Njegovanje duhovnosti - um Kristov

Isus Krist je Put Istina i Život
i nema raspre o tome!
On je Voda što pere i
Krv što poji!!

Isus je Sve naše Spasenje
nema drugog
nema većeg
Milosrđa ni Ljubavi!!

No On je izričit,
moraš čovječe u Mene Vjerovati da bih Ja pred Bogom mogao u ime tvoje (Volje) djelovati!!

Nikada Bog nije Silom iznuđivao Ljubav od svojih stvorenja
tako ni Isus nikoga neće Silom protivno čovjekovoj volji Spasavati!! Iako beskrajno i nemjerljivo Ljubi!!

Deus caritas est

Mir

previše se prostora
misli
strahova
malodušja

stalnim fokusiranjem na svjetovno
na stanje stvarne nepravde
na sveobuhvatno i neizbježno zlo

predaje princu Svijeta

Mrzi me ta pozornost
kojom nas stvorenje ma koliko moćno
zaokuplja

...... trenutak je izgubljen ....Radosnoj Vijesti
radosnom trpljenju, radosnom dobru, radosnoj ljubavi...

Mir mir

"Tada pristupi Isus k njima i reče im: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.
Zato idite i učinite sebi sve narode učenicima krštavajući ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
I učeći ih da drže sve, što sam vam zapovjedio. Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta."

Zaista usmjerenje na sile zla je djelo napustanja sila dobra..
Podsjecam na 26 tocku Enciklike pape Benedickta XVI
Deus caritas est
Već tamo od 19. stoljeća upućivan je prigovor na račun karitativnog djelovanja Crkve, koji se kasnije posebno uporno nastavljao ponavljati u marksističkoj misli. Siromašni, ističe se u tome prigovoru, ne bi trebali djela ljubavi, već pravednosti. Djela ljubavi – milostinja – zapravo su izlika za bogate da izbjegnu uspostavu pravednosti i umire svoju savjest, čuvajući svoje položaje i zakidajući siromašne u njihovim pravima. Namjesto da se pojedinačnim karitativnim djelima pridonosi očuvanju postojećih uvjeta, potrebno je uspostaviti društveni poredak u kojem će svi imati svoj udio u svjetskim dobrima i neće više ovisiti o karitativnim djelima. Treba priznati kako u toj tvrdnji ima istine, ali jednako tako i dosta pogrešnoga. Točno je da temeljna norma države mora biti postizanje pravednosti i da je svrha pravednoga društvenog poretka zajamčiti svakomu, u skladu s načelom supsidijarnosti, njegov udio u općim dobrima. Kršćanski nauk o državi i društveni nauk Crkve to su uvijek isticali. Povijesno gledano, pitanje pravednog uređenja društvene i političke zajednice našlo se u novim okolnostima u doba formiranja industrijskog društva u 19. stoljeću. Pojava moderne industrije dovela je do kolapsa starih društvenih struktura, pa je sve veći porast radnika koji žive od svoje plaće prouzročio radikalne promjene u sastavu društva. Odnos između kapitala i rada postao je presudno pitanje – pitanje koje je u tome obliku dotad bilo potpuno nepoznato. Proizvodne strukture i kapital postali su nova moć koja je, budući da je bila koncentrirana u rukama malog broja pojedinaca, dovela do toga da je radnička klasa bila lišena svojih prava, što je izazvalo njezinu pobunu."[/size]
"...Crkva ne može i ne smije preuzeti na sebe političku borbu za uspostavu što pravednijeg društva. Ne može se i ne smije staviti na mjesto države. Ali istodobno ne smije ostati na margini u borbi za pravednost. Mora se u nju uključiti racionalnom argumentacijom i mora ponovno probuditi duhovne snage, bez kojih se pravednost, koja zahtijeva uvijek i odricanja, ne može afirmirati i prosperirati. Pravedno društvo ne može biti djelo Crkve, već to mora ostvariti politika. Ipak zalaganje za pravednost pomoću napora usmjerenih otvaranju uma i volje za zahtjeve općeg dobra nešto je što je itekako zanima."

ali ja fakat ne razumijem u čemu se razilazimo...ako uopće

"Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta"

i zato trala la la

nema straha ako se istinski vjeruje da je s nama u Sve dane!!
i Duh sveti utješitelj
i Krist u svojoj Žrtvi Spasitelj
Kralj nad svim Kraljevima
i Onaj kome je Vlast dana
nad svime
nad Svakim STVORENJEM duhovnim ili materijalnim

da uspostavi Kraljevstvo Svoje u Pobjedi!!

zašto da se onda brinem kad u Tvojoj ruci, moj lipi anđele Mironosni moj Isuse

Ali mnostvo ne poznaje to blazenstvo mira..I mnostvo je sirotinje kojoj nedostaje i ovozemaljski kruh i nebeski, njima ne mozemo ostati mirni ali nam je imati mir Kristov..Ipak pozvani smo djelovati:
"Ljubav – caritas – bit će uvijek nužna, čak i u najpravednijem društvu. Ne postoji nijedno pravedno državno uređenje koje će služenje ljubavi učiniti suvišnim i nepotrebnim. Onaj koji želi ukloniti ljubav sprema se ukloniti čovjeka kao takvog. Uvijek će biti onih koji trpe i koji vape za utjehom i pomoći. Uvijek će biti osamljenosti. Uvijek će biti i situacija materijalnih potreba, gdje je nužna pomoć u obliku konkretne ljubavi prema bližnjemu.(20) Država koja hoće sve odrediti, tako da sve uzima pod svoju vlast, postaje u konačnici čista birokratska ustanova koja nije kadra osigurati onomu koji trpi – svakom čovjeku – ono što mu najviše treba: osobno posvećivanje prožeto ljubavlju. Ne trebamo državu koja će sve uređivati, svime upravljati i sve imati pod svojom vlašću, već državu koja će, u skladu s načelom supsidijarnosti, velikodušno prepoznati i poduprijeti inicijative koje potječu od različitih društvenih snaga i predstavljaju spoj dragovoljnosti i blizine ljudima koji trebaju pomoć. Crkva je jedna od tih živih snaga: nju oživljava ljubav koju pobuđuje Duh Kristov. Ta ljubav ne pruža ljudima samo materijalnu pomoć, već također okrjepu i brigu za dušu, što je često potrebnije od materijalne pomoći. Na kraju, iza tvrdnje da će pravedne strukture učiniti suvišnim i nepotrebnim djela ljubavi, skriva se materijalističko shvaćanje čovjeka: pogrešno shvaćanje prema kojem čovjek može živjeti »samo o kruhu« (Mt 4,4; usp. Pnz 8,3) – to uvjerenje ponižava čovjeka i u konačnici ne prepoznaje ono što je speci. čno ljudsko. "

da ali poznato ti je da i najbolja ljudska djela znaju postati izopačena!
čim se prikazuje javno i umrežava masovno gubi se na osobnoj odgovornosti i dužnosti
počinje kako si kazao natjecateljski domino efekt...
počinje grabež i nametanja osobnog prosperiteta...
mnoge tipično ljudske slaboće i mane..
pa čak i humanitarstvo, pih,
sve se sad računa i broji lovom...

ja kažem nije Evanđelje spalo na hranu ustima!!
ja kažem nije li sva Ljubav
Ljubav!!
svedena na golo-življenje?
Gdje je?
ako je ne nađemo ...što imamo za dijeliti???ili zar sama hrana ustima nasićuje???

Zadnja promjena: ; sub 01 pro 2007, 22:01; ukupno mijenjano 1 put.

istražitelj srca je napisao/la:

zašto da se onda brinem kad u Tvojoj ruci, moj lipi anđele Mironosni moj Isuse

"Crkva radije želi pomoći oblikovati savjesti u političkom životu i pridonijeti sve većem posvješćivanju istinskih zahtjeva pravednosti i, ujedno, raspoloživosti da se djeluje na temelju njih, čak i onda kada se to kosi s osobnim interesom. To znači da je izgrađivanje pravednoga društvenog i državnog poretka, u kojem će svakomu dopasti ono što mu pripada, glavna zadaća s kojom se svaki naraštaj mora uvijek iznova suočavati. Budući da je riječ o političkoj zadaći, to ne može nikako biti neposredna dužnost Crkve. Ali budući da je to istodobno najvažnija ljudska zadaća, Crkva je dužna pružiti, putem čišćenja razuma i putem etičke formacije, svoj speci. čni doprinos za razumijevanje i političko ostvarivanje zahtjeva pravednosti.

1Kor7,24
Svatko u čemu je pozvan, braćo, u tome neka i ostane pred Bogom.

ja sam samo mama,što ja mogu Bogu činiti osim posvetiti se životom kojim živim...ti abrahame?u čemu možeš Bogu služiti svojim staležom? gdje si posađen?

............
Istrazitelj srca:

...ja kažem nije Evanđelje spalo na hranu ustima!!
ja kažem nije li sva Ljubav
Ljubav!!
svedena na golo-življenje?
Gdje je?
ako je ne nađemo ...što imamo za dijeliti???ili zar sama hrana ustima nasićuje???

Ako u mome životu nedostaje svaki dodir s Bogom, mogu u drugome vidjeti samo drugoga i ne uspijevam u njemu prepoznati božansku sliku. Ako pak u svojem životu ne pridajem nikakvu pažnju drugome i želim biti samo »pobožan« i vršiti svoje »vjerske dužnosti«, i moj odnos s Bogom postat će sve neplodniji. Tada je taj odnos samo »korektan«, ali lišen ljubavi. Samo moja raspoloživost izaći ususret svomu bližnjemu, pokazati mu ljubav, čini me također osjetljivim za Boga. Samo služenje bližnjemu otvara mi oči da mogu vidjeti ono što Bog čini za mene i kako me ljubi.

istražitelj srca je napisao/la:

ja sam samo mama,što ja mogu Bogu činiti osim posvetiti se životom kojim živim...ti abrahame?u čemu možeš Bogu služiti svojim staležom? gdje si posađen?

Dan i noc , moja zena i ja sluzimo i Rijecju i djelima, ohrabrenjima, primanjem u kucu odbacenih...itd..vec tako dvadesetak i vise godina..

Zadnja promjena: ; sub 01 pro 2007, 22:13; ukupno mijenjano 1 put.

Krist je uzeo posljednje mjesto na svijetu – križ – i upravo nas je tom krajnjom poniznošću otkupio i trajno nam pritječe u pomoć. Tko pomaže drugima, uviđa da na taj način biva i sam pomognut; to što može pomoći drugome, nije njegova zasluga ili postignuće. Ta je dužnost milost. Što više činimo za druge, to više shvaćamo i usvajamo Kristove riječi: »Sluge smo beskorisne« (Lk 17,10). Shvaćamo, naime, da to ne činimo zbog toga što smo bolji ili sposobniji to činiti, već zato što nas je Gospodin svojom milošću osposobio da to možemo činiti. Pokatkad nas prevelike potrebe i naše vlastite ograničenosti mogu obeshrabriti. Ali upravo će nam tada pomoći spoznaja da, u konačnici, nismo ništa drugo već sredstvo u rukama Gospodnjim, a ta nas spoznaja oslobađa preuzetosti da smo mi sami i osobno odgovorni za izgradnju boljega svijeta.

Zadnja promjena: ; sub 01 pro 2007, 22:18; ukupno mijenjano 1 put.

pokazati mu ljubav,

DA!
svjedočiti!!

daklem ljubiti bližnjega i time ljubiti i Boga!

ali nije ljubiti fantazirati o Bogu negdje izvan
nekim izvanjskim djelom
farizejštinom davanja šuškave kese novca da sapere moje grijehe!
već Ga ugostiti u dom svoj
ispod svoga krova

PONAJPRIJE
očistiti
nego li se Gospodina primi i pozove, pa s Njim u srcu krenuti prema drugom bez fige u džepu i bez osobne računice!!

S Božjim blagoslovom svako dobro djelo!!
S blagoslovom i tebi i ženi i dobrim ljudima

i to što činiš je tvoj život
tvoj put nošenja
i tvoj križ Bogu ugodan

što bi više,
nije li dovoljno znati da će Providnost dati ti težine koliko je dostatno i iznjet ćeš?

Ne nosi li svaki čovjek križ do smrti?
Mi možemo i potrebni smo i dužnost nam je biti Cirenci i Veronike i Majke. ..ali je najljepše!! veličanstveno!! kad predamo svoj križ-evo ga, Gospodine, svoj predajem Tebi a ti meni natovari na leđa još kojeg da iznesem za bratovo namirenje!!!
tada "Što više činimo za druge, to više shvaćamo i usvajamo Kristove riječi: »Sluge smo beskorisne« (Lk 17,10) sami se nebeskim blagom bogatismo služeći pravedno ali više od služenja je ljubav a ljubav nosi na krilima. Ljubav kad uzme čovjeka za protok-čini čuda, umnaža, dijeli bez opterećenja, vazda se uskrisuje i sve je jača! Ljubav, ljubav, ljubav je veća od služenja.Nismo ni robovi ni sluge-ta prijatelji smo,braća!! Ljubav poznajemo, Njemu samo pripadamo i sve naše služenje više nije više služba doli pjevanje!!
zar ne

Ali da se ne zanesemo smanjivati kriz :

e ovome fale ona krila