Mariologija

hrvoje hrki je napisao/la:

Poučena i zavedena od Sotone, Eva je pala u četverostruki grijeh: oholost, neposlušnost, požuda i bludnost. Tim padom Eva je kao zavedena učenica postala učiteljica i zavodnica Adamu, koji je taj isti greh učinio po njenom nagovaranju. Eva ga je sama započela, a dovršila sa svojim drugom. I to je razlog zašto na ženi stoji veća osuda. Po njoj se čovek pobunio protiv Boga i po njoj je upoznao bludnost i smrt, tako da bi za njega mogli reći kako je on birao između dve ljubavi…ljubavi prema Bogu i ljubavi prema svojoj drugarici. Eva je bludnost i smrt upoznala po Zmiji, a Adam po svojoj drugarici, tako da ni on više nije mogao gospodariti nad svoja tri kraljevstva: duha (zbog neposlušnosti), duše (zbog prevlasti strasti) i tijela (jer ga je ponizio do nagonskih životinjskih zakona). »Zmija me je prevarila« reče Eva. »Žena mi je ponudila plod i ja sam od njeg jeo« reče Adam. I trostruka požuda odonda zgrabi tri čovjekova kraljevstva. Zabranjeno stablo posta rasi ljudskoj uistinu smrtonosno, jer s njegovih grana visi plod gorkog znanja koje dolazi od Sotone. I žena posta ženkom, i s kvascem sotonskog spoznanja u srcu, ide da pokvari Adama ... « (M.Valtorta)

I žena bi kažnjena u njenom svojstvu majke i supruge uz izgon iz zemaljskog Raja i rana njena će roditi trpljenjem do konca svijeta.

»Materinstvo, bez onoga što ga sad ponizuje, bilo je od Oca Stvoritelja udijeljeno također i Evi. Nježno i čisto materinstvo bez težine osjetila! ... Cega se je lišila Eva odričući se ovoga bogatstva! Više nego i same besmrtnosti! Ali materinstvo, bez njemu svojstvenih povreda, iskusila sam jedino ja, nova Eva, da bih mogla reći svijetu na kakvu je nježnu sudbinu bila pozvana žena da bude majkom bez tjelesne boli ... « (M.Valtorta. str. 111-112).

Sv. Pavao pak nadasve (Rim. 5) osvjetljuje grijeh koji se od Praroditelja prenosi na potomstvo, tj. na čovječanstvo od pokoljenja na pokoljenje, i koji sačinjava upravo Istočni grijeh. Apostol iznosi svoju nauku postavljajući neku vrstu paralelizma ili usporedbe između Adama i Isusa, između prvog i Drugog Adama. Sveti Oci, na primer Justin i Irenej već od II. veka, dosta brzo protegnuše takav paralelizam i tako, imajući pred očima Naveštenje, usporediše Evu i Mariju, tj. prvu i Drugu Evu.

Valtorta stavlja u usta Mariji sledeće izraze: »Ja sam prošla, u suprotnom pravcu, puteve dvaju grešnika ... Na sve sam načine slušala ... »slična Bogu stvarajući tijelo Božje« ... poništena u poniznosti ... Službenica Božja ... »Da« rekla sam. Taj »da« poništio je Evin »ne« na zapovijed Božju ... Iz mog krila rodit će se novo Stablo što će donijeti Plod koji će upoznati sve zlo da bi ga ispatio u Sebi i dati će sve dobro ... « (str. 114-115).
Takav paralelizam ili poređenje između Marije i Eve, mogao bi se izraziti i sažeti ovako:

-Mariji se ukazuje i govori dobri anđeo, Evi zli anđeo;
- Mariji anđeo govori o božanskom Materinstvu, Evi o ljudskom rađanju;
- Marija s božanskim Materinstvom .postala bi slična Bogu Roditelju svoje Riječi i Stvoritelju svakog bića; Eva, s ljudskim rađanjem, postala bi slična Bogu Stvoritelju;
- Marija se na takav predlog duboko ponizuje, Eva se visoko uzoholi;
- Marija se pokorava Bogu i odupire se Zavodniku, Eva otkazuje poslušnost Bogu (koji je sebi pridržao objavu tajne formiranja čoveka) i sluša Zavodnika;
- u Mariji nikakva duhovna pohotljivost za Plodom, u Evi neobuzdana pohotljivost za plodom (fizičkim i simboličkim);
- Bog ne oskvrnjuje Mariju nego oplodivši je sublimira joj Čistoću, i Devica ostaje najčistija u pameti i u telu; Zmija Zavodnica pomiluje Evu i djevica pade postavši bludna i u duhu i u tijelu;
- Marija ostade uveke kakvu ju je Bog zamislio, htio i stvorio: dapače, Puna Milosti postade Nositeljica Milosti i Života u sebi samoj i u Čovječanstvu; Eva se međutim lišila Milosti i .postala uzrok gubitka Milosti za Adama, i preko Adama za Čovječanstvo;
- Marija ostade Kćerkom Božjom i nije htjela znanje od oca laži; Eva postade rasipnom i buntovnom kćerkom i prionu uz oca laži;
- Marija po pouci i zahvatu božanskom bi uzdignuta na osobito dostojanstvo Zaručnice Božje i Majke UtelovIjene Reči. Eva nije bila napuštena od Boga mističnog zaručnika, koji će dapače nastaviti utecati u svakom supružništvu priopštujući ljudskom suprugu oplođujuću energiju, vodeći - tajanstveno- glavnu reč pri formiranju tela, stvarajući i ulevajući dušu svakom sinu Evinu do svršetka sveta: više zaručnik od svakog zemaljskog zaručnika, više otac od svakog ljudskog oca ... Ali Eva, i zato Adam i zato čitava rasa koja od Dvojice prvih putem rađanja nasleđuje ljudsku narav, poučena i zavedena od Sotone izda i napusti Boga postavši mu neposlušnom zaručnicom, koja bludniči i preljub čini sa Sotonom: koji širi posvuda i neprestano tu oholu, neposlušnu, pohotljivu i bludnu želju da bude prokreator ne prema - nego protiv volje Božje, sretan što u času u kojem Bog stvara - čistu - dušu i uleva je u jedno tijelo koje je u Dvojici prvih stupilo u rodbinsku vezu sa Sotonom, u tom istom trenutku duša sama kalja se Istočnim Grijehom, tj. stupa u srodstvo s Demonom zavodnikom i zamračuje sinovsko i zaručničko sredstvo s Bogom (radi pomanjkanja sjaja Milosti) ... (Radi čega žena, nakon porođaja, u Starom Zavjetu osjeća nužnost, a u Novom želju da se podvrgne Čišćenju).
- Bog, dakle, posredstvom jednog anđela pregovara s Marijom o rađanju ili o božanskom materinstvu; Sotona, posredstvom zmije, razgovara s Evom o rađanju i ljudskom materinstvu.
- Marija, dakle, očekuje od Boga objavu tajne Božjeg Utjelovljenja; Eva ne očekuje od Boga nego pristaje da primi od jednog bića uzurpatora, ne u vreme Bogom određeno, i na nečisti način, objavu tajne oblikovanja čoveka.
- Marija, dakle, biva sve dublje prožeta Bogom i od Njega zaposjednuta sve se više rodbinski povezuje s Njime: kao kćerka, zaručnica, majka; Eva biva oskvrnuta od Sotone i pada pod njegovu vlast: postaje u odnosu na Boga rasipna kći, nevjerna zaručnica, preljubna majka, i stupa u srodstvo s Demonom ocem laži i zavodnikom.

- U ovoj rodbinskoj vezi Marije s Bogom nalazi se korijen svake veličine za Nju i svakog blagoslova za nas; u onom srodstvu Eve sa Sotonom nalazi se koijren svake bijede za nju i svakog prokletstva za nas.

- Radi osobitih milosti Duha Svetoga, i to snagom vječnog Predodređenja i Bezgrešnog Začeća, Marija je bila očuvana od bilo kakvog srodstva sa Sotonom i zato od Istočnog Grijeha; snagom tih istih privilegija, a k tome i božanskog Materinstva, od intimnog Pridruženja Nje uz život i žrtvu Isusovu i od Uznesenja tijelom i dušom na Nebo, započinje i dovršuje se čudesno srodstvo Marije s Bogom.

- Radi drugih darova Duha Svetoga, i zato snagom dobre volje (gde je moguće) i od čina i Sakramenta Vjere, bi izvršeno djelo smrti i života: smrti, tj. prekid srodstva sa Sotonom (premda on na ovoj zemlji ostaje Zavodnikom i stvorenje zadržava nagnuće prema njemu); života, tj. ponovnog uspostavljanja sinovstva Božjeg i pritjelovljenja (inkorporacije) u Crkvu zaručnicu Hrista i majku (novu roditeljku) i učiteljicu s Kristom: delo obnove koje će bez prestanka biti hranjeno, produbljivano, jačano od drugih Sakramenata, Sakramentala, poticala milosti Božje, i naći će u Čistilištu, u uskrsnuću tela i pri ulazu u Nebo, s puninom ljudskom bića, krunu tako visoku - da će nadvisiti daleko više stanje na koje bi čovek bio uzdignut, da radi posljedica greha nije bio obnovljen od Krista.

cubela je napisao/la:

Za Mariologiju najbolji lijek jest: Kristologija.

Justin je napisao/la:

Što se tiče zagovaranja od strane svetaca pred Bogom za nas - jasno nam je valjda na temelju Biblije, da se nitko ne može spasiti zahvaljujući tuđem zagovaranju ili tuđoj vjeri! Svatko će zasebno stati pred Božji sud! Stoga, čak da se sveci, ako postoje, i mole za nas - ta njihova molitva nama ne može pomoći ništa više, nego molitva nekog običnog čovjeka. Jedino je Isus Krist taj, čiji zagovor pred Bogom za nas ima moć da nam oprosti grijehe i da nas proglasi pred Bogom pravednima. Isus je već svima oprostio na križu, samo ljudi trebaju taj Božji oprost prihvatiti. Zar nije tako? Što znači onaj redak koji kaže da nas «dobrota Božja vodi k pokajanju»? Zapazite: ne piše da se najprije ja pokajem, pa ću umilostiviti Boga, da mi On oprosti, da bude prema meni dobar... Ne! Najprije je Bog iskazao prema meni svoju dobrotu, ljubav i oprost, a tek onda se ja na temelju tog Njegovog čina ljubavi, kajem za svoje grijehe!