Mariologija

Di je vrli teolog u duši da pobije Bibliju.
I to stari i Novi Zavjet?

Marija o Marija radosti puna jer si Gospodinova i naša Majka?

Izrail je napisao/la:

Nije Marija radi sebe, nego radi Krista uzdignuta do najviše
kvalitete milosnog odabranja. Nije predodređena općom širinom, nego visinom
vrhunskog predodređenja Bogorodice. Njezino se odabranje uklapa u cijelo djelo
spasenja tako da se nalazi u središtu Božjih spasotvornih planova. Kad Sabor
veli da je predodređena zajedno s utjelovljenjem Riječi, izriče glavni razlog
njezina uzvišenja. Pio IX. u enciklici »Ineffabilis Deus«, opisujući Marijino
bezgrešno začeće, veli: »predodređen je početak Marijin i utjelovljenje
božanske Mudrosti«. Samo je Bog mogao sebi odabrati majku po svojem ukusu i
tako je oblikovati da bude dostojna Mati Sina Božjega. I ostale vjerske istine
o Mariji pripadaju istom obzorju njezine predodređenosti za
Krista. Ništa nije dobila neovisno o Kristu. Svi su njezini naslovi kojima
nadvisuje sve stvorove potekli iz Kristove veličine »po kome je sve stvoreno«
(Iv 1, 30).

lijepo si citirao brate
u tom smislu sam mu i ja nekoliko puta rekao: ne traži BDM nikakve slave za sebe
ona je najponiznija službenica Božja i to njoj sigurno na nebesima , gdje je prva uz svoga ljubljenoga Sina Isusa , ne treba:sunny:
ali treba nama malim smrtnicima, barem onima koji se ne ohole da sve znaju i da sve treba biti precizno pojašnjeno u bibliji

treba imati i malo soli u glavi , pa to sve znati pravilno protumačiti:study:

Ma brate najgore je što Justin misli vikom nešto dobit i isprepadati vjernike.
Možda je to običaj u njegovoj denominaciji?

Ja osobno nisam naviako na larmu nego dokaži ako znaš.
Pa i da ostanemo udaljeni zašto nekom natureti vikom svoja uvjerenja.

evo nešto Justinu ,vezano i za Gospu međugorsku



U ovaj sklop pripada također tvrdnja nekih svećenika koji kažu da su međugorske poruke bogat izvor za njihove propovijedi. Poruke su već za sebe uzete kao propovijedi kroz koje je nanovo obrađena u Bibliji data objava. Pri tom nađe se takvih formuliranja koji sile na daljnje kazivanje. Uporaba poruka u propovijedanju opravdana je i stoga jer su one povezane sa sredinom evanđelja. Bečki profesor pastoralne teologije kaže:

"Međugorje ne vodi od Biblije nego ka njoj; to je za mene jedan od najvažnijih teoloških kriterija, da takoreći Marija nije krajnja točka, nego putokaz".

Uvijek je dobro držati se na jednostavan način riječi Božje, o njoj razmišljati i dopustiti u molitvi da djeluje. Majka Božja može nam u tom uzor biti. U Lukinom evanđelju čitamo dvaput kako je ona razmišljala o Isusovim riječima i djelima te ih u svom srcu vagala i čuvala, što to sve treba značiti. Tako treba riječ Božja prodrijeti u ljudsko srce i postati plodonosna. Ako se Biblija uzme u ruke za čitanje i razmatranje, onda nije ona više obična knjiga nego sadrži poruku koju Bog osobno hoće čitateljima odnosno slušateljima upraviti. Najbolje je poruku tako prihvatiti kako se razumjela prvi put. Tako se najbolje uhvati njen smisao. Tko tako svu svoju pažnju pokloni biblijskom tekstu tražit će unutra skrivenu istinu za sebi i prepoznat će da je zato potrebno svjetlo Duha svetoga. Tako se samo od sebi povezuje čitanje sa molitvom i srce se intenzivnije obraća ka Bogu. O ovom obraćanju, "obraćanju srca" je u Međugorju od početka govor.
Tko tako Sveto pismo čita, budi se u njemu duboka čežnja, ne uvijek samo Božju riječ dublje shvatiti nego uvijek više ispuniti, što se konkretno od pojedinca zahtjeva. Tako postaje čitanje Svetog pisma vremenom, koje je molitvi posvećeno, a što je djelovanje primjereno Bogu, jedna akcija, koja je potpuno ponesena inspiracijom Svetog pisma.

Tko polazeći od međugorskih poruka čita Bibliju, otkrit će sadržajni paralelizam, slično kao stručnjaci baveći se porukama. Kao primjer donosimo nekoliko takvih tekstova koji stoje u odnosu. Navodimo npr. gotovo istovrsne početke: "Vjerujte Evanđelju" i "Kraljevstvo Božje je blizu". U evanđelju čitamo: "Početak evanđelja Isusa Krista." (Mk 1,1 i 1,15). Apel za vjerom i svjesnost blizine Božjeg kraljevstva postaje u Međugorju nova stvarnost.

Također i ovdje počinje se pozivom na obraćenje, ovdje se doživljava blizina Božjeg kraljevstva, odavde razvija se novo i nepredvidivo: Ivan Krstitelj navijestio je poziv na obraćenje po nalogu Gospodnjem (Mk 1,15); na Krstiteljev blagdan počeli su međugorski događaji. Poziv na obraćenje je osnova tamo ljudima upućene poruke. Kao koraci na putu čovjekova obraćenje naglašeni su također u Međugorju molitva i post, što je Isus svojima također preporučio (usp. Mt 5,5-18 i Mk 9,29). O molitvi je u Evanđelju i u porukama kazano, da je ne smijemo popustiti jer se u molitvi obraćamo Bogu. Post je tamo nazvan kao nezaobilazan jer nas oslobađa od okova prošlosti i tako čini slobodnim za Boga i njegove želje. Od većeg značaja je i u biblijskoj objavi i u međugorskim porukama mir kao Božji poklon, ali također kao i plod ljudskog napora. Mir je ljudima zadan, evanđelje proglašuje zalagaoce za mir blaženim (Mt 5,9), ali istovremeno kaže Biblija da mir dolazi od Boga: "Gospodine, blagoslovi svoj narod mirom", moli psalmist (Ps 29,11), i blagoslovna Pavlova želja je: "Gospodin mira poklonio vam mir" (2Sol 3,16). Isto to naglašavaju međugorske poruke: Uvjet vlastitog zalaganja za mir i potrebu izmoliti mir kao dar od Boga.

Ovo sve ne znači nadopunu ili novi odsjek objave, nego dokazuje se kao hitni poziv, da se oživotvori što nam je već kazano u Božjoj riječi Svetog pisma. Posebnost međugorskih poruka je u tome da su one izrečene od majke "svojoj ljubljenoj djeci". Kao Majka Crkve i Majka kršćanstva vraća u sjećanje Marija evanđelje svoga Sina s mnogo ljubavi i osobito snažno.

Na jedno aktualno značenje međugorskih poruka u pogledu na Sveto Pismo ukazala je sestra Emanuela iz Zajednice blaženstava. Iz Međugorja šalje ona redovno Abbaye Blanche u Mortain, Francuska, gdje je ona kod kuće, vijesti koje se onda šire u čitav svijet. 14. siječnja 1994. veli ona: "Mi bijasmo preplavljeni valom proročanstava, jednim divljim, strašnim, proturječnim valom. Zahvaljujemo se Gospi da nas je dovela nazad ka izvoru istinskog svjetla, a koje je živa objava Biblije".

Vicka izvještava jedanput: "Majka Božja kaže, uzmite svaki dan rano Bibliju i pročitajte nekoliko redaka i to onda živite u toku dana. Tako ćete vi naći odgovor na to što dan donosi." To znači, mi ne smijemo očekivati da preko čitanja Svetog pisma odgovori zabliješte na naša pitanja. Međutim, tko redovito čita Bibliju, on će biti sve više obuhvaćan Duhom Svetim, koji preko Svetog pisma nama govori i tako naći odgovore na pitanja života. Pogrešno uvjerenje da se smjesta u Bibliji mogu naći dogovori na svaki životni problem, mora se odstraniti.



.



"

Braćo draga, zašto ne prestanete citirati Božanstvenu komediju i nekakve LJUDSKE gluposti?

Zar mislite da je moj autoritet Dante?

Dajte mi odgovorite na biblijske argumente. U protivnom nemam komentara.

Justin je napisao/la:

Braćo draga, zašto ne prestanete citirati Božanstvenu komediju i nekakve LJUDSKE gluposti?

Zar mislite da je moj autoritet Dante?

Dajte mi odgovorite na biblijske argumente. U protivnom nemam komentara.

pa Dante je bio vjernik, sigurno nadahnut Duhom svetim:!:
i njegov pogled na Službenicu Poniznu- Bogorodicu - sigurno ima neku vrijednost i težinu:pai:

jedino , ako si ti umišljaš da je Dante nitko i ništa , a ti puno veći od njega:pale:
onda, tko može s tobom na kraj:roll:

Zadnja promjena: ; pet 20 tra 2007, 13:20; ukupno mijenjano 1 put.

Justin je napisao/la:

Braćo draga, zašto ne prestanete citirati Božanstvenu komediju i nekakve LJUDSKE gluposti?

Zar mislite da je moj autoritet Dante?

Dajte mi odgovorite na biblijske argumente. U protivnom nemam komentara.

Ja sam citirao Bibliju.
I naravno da nemaš kad sam od sebe tumačiš Riječ.




I na nebu je Gospa ostala Kći Sionska kao predstavnica
krvnoga Izraela, pa i proširenog, duhovnog Izraela. Duhovi su također bili na
Sionu kad je Marija usred Crkve dočekala proslavu radosne Kćeri Sionske kao
poosobljena Crkva. Kad je Marija bila uzdignuta na nebo, ušla je u
nebeski Jeruzalem kojem u najuzvišenijem smislu pripada naslov kćeri Sionske:
»Pristupili ste k Sion-gori, gradu Boga živoga, nebeskom Jeruzalemu...« (Heb
12, 22). Otkad je Krist uzašao na nebo, odonda je i prijestolje Davidovo
u nebeskome gradu slave.


Tako je snažni simbolizam Sion-gore u Mariji postigao
najviše značenje, a u nebeskom Jeruzalemu najviše dostignuće. Ivan u Otkrivenju
gleda »Janje gdje stoji na gori Sionskoj i s njime 144.000 onih koji su imali
napisano na svojim čelima njegovo Ime i Ime njegova Oca« (14, 1). Kralj u tom
gradu konačne slave jest Sin Davidov, a Kraljica je Kći Siona koja ga porodi. Nova Eva.

Izrail je napisao/la:

Justin je napisao/la:

Braćo draga, zašto ne prestanete citirati Božanstvenu komediju i nekakve LJUDSKE gluposti?

Zar mislite da je moj autoritet Dante?

Dajte mi odgovorite na biblijske argumente. U protivnom nemam komentara.

Ja sam citirao Bibliju.
I naravno da nemaš kad sam od sebe tumačiš Riječ.




I na nebu je Gospa ostala Kći Sionska kao predstavnica
krvnoga Izraela, pa i proširenog, duhovnog Izraela. Duhovi su također bili na
Sionu kad je Marija usred Crkve dočekala proslavu radosne Kćeri Sionske kao
poosobljena Crkva. Kad je Marija bila uzdignuta na nebo, ušla je u
nebeski Jeruzalem kojem u najuzvišenijem smislu pripada naslov kćeri Sionske:
»Pristupili ste k Sion-gori, gradu Boga živoga, nebeskom Jeruzalemu...« (Heb
12, 22). Otkad je Krist uzašao na nebo, odonda je i prijestolje Davidovo
u nebeskome gradu slave.


Tako je snažni simbolizam Sion-gore u Mariji postigao
najviše značenje, a u nebeskom Jeruzalemu najviše dostignuće. Ivan u Otkrivenju
gleda »Janje gdje stoji na gori Sionskoj i s njime 144.000 onih koji su imali
napisano na svojim čelima njegovo Ime i Ime njegova Oca« (14, 1). Kralj u tom
gradu konačne slave jest Sin Davidov, a Kraljica je Kći Siona koja ga porodi. Nova Eva.

Da, citiraš Bibliju. Ali znaš što? Ako bih se ja koristio tvojom metodom tumčenja Biblije, mogao bih citirati Ivan 3:16, s namjerom da dokažem da dinosauri nikad nisu postojali.

NOVA EVA


Ovaj stari naslov otačke predaje označuje Mariju kao
predstavnicu cijelog čovječanstva koja u ime svih ljudi daje potvrdni odgovor
nebeskoj ponudi spasenja i dolasku Kristovu. Drugi vatikanski sabor prihvaća tu
staru predaju opisujući kako Marija »kao nova Eva pruža vjeru, ne staroj zmiji,
nego Božjem anđelu« (LG 63). Ispred tih riječi nalazimo tumačenje naslova:
»...kao što je žena pridonijela smrti, tako i da Žena pridonese životu« jer je
»svijetu iznijela sam sveobuhvatni Život« (LG 56). Ovaj nauk potvrđuje navodima
nekih Crkvenih otaca, koje ćemo naskoro pobliže promotriti.
Današnji čovjek političke demokracije čudi se da bi Marija
predstavljala čovječanstvo kad za tu ulogu nije bila odabrana nikakvim
glasanjem. No u objavi spasenja, gdje sve dolazi odozgo, sam Bog odabire
predstavnike koji će zastupati ili Boga pred ljudima ili ljude pred Bogom. I
Marija je Božjim pozivom postala predstavnicom čovječanstva u
presudnom času kad Spasitelj dolazi na svijet. Ona ga dočekuje, ona ga prima,
ona ga daje ljudima.

Izgubit će oči justin daj povećaj font.

Izrail je napisao/la:

Izgubit će oči justin daj povećaj font.

izbrisao sam pola teksta , jer ga izgleda autoomatski sažima kad je velik tekst, ali na žalost ovo što je ostalo, nije se povećelo, nego je ostalo isto sitno

ali nek se malo potrudi , ako ga zanima tko je BDM
ne samo on nego svi reformirani koji omalovažavaju ulogu i vrijednost BDM:sunny:

«Kod Isusova križa stajale njegova majka i sestre njegove majke, Marija Kleofina i Marija iz Magdale. Kad Isus opazi majku i blizu nje učenika kojega je osobito ljubio, reče majci svojoj: 'Ženo, evo ti sina!' Zatim reče učeniku: 'Evo ti majke' I od tog je časa učenik uze u svoju kuću.»
Ivan jedini spominje kako je pod križem bila i Isusova majka. To su uklapa u kontekst Ivanova evanđelja i u povijesni kontekst Palestine pod Rimljanima, jer ako je osuđenik na smrt imao živu i zdravu majku, od nje se u Palestini očekivalo da prati sina na stratište i glasno za njim nariče. Prva Isusova riječ s križa upućena je Majci i voljenom učeniku koji stoje «uz križ Isusov», za razliku od sinoptika gdje su Galilejke stajale podalje od križa. Tako Isus dobro vidi svoju Majku i njoj u punoj svijesti pod novim vidom predstavlja voljenog učenika i nju voljenom učeniku. Marija je tu bila potpora svome Sinu koji je trpio, ali se vidi i briga Sina za svoju majku, i time nemogućnost da bi imala još djece jer ju je Isus morao povjeriti svom učeniku. Izrazom «Ženo» evanđelist povezuje taj prizor s onim u Kani u jedinstvenu cjelinu o ulozi majke Isusove u zajednici njegovih učenika. Taj izraz je aluzija na novu Evu, majku svih živih, a time i sliku Crkve (Post 3,20), ili na Sion kao metaforičku majku koja rađa novi narod Božji (Iz 49,20 – 22). Odatle bi proizlazilo Marijino duhovno materinstvo u zajednici Isusovih učenika. «Ljubljeni učenik» je po shvaćanju Tradicije Ivan Zebedejević, Jakovljev brat, jedan od Dvanaestorice. On pod križem predstavlja sve Isusove učenike koji se osjećaju privučeni Isusovom ljubavlju, prihvaćaju ljubav Raspetoga i Uskrsloga prema sebi te su spremni s ljubavlju prihvaćati druge učenike i sve ljude. Ta nova obitelj, koju Isus sabire od «raspršene djece Božje» (usp. Iv 11,52) jest Crkva Kristova. Isus se pred odlazak Ocu 'oslobađa' zemaljske obitelji, ali povezuje u obiteljske odnose one koje ostavlja. Marijina uloga je da svjedoči njegovu punu ljudskost, primjer je vjernosti i tiha svjedočenja. Žena čija je molba za zemaljske potrebe u Kani bila odbijena, sada kad je čas došao, dobiva ulogu u zajednici koja se rađa odozgo. Tu se događa prerastanje zemaljske obitelji Isusove (prirodna obitelj) u duhovnu zajednicu braće i sestara koji s njime čine volju Božju. Tako nastaje jedna obitelj jer učenik postaje Isusov brat, a Isusova majka postaje učenikova majka.
Ivan visoko cijeni osobu Isusove majke. Njezino ponašanje okarakterizirano je pouzdanjem i vjernošću. Opisana Ivanova mjesta dala su snažne poticaje kasnijem razvoju mariologije: Marija kao Eva, Majka svih vjernika odnosno Crkve, Posrednica svih milosti, Su- Otkupiteljica.

Ženu u 12. poglavlju Otkrivenja kršćanski su teolozi tijekom povijesti shvaćali kao kršćansku Crkvu, Božji narod starog i novog Saveza, zatim kao Isusovu Majku Mariju i kao Mariju ako je tip Crkve. No, potreban je oprez pri svođenju Žene iz cijeloga poglavlja samo na crkvenu zajednicu ili samo na Mariju. Mariološko tumačenje ne može biti primarno. Zašto? Čitava je Apokalipsa u najizvrsnijem smislu knjiga o Crkvi, a 12. poglavlje je u njoj središnje te se veoma teško u svim recima o Ženi može naći neki jasni mariološki smisao, tj. da se jasno i nedvosmisleno odnose na Mariju. Mariološko značenje u Otk 12 ipak možemo dopustiti kao sekundarno.
Neposredni naslovnici ovog djela su kršćani Male Azije, sljedbenici Jaganjčevi, koji su doživjeli terorizam rimskih državnih činovnika u sedam gradova Male Azije. Odbijanje kršćana da sudjeluju u carskom kultu proglašavano je protudržavnom propagandom i dovodilo do njihove teške socijalne diskriminacije. Pisac ovoga djela želio je povijesne čitatelje utješiti i ohrabriti u podnošenju nevolja. I Otk 12 o Ženi obučenoj u sunce upućeno je istim povijesnim naslovnicima želeći da u Božjoj zaštiti nad tom Ženom i njezinim potomcima iščitavaju svoju situaciju po gradovima Male Azije u Domicijanovo doba.
Za povijesne čitatelje Žena u 12. poglavlju je Mesijanski narod iz kojega dolazi Mesija. Kako on ima zemaljsku majku, jasno je da ta Žena u drugotnom smislu može biti i Isusova majka. Otk 12 čita se na svetkovinu Uznesenja Marijina, a Predslovlje toga dana ističe da je Marija na nebo uznesena «početak i slika konačnog savršenstva Crkve, putokaz nade i utjehe putničkom narodu Božjem». Ono se može primjeniti na Mariju, ako je Marija slika Crkve kakva još treba postati. U svakom slučaju, ne smije se praviti nasilje nad svetim tekstom čupanjem pojedinih redaka ili izraza Otk 12 iz povijesnog konteksta prve Crkve. Prvi kršćani su mogli iz Otk 12 lako shvatiti da su oni ostatak Ženina 'potomstva' i stoga pod Zmajevom opsadom. Mogli su uvidjeti da je zmaj poražen na nebu, ali i da razdoblje trpljenja još razdvaja one na zemlji od konačne pobjede (12,17). To je bila i opomena onima suviše spremnima na kompromise s poganskom kulturom da bi na kratki rok možda i mogli prolaziti bolje, ali da će konačnu pobjedu slaviti djeca nebeske Žene.
Novozavjetni spisi daju nam prilično šaroliku sliku o Mariji. Njeno spominjanje uvijek je u povezanosti s njenim Sinom i prema njemu upućuje. Ona je njegova ponizna službenica i roditeljica. Zanimanje za njenu osobu i dostojanstvo progresivno raste od evanđelja do evanđelja i taj rast nastavlja se poslije u Crkvi sve dok nije proglašena najsavršenijom od svih kršćana. Pavao tako ne pokazuje nikakvo zanimanje za Marijinu osobu i u Gal 4, 4 – 5 ima samo kristološko – soteriološku namjeru. Evanđelist Marko također nema baš puno mjesta za Isusovu majku, čak je jasno ni ne izdvaja iz skupine njegove nerazumne rodbine koja ga želi spriječiti u njegovom poslanju. I ona je među onima koji ne shvaćaju Isusa za vrijeme njegova zemaljskog života i ne mogu «prodrijeti» u njegovu «mesijansku tajnu». Jedino uobičajeni naziv za Isusa, «sin Marijin», čini se da nosi neko dublje značenje. Matej i Luka zanimaju se i za Marijinu osobu i za neke mariloške motive, npr. motiv djevičanskog rođenja. Matej joj pri tome daje pasivnu ulogu. Luka joj je , naprotiv, namijenio aktivnu ulogu i razvio u svemu pozitivnu sliku o Mariji te se nalazi na početku čašćenja Marije koje će imati bogate posljedice. Ivan spominje Mariju u dvije scene, u Kani Galilejskoj i pod križem, i tako daje važno mjesto Isusovoj majci u okviru svoga evanđelja. Žena iz 12. poglavlja Otkrivenja niti je samo Marija, niti samo Crkva. Prvo je simbol Crkve, mesijanskog naroda, a tek drugotno se odnosi na Mariju.
V. KOŠIĆ, Marija, Majka Sina Božjega, KS, Zagreb, 2003, str. 12 – 19.
R. E. BROWN, Biblija 101 pitanje – odgovor, Miob naklada, Velika Gorica, 1999.
P. GAECHTER, Marija u Bibliji, Novi zavjet, KS, Zagreb, 1970.
P. VIDOVIĆ, Isusova majka u Markovu i Matejevu evanđelju, u: KAČIĆ, sv. 32 - 33., (32 – 33), HMI, Split, 2000. – 2001., str. 93. – 116.
A. REBIĆ, «Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!», u: KAČIĆ, sv.. 32 – 33 (32 – 33), HMI, Split, 2000. – 2001., str. 117 – 128.
M. ZOVKIĆ, Majka Isusova u Ivanovu evanđelju i Otkrivenju, u: KAČIĆ, sv. 32 – 33 (32 – 33), Split, 2000. – 2001., str. 129 – 149.
Z. I. HERMAN, Marijanski prizvuk u Poslanici Galaćanima 4,4?, u: KAČIĆ, sv. 32 – 33, (32 – 33), Split, 2000. – 2001., str. 149 – 156.
I. DUGANDŽIĆ, Isus, Sin Božj, začet po Duhu Svetome i Sin Marijin, u: MARIJA I PRESVETO TROJSTVO, zbornik radova hrvatske sekcije XX. Međunarodnog mariološko – marijanskog kongresa, Rim, 2000., uredio V. Košić, KS/HMI, Zagreb, 2002.

Dio po dio daj brate.

Istina da sam malo kratkovidan, ali momci, potrudit ću se da to sve proučim, pa ću vam ponovno dati pitanja na koja nećete moći odgovoriti (to vam jamčim)! Volim vas, dečki.

Justin je napisao/la:

Istina da sam malo kratkovidan, ali momci, potrudit ću se da to sve proučim, pa ću vam ponovno dati pitanja na koja nećete moći odgovoriti (to vam jamčim)! Volim vas, dečki.

Sumljiv si mi, samo bez poljubaca molim.

Izraile, što više vičem na tebe, sve više mi se sviđaš.

Još kad bi bio otvoreniji za Riječ Božju, možda bismo imali više zajedničkih tema...

MA čuj trebat će ti žena a ne neki dečko ipak ja sam oženjen čovjek pa nije ni ste strane zgodno.