje Boga to dokinulo? Ti polaziš od stajališta da Bog postoji. Odakle Bog postoji? Je li nastao sam po sebi i to sasvim slučajno? Ti ćeš reći "Bog nije nastao". Pa ja ti kažem, ako je Bog Polje nulte točke, onda Polje nije nastalo.
Bog jest stvorio svemir, ali unutar toga svemira Bog je također limitiran tim skupom zakona, isto kako je, po Braslavu, nemoguće da Bog učini da je 2+2=5. Bog nije izvan Svemira.

@Rafael:
Jedina pgreska u tvojoj argumentacije jest, da ona nije konsistentna. Uzmi samo ontoloski dokaz o Bozjoj egzistenciji od Anselma iz Canterburya. Taj dokaz je tesko oboriti, iako ja takve dokaze nebih smatrao relevantnim za Bozju egzistenciju. Ja nudim OBJAVU. Ako znanost nije u stanju objasniti nastanak svijeta, a ona to nije niti ce biti, jer je to neponovljiv proces za znanost, onda je Objava bolja opcija da saznamo nesto o Bogu. Tu mozes primjenuti i logicki put dokazivanja Istine.

Uzmimo ovu tvrdnju:
Postoji najmanje jedan istinski iskaz. Nazovimo ovaj iskaz "A" . Da li je "A" nuzno istinit iskaz? Predpostavimo, "A" je pogresan iskaz, i nazovimo taj iskaz "A" je pogresan iskaz" kao "B". Ako je pak "A" pogresan iskaz, onda je i "B" pogresan iskaz, jer je "B" jedan iskaz, a ako je "A" pogresan iskaz, onda nema ispravnih iskaza. Dakle, "A" mora biti ispravan iskaz. Zato logicki nije moguce misliti, da ne postoje istinski iskazi.
Facit: ako postoje istinski iskazi, onda i pojam jednog nuznog bica nije nelogican. A to nuzno bice mora biti personalno, jer ako to nebi bilo, onda bi mu svaki covjek bio nadmocan, jer covjek posjeduje i svijest i razum, sto svemir, odnosno kvantno polje ne posjeduju.
A buduci da mi, kao superiorna bica, nismo kreirali ni svemir ni same sebe, onda je uzrok svemu netko van svemira, koji obuhvaca i prozima sve i nije ogranicen zakonima koji su svemiru inherentni.

@miskec4096:
Problem je da ti smatraš da Bog postoji u nekakvom...pa čak to ne bismo mogli nazvati ni prostorom, jer je i to fizikalna veličina, i da on onda stvara svemir s proizvoljno određenim zakonima. Upravo slaba ili jaka sila ti pokazuju da Bog mora odabrati točno određene parametre kako bi bio stvoren točno određen univerzum. Dakle, limitiran je tim parametrima.

@Rafael:
Iz krivo postavljenih premisa slijedi i krivi zakljucak. Bog generira te zakone, ali nije ogranicen istim, jer bi to bio cisti deizam. Bog ne krsi svoje zakone, jer bi time bio nesavrsen, nego ON moze te zakone zaobici ili sve napraviti po tim zakonima, a da mi ne shvatimo uzrocno-posljedicnu povezanost.

@miskec4096 pise:
To znam, ali sama informacija nema osobinu duha, tj. nije sama po sebi svjesna. Informacija su i izgovorene riječi, koje putuju titranjem zračnih čestica i njima se odvija komunikacija dvaju svjesnih bića. No same riječi, tj. titranje zraka, nisu svjesne. Moraš imati duhovnog kodera i dekodera.

@Rafael:
Informacija nije materijalnog karaktera, kao sto si to tvrdio u prvom upisu. Medjutim, ona je kako vidis duhovna komponenta. A ako si procitao moj post pazljivo, onda si mogao primjetiti, da sam upravo "pragmatikom i apobetikom" to naglasio.

@miskec4096 pise:
Hm? Kakva sad materija? Materija, po kvantnoj fizici, ne postoji. Postoji samo energija, koja se na određenim mjestima zgušnjava i stvara materiju.
Dakle, ni energija ni duh nisu materijalni. Ne vidim u čemu je spor.

@Rafael:
Uvjek se ponavljas. Osobine materije su energija i masa. Sto je Materija, to je tesko definirati. Ni energiju ne mozes nigdje uhvatiti za rep. Mozes iskljucivo pratiti transfer jedne u drugu, dakle neku vrstu rada.
Medjutim, duh nije ni materija ni energija ni masa, nego je kod Duha forma i bitak jedno te isto. A sto se pod tim podrazumjeva, ni to ti nebih mogao objasniti, jer nikom nije uspjelo definirati duh, a najmanje apsolutni DUH, odnosno BOGA.
Kako gore napisah, kod Duha je forma istovjetna bitku, a kod materije mi tu pravimo distinkciju.
Duh posjeduje razum, slobodnu volju i svijest.

@miskec4096 pise:
Duh se ne krije IZA njih, već duh JEST to polje. Ono određuje zakone, svi se zakoni koji postoje u fizičkom svemiru mogu svesti na to temeljno polje, na Boga. Ako se to polje mijenja, onda se mijenjaju i zakoni fizičkog svemira. Duh, ili energija s inteligencijom, nazovimo to kako hoćemo, može se obrazovati u materiju (što je dokazao još Planck, zaključkom da materija ne postoji već je sve energija). Ja tu ne vidim ničega spornog. Sva materija u svemiru produkt je Polja nulte točke, tj. Boga. Ono prožima čitav Svemir, isto kako je Bog svugdje prisutan.

@Rafael:
Ti si u svom ezoterijskom metijeu i ne vidis sume od silnih stabala. Ako ti poistovjetis kvantno-nulto polje sa Duhom, to jos uvjek nista ne objasnjava. Ti moras objasniti i polje i duh, zakone i konstante, pa tek onda mozes dalje pisati. Napisati to je tako, nije tesko, ali objasniti, zasto je to tako, e vidis to je malo teze.

@miskec4096 pise:
Pogrešno. Tim više jer ideja Polja ne dokida ideju personalnog Boga. Prije svega, što je personalnost? Što čini mene kao mene? Čini me moj duh, ne čini me moje tijelo. A moj duh je, po kršćanstvu također, od Boga. Prije utjelovljenja, moj je duh bio kod Boga, bio je dio Boga. Ako zamislimo Boga kao more, onda je tijelo šalica kojom mi malo toga mora odgrabimo. Ali time more nije prestalo biti more. Isto tako, Bog je duh, a naš duh također je dio Boga, "na privremenom radu" u našem tijelu. Dakle, Bog čitavo vrijeme postoji i kao persona (tj. kao ona punina duha koja nije nigdje utjelovljena), a i kao prisustvo duha u svakom biću.

@Rafael:
Puno si toga napisao, ali nemam bas dojam da znas o cemu pises. Ne moze nesto biti persona, ako je nepersonalno. A univerzum nije persona.

@miskec4096 pise:
Zašto bi vječan svijet bio akauzalan?

@Rafael:
Iz vrlo jednostavnog razloga, jer je vjecan, a sve sto je vjecno je akauzalno!!!

@miskec4096 pise:
Uvođenjem tvorca ne rješava se ništa, samo se uzrok prebacuje na jednu višu instanciju. Bog je stvorio svemir. OK, tko je stvorio Boga? Bog je oduvijek. Čekaj malo. Po čemu je to onda drugačije od toga da je Bog U svemiru i da ga stvara iznutra?
Osim toga, kako znamo da zakoni Polja nulte točke ne vrijede izvan svemira? Kako znamo postoji li išta izvan svemira?

@Rafael:
Znanstvenim putem je to tesko dokazivo, ali pokazivo. Antropski princip, dakle teleoloska uredjenost svemira. Svemir nije kaos, nego kozmos! A bez razuma to nije moguce!!!!!

braslav je napisao/la:

Naravno da postoje humanisticke znanosti, ali ovdje govorimo o sigurnoj spoznaji. Sve sto se dogadja u svijetu moze biti iluzija i tako sve znanosti osim matematike bi bile u krivu o svemu. Matematika je neovisna o tome je li sve iluzija ili nije zajedno sa cinjenicom da ja postojim. Sve ostalo ne spada u domenu sigurne spoznaje.

OK, ali tko kaže da je uopće sigurno i to da ja postojim? Na Descartesa ti mogu replicirati Berkleyem ili hinduističkim učenjem o Mayi.
Što ako je "ja" iluzija koja nastaje kada duh počne granice tijela u kojem se našao smatrati granicama sebe? Iz psihologije znamo da mala djeca do određene dobi sve osobe oko sebe doživljavaju kao dio sebe. Majka nije osoba koja ima vlastite potrebe i zahtjeve, već je majka onaj dio mene koji odgovara na moju potrebu da budem hranjen ili umiren. Mi smatramo da to dijete još nije izgradilo svoje ja, no što ako je to u biti stanje kojem treba težiti? Tko kaže da Isus nije na to mislio kada je rekao da trebamo biti kao mala djeca?
U takvom smislu čovjekov pad može predstavljati upravo to - kidanje veze čovjeka i Boga koji je sveprožimajući Duh. Drvo spoznaje predstavlja onaj trenutak u kojem čovjek shvaća da je zasebno biće. A jedino ako je zasebno biće, onda može umrijeti.
Zmija kaže "Nećete umrijeti. Postat ćete kao Bog." Ja to "kao Bog" doživljavam u smislu "zasebni". Adam i Eva prije spoznaje svoga jastva bili su u biti jedno sa svijetom. Nisu imali svoje ja, i zato nisu mogli umrijeti. Njihova tijela bi možda i umrla, no ne bi umrli oni, jer u tom času nisu bili poistovjećeni sa svojim tijelima. Zadobivanjem vlastitoga identiteta dobili su svijest o svojim granicama i poistovjetili se s trenutnim oblikom bivstvovanja.

Zamisli da radiš kao, ne znam, učitelj. I čitav svoj identitet kao pojedinca izgradiš na činjenici da si učitelj. Osobu kakva si bio prije nego si postao učitelj jednostavno smatraš nužnim zlom, nečim što je moralo prethoditi tebi kao učitelju, ali toliko si potisnuo svoja sjećanja na to vrijeme, da više i ne znaš kako je to ne biti učitelj. Samo intelektualno znaš da se nisi rodio kao učitelj. I onda jednoga dana odeš u penziju. Ili dobiješ otkaz. Što tada? Ti više nisi učitelj, ali i dalje postojiš. Tek tada shvatiš da te tvoje učiteljstvo ne definira.
Isto tako, ti se svojih najranijih razdoblja života ne možeš sjetiti. Ne znaš kako je to bilo, ali znaš da je bilo, očito. Postojao si čak i prije nego si dobio ime, prije no što si spoznao bilo kakve činjenice o sebi. Postojao si i prije nego je postojalo tvoje tijelo, kao duh. Gdje je bio taj duh? Kod Boga. U Bogu, dapače.

Dogadja li se u Svemiru nesto mimo fizikalnih zakona? Ako je odgovor da onda to nisu pravi fizikalni zakoni dakle odgovor je ne. Ako ti fizikalni zakoni nisu izrazeni matematickim jezikom onda svemir prestaje biti podrucije znanstvenog proucavanja i ne vidim razloga da grmaljavinu opet ne proglasimo prolaskom Zeusovih bojnih kola. Ako su pak ti zakoni izrazeni matematickim jezikom onda svemir ne moze biti bitak.

Opet dolaziš do istog zaključka. Možeš dokazati fizikalne zakone u svemiru, ali matematički ne možeš dokazati SVEMIR. Svemir jednostavno uzimaš kao aksiomatsku postavku da je to "prostor u kome se nalazi sve što jest". Ja ne vidim potrebu da Boga izvlačimo iz svemira, kada Bog može jednostavno biti sam svemir. Da te pitam - od čega je izgrađen svemir? Ako dakle iz svemira uklonimo sve ono što se u njemu nalazi, što ostaje? Ostaje vakuum, podloga, matrica, Polje. Ako Polje neprekidno stvara nove čestice, onda sve što je u svemiru nastaje iz Polja. Ja ne vidim po čemu se to točno razlikuje od početka Knjige Postanka, po kojoj sav svemir proizlazi iz Boga. S jedinom razlikom da je po Knjizi Postanka stvaranje završeno, dok se po kvantnoj fizici ono neprekidno odvija - ali kako čestice i nestaju, ravnoteža se održava.

Naravno da dolazim do istog zakljucka jer je zakljucak valjan. Inace matematika ne moze ni dokazati postojanje broja 1. Dakle matematika ne mora dokazati svemir kao sto ne treba dokazati broj 1 da bi njime uspjesno baratala.

Mislim da ova diskusija ovdje moze zavrsiti jer nemam namjeru raspravljti s osobom koja dovodi u pitanje vlastito postojanje. Ako ona sama sumnja u svoje postojanje ne vidim zasto bih nastavljao s diskusijom koja ima smisla ocito samo ako ta osoba postoji.

Rafael je napisao/la:

Ne mozes ti poistovjetiti Boga i kvantno polje, jer ti bez Objave uopce ne znas nista o Bogu. Zato je tvoja tvrdnja obicna tautologija.

A tko kaže da je Objava istinita i da nije produkt nečijeg uvjerenja?
Prije svega, zašto bi se Bog, koji je svemoćan, uopće imao potrebu objavljivati ljudima? Koji je njegov interes u tome?

Odvojivši Boga od svemira, tvrdeći da je Bog izvan svemira i da ga je stvorio, ti nužno u igru uvodiš pitanje kauzalnosti i dualiteta. Zašto je Bog uopće stvorio svemir ako je imao slobodu i ne stvoriti ga? Ako je pak Bog svemir kao takav, onda nema potrebe za time, jer nema odvojenosti - ako postoji Bog, postoji i svemir.

Ne bih mogao tvrditi da je svo isto. Ako ti napises, da je to polje svemocno, onda bih jos i mogli pomisliti da se radi o jednom te istom, ali ti nemas uopce nikakvih informacija da bi to bilo tako.
Ja zo moju tvrdnju nudim objavu, koju ti ne mozes ponuditi, a znanstvenu sigurnost nemas. Dakle, obicno naklapanje!

Ti za svoju tvrdnju nudiš Bibliju, koja nije znanstveno djelo, kako već rekoh. Ja ti mogu kontrirati Vedama ili Tao Te-Chingom, i gdje smo onda?

Dakle, niti jedan od nas nema informaciju, možemo samo nagađati. Ti možda misliš da je tvoje saznanje vjerodostojnije, jer TEBI ima smisla, no to je isto kao da kažeš da je "sir" jedina riječ kojom se smisleno može dočarati dotični proizvod, i da svatko tko govori "cheese" ili "fromage" živi u zabludi.

A logika nam kaze, da sve u svijetu mora imati svoj uzrok.

Kako to da onda Bog nema uzrok? Zato jer mora postojati NEŠTO što NEMA uzrok, i što je uzrok svemu ostalome. Gdje je tu problem s time da se radi o Polju nulte točke?

Ti zastupas hipotezu o nuznosti postojanja svijeta, a ja o nuznosti postojanja jednog omnipotentnog Bica. Zato su tvoji argumenti losiji od mojih, jer sam te pitao da mi objasnis kako je informacija, (dakle prirodni zakoni i konstante) dosla u svijet? Kako sam ti vec napisao, tvoj odgovor da je svijet vjecan, znanstveno nije moguce zastupati. Argumente sam vec dao u mojim upisima.

Moj odgovor da je svijet vječan jednako je moguće znanstveno zastupati koliko i argument da je Bog vječan. Kao što Braslav kaže, tvrdnju o Božjoj vječnosti trebalo bi prevesti u matematički jezik, a to je nemoguće, jer bi podrazumijevalo isto tako vječnog promatrača. I što je važnije, zaključak ne bi mogao biti nikad konačno formiran, jer podrazumijeva beskonačnost.

Jedina pgreska u tvojoj argumentacije jest, da ona nije konsistentna. Uzmi samo ontoloski dokaz o Bozjoj egzistenciji od Anselma iz Canterburya. Taj dokaz je tesko oboriti, iako ja takve dokaze nebih smatrao relevantnim za Bozju egzistenciju. Ja nudim OBJAVU. Ako znanost nije u stanju objasniti nastanak svijeta, a ona to nije niti ce biti, jer je to neponovljiv proces za znanost, onda je Objava bolja opcija da saznamo nesto o Bogu. Tu mozes primjenuti i logicki put dokazivanja Istine.

U redu, Rafaele, ali vjerojatno ti je jasno da postoji velika konkurencija na tržištu objava. No ti uzimaš jednu točno specifičnu objavu i nju proglašavaš više važećom od drugih. Iako ni nju nije moguće provjeriti.

Facit: ako postoje istinski iskazi, onda i pojam jednog nuznog bica nije nelogican. A to nuzno bice mora biti personalno, jer ako to nebi bilo, onda bi mu svaki covjek bio nadmocan, jer covjek posjeduje i svijest i razum, sto svemir, odnosno kvantno polje ne posjeduju.

Evo ti greške. Odakle ti znaš da svemir ne posjeduje razum? Tko kaže da razum svih bića u svemiru nije u biti razum samoga svemira? Ova knjiga zapravo tvrdi upravo to. Naime, prema standardnom biološkom shvaćanju, naša se iskustva i sjećanja pohranjuju u našem mozgu. Istraživanja pojedinih neurologa uspjela su otkriti da ne postoji niti jedno specifično područje u mozgu koje bi trebalo biti odgovorno za sjećanje. Radili su pokus u kojem su štakore učili da savladaju određen zadatak. Nakon što su ga uspjeli naučiti, krenuli su secirati mozak tih štakora. Oštećivali su im sve veće i veće dijelove mozga, ispremiješali režnjeve, samljeli veliki mozak pa ga vratili... Uglavnom, svi štakori su i nakon te torture uspijevali ponoviti zadatak. Zaključak bi bio da se znanja koja steknemo pohranjuju u neku vrstu kolektivne svijesti, a naš je mozak samo prijemnik uz pomoć kojega možemo pribaviti taj podatak. To bi objasnilo Jungova istraživanja kolektivne svijesti. Kod ljudi je taj postupak dostupnosti kolektivnoga znanja malo teži, budući da ljudi imaju tendenciju sve promatrati kroz prizmu ega. S druge strane, životinje su mnogo perceptivnije, lakše predosjećaju opasnost (intuitivnije su)... No kada čovjek ukloni koprenu ega i u potpunosti se poveže s kolektivnom sviješću, tada su mu dostupni različiti uvidi. To bi npr. moglo objasniti i fenomen "govorenja jezicima".

Iz krivo postavljenih premisa slijedi i krivi zakljucak. Bog generira te zakone, ali nije ogranicen istim, jer bi to bio cisti deizam. Bog ne krsi svoje zakone, jer bi time bio nesavrsen, nego ON moze te zakone zaobici ili sve napraviti po tim zakonima, a da mi ne shvatimo uzrocno-posljedicnu povezanost.

Skrenuo bih ti pažnju na još jedan propust koji si napravio. Tvrdiš da ne bi bilo univerzuma kakav poznajemo da su jaka i slaba sila samo malo veće ili manje. No upravo činjenica da mi postojimo omogućava nam da primijetimo tu podudarnost. Da su malo veće, možda bi postojao nekakav drugi univerzum, u kojem bi opet netko nekoga uvjeravao da je zanimljivo da se baš tako poklopilo i da to ukazuje na inteligenciju koja stoji iza svega.

Medjutim, duh nije ni materija ni energija ni masa, nego je kod Duha forma i bitak jedno te isto. A sto se pod tim podrazumjeva, ni to ti nebih mogao objasniti, jer nikom nije uspjelo definirati duh, a najmanje apsolutni DUH, odnosno BOGA.

Znači, ti u biti pojma nemaš o čemu pričaš? Zapravo, govoriš o konceptima, no ti se koncepti ne mogu nikako provjeriti.

Ti si u svom ezoterijskom metijeu i ne vidis sume od silnih stabala. Ako ti poistovjetis kvantno-nulto polje sa Duhom, to jos uvjek nista ne objasnjava. Ti moras objasniti i polje i duh, zakone i konstante, pa tek onda mozes dalje pisati. Napisati to je tako, nije tesko, ali objasniti, zasto je to tako, e vidis to je malo teze.

Ja također nisam primijetio da si ti objasnio Boga. Objašnjavaš zašto bi Bog morao postojati, no isto tako ničime ne objašnjavaš zašto bi Bog morao postojati IZVAN svemira.

Puno si toga napisao, ali nemam bas dojam da znas o cemu pises. Ne moze nesto biti persona, ako je nepersonalno. A univerzum nije persona.

Po čemu zaključuješ da univerzum nije persona? Tvrdnja "univerzum nije persona" stoji jedino ako ti smatraš da smo ti i ja različite persone jer se nalazimo u različitim tijelima. No s obzirom da je u obojici nas jednak duh, koji ima isto izvorište prije utjelovljenja - Boga - onda smo nas obojica i Bog i sva druga bića u svemiru u biti jedno te isto.

Znanstvenim putem je to tesko dokazivo, ali pokazivo. Antropski princip, dakle teleoloska uredjenost svemira. Svemir nije kaos, nego kozmos! A bez razuma to nije moguce!!!!!

To još uvijek ne eliminira pretpostavku o samoizgrađujućem svemiru. Tko je stvorio svemir? Sam je sebe stvorio, tj. postojao je oduvijek. Tko je stvorio Boga? Sam je sebe stvorio, tj. postojao je oduvijek.

braslav je napisao/la:

Mislim da ova diskusija ovdje moze zavrsiti jer nemam namjeru raspravljti s osobom koja dovodi u pitanje vlastito postojanje. Ako ona sama sumnja u svoje postojanje ne vidim zasto bih nastavljao s diskusijom koja ima smisla ocito samo ako ta osoba postoji.

Krivo si me shvatio, nije sporno to postojim li, već je sporno što je to "ja". TKO postoji? Ja kao nešto odvojeno od svijeta, ili pak univerzalni bitak (Bog) kroz moje tijelo (koje je samo po sebi tek materijalna osnova)?

"Ja i Otac jedno smo." Ako je Otac = bitak, onda svatko od nas može izreći tu rečenicu. "Ono što vi vidite ovdje pred vama u ovom tijelu, i univerzalni bitak, jedna je te ista stvar. Tko vidi mene, vidi i bitak."

OK, ali tko kaže da je uopće sigurno i to da ja postojim?

To su tvoje rijeci. Pozdrav

braslav je napisao/la:

OK, ali tko kaže da je uopće sigurno i to da ja postojim?

To su tvoje rijeci. Pozdrav

Točno. Tko kaže da je sigurno da postojim ja kao nešto različito od Boga?
U tome je Descartesova greška. On kaže "Mislim, dakle jesam." To samo znači da misleći subjekt postoji. Ali nije definirao tko je misleći subjekt. "Mislim dakle jesam" može značiti jednako toliko i "Ja, Miskec4096, mislim, dakle jesam.", ali i "Ja, Bog, mislim kroz Miskeca4096 (ili bilo koga drugoga), dakle jesam."
Što ako u biti naše postojanje jest samo realizacija Boga, a naša individualnost tek privid uslijed prianjanja za tijelo u kome se nalazimo?

Tu dolazimo do još jednog zanimljivog pitanja: može li Bog postojati da ništa ne stvori? Što ako je Božja karakteristika da mora stvarati, u protivnome ne bi postojao?

Da si u palestini prije cirka 2000 godina i da te veliki svecenik Kaifa pita: "Je li istina da si tvrdio da mozda ne postojis kao nesto razlicito od Boga?" sto bi mu ti odgovorio? Budi iskren. Isus je bio.

braslav je napisao/la:

Da si u palestini prije cirka 2000 godina i da te veliki svecenik Kaifa pita: "Je li istina da si tvrdio da mozda ne postojis kao nesto razlicito od Boga?" sto bi mu ti odgovorio? Budi iskren. Isus je bio.

Odgovorio bih mu da je istina i da imam i svjedoke koji to mogu potvrditi.
Možda bih mu nadodao da možda niti on ne postoji kao nešto različito od Boga. Kao niti svi ti oko nas. Samo što toga nisu svjesni, jer su se previše poistovjetili sa svojim tijelima i mislima.

Samo da se vratim još malo Rafaelu:

A logika nam kaze, da sve u svijetu mora
imati svoj uzrok. Istinskih akauzalnih dogadjaja u svijetu nema, pa cak
niti onih koje zastupa kvantna mehanika, jer i fizikalni indeterminizam
i determinizam , su ograniceni teoloskim determinizmom, tj, Bozjom
svemoci i sveznanjem. Ti zastupas hipotezu o nuznosti postojanja
svijeta, a ja o nuznosti postojanja jednog omnipotentnog Bica. Zato su
tvoji argumenti losiji od mojih, jer sam te pitao da mi objasnis kako
je informacija, (dakle prirodni zakoni i konstante) dosla u svijet?
Kako sam ti vec napisao, tvoj odgovor da je svijet vjecan, znanstveno
nije moguce zastupati. Argumente sam vec dao u mojim upisima.

Rafaele, ne znam je li to bio previd, sofizam ili jednostavno pogrešno zaključivanje, no iz igre si ispustio jednu jako bitnu činjenicu - kauzalnost funkcionira samo dok postoji vrijeme. A vrijeme postoji samo unutar svemira. Drugim riječima, ne možeš reći da svemir ima uzrok, jer bi onda pretpostavio da je vrijeme apsolutna kategorija. Gledano izvana, svemir nije jednom nastao. Svemir upravo nastaje, u svakom trenutku, samo se nama čini da je odonda prošlo 13 milijardi godina (ili koliko već fizičari tvrde da je prošlo od Big Banga), jer smo određeni vremenom.
Kada Biblija kaže "U početku stvori Bog nebo i zemlju", to znači da je to početak vremena, a to može percipirati samo netko iznutra. Za Boga, početak ne postoji, Big Bang, ovaj trenutak u kojem nas dvojica razgovaramo, Isusova smrt na križu...sve je to SADA.

miskec4096 je napisao/la:

Samo da se vratim još malo Rafaelu:

A logika nam kaze, da sve u svijetu mora
imati svoj uzrok. Istinskih akauzalnih dogadjaja u svijetu nema, pa cak
niti onih koje zastupa kvantna mehanika, jer i fizikalni indeterminizam
i determinizam , su ograniceni teoloskim determinizmom, tj, Bozjom
svemoci i sveznanjem. Ti zastupas hipotezu o nuznosti postojanja
svijeta, a ja o nuznosti postojanja jednog omnipotentnog Bica. Zato su
tvoji argumenti losiji od mojih, jer sam te pitao da mi objasnis kako
je informacija, (dakle prirodni zakoni i konstante) dosla u svijet?
Kako sam ti vec napisao, tvoj odgovor da je svijet vjecan, znanstveno
nije moguce zastupati. Argumente sam vec dao u mojim upisima.

Rafaele, ne znam je li to bio previd, sofizam ili jednostavno pogrešno zaključivanje, no iz igre si ispustio jednu jako bitnu činjenicu - kauzalnost funkcionira samo dok postoji vrijeme. A vrijeme postoji samo unutar svemira. Drugim riječima, ne možeš reći da svemir ima uzrok, jer bi onda pretpostavio da je vrijeme apsolutna kategorija. Gledano izvana, svemir nije jednom nastao. Svemir upravo nastaje, u svakom trenutku, samo se nama čini da je odonda prošlo 13 milijardi godina (ili koliko već fizičari tvrde da je prošlo od Big Banga), jer smo određeni vremenom.
Kada Biblija kaže "U početku stvori Bog nebo i zemlju", to znači da je to početak vremena, a to može percipirati samo netko iznutra. Za Boga, početak ne postoji, Big Bang, ovaj trenutak u kojem nas dvojica razgovaramo, Isusova smrt na križu...sve je to SADA.

Znanstveno gledano, "Big Bang" je vrlo fundirana teorija. Imamo puno dokaza, da je svijet kreiran. Kako sam vec jednom naveo: pozadinsko zracenje, energetski resursi u svemiru, zakoni u njemu, teleologija i ljepota u njemu. Svemir nije kaos, nego kozmos!
Ako bi svemir bio vjecan, onda mi sve ove parametre nismo u stanju objasniti. Ti ne nudis nikakvih objasnjenja za svoje tvrdnje. Ja ti nudim gore navedene argumente, koji nisu iz Objave nego iz znanosti.

Vrijeme Bog stvara istovremeno u Big Bangu, kao i materiju i zakone i po toj informaciji nastaje materjalni svemir. Dakle, Bog je causa causarum! Bog je uzrok svemu sto jest. O tome sam ti vec dosta napisao, ali ti izgleda ne citas ono napisano, nego odgovaras naucenim pausalnim floskulama, koje nemaju znanstvene podloge.

A svijet, ako je vjecan, onda bi bio akauzalan. A ako je akauzalan, onda se radi o panteistickom bogu. A ako se radi o panteistickom bogu, odnosno da je univerzum bog, onda je taj univerzum manji po vrijednosti od jednog razumnog bica, covjeka, koji posjeduje svijest, razum, volju, slobodu i time prezentira jednu osobu, sto svemir nije.

Facit: po tvojoj teoriji se svemir ne moze sam iz sebe objasniti, jer nam ne nudi fundamente za razvoj svemira, zakone u njemu, ljepotu i uredjenost. Osim toga, covjek koji je najinteligentnije bice u svemiru, bar za sada, nije kreirao svemir, niti sam sebe. Tko je to onda ucinio? Kako vidis, tvoj svemir po znanstvenim faktima ne moze biti vjecan. Ne moze se sam po sebi objasniti.

Pa kako je onda moguce, da u svemiru imamo razum?
Da li nesto sto nema razum moze kreirati nesto razumno?
Da li je besmisao uzrok smislu? Da li je smisao dio besmisla kako ti implicite tvrdis?
Puno pitanja za tebe!

miskec4096 je napisao/la:

braslav je napisao/la:

OK, ali tko kaže da je uopće sigurno i to da ja postojim?

To su tvoje rijeci. Pozdrav

1) Tko kaže da je sigurno da postojim ja kao nešto različito od Boga?
U tome je Descartesova greška. On kaže "Mislim, dakle jesam." To samo znači da misleći subjekt postoji. Ali nije definirao tko je misleći subjekt. "Mislim dakle jesam" može značiti jednako toliko i "Ja, Miskec4096, mislim, dakle jesam.", ali i "Ja, Bog, mislim kroz Miskeca4096 (ili bilo koga drugoga), dakle jesam."

2) Što ako u biti naše postojanje jest samo realizacija Boga, a naša individualnost tek privid uslijed prianjanja za tijelo u kome se nalazimo?

3) Tu dolazimo do još jednog zanimljivog pitanja: može li Bog postojati da ništa ne stvori? Što ako je Božja karakteristika da mora stvarati, u protivnome ne bi postojao?

1) Ti se sluzis filozofijama koje nisu svojstvene nasoj kulturi. "Mislim dakle postojim" je vec davno opovrgnuta floskula, ali ne na ovaj nacin na koji ju ti opovrgavas, jer ta vrsta argumentacije je potpuno bezvezna, nego jednostavnim dokazom, da egzistiraju i oni, koji evidentirano ne misle, kao nerodjena djeca ili koma pacijenti ili primitivne biljke i zivotinje.

"Ja", kao nesto razlicito od Boga zacjelo postoji, jer je covjek slika Bozja. A slika Bozja je po Duhu Bozjem u nama. A taj Duh Bozji i tijelo cine covjeka kao osobu. To je bar jasno po nasoj zapadnoj filozofiji. Dakle: duh-dusa i tijelo=osoba! A ta osoba ima svoj identitet po kojoj se razlikuje od drugih, a to je nas "JA". Nas Ego, kojeg budisticka filozfija nastoji ekstirpirati i zanijekati, jest egzistentan, jer ako netko umire, onda ne umire i njegov stvarni "Ego", odnosno njegova svijest, po kojoj je on Osoba! Cak i C. G. Jung zna da Ego mora egzistirati, jer bi inace svi bili jedno, a kako vidis, mi to nismo.

"Akasha kronika" i slicne nebuloze ezotericnog teozofizma i antropozofizma su obicne nebuloze.

To da je Bog izvor svega, ne znaci istovremeno da je i sve Bog. Za to nemas nikakav valjan argument!

miskec4096 je napisao/la:

2)Što ako u biti naše postojanje jest samo realizacija Boga, a naša individualnost tek privid uslijed prianjanja za tijelo u kome se nalazimo?

3)Tu dolazimo do još jednog zanimljivog pitanja: može li Bog postojati da ništa ne stvori? Što ako je Božja karakteristika da mora stvarati, u protivnome ne bi postojao?

2) Naravno da je nase postojanje "realizacija Bozja", a ne Boga, jer ono po cemu smo mi slika Bozja, dakle Duh, dolazi od Boga. Mi smo u jednu ruku "bozanskog porijekla", pa u Bibliji imamo i takvih naziva, koji ljude nazivaju "bogovima".
Medjutim, identicni s Bogom mi nismo, a da je to istina, pokazuje nam nasa fizikalna komponenta. Bog je apsolutni Duh i nadilazi fiziku. On je trinitaran i supralogican, a ne nelogican.

3) Iskljucivo trinitarni Bog po svom unutrasnjem samoodnosu u ljubavi omogucava svijet kakav vidimo, jer to cini iz ljubavi. Strogo monoteisticki poimanje Boga kao u islamu i judaizmu, ne implicira taj samoodnos u Bozjem Bitku, pa bi onda bilo moguce, da bi Bog ostao sam, bez "potrebe" za svijetiom. Dakle, ne radi se o stvarnoj potrebi, nego stvarnoj ljubavi.

miskec4096 je napisao/la:

1) A tko kaže da je Objava istinita i da nije produkt nečijeg uvjerenja?
Prije svega, zašto bi se Bog, koji je svemoćan, uopće imao potrebu objavljivati ljudima? Koji je njegov interes u tome?
Odvojivši Boga od svemira, tvrdeći da je Bog izvan svemira i da ga je stvorio, ti nužno u igru uvodiš pitanje kauzalnosti i dualiteta. Zašto je Bog uopće stvorio svemir ako je imao slobodu i ne stvoriti ga? Ako je pak Bog svemir kao takav, onda nema potrebe za time, jer nema odvojenosti - ako postoji Bog, postoji i svemir.

2) Ti za svoju tvrdnju nudiš Bibliju, koja nije znanstveno djelo, kako već rekoh. Ja ti mogu kontrirati Vedama ili Tao Te-Chingom, i gdje smo onda?
Dakle, niti jedan od nas nema informaciju, možemo samo nagađati. Ti možda misliš da je tvoje saznanje vjerodostojnije, jer TEBI ima smisla, no to je isto kao da kažeš da je "sir" jedina riječ kojom se smisleno može dočarati dotični proizvod, i da svatko tko govori "cheese" ili "fromage" živi u zabludi.

3) Kako to da onda Bog nema uzrok? Zato jer mora postojati NEŠTO što NEMA uzrok, i što je uzrok svemu ostalome. Gdje je tu problem s time da se radi o Polju nulte točke?

1) Da krscanska Objava nije produkt necijeg uvjerenja, nego stvarni povijesni dogadjaj o tome nam svjedoce Apostoli svojom krvlju i mucenici svojom. Ako ne vjerujes nikakvoj povijesnoj cinjenici, onda je sva nasa argumentacija suvisna. Sve spoznaje, koje su starije od 50 godina, su onda potpuno besmislene, a i znanstvene teorije, buduci da ne naucavaju istinu postaju opsoletne. Time ti nijeces svaku vrstu spoznaje, kao oblika ucenja o makro-stvarnosti, osim samog sebe po uhodanoj solipsistickoj filozofiji . A to je obicni logicki gaf.

2) Ne mozes ti meni nicim kontrirati, jer mi nemamo nikakvih povijesnih cinjenica za Krishnu i njegovu objavu, buduci da je vjerojatno nastala poslije Krista, a najvjerojatnije u Shankarinom ucenju. Time ova vrsta objave odpada kao povijesni fakat, docim mi imamo za Isusa Krista i NZ- vise od 30 000 dokumenata. Kako vidis, tvoja argumentacija je inkonzistentna, a tvoja analogija sa sirom potpuno promasen pokusaj jedne isprazne argumentacije.

3) Po definiciji Bozjih atributa i nacinu na koji se Bog objavio, mi mozemo sa sigurnoscu pisati, da je On akauzalan i da sve generira. Nulto polje je farsa, koje nije niti dokazivo niti pokazivo vjecno, omnipotentno, svijesno i razumno. Pa kako ce onda biti akauzalno? Prosvijetli me? Sve sto se krece u ralativnom je kauzalno, a apsolutni, vjecni entiteti su akauzalni. Sasvim logican slijed!

miskec4096 je napisao/la:

1) Evo ti greške. Odakle ti znaš da svemir ne posjeduje razum? Tko kaže da razum svih bića u svemiru nije u biti razum samoga svemira? Ova knjiga zapravo tvrdi upravo to. Naime, prema standardnom biološkom shvaćanju, naša se iskustva i sjećanja pohranjuju u našem mozgu. Istraživanja pojedinih neurologa uspjela su otkriti da ne postoji niti jedno specifično područje u mozgu koje bi trebalo biti odgovorno za sjećanje. Radili su pokus u kojem su štakore učili da savladaju određen zadatak. Nakon što su ga uspjeli naučiti, krenuli su secirati mozak tih štakora. Oštećivali su im sve veće i veće dijelove mozga, ispremiješali režnjeve, samljeli veliki mozak pa ga vratili... Uglavnom, svi štakori su i nakon te torture uspijevali ponoviti zadatak. Zaključak bi bio da se znanja koja steknemo pohranjuju u neku vrstu kolektivne svijesti, a naš je mozak samo prijemnik uz pomoć kojega možemo pribaviti taj podatak. To bi objasnilo Jungova istraživanja kolektivne svijesti. Kod ljudi je taj postupak dostupnosti kolektivnoga znanja malo teži, budući da ljudi imaju tendenciju sve promatrati kroz prizmu ega. S druge strane, životinje su mnogo perceptivnije, lakše predosjećaju opasnost (intuitivnije su)... No kada čovjek ukloni koprenu ega i u potpunosti se poveže s kolektivnom sviješću, tada su mu dostupni različiti uvidi. To bi npr. moglo objasniti i fenomen "govorenja jezicima".

2) Skrenuo bih ti pažnju na još jedan propust koji si napravio. Tvrdiš da ne bi bilo univerzuma kakav poznajemo da su jaka i slaba sila samo malo veće ili manje. No upravo činjenica da mi postojimo omogućava nam da primijetimo tu podudarnost. Da su malo veće, možda bi postojao nekakav drugi univerzum, u kojem bi opet netko nekoga uvjeravao da je zanimljivo da se baš tako poklopilo i da to ukazuje na inteligenciju koja stoji iza svega.

3) To još uvijek ne eliminira pretpostavku o samoizgrađujućem svemiru. Tko je stvorio svemir? Sam je sebe stvorio, tj. postojao je oduvijek. Tko je stvorio Boga? Sam je sebe stvorio, tj. postojao je oduvijek.

1) Pa sama kvantna mehanika "kopenhagenska skola" nam ukazuje, da svijet mora imati promatraca, a to je BOG. Ako Bog reagira, onda nastaje fizikalni svijet. A taj svijet ne posjeduje kao cjelina svijest, razum, volju ili slobodu odlucivanja, koju posjeduje jedna osoba. Bar u tome se moramo sloziti.

2) Moja tvrdnja jos uvijek stoji, a ti ju uopce nisi razumio. Naime, ako bi jaka sila, koja u atomu djeluje i drzi na okupu neutrone i protone, bila samo za nijansu slabija, onda bi u univerzumu egzistirao iskljucivo vodik. Svi slozeniji atomi nebi vise bili stabilni, jer tako oslabljena jaka sila nebi bila vise u stanju drzati atom stabilan. A samo iz vodika nebi bio moguc univerzum.
Ako bi jaka sila bila za nijansu jaca, onda bi bilo lakse iz vodika fuzijom stvarati helij. Tako bi vec u Big Bangu doslo do apsolutne fuzije jezgra, i nebi vise imali vodika, nego iskljucivo helij i teske elemente. Kako bi onda nastale zvijezde? Dakle, jasno se upucuje na promatraca, a to je Bog.

3) Treca tocka je potpuno opsoletna.

Rafael je napisao/la:

Znanstveno gledano, "Big Bang" je vrlo fundirana teorija. Imamo puno dokaza, da je svijet kreiran. Kako sam vec jednom naveo: pozadinsko zracenje, energetski resursi u svemiru, zakoni u njemu, teleologija i ljepota u njemu. Svemir nije kaos, nego kozmos!
Ako bi svemir bio vjecan, onda mi sve ove parametre nismo u stanju objasniti. Ti ne nudis nikakvih objasnjenja za svoje tvrdnje. Ja ti nudim gore navedene argumente, koji nisu iz Objave nego iz znanosti.

Ti imaš problema sa shvaćanjem vječnosti. Vječnost podrazumijeva vrijeme. Budući da izvan svemira vrijeme ne postoji, svemir je jednako toliko vječan koliko i trenutačan.

Vrijeme Bog stvara istovremeno u Big Bangu, kao i materiju i zakone i po toj informaciji nastaje materjalni svemir. Dakle, Bog je causa causarum! Bog je uzrok svemu sto jest. O tome sam ti vec dosta napisao, ali ti izgleda ne citas ono napisano, nego odgovaras naucenim pausalnim floskulama, koje nemaju znanstvene podloge.

Ja se slažem da je Bog uzrok uzroka, ali to vrijedi samo za ono UNUTAR svemira, jer samo unutar svemira postoji vrijeme, a kauzalnost podrazumijeva vrijeme. Što se samoga svemira tiče, Bog nije postojao niti djelić sekunde prije njega, jer nije postojalo vrijeme koje bi moglo razlučiti "prije" i "poslije".

A svijet, ako je vjecan, onda bi bio akauzalan. A ako je akauzalan, onda se radi o panteistickom bogu. A ako se radi o panteistickom bogu, odnosno da je univerzum bog, onda je taj univerzum manji po vrijednosti od jednog razumnog bica, covjeka, koji posjeduje svijest, razum, volju, slobodu i time prezentira jednu osobu, sto svemir nije.

Jesi li siguran da ČOVJEK posjeduje taj razum? Kako ti znaš da je taj razum tvoj, da upravo to nije razum samoga svemira?
Ilustracije radi, to bi bilo donekle slično zadružnim kukcima, u kojima imaš individualne kukce, ali oni svi ipak funkcioniraju povezano i koordinirano preko kolektivne svijesti.
Panteizam nije isto što i panenteizam, a to pak nije isto što i monizam.

Facit: po tvojoj teoriji se svemir ne moze sam iz sebe objasniti, jer nam ne nudi fundamente za razvoj svemira, zakone u njemu, ljepotu i uredjenost.

Zašto bi ta uređenost svemira morala postojati radi nekoga U svemiru, a ne radi svemira samog?

Osim toga, covjek koji je najinteligentnije bice u svemiru, bar za sada, nije kreirao svemir, niti sam sebe. Tko je to onda ucinio?

Svemir, kao samouređujući organizam i zapravo jedino što postoji.

Rafael je napisao/la:

1.) Ti se sluzis filozofijama koje nisu svojstvene nasoj kulturi.

Ovo je jedna od najbesmislenijih replika koje sam čuo.

"Ja", kao nesto razlicito od Boga zacjelo postoji, jer je covjek slika Bozja.

Zašto bi to podrazumijevalo različitost? "Slika Božja" može pretpostavljati i materijalnu reprezentaciju Boga. Bog postoji kao duh, ali u čovjeku se očituje u materijalnom vidu.

A slika Bozja je po Duhu Bozjem u nama. A taj Duh Bozji i tijelo cine covjeka kao osobu.

Ali znamo da je tijelo u biti također sazdano od energije, tj. produkt je Polja kao i duhovne pojave, dakle na kvantnoj razini nema razlike između tijela i duha.

To je bar jasno po nasoj zapadnoj filozofiji. Dakle: duh-dusa i tijelo=osoba! A ta osoba ima svoj identitet po kojoj se razlikuje od drugih, a to je nas "JA". Nas Ego, kojeg budisticka filozfija nastoji ekstirpirati i zanijekati, jest egzistentan, jer ako netko umire, onda ne umire i njegov stvarni "Ego", odnosno njegova svijest, po kojoj je on Osoba! Cak i C. G. Jung zna da Ego mora egzistirati, jer bi inace svi bili jedno, a kako vidis, mi to nismo.

Upravo u tom uvođenju dualizma tijela i duše zapadna filozofija griješi, jer smo gore pokazali da je razlika između tijela i duha prisutna samo na supraatomskoj razini.
Postoji Ego, ali Ego je u biti pogrešna percepcija onoga dijela duha koji je zarobljen u tijelu. To je kao da tvrdiš da voda u jezeru i voda u susjednoj rijeci u suštini nisu ista voda.

To da je Bog izvor svega, ne znaci istovremeno da je i sve Bog. Za to nemas nikakav valjan argument!

Nemaš niti ti za suprotno, jer to nije empirijski provjerivo.

2) Naravno da je nase postojanje "realizacija
Bozja", a ne Boga, jer ono po cemu smo mi slika Bozja, dakle Duh,
dolazi od Boga. Mi smo u jednu ruku "bozanskog porijekla", pa u Bibliji
imamo i takvih naziva, koji ljude nazivaju "bogovima".
Medjutim,
identicni s Bogom mi nismo, a da je to istina, pokazuje nam nasa
fizikalna komponenta. Bog je apsolutni Duh i nadilazi fiziku. On je
trinitaran i supralogican, a ne nelogican.

Identični s Bogom nismo ne zbog fizikalne komponente (zbog već spomenutog), već zbog toga što je svatko pojedini od nas nužno manji od Boga, jer je Bog sve.

3) Iskljucivo trinitarni Bog po svom unutrasnjem
samoodnosu u ljubavi omogucava svijet kakav vidimo, jer to cini iz
ljubavi. Strogo monoteisticki poimanje Boga kao u islamu i judaizmu, ne
implicira taj samoodnos u Bozjem Bitku, pa bi onda bilo moguce, da bi
Bog ostao sam, bez "potrebe" za svijetiom. Dakle, ne radi se o stvarnoj
potrebi, nego stvarnoj ljubavi.

Zašto bi baš trinitarnost bila nužna za to, a ne recimo kvadrinitarnost ili bilo što drugo?
Potreba za svijetom proizlazi iz dualizma, iz predodžbe da je Bog odvojen od svijeta, da je stvoreno odvojeno od stvoritelja. Slažem se da monoteizam judaizma ili islama to ne rješava, ali kako se to ne bi uklapalo u monizam?

1) Da krscanska Objava nije produkt necijeg
uvjerenja, nego stvarni povijesni dogadjaj o tome nam svjedoce Apostoli
svojom krvlju i mucenici svojom.

Da Izrael treba izbrisati s lica zemlje i da je to Allahova volja svjedoče nam palestinski bombaši-samoubojice svojom krvlju. Vidiš li faličnost takvog argumenta?
To da je netko umro za svoje ideje ne znači da su te ideje nužno objektivno točne, već samo da je ta osoba bila uvjerena.

2) Ne mozes ti meni nicim kontrirati, jer mi
nemamo nikakvih povijesnih cinjenica za Krishnu i njegovu objavu,
buduci da je vjerojatno nastala poslije Krista, a najvjerojatnije u
Shankarinom ucenju. Time ova vrsta objave odpada kao povijesni fakat,
docim mi imamo za Isusa Krista i NZ- vise od 30 000 dokumenata. Kako
vidis, tvoja argumentacija je inkonzistentna, a tvoja analogija sa
sirom potpuno promasen pokusaj jedne isprazne argumentacije.

Mi imamo dokumente koji potvrđuju da je Isus Krist POSTOJAO, isto kako imamo dokaze da je postojao sveti Pavao, da je on propovijedao to što je propovijedao. Međutim, mi izvan Biblije nemamo nikakav dokument koji potvrđuje Isusovo uskrsnuće (osim "o njemu se priča da je uskrsnuo", dakle rekla-kazala), niti Pavlovu viziju na putu za Damask.
Pod dokumente naravno ne smatram kasnije vjerske spise.

3) Po definiciji Bozjih atributa i nacinu na
koji se Bog objavio, mi mozemo sa sigurnoscu pisati, da je On akauzalan
i da sve generira. Nulto polje je farsa, koje nije niti dokazivo niti
pokazivo vjecno, omnipotentno, svijesno i razumno. Pa kako ce onda biti
akauzalno?

OK, da vidimo:

-dokazivost - Bog (po Objavi) nije dokaziv nikakvom empirijom, već samo skolastičkom logikom; Polje je moguće dokazati preko pojava koje generira
-vječnost - nije ju nikako moguće empirijski dokazati ni za Boga ni za Polje, jer bi zahtijevala vječnog promatrača i zaključak ne bi bio konačan
-omnipotentnost - ako Polje generira iz sebe sav svemir, onda je itekako omnipotentno
-svijest - prije svega je potrebno dokazati što je svijest i ima li Bog svijest. Mi znamo da mi imamo svijest i pretpostavljamo da je ta svijest došla od Boga. No ta je svijest isto tako mogla doći od Polja.
-isto vrijedi i za razum

1) Pa sama kvantna mehanika "kopenhagenska skola" nam ukazuje, da svijet mora imati promatraca, a to je BOG.

Opet dualizam. Kada ti analiziraš vlastite misli, znači li to da misleća osoba i promatrana osoba nisu jedna te ista?
Zašto bi efekt promatrača podrazumijevao da Bog ne promatra sam sebe?