Dragi No Nick i Justine (koji si rekao AMEN na njegovu poruku
),
prvo, to da sam ja teolog ne drži vodu, jer sam student teologije, i to prve godine, tako da mi teološko znanje nije na nekoj visini, i ovaj izazov koji si mi postavio nije mi nikako lagan.
Napisao si da želiš razumjet katolike. Prvo trebaš razumjet naš stav i odnos prema Bibliji. Ona je nama i uvijek je bila autoritet. Još u 4. stoljeću je rekao sv. Jeronim "tko ne pozna Pismo, ne pozna Krista", a ta izjava govori sama za sebe. Za nas je svo Pismo bogoduho. To znači da je svo Pismo (i svaka knjiga za sebe i Pismo kao cjelina) bogoduho (napisano inspirirano, i također da taj Duh kojim je napisamo djeluje na čitatelja). Jako držimo do Pisma.
Sad dolazi pitanje koje može jako zbunit osobu, a to je što sve spada pod Pismo. Kako prepoznat da je neki tekst svet, tj. da mu je auktor Bog? Tu uskače Crkva. Ona nemože učinit da neko Pismo bude inspirirano, ali ona ima tu ulogu da ih proglasi kanoničnima jer ih je prepoznala i priznala kao inspirirane. To je ono što sam primjetio da dosta protestanata vadi iz konteksta i uzima za argumente da je se Crkva postavila iznad Pisma što nije istina. Kako drugačije prepoznati koje knjige spadaju u kanon? To bi tebe zamolio da mi napišeš No Nick, po čemu ti znaš da knjige koje smatraš svetim spisima to i jesu, i da one koje smatraš da nisu uistinu nisu? Jer, koliko sam ja učio iz povijesti, argument Lutheru što je izbacio Jakovljevu poslanicu je bio taj što je dugo razmišljo o onom naglašavanju djela koje tamo apostol Jakov spominje, i kad Luther nije mogao razumjeti što to znači, nije se poklapalo s njegovom teorijom sola gratia, proglasio ju je sramotnom poslanicom. A to mi nije neki argument.
Dogme u Crkvi donosi naučiteljstvo. One se nedonose preko noći i ima puno čimbenika na temelju kojih se donose. Svakako se uzimaju svjedočanstva brojnih svetaca koji su u ovom konkretnom slučaju gotovo svi od reda iskazivali veliku naklonost pobožnosti prema Gospi. Uzima se vjera naroda u obzir. Ali ne proglašuje se dogmom ništa kontradiktorno Bibliji ili što se na temelju nje nebi dalo naslutiti.
Ovo ti je razmišljanje jednog katolika (mene) o pitanju koje si gore postavio: Crkva je proglasila Mariju da je bez grijeha. To ne znači da je ona prije bila grešna i da je tek tim proglašenjem postala Bezgrešna, nego je uvijek bila
Immaculata, ali je po Božjem naumu tek sada proglašena takvom na dobro vjernika. Nije bilo potrebe da se to prije proglasi. Što se tiče dogme o Marijinom uznesenju, to je malo nezgodno prevedeno s latinskog. Latinska riječ
accipita (nek me netko isptravi ako sam krivo napisao) bi doslovno značila da je ona primljena, a to i jest bit te dogme: da je Gospa primljena u nebesku slavu. Ta riječ se razlikuje od one korištene za Isusa koji je
ascendens što znači uzašao (ponovo nek netko ispravi moj loš latinski). Istina da se u toj dogmi spominje da je ona primljena i tijelom u nebesku slavu, ali zašto ti to toliko smeta? Pa to nije srž onoga što se tu govori.
Spomenuo si da je bilo neslaganja među teolozima. Nije čudno, svak ima pravo na svoje mišljenje, ali kad je dogma proglašena kao takvom, onda se pozivaju svi vjernici na poslušnost. Da me ne shvatiš krivo, nitko nije obvezan na pobožnost prema Gospi, znam dosta gorljivih katolika koji ne štuju Gospu ili je manje štuju, to ovisi o pojedincu. Ja imam svoje razloge zašto mi je toliko važna.
Nadam se da sam barem u nečemu pomogao.
MIR
