Voltaire je napisao/la:
Sta to znaci Bog je autor ali su je ljudi pisali?
Da li sekretarica neke istitucije ima vaznost autora ako kuca tekst ili onaj koji tekst diktira?
I Bog i čovjek su pravi autori Biblije, tako da je Bog nadahnuo ljude posebnom karizmom i koristio da prema vlastitim sposobnostima i moćima napišu sve ono i samo ono što On hoće. I u okviru božanskog nadahnuća sveti pisci su na svoj prepoznatljiv način oblikovali Božju poruku. dakle nisu bili pasivni instrument u Božjoj ruci tako da bi de facto Bog diktirao i sugerirao pojedine riječi, a ljudski doprinos bio zanemaren. Kako se ovo očituje u sv. Pismu možda je najbolje pokazati na jednom primjeru:
''Hvala Bogu što ne krstih nikoga od vas, osim Krispa i Gaja; da ne bi tko rekao da ste u moje ime kršteni. A da, krstih i Stefanin dom.
Inače ne znam krstih li koga drugoga. ''
(1 Kor 1, 14-16)Ako bi Bog diktirao piscima pojedine riječi, imamo li vjerovati da je na trenutak nešto zaboravio? Naravno da ne, i vidimo da je ljudska uloga u nastanku Biblije značajna tako da možemo s punim pravom smatrati autorima sv. Pisma i Boga i čovjeka.
Voltaire je napisao/la:
I drugo da je crkva o kojoj govoris prihvatila Bibliju ona bi drzala
zpovjedi i cinila po Evandjeoskom nalogu.Gde to pise da je tumac crkva
i na koju crkvu pri tom mislis?
Inace mi krscani zaista
vjerujemo da je Biblija dosla sa Neba od Boga ,to sto ti govoris da je
tumac crkva i da je crkva iznedrila bibliju je u direktnoj suprotnosti
sa Biblijskim ucenjem....Mojsije nije bio clan crkve, Pavle je bio
isklucen iz Jevrejske sinagoge, Samog Hrista su istjerivali iz crkve a
ljude koji su bili sa njim iskljucivali iz crkve...!!!!
Pismo govori da je Crkva stup i uporište istine (1 Tim 3,15) tako da se svatko ima podložiti sudu Crkve odnosno apostola u pitanjima vjere i morala (Mt 18, 15-18; lk 10,16; Mt 10,40), a u početku nema pisane riječi već usmenog navještaja vjere odnosno sv. Predaje (Mt 28, 18-20; Mk 16,15-16) a biblije kao zbirka svetih knjiga odnosno nadahnutih tekstova jest pisani zapis te iste Predaje. Apostoli ističu da nemaju namjere sve zapisati:
“Mnogo bih vam imao pisati, ali ne htjedoh na papiru i crnilom, nego se nadam da ću doći k vama i iz usta u usta govoriti da radost vaša bude potpuna.”
(2 Iv 1, 12)“Mnogo bih ti imao pisati, ali neću da ti pišem crnilom i perom. Nadam se da ću te uskoro vidjeti pa ćemo iz usta u usta govoriti.”
(3 Iv 1, 13-14)“A ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale.”
(Iv 21, 25)..tako da je neodrživo zastupati teoriju kako je čitava objava zapisana u pisanom obliku i ima služiti kao jedino i isključivo mjerilo vjere. Osim što, kao što sam prethodno napomenuo - Crkvi i nikome drugome pripada uz pomoć Duha Svetoga kojim Isus obećaje apostolima jamstvo autentičnog i nezabludivog naučavanja vjere (Iv 14, 16-17; Mt 28, 18-20; Iv 20, 21-23), naposlijetku bez Crkve ne možemo ni znati koje knjige jesu dio kanona a koje nisu. Jer, odakle npr. tebi spoznaja koje knjige jesu nadahnute, a koje nisu? Po čemu možeš biti siguran da nisi koju nadahnutu knjigu izostavio iz kanona, ili da koja knjiga iz kanona nije napisana pod Božjim nadahnućem? Tko ti jamči da je baš tih 66 knjiga nadahnuto, a ne više ili manje? Očito moramo imati jedan kriterij, a kao što vidimo iz sv. Pisma, kako Isus ništa nije činio uzalud ni prepustio slučaju, on je utemeljio vidljivo crkveno učiteljstvo koje će nas pomoću Duha Svetoga uvoditi u istinu, i tko se od njega odijeljuje, ne može biti siguran da ima potpunu i ispravnu vjeru koju su nam predali apostoli.
To je istovremeno i odgovor na tvoje pitanje o nepostojanju Crkve kad su pisane knjige sz-a, Crkva je nastala na Pentekost po izlijevanju Duha Svetoga i ne smijemo je miješati sa sinagogom - to što su Isusa i Pavla istjerali iz nje nema nikakve važnosti budući da sinagogi ne pripada autoritet nezabludivosti, Crkvi da. A uostalom, nakon osnutka Crkve sinagoga više nema nikakvu ulogu u ostvarenju božjeg kraljevstva tako da je to jasno.
Naprotiv, kao što vidimo, na Jeruzalemskom saboru apostoli vrlo jasno izražavaju taj božanski autoritet kad pomoću Duha Svetoga donose odluku da kršćane više ne obvezuje Mojsijev zakon. U zaključku stoji:
''Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno''
(Dj 15,28 )
