Je li patriotizam grijeh?

Evo jedno veoma zanimljivo pitanje. Da li je patriotizam grijeh? Da li netko može biti kršćanin, a veličati naciju i nacionalnost? Kako voljeti domovinu, a ne mrzjeti bližnjega svoga? Kako nam pomaže prispodoba o milosrdnom Samarjanu da riješimo ovu dilemu?
Npr, bio sam i na katoličkoj i pravoslavnoj polnoćki. Jedni pjevaju himnu na kraju bogoslužja, drugi puštaju na razlgas domoljubne pjesme. U Isusovo
vrijeme imamo zelote, bodežare koji su ubijali ne samo rimske okupatore, nego i izraelce koji su usko surađivali sa okupatorom.
Jedan bivši zelot je bio i Isusov učenik. Eto ukratko sam postavio neka pitanja, i dao neke primjere u vezi ove teme. Sada ste vi na redu...

Zar naš Gospod Isus Hrist nije imao svoju zemaljsku domovinu, zar je nije volio ? Zar nije pripadao jednoj naciji, jednom određenom narodu ? Zar nije bio pravi Židov ?
A ovo oko polnoćke, bilo bi zanimljivo znati, u kojoj balkanskoj "krčmi" to bijaše ?

Mislim da religija nema veze sa državom! To jest nebi trebala imati veze sa državom. Uostalom religija je osobna stvar svakog čovjeka. A svatko privatno može voliti svoju državu. A to nije potrebno pokazivati u crkvi jer tamo su svi (vjernici)"stanovnici" nebeske države!

Bog je stvorio sve nacije. Voljeti svoj narod odnosno bit nacionalist (ne nacist) je dobro i poželjno, biti patriot je grijeh jer se to (patria) odnosi na granice. Zato je ustašama NDH idol jer je Hrvatska tada imala najveće granice. Narod ne podrazumjeva granice teritorija odnosno državu. Naravno, danas se patriotizam i nacionalizam smatra skoro pa istim, s tim da je nacionalizam stigmatiziro Hitler. Kada su Hrvati krenuli u opravdani rat sa Srbima da se obrane (što je bila božja volja) i naša dužnost, krenuli su se boriti za svoju zemlju i moralne vrijednosti do kojih su držali, ali kad su se vratili iz rata dočekala ih je druga država ( sa granicama za koje su se borili) sa drugim zakonima i moralnim vrijednostima ( koje nije briga za Hrvate), koje su danas tisuću puta gore od doba komunizma. Jer Hrvati se nisu pokorili Bogu nakon rata već su prihvatili Zapadne idole i Mamona. Odnosno vođe Hrvatske su od početka služile Mamonu.
Činjenica je da su Hrvati zli. Jer da su dobri imali bi dobrog kralja, a dobar kralj bi imao dobar narod. Ovako zao kralj ima zao narod i zao narod zlog kralja. Jedno je refleksija drugog. Zato su Thomsonove pjesme isprazne i lažne, a on živi ko bubreg u loju u zlom svijetu čiji je princ Sotona. On on voli svijet i kapitalistički sustav koji mu omogućuje da živi kako živi i zato je u sukobu s Bogom. On pjeva o svojoj Lici, ali ne pjeva o svom izopačenom narodu (da ga promjeni) kojeg zapravo mrzi iako on misli da ga voli. On voli teritorij i bilo kakve Hrvate u njemu. Dobre ili zle. Ustaše nikad nisu bili nacionalisti, oni su uvijek bili patrioti.

Bog nije pristran, nego u svakom narodu ima onih koji ga ljube. Ljubav prema vlastitom narodu prestaje kada počinje mržnja prema drugome.

Kralj David je napisao/la:

Mislim da religija nema veze sa državom! To jest nebi trebala imati veze sa državom. Uostalom religija je osobna stvar svakog čovjeka. A svatko privatno može voliti svoju državu. A to nije potrebno pokazivati u crkvi jer tamo su svi (vjernici)"stanovnici" nebeske države!

Umjereno bih se složio s tobom. Ukoliko gledamo na ove suvremene države i suvremene religije, onda je i bolje da religija stoji podalje od države, ali u teoriji bi čak bilo jako dobro da religija ima jaku ulogu u državi, pa i glavnu (naravno, ukoliko pretpostavimo da ljudi koji su se uvukli u religiju nisu korumpirani i ostalo). Takav je bio starozavjetni Izrael u dobrom dijelu svoje povijesti. Ovo "religija je osobna stvar pojedinca" se može pozitivno tumačiti u duhu tolerancije, ali se može i tumačiti u smislu relativizacije vrijednosti, prvenstveno moralnih
Što se tiče patriotizma, mislim da je zdrav patriotizam jako dobar, jer je teško čovjeku voljeti drugoga i drugačijega dok se najprije ne pomiri sa sobom kakav je (u smislu da ne mrzi sebe), pa isto tako je teško i voljeti druge narode dok ne volimo svoj. Najzdraviji primjer za to je Pavao, on se družio sa svim mogućim narodima, govorio njihov jezik, a u isto vrijeme je ostao Židov, i to rado isticao. Problem je što mi dopuštamo da nas pripadnost jednom narodu getoizira, izolira od drugih.
Oko samog pojma "patriotizam", rekao bih da se ne odnosi na granice, već na domovinu, a domovina je često širi (ili uži) pojam od državnih granica, sve ovisno o subjektivnom osjećaju pojedinca. U tom smislu mislim da gospoda Ustaše nisu bili niti patrioti, niti nacionalisti, već najobičniji šovinisti, i bilo bi mi žao da takvi "ljudi" kvare pojam patriotizma i nacionalizma

Isus je po tijelu bio Židov, potomak Davidove loze iz Judinog plemena.

Veličanje nacije i nacionalnosti po mojem mišljenju jest grijeh i korijen iz kojeg rastu ratovi, mržnja i trajna nestabilnost. Na prostoru bivše Jugoslavije stoji znak jednakosti između religije i nacionalnosti. Ako kažeš da si Hrvat podrazumijeva se da si katolik, ako kažeš da si Srbin podrazumijeva se da si pravoslavac. Postavljeni su naopaki kriteriji vrijednosti. Tako nije važno je li čovjek dobar, pošten, moralan, vrijedan član društva koji doprinosi njegovom razvoju, nego se prvo postavlja pitanje koje si nacionalnosti, to je početak, a često i kraj priče. Ovo prije navedeno trebalo bi se prvo provjeravati, a nacionalnost uopće ne, zato što je to potpuno nevažno. Pravi kršćanin ne treba nužno biti anacionalan, ali prije svega treba biti svjestan da je stanovnik Božjeg kraljevstva, njegova nova "nacionalnost" je pripadnost Kristovom tijelu. organizirana religija poistovjećena je s forsiranjem nacionalizma, ona se njime hrani.

Ja sam kajkavac koji voli srpski jezik,i stoga ne znam kud spadam,pa neznam ko bi bio ponosan na mene-Šešelj,il Tuđman