Ibrahim je napisao/la: Tebe su učili da Bog dobro vjekom nagrađuje, a zlo vijekom kažnjava.Mislim da je tu osnovna razlika poimanja vjere tebe i mene.Ja vjerujem da Bog samo nagrađuje ali svakoga prema zaslugama.
Mene su učili da nije dobro gurati žice u utičnicu, i ja sam to prihvatio kao dobar savjet. Nikad mi se nije činila mudrom ideja da ih guram u utičnicu i da tako provjeravam istinitost te tvrdnje. Sigurno postoje ljudi koji govore da takvi savjeti ograničavaju čovjeka i da je zlo potrebno probati da bi se znalo dobro, no to je problem tih ljudi.
Možda ti se učini paradoksalnim, no prihvaćanje postojanja pakla izlazi iz ispravnog razumjevanja istine o tome kako je dragocjen čovjek stvoren. Tj. mi nismo puki fikusi u svijetu, nego aktivni sudionici koji svojim odlukama oblikuju svijet. Naravno, pri tome u prvom redu mislim na naše djelovanje na ljude, a onda i na sve ostalo.
Naše dostojanstvo izlazi iz naše odgovornosti. Tj. Bog iz spasenjskog djela nije isključio čovjeka, nego je dapače, odlučio da čovjek uvijek ima ulogu u spasenju. Naravno, pri tome nam je pružio svu pomoć, no na nas je stavio odgovornost da tu pomoć i tražimo i želimo. Tj. ako pomoć molimo, mi je i dobivamo. Ako ne, onda svijet ide svom kraju.
Za povjerovat u Boga Stvoritelja koji je samo Dobro, ne treba bezbroj života. Dovoljno je samo malo zdravog razuma i poniznosti da prepoznamo odakle u konačnici dolazi svako Dobro. I nakon toga dolazi borba protiv grijeha, a i ostalo što ide uz kršćanstvo.
Tebe sputavaju crkvena tumačenja, mene ne.Ja sam prema crkvi vrlo kritičan.Ne onoj izvornoj Isusovoj, već ovoj institucionaliziranoj.Crkva je ljudima,uz ono dobra nanijela previše zla i patnji.
Ovo si uputio na krivu adresu, tj. bilo bi primjerenije da si meni to rekao jer ja jesam katolik (zato i odgovaram na ovaj post). Mene ne sputavaju Crkvena učenja iako ih potpuno prihvaćam. Tvoj problem je taj što misliš da je to slijepo prihvaćanje. A nije. To je prihvaćanje s razlogom.
Naime, čovjek je po prirodi dogmatičan. To je neizbježno. Ja, kad bih tebe pitao da mi navedeš samo jednu jedinu svoju krivu misao, ne bi mi mogao ništa odgovoriti. Jer, kad bi rekao nešto konkretno, automatski bi se pokazalo da u to onda i ne vjeruješ. Dakle, možeš mi dati neke demagoške odgovore, no konkretno mi nećeš moći navesti ništa.
Budući da smo svi dogmatični, pitanje je samo u kojem smjeru ide naše povjerenje... hoćemo li se uzdat u sebe i svoju lako pogrešivu misao, ili ćemo potražiti nekoga tko može pokazati više od običnog ljudskog samovoljnog tumačenja stvarnosti.
Ti si zaključio da si ti u pravu u svom mišljenju. To nije ništa neobično s obzirom da onaj tko se posvađa sa svojom misli, obično završi u ludnici. No to nije dokaz da uistinu jesi u pravu.
Tj. ako ćeš samo uzeti u obzir teoretsku mogućnost da nisi u pravu (a to bi svakako trebao uzeti kao mogućnost), tada ćeš se naći u situaciji da potražiš nekoga tko je sigurniji garant Istine od proizvoljnog vlastitog mišljenja. I tu dolazi Crkva u igru.
[/quote]Gramzivost i bogaćenje crkve kroz povjest,svojom bezočnošću premašuje bogatstva svjetovnih vođa stečena mačem.Nije potrebno navoditi primjere koji to potvrđuju.Zar ne?[/quote]
Evo, npr. ja sam sad radio jedan projekt za crkvu i naknadu koju bih trebao dobiti, njoj ću ponovo vratiti. Prema tome, tko si ti da meni govoriš o bogatstvu Crkve kad ja znam što samo ja mogu dati? A ja nipoštno nisam unikat.
U onoj svojoj Bogom željenoj misiji, crkva kasni za vremenom.Sporo se prilagođava,a to ju čini manje simpatičnom.Evo, kardinal Bozanić se žali što mu je katedrala za Uskrs nedovoljno popunjena, iako je uspio nametnuti zakon o zabrani rada trgovačkim centrima nedjeljom.Mislio je tako usmjeriti ljude ka nedjeljnim misama.Zaboravio je da nitko nikada nije bio sretan zato što je to morao biti,dakle bio prisiljen.
Kardinal se ne žali što ljudi nisu natjerani u crkvu, nego zato što im je vjera pala pa nisu došli. I to jeste za žaliti, jer će oni koji su je upoznali i odbili, baštiniti vječnu propast.
