Kršćanski Forum
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Kršćanski ForumLogin

PREŠLI SMO NA https://krscanski.chat/


Kazna za grijeh

power_settings_newLogin to reply
+2
Spart
Kolbabek
6 posters

descriptionKazna za grijeh - Page 4 EmptyRe: Kazna za grijeh

more_horiz
sotona nema mjesto u pomirenju čovjeka i Boga, grijesi spašenih su zaboravljeni u Božjim očima Krvlju Isusa Krista, sotona je nitko i ništa, ima on svoje vlastitie grijehe za nositi, bez brige

descriptionKazna za grijeh - Page 4 EmptyRe: Kazna za grijeh

more_horiz
Daniel je napisao/la:
sotona nema mjesto u pomirenju čovjeka i Boga, grijesi spašenih su zaboravljeni u Božjim očima Krvlju Isusa Krista, sotona je nitko i ništa, ima on svoje vlastitie grijehe za nositi, bez brige


Hvala Bogu što smo Kristovom žrtvom oslobođeni osude grijeha.
Amen?

descriptionKazna za grijeh - Page 4 EmptyRe: Kazna za grijeh

more_horiz
Daniel je napisao/la:
sotona nema mjesto u pomirenju čovjeka i Boga, grijesi spašenih su zaboravljeni u Božjim očima Krvlju Isusa Krista, sotona je nitko i ništa, ima on svoje vlastitie grijehe za nositi, bez brige

To dokazuje Nebeski sud radi Svemira - nepalih svjetova i nepalih - 2/3 anđela.Nakon službe pomirenja grijesi se uklanjaju iz Svetinje i prenašaju na sotonu.Janje Božje - zaklano - ponijelo je grijehe svijeta u Nebesku svetinju da bi po završetku obje službe , nakon službe u prvom odjeljenju i drugom odjeljenju grijesi bili uklonjeni iz Svetinje...

descriptionKazna za grijeh - Page 4 EmptyRe: Kazna za grijeh

more_horiz
znači grijesi nisu zaboravljeni?

descriptionKazna za grijeh - Page 4 EmptyRe: Kazna za grijeh

more_horiz
Joshua je napisao/la:
Daniel je napisao/la:
sotona nema mjesto u pomirenju čovjeka i Boga, grijesi spašenih su zaboravljeni u Božjim očima Krvlju Isusa Krista, sotona je nitko i ništa, ima on svoje vlastitie grijehe za nositi, bez brige



Hvala Bogu što smo Kristovom žrtvom oslobođeni osude grijeha.
Amen?

Krist je u tijelu osudio grijeh za grijeh u tijelu da bi nas po svojoj žrtvi - u kojoj smo mi s njime umrli oslobodio smrti jer nas je oslobodio grijeha kojemu je sila bila Zakon.Vjerom primamo pokajanje od Krista.Pokajanje nas vodi ka oproštenju a pomirenje u Nebeskoj svetinji nam briše grijehe i otklanja iz svetinje stavljajuči ih na sotonu, koji eto, će završiti u ognju nakon tisuću godina poslije Kristovog drugog dolaska a u Trećem dolasku u Novom Jeruzalemu sa Svetima koji su uskrsli po drugom dolasku i nakon uznesenja obavljali sud nad griješnicima kojima Strašni sud nakon toga izriče kaznu budući su se svi poklonili zajedno sa sotonom Kristu..
Amen

descriptionKazna za grijeh - Page 4 EmptyRe: Kazna za grijeh

more_horiz
treći dolazak, what?

descriptionKazna za grijeh - Page 4 EmptyRe: Kazna za grijeh

more_horiz
Daniel je napisao/la:
znači grijesi nisu zaboravljeni?

Kojima je oprošteno - oni se ni ne sječaju grijeha.
No odgovornost i krivica za grijehe koji su izbrisani krvlju - stavlja se na sotonu jer je Isus podnio krivicu bez krivice - ispaštao za nas.

descriptionKazna za grijeh - Page 4 EmptyRe: Kazna za grijeh

more_horiz
Kazna za grijeh - Page 4 PointKazna za grijeh - Page 4 Point''farmakon athanasis''- lijek besmrtnosti -sveta pričest -kako ju naziva sv. Ignacije - II. stoljeće - opravdanje ili, kako se prelazi iz smrti u život , kako se doživljava stvarno oslobođenje od smrti??!
Kazna za grijeh - Page 4 1181416802
Prenosimo iz Križ života:

I kazna za grijeh i zločin i izostanak kazne, barem na ovome svijetu, kao i pojava čuda na naše molitve, ali i izostanak čudesa - sve to spada u tajnu života koja je samo Bogu znana i njemu pridržana.

Vrhunac kršćanskog prihvaćanja tajne života sastoji se u punom predanju Božjoj volji jer tada se događa ''slobodni'' Božji zahvat u naš život. Tu nam posebno pomaže sveta pričest - ''lijek besmrtnosti'' - kako ju naziva sv. Ignacije (II. stoljeće) - ''farmakon athanasis'', koja je svojevrsni duhovni balzam besmrtnosti."

Kazna za grijeh - Page 4 Point• I kazna za grijeh i zločin i izostanak kazne, barem na ovome svijetu, kao i pojava čuda na naše molitve, ali i izostanak čudesa - sve to spada u tajnu života koja je samo Bogu znana i njemu pridržana.
OŽIVLJAVANJE MRTVIH U STAROM ZAVJETU KAO NAJAVA ISUSA KRISTA
Kazna za grijeh i pitanje čuda
10. nedjelja kroz godinu - godina C

Dok slušamo starozavjetno izvješće o proroku Iliji, koji oživljuje mrtvog dječaka, odmah možemo primijetiti da je taj događaj tu kako bi podcrtao i istaknuo puninu Isusovog poslanja. Jer u Isusu se objavljuje punina proročkog, svećeničkog i kraljevskog poslanja. On je konačno ostvarenje onoga što je pracrkva u svom povijesnom hodu iščekivala i čemu se nadala.

Dok Ilija žarkom molitvom vapi Gospodinu: ''Gospodine, Bože moj, zar da i udovicu koja me ugostila uvališ u tugu umorivši joj sina?'' (1 Kr 14, 20); dotle Isus, savršeno siguran što će učiniti i što će se dogoditi, govori majci mrtvog sina: ''Ne plači!'' Dok se prorok Ilija tri puta pružio nad djetetom moleći Gospodina da mu vrati dušu; Isus pristupa sprovodnoj povorci, dotače se nosila i jednostavno reče: ''Mladiću kažem ti, ustani!'' Mladić ustaje, a sve obuze strah, dok su se iz mnoštva čuli poklici: ''Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!'' Čak i nas, koji smo tisućljećima udaljeni od tih događaja, obuzima osjećaj radosti, kad čujemo da je uz Božju pomoć moguće tako nešto veliko kao što je vraćanje u život.
Dok slušamo i razmišljamo nad prvim čitanjem i Evanđeljem, nameću nam se neka pitanja koja su si, vjerujem, vjernici postavljali od davnina; kako nekada, tako i danas, ali kao da ne postoji neki jasan i univerzalan odgovor na njih.
Ponajprije, to je pitanje kazne za grijehe. U prvom čitanju smo čuli kako udovica koja je ugostila Iliju, sva očajna zbog smrti sina govori Iliji: ''Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi umoriš sina?'' O kakvom se to njezinom grijehu radilo, mi ne znamo, ali ona smatra da je upravo to kazna za smrt djeteta. Izreka: ''Ne naplaćuje Bog svake subote'', jasno izražava vjeru u kaznu za grijehe, koja, iako kasni, stiže na vrijeme.

Vjerujem da svatko od nas ima neko vlastito uvjerenje ili doživljaj iz kojega je jasno vidljivo kako je nekoga sustigla kazna. Osobno sam poznavao čovjeka koji je imao ružnu naviku krivo se zaklinjati riječima: ''Neka mi rak proždere grlo'' i na žalost taj je čovjek umro u strašnim mukama od raka grla.

"21991/92. sudjelovao sam u traženju groba dubrovačkog biskupa Carevića ispod filijalne crkve na Strmcu, župa Veliko Trgovišće. Umirovljeni dubrovački biskup Carević živio je u Zagrebu, a u vrijeme rata 1943. preselio se u Vižovlje, selo blizu spomenutog Strmca, koje pripada Velikom Trgovišću. To je brdovit kraj, obrastao šumama, pa je bio idealno mjesto gdje su se mogli sakrivati partizani. Kako je biskup bio vrlo pristupačan, jednostavan i ljubazan, narod ga je zavolio, pa i partizani su ga simpatizirali. Partizanska glazba je svirala na misama i u procesijama, a biskup se osjećao u tom kraju sigurno i upozorenje nadbiskupa Stepinca da se zbog sigurnosti skloni u Zagreb nije uzeo ozbiljno.

Ipak, 1945. u proljeće partizani su biskupu, da ga iskušaju, namjestili klopku. Kako je biskup svako jutro pješačio do kapele na Strmcu, gdje je služio misu, nakon mise pozvao ga je jedan vjernik, s kojim si je biskup posebno bio dobar, u svoju klijet i postavio mu je pitanje o novoj vlasti. Biskup je, ništa ne sluteći, odgovorio da to neće dugo trajati jer to velike sile zapada ne će dozvoliti… Uto je skočilo nekoliko partizana s potkrovlja klijeti i onda je započelo strašno mučenje. Tukli su ga, gulili kožu noževima i punili ''džepove'' solju… Tada je u strašnim mukama biskup svakome od mučitelja prorekao na koji će način skončati njihov život. To se pročulo i mještani su bili svjedoci kako je svaki od njih završio onako kako je biskup prorekao. Tako je glavni akter, koji je naviše mučio biskupa, 1954. nestao. Našli su ga na proljeće zakopana na njivi na kojoj je u jesen sin posijao pšenicu, ubivši prethodno oca i zakopavši ga kako nitko ne bi posumnjao da je mrtvo tijelo ispod posijane pšenice. Onaj koji je pištoljem skončao biskupa smrtno je stradao na vojnoj vježbi u Krapini dok je kolega, koji je čistio pištolj, nehotice opalio u njega. Onaj koji je biskupu gulio kožu umro je u strašnim mukama od raka kože. On je jedini imao milost obraćenja jer je zvao svećenika na ispovijed.

O tome se, dakako, šaputalo u najvećoj tajnosti. Svjedoci su progovorili tek početkom ove države i to uz zamolbu da im imena ostanu u tajnosti. Započeta istraga o tom slučaju naglo je prekinuta, tako da mi nije poznato jesu li su ikada pronašli tijelo pokojnog biskupa, koje je bilo zakopano uz jednu akaciju ispod kapele na Strmcu u selu Vižovlju. O tome opširno i dokumentirano piše naš povjesničar i kanonik dr. Stjepan Kožul u knjizi ''Spomenica žrtvama ljubavi zagrebačka nadbiskupije'', Zagreb 1992.

Dok ovaj zločin prati i kazna i to ne po nekom ljudskom zakonu, nego ''odozgo'', dotle postoje ljudi koji su počinili velika zla i zločine, ali su zadobili milost obraćenja pa im je grijeh oprošten. Zapravo cjelokupna Objava jedno je sustavno svjedočanstvo o Božjoj dobroti, jer 'on ne želi smrt grešnika nego da se obrati i da živi'.

Drugo pitanje, koje nam se nameće temeljem današnjih čitanja, je pitanje čuda. Nije samo Ilija činio čuda, već su to činili i drugi proroci i sveti ljudi. Isus je učinio mnoga čuda. I u današnje vrijeme postoje svjedočanstva o čudesnim izlječenjima i ozdravljenjima. Nameće se pitanje; po kojem se to kriteriju događaju čuda? Kako to da netko na zagovor i molitvu ozdravi, a netko ne? Neprimjereno je govoriti o pomanjkanju vjere. Isus, doduše, govori da, kada bismo imali dovoljno vjere da bismo mogli i brda premještati i 'reći dudu da se s korijenjem iščupa i zasadi u more', ali to samo govori da je naša vjera slaba - nikakva. Stoga je potpuno neprimjereno Isusovim riječima, gotovo preuzetno, kad se neki voditelj duhovnog seminara isprsi i počne dijeliti lekcije našoj vjeri, kako bi zatim uslijedila tobožnja ozdravljenja snagom vjere.

I kazna za grijeh i zločin i izostanak kazne, barem na ovome svijetu, kao i pojava čuda na naše molitve, ali i izostanak čudesa - sve to spada u tajnu života koja je samo Bogu znana i njemu pridržana.

Vrhunac kršćanskog prihvaćanja tajne života sastoji se u punom predanju Božjoj volji jer tada se događa ''slobodni'' Božji zahvat u naš život. Tu nam posebno pomaže sveta pričest - ''lijek besmrtnosti'' - kako ju naziva sv. Ignacije (II. stoljeće) - ''farmakon athanasis'', koja je svojevrsni duhovni balzam besmrtnosti."

descriptionKazna za grijeh - Page 4 EmptyRe: Kazna za grijeh

more_horiz
Gdje su grijesi danas?
Kao što su u drevna vremena grijesi naroda vjerom prenošeni na žrtvu
okajnicu i njezinom krvlju slikovito na zemaljsko Svetište, tako su u novom
zavjetu grijesi onih koji se kaju vjerom stavljani na Krista i zapravo preneseni
u nebesko Svetište. Kao što je simbolično čišćenje zemaljskog Svetišta
bilo obavljano uklanjanjem grijeha kojima je bila onečišćena, tako se i čišćenje
nebeskog Svetišta u današnje vrijeme treba obaviti uklanjanjem, odnosno
brisanjem grijeha koji su u njemu zapisani. No prije toga mora se obaviti ispitivanje
nebeskih knjiga da bi se moglo odlučiti tko je, pokajanjem od grijeha
i vjerom u Isusa, stekao pravo na Njegovu žrtvu pomirenja. Očišćenje
Svetišta uključuje stoga istražni postupak i suđenje. To se djelo mora izvršiti
prije nego što Krist dođe izbaviti svoj narod, jer kada On dođe, s Njim dolazi
i Njegova plaća, da svakom čovjeku dâ "po djelima njegovim." Otkrivenje 22:12Velika borba, str. 421, 422.

descriptionKazna za grijeh - Page 4 EmptyRe: Kazna za grijeh

more_horiz
privacy_tip Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.
power_settings_newLogin to reply