Trojstvo

Kako razumijevate trojedinog Boga?

Ne razumijevam. Vjerujem, dozivljavam, ali razumski bas i ne shvacam.

Ni ja. Danas sam baš pitala o Duhu Svetom, da li je on/to osoba ili božja energija?

Nije bozanska energija! To je hereza i pazi s time da Ga ne uvijediš. Pavao kaze da ne žalostimo Duha Svetog. Kako se energija moze žalostiti?

Bog je jedan, ali u tri osobe. Te tri osobe prije nego što je išta stvoreno su bile u zajedništvu i ljubavi. Otac, Sin i Duh.

To je sve što se usuđujem tvrditi.

Danas mi je rečeno da je to božja energija/snaga.
Mislim da ne žalostim boga ako istražujem. Ne znam kako da pojmim duha. Vjerujem da jeste Duh Sveti, osjećam ga, ali ne shvaćam dal je osoba kao Krist? I ne znam pojmiti pojmat osobnosti Oca, a osjećam Oca i volim ga.
Zato volim pitati dobronamjerno.

Draga Noemi, evo Bibliju u ruke, i čitaj o Duhu Svetome...samo pitaj, Krizostom će ti sve pronaći...

Tko je Sveti Duh?

Biblija nam otkriva da je Sveti Duh osoba, a ne bezlična sila. Tvrdnje kao što je npr. "Duh Sveti i mi odlučili smo" (Dj 15,28) otkrivaju nam činjenicu da su Ga prvi vjernici smatrali osobom. Krist također govori o Njemu kao o posebnoj ličnosti. "On će mene proslaviti", rekao je On, "jer će uzeti od onog što je moje i to objaviti vama." (Iv 16,14) Kad Sveti spisi govore o trojedinom Bogu, Svetoga Duha opisuju kao ličnost (Mt 28,19; 2. Kor 13,14)

Sveti Duh ima svoju ličnost. On se bori (Post 6,3), uči (Lk 12,12), sudi (Iv 16,, upravlja crkvenim poslovima (Dj 13,2), pomaže i posreduje (Rim 8,26), nadahnjuje (2 Pt 1,21) i posvećuje (1 Pt 1,2). Ove se aktivnosti ne mogu obavljati samo silom, utjecajem ili svojstvima Boga. To može učiniti samo osoba.

Sveti Duh je pravi Bog

Sveto pismo promatra Svetoga Duha kao Boga. Apostol Petar je rekao Ananiji da time što je lagao Svetome Duhu, nije lagao "ljudima, nego Bogu". (Dj 5,3.4) Isus je definirao neoprostiv grijeh kao "hulu protiv Duha svetoga" rekavši: "Ako tko rekne što protiv Sina Čovječjega, može mu se oprostiti, ali tko rekne što protiv Duha Svetoga, ne može mu se oprostiti ni na ovomu svijetu ni na drugome." (Mt 12,31.32) To može da bude točno samo ako je Sveti Duh Bog.

Sveto pismo pridaje božanske osobine Svetome Duhu. On je život. Apostol Pavao se poziva na Njega kao na "duha života". (Rim 8,2) On je istina. Krist Ga naziva "Duhom Istine" (Iv 16,13). Izrazi "ljubav Duha" (Rim 15,30) i "Duh Sveti Božji" (Ef 4,30) otkrivaju da su ljubav i svetost dio Njegove naravi.

Sveti Duh je svemoguć. On razdjeljuje duhovne darove "po svojoj vlasti" (1. Kor 12,11). On je svuda prisutan. On će "ostati" s Božjim narodom "zauvijek". (Iv 14,16) Nitko ne može izbjeći Njegov utjecaj (Ps 139,7-10). On je također sveznajuć, zato što "Duh sve ispituje, čak i dubine Božje" i "nitko ne zna Božjih tajna, osim Božjega Duha." (1 Kor 2,10.11).

I Božja djela uključuju Svetoga Duha. I stvaranje i uskrsnuće Ga uključuju. Patrijarh Job kaže: "Ta i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene." (Job 33,4) A psalmist ističe: "Pošalješ li dah svoj, opet nastaju." (Ps 104,30). Apostol Pavao tvrdi: "... Onaj koji uskrisi Krista Isusa od mrtvih oživit će i vaša smrtna tjelesa po svome Duhu koji stanuje u vama." (Rim 8,11).

Samo svuda prisutni Bog, Osoba, a ne neki bezlični utjecaj, niti neko stvoreno biće, može učiniti čudo i dovesti božanskog Krista jednom pojedincu, Mariji. Na Dan pedesetnice Duh je učinio da Bogočovjek Isus bude sveprisutan kod svih voljnih primalaca.

Sveti Duh se smatra ravnim Ocu i Sinu u formuli za krštenje (Mt 28,19), apostolskom blagoslovu (2 Kor 13,14) i u raspravi o duhovnim darovima (1 Kor 12,4-6).

Sveti Duh i Božanstvo

Od vječnih vremena Bog Sveti Duh živio je u Božanstvu kao treći član. Otac, Sin i Duh jednaki su u svom samopostojanju. Premda je svaki od njih jednak, u Trojstvu vlada podjela dužnosti (vidi 2. poglavlje u ovoj knjizi).
Istina o Bogu Duhu Svetome najbolje se razumije promatra li se kroz Isusa. Kada Duh dolazi do vjernika, On dolazi kao "Kristov Duh" - On ne dolazi pozivajući se na svoje pravo, noseći svoju punomoć. Njegovo djelovanje u povijesti usredotočeno je na Kristovu spasonosnu zadaću.

Sveti Duh je aktivno uključen u Kristovo rođenje (Lk 1,35), potvrdio je Njegovu javnu službu prigodom krštenja (Mt 3,16.17) i donio ljudskom rodu korist od Kristove žrtve pomirnice i uskrsnuća (Rim 8,11).

Duh u Božanstvu čini se da ima i obavlja ulogu izvršitelja. Kad je Otac dao svoga Sina svijetu (Iv 3,16), On je začet Svetim Duhom (Mt 1,18-20). Sveti Duh je došao ispuniti plan, učiniti ga stvarnim.

Uska uključenost Svetoga Duha u stvaranju vidi se iz Njegove prisutnosti prilikom stvaranja (Post 1,2). Izvor života i njegovo održavanje ovisi o Njegovu delovanju; Njegovo udaljavanje znači smrt. Biblija kaže da kad bi Bog "duh svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio, sva bića bi odjednom izdahnula, i u prah bi se pretvorio čovjek." (Job 34,14.15; usporedi: 33,4). Odraz stvaralačkog djela Duha možemo vidjeti u Njegovu djelu ponovnog stvaranja, u svakoj ličnosti koja se otvara prema Bogu. Bog sprovodi svoje djelo u pojedincima preko svog Duha Stvoritelja. Stoga u utjelovljenju, stvaranju i novom stvaranju Duh ispunjava Božju nakanu.

Obećani Duh

Određeni smo da budemo mjesto prebivanja Svetoga Duha (vidi 1 Kor 3,16). Grijeh Adama i Eve odvojio ih je i od Edenskog vrta i od mjesta za prebivanje Duha. Ovo odvajanje se nastavlja - velika grešnost prije potopa navela je Boga da izjavi: "Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka." (Post 6,3)
U Starom zavjetu Duh je opremio neke pojedince za izvršavanje naročitih zadataka (Br 24,2; Suci 6,34; 1 Sam 10,6). Ponekad se On nalazi "u" ljudima (Izl 31,3; Iz 63,11). Nesumnjivo je da su pravi vjernici bili svjesni Njegove prisutnosti, ali je proročanstvo naviještalo izlijevanje Duha "na svako tijelo" (Jl 3,1) - vrijeme kada će veća objava Duha uvesti novo doba.

Dok svijet ostaje u rukama nasilnika, otimača, izlijevanje punine Duha mora čekati. Prije no što će se Duh moći izliti na svako tijelo, Krist mora sprovesti svoju zemaljsku službu i prinijeti žrtvu pomirnicu. Upućujći na Kristovu službu kao na službu Duha, Ivan Krstitelj kaže: "Ja vas krstim vodom", ali On, "će vas krstiti Duhom Svetim..." (Mt 3,11). Međutim, Evanđelja ne otkrivaju da je Isus krštavao Svetim Duhom. Nekoliko sati prije svoje smrti Isus je obećao svojim učenicima: "Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine." (Iv 14,16.17). Je li obećano krštenje Duhom primljeno na križu? Nikakav se golub nije pojavio u petak prilikom raspeća, nego samo mrak i sijevanje munja.

Tek nakon svoga uskrsnuća Isus je dahnuo Duh na svoje učenike (Iv 20,22). On je rekao: "Evo, ja ću poslati na vas ono što je Otac moj obećao. A vi ostanite u gradu dok se ne obučete u silu odozgo." (Lk 24,49). Ovu će silu primiti "pošto Duh Sveti dođe na vas", načinivši tako od vjernika Njegove svjedoke do krajeva zemaljskih (Dj 1,.
Apostol Ivan je pisao: "Duh, naime, ne bijaše još dat, jer Isus ne bi još proslavljen." (Iv 7,39) Očevo prihvaćanje Kristove žrtve bio je preduvjet za izlijevanje Svetoga Duha.

Novo doba nastupilo je tek onda kada je naš Gospod, koji je pobijedio, sjeo na nebesko prijestolje. Jedino je tada mogao poslati Svetoga Duha u svoj Njegovoj punini. Nakon što je "uzvišen Božjom desnicom", kaže apostol Petar, On je "izlio" Duha Svetoga (Dj 2,33) na svoje učenike, koji su se, zabrinuto očekujući ovaj događaj, sakupili i "svi su ovi bili jednodušno ustrajni u molitvi". (Dj 1,5.14) Na Dan pedesetnice, pedeset dana poslije Golgote, novo je doba naglo nastupilo u svoj sili prisutnosti Duha. "Tad iznenada dođe neka buka s neba, kao kad puše silan vjetar, pa ispuni svu kuću u kojoj su boravili (apostoli)... Svi se oni napuniše Duha Svetoga." (Dj
Zadaće Isusa i Duha Svetoga bile su potpuno neovisne. Punina Svetoga Duha nije mogla biti dana dok Isus nije ispunio svoju zadaću. A Isus je opet bio začet djelovanjem Svetoga Duha (Mt 1,8-21), kršten Svetim Duhom (Mk 1,9.10), vođen Duhom (Lk 4,1), činio je svoja čuda s pomoću Duha (Mt 12,24-32), prinio je sebe na Golgoti Duhom (Heb 9,14.15) i bio je, dijelom, uskrsnut Duhom (Rim 8,11).
Isus je bio prva ličnost koja je doživjela puninu Svetoga Duha. Zapanjujuća je istina da je naš Gospod voljan izliti svog Duha na sve koji Ga ozbiljno žele.

HVALA.
Pitaću i pitaću, puno.

Zadaća Svetoga Duha

Riječi što ih je Krist izgovorio one večeri uoči svoje smrti o svom bliskom odlasku veoma su uznemirile Njegove učenike. On ih je uvjerio da će primiti Svetoga Duha kao Njegovog osobnog najmesnika. Oni neće biti ostavljeni kao siročad (Iv 14,18).

Podrijetlo službe. Novi zavjet otkriva Svetoga Duha na jedinstven način. On se naziva "Isusov Duh" (Dj 16,7), "Duh Sina Njegova" (Gal 4,6), "Duh Božji" (Rim 8,9), "Kristov Duh" (Rim 8,9; 1 Pt 1,11) i "Duh Isusa Krista" (Fil 1,19). Tko je osnovao službu Svetoga Duha - Isus Krist ili Bog Otac.

Kada je Krist otkrio početak službe Svetoga Duha izgubljenom svijetu, napomenuo je dva izvora. Prvi, On se pozvao na Oca: "Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja" (Iv 14,16; usporedi: 15,26 "od oca"). Krštenje Svetim Duhom On je nazvao "obećanje Očevo" (Dj 1,4). Drugo, Krist je upućivao i na sebe samoga: "poslat ću ga (Svetoga Duha) k vama" (Iv 16,7). Na taj način Sveti Duh proistječe i od Oca i od Sina.

Njegova služba svijetu. Mi možemo priznati Isusovo božansko dostojanstvo jedino pod utjecajem Svetoga Duha. Pavao je rekao: da nitko "ne može priznati Isusa kao Gospodina nego pod djelovanjem Duha Svetoga." (1 Kor 12,3).

Imamo čvrsto obećanje da je preko Svetoga Duha Krist "svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka." (Iv 1,9) Njegova je zadaća "dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud." (Iv 16,.

Prvo, Sveti Duh nam donosi duboko osvjedočenje o grijehu, naročito o grijehu neprihvaćanja Krista (Iv 16,9). Drugo, Duh potiče sve da prihvate Kristovu pravdu. Treće, Duh nas opominje na sud, moćno sredstvo za pokretanje grijehom potamnjelih umova da se pokaju i obrate.[/size]
Kad smo se pokajali, možemo biti nanovo rođeni krštenjem u vodi i Svetome Duhu (Iv 3,5). Tada naš život postaje nov život, jer smo postali prebivalište Kristovog Duha.

Služba za vjernike.

Većina tekstova u vezi sa Svetim Duhom odnosi se na Njegov odnos spram Božjeg naroda. Njegov posvećujući utjecaj vodi poslušnosti (1. Pt 1,2), ali nitko ne može imati stalno iskustvo o Njegovoj prisutnosti bez ispunjenja nekih uvjeta. Petar je rekao da je Bog dao Duha onima koji Mu se pokoravaju (Dj 5,32) Vjernici su tako opomenuti da se ne opiru Duhu, da Ga ne žaloste ili Ga pak ne gase (Dj 7,51; Ef 4,30; 1 Sol 5,19).

Što Duh radi za vjernike?

1. On pomaže vjernicima.

Kad je predstavio Svetoga Duha, Krist Ga je nazvao "drugim braniteljem - paraletos" (Iv 14,16). Ova grčka riječ prevedena je kao "pomoćnik", "utješitelj", "savjetnik", a može značiti i "posrednik" ili "zastupnik".

Jedini drugi Parakletos koji se spominje u Svetom pismu je sam Krist. On je naš Zastupnik ili Posrednik pred Ocem. "Dječice moja, ovo vam pišem da ne počinite grijeha. Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika." (1 Iv 2,1).

Kao Zastupnik, Posrednik i Pomoćnik, Krist nas prikazuje Bogu, a Boga objavljuje nama. Slično ovome, Duh nas vodi Kristu i pokazuje nam Kristovu milost. Ovo objašnjava zašto se Duh naziva još i "Duh milosti" (Heb 10,29). Jedan od Njegovih najvećih pridonosa je dodjeljivanje Kristove otkupiteljske milosti ljudima (vidi: 1 Kor 15,10; 2 Kor 9,4; Iv 4,5.6).

2. On iznosi Kristovu istinu.

Krist naziva Svetoga Duha "Duh istine" (Iv 14,17; 15,26; 16,13). Njegova služba uključuje napominjanje "sve što vam rekoh" i upućivanje na "svu istinu" (Iv 16,13). Njegova vijest svjedoči o Isusu Kristu (Iv 15,26). "On neće govoriti sam od sebe", rekao je Krist, "već će govoriti što čuje i objavit će vam buduće. On će mene proslaviti, jer će uzeti od onoga što je moje i to obajviti vama." (Iv 16,13.14)

3. On donosi Kristovu prisutnost.

Sveti Duh ne donosi samo vijest o Kristu, On donosi i samu Kristovu prisutnost. Isus je rekao: "Vama je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj (Sveti Duh, Iv 14,16.17) neće doći k vama. Odem li, poslat ću ga k vama." (Iv 16,7)

Sputavan ljudskom prirodom, Čovjek Isus nije bio svuda prisutan i stoga je bilo korisno da On ode. Preko Duha On može stalno biti na svakome mjestu. Isus je rekao: "Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine." On je dao čvrsto obećanje da će Duh prebivati "s vama..., jer će biti u vama. Neću vas ostaviti siročad. Vratit ću se k vama." (Iv 14,16-18). "Sveti Duh je Kristov predstavnik, ali ne u ljudskom obličju, pa je od tog obličja nezavisan." Prilikom utjelovljenja Sveti Duh je donio Kristovu prisutnost jednoj osobi - Mariji. Na dan Duhova, Duh je svijetu donio Krista - Pobjednika. Kristova obećanja: "Sigurno te neću te ostaviti; nipošto te neću zapustiti" (Heb 13,5) i "Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta" (Mt 28,20) - ostvaruju se preko Svetoga Duha. Stoga Novi zavjet daje Duhu ime koje se za Njega u Starom zavjetu nikada nije upotrijebilo - "Duh Isusa Krista" (Fil 1,19).

Isto kao što preko Svetoga Duha i Otac i Sin stvaraju u vjerniku svoje prebivalište (Iv 14,23), isto je tako Sveti Duh jedini koji može učiniti da vjernici ostanu u Kristu.

4. On upravlja djelovanjem Crkve.

Budući da Sveti Duh donosi stvarnu Kristovu prisutnost, On je Njegov istinski zamjenik na Zemlji. Kao stalno središte vlasti u odnosu na pitanja vjere i doktrine, način na koji On vodi Crkvu u potpunom je skladu s Biblijom. "Posebno obilježje protestantizma - bez koga ne bi postojao nikakav protestantizam - jest to da je Sveti Duh pravi zamjenik i nasljednik Kristov na Zemlji. Ovisnost o organizaciji, ili vođi, ili ljudskoj mudrosti značila bi postavljanje čovjeka na mjesto Boga.

Sveti Duh je neposredno bio uključen u upravljanje apostolskom Crkvom. U izboru misionara Crkvu je u molitvi i postu On vodio (Dj 13,1-4). Izabrani pojedinci bili su poznati po svojoj otvorenosti prema vodstvu Svetoga Duha. Knjiga Djela apostolska opisuje ih kao pune "Duha Svetoga" (Dj 13,9; usporedi 52). Njihova je djelatnost bila pod Njegovim nadzorom (Dj 16,6.7). Pavao podsjeća crkvene starješine da ih je Sveti Duh postavio na taj položaj (Dj 20,28).

Sveti Duh je imao važnu ulogu u rješavanju ozbiljnih teškoća koje su ugrozile jedinstvo Crkve. Sveto pismo iznosi odluke prvog crkvenog sabora ovim riječima: "Dakako, Duh Sveti i mi odlučili smo..." (Dj 15,28)

5. On obogaćuje Crkvu posebnim darovima.

Sveti Duh je dao posebne darove Božjem narodu. U starozavjetno vrijeme "Duh Jahvin" je dolazio na pojedince, dajući im izrazitu snagu da vode i oslobode Izrael (Suci 3,10; 6,34; 11,29. itd) i sposobnost da prorokuju (Br 11,17.25.26; 2 Sam 23,2). Duh je sišao na Šaula i Davida kad su pomazani za vladare Božjem narodu (1 Sam 10,6.10; 16,13). Nekim je ljudima ispunjenost Duhom donijela istaknute umjetničke sposobnosti (Izl 28,3; 31,3; 35,30-38).

I prvoj je Crkvi Krist također podario svoje darove preko Duha. Duh je razdijelio ove duhovne darove vjernicima, onako kako je smatrao da je najpogodnije, tako da su koristili cijeloj Crkvi (Dj 2,38; 1 Kor 12,7-11). On je osigurao posebnu silu potrebnu za objavljivanje evandjelja do svih krajeva Zemlje (Dj 1,8; vidi: 16. poglavlje u ovoj knjizi).

6. On ispunjava srca vjernika.

Apostol Pavao upućuje ovakvo pitanje učenicima iz Efeza: "Jeste li primili Duha Svetoga kad ste postali vjernici?" (Dj 19,2) To je sudbonosno pitanje za svakog vjernika.
Kad je dobio niječni odgovor, apostol Pavao je položio ruke na te učenike i oni su primili krštenje Svetim Duhom (Dj 19,6).

Ovaj događaj upućuje na to da su osvjedočenje u grijeh, izazvano Svetim Duhom, i ispunjenost života Duhom, dva različna iskustva.
Isus je istaknuo potrebu rođenja vodom i Duhom (Iv 3,5). Upravo prije svog uzašašća, On je naložio da se novi vjernici krste "u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" (Mt 28,19). U skladu s Njegovim nalogom Petar je propovijedao da se "dar Duha Svetoga" prima prigodom krštenja (Dj 2,38). Apostol Pavao potvrđuje važnost krštenja Svetim Duhom (vidi: 14. poglavlje u ovoj knjizi) hitnim pozivom vjernicima da se "napune Duhom" (Ef 5,18).

Ispunjavanje Svetim Duhom, koji nas preobražava u obličje Božje, djelo je posvećenja što je započelo prilikom novorođenja. Bog nas je spasio po svojoj milosti "kupelju ponovnog rađanja, obnove koju čini Duh Sveti koga obilno izli na nas po našemu Spasitelju Isusu Kristu." (Titu 3,5.6)

"Odsutnost Duha čini službu evanđelja potpuno bespomoćnom. Učenost, obdarenost, rječitost, svaki prirodni ili stečeni dar može se imati, ali bez prisutnosti Božjega Duha, nijedno srce neće biti dirnuto, nijedan grešnik privučen Kristu. S druge strane, ako su povezani s Kristom, ako imaju darove Duha, Njegovi će najbjedniji i najneukiji učenici raspolagati silom koja će djelovati na srce. Bog ih je učinio kanalima za izlijevanje najvećeg utjecaja u svemiru.

Duh je bitan za opstanak. Sve promjene koje Isus Krist vrši u nama dolaze djelovanjem Duha. Kao vjernici uvijek moramo biti svjesni da bez Duha ne možemo učiniti ništa (Iv 15,5).
Danas Sveti Duh upravlja našu poyornost na najveći dar ljubavi što ga je Bog ponudio u svome Sinu. On moli da se ne opiremo Njegovim pozivima, već da prihvatimo taj jedini način kojim se možemo pomiriti sa svojim milostivim Ocem punim

Noemi, rekla si da ne možeš pojmiti osobnost Oca, evo pa čitaj:

Bog Otac u Novom zavjetu

Starozavjetni Bog ne razlikuje se od novozavjetnog Boga. Bog Otac se otkriva kao začetnik svega, Otac svim pravim vjernicima i u jedinstvenom smislu kao Otac Isusa Krista.Otac cjelokupnog stvaranja. Apostol Pavao prepoznaje BogaOca, razlikujući Ga od Isusa Krista: "Ali mi imamo samo jednoga Boga, Oca, od koga sve... i jednoga Gospodina, Isusa Krista, po komu postoji sve i po komu postojimo također i mi." (1 Kor 8,6; usporedi: Heb 12,9; Iv 1,17) On svjedoči: "Zato sagibam svoja koljena pred Ocem od koga svako očinstvo u nebesima i na zemlji ima ime." (Ef 3,14.15)Otac svim vjernicima.

U novozavjetno vrijeme ovaj odnos otac - dijete postoji ne samo između Boga i izbavljenog naroda već i između Boga i svakog pojedinačnog vjernika. Spasitelj određuje ovakav odnos (Mt 5,45; 6,6-15) koji je uspostavljen vjernikovim prihvaćanjem Isusa Krista (Iv 1,12.13).Otkupljenjem što ga je izborio Krist, vjernici su usvojeni kao Božja djeca. Sveti Duh ovaj odnos čini lakim. Krist je došao "da otkupi podložnike Zakona, da primimo posinjenje.

A da ste zbilja sinovi, dokaz je što Bog u vaša srca posla Duha svoga sina koji viče: Abba - Oče!" (Gal 4,5.6; usporedi: Rim 8,15.16).Isus otkriva Oca. Isus, Bog Sin, omogućuje najdublje poimanje Boga Oca jer je On, kao otkrivenje samoga Boga, došao u ljudskom tijelu (Iv 1,1.14). Apostol Ivan tvrdi: "Boga nitko nikada nije vidio: Jedinorođenac - Bog... ga je objavio." (Iv 1,18) Isus je rekao: "Siđoh s neba" (Iv 6,38); "Tko je vidio mene, vidio je i Oca" (Iv 14,9). Poznavati Isusa znači poznavati Oca.Poslanica Hebrejima ističe značaj ovog osobnog otkrivenja: "Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu, koga je postavio baštinikom svega, i po kome je stvorio svijet...koji je odsjev njegova sjaja i otisak njegovebiti." (Heb 1,1-3)1. Bog koji daje. Isus je otkrio svoga Oca kao Boga koji daje.

Mi vidimo Njegovo davanje prigodom stvaranja, u Betlehemu i na Golgoti.Kod stvaranja su Otac i Sin djelovali zajedno. Bog nam je dao život, unatoč tomu što je znao da će tako Njegov Sin biti izložen smrti.U Betlehemu, On je dao Sebe samoga davši svog Sina. Kakav je bol osjetio Otac kad je Njegov Sin zakoračio na naš grijehom ukaljan planet! Zamislite kako se Otac osjećao kad je vidio svoga Sina kako zamjenjuje ljubav i obožavanje anđela mržnjom grešnika; slavu i blaženstvo stazom smrti.Međutim, Golgota nam omogućuje da najdublje sagledamo Oca. Otac, premda Bog, podnosio je bol, jer je bio razdvojen od svog Sina - u životu i smrti - mnogo jače no što je to ikada bilo ijedno ljudsko biće. A On je patio s Kristom podjednako. Koje bi se veće svjedočanstvo o Ocu moglo dati! Križ otkriva - više no bilo što drugo - istinu o Ocu.

2. Bog ljubavi. Nježnost i neizmjerna Božja ljubav bila je Isusova omiljena tema. "Ljubite svoje neprijatelje", rekao je, " i molite za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog, koji čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednima i nepravednima." (Mt 5,44.45) "Tako će vaša plaća biti velika, i bit ćete sinovi Previšnjega, jer je on dobar prema nezahvalnima i zlima. Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš!" (Lk 6,35.36)Ponizivši se i opravši noge svom izdajniku (Iv 13,5.10-14), Isus je otkrio prirodu Očeve ljubavi.

Kad promatramo Krista kakohrani gladne (Mk 6,39-44; 8,1-9), kako liječi gluhog (Mk 9,17-29), kako vraća moć govora nijemom (Mk 7,32-37), kako otvara oči slijepome (Mk 8,22-26), kako podiže oduzetog (Lk 5,18-26), kako iscjeljuje gubave (Lk 5,12.13), kako diže mrtve (Mk 5,35-43; Ivan 11,1-45), kako prašta grešnicima (Iv 8,3-11), kako izgoni demone (Mt 15,22-28; 17,14-21), mi vidimo Oca kako je došao među ljude, donoseći im svoj život, oslobađajući ih od sužanjstva, dajući im nadu i usmjeravajući ih na buduću obnovljenu, novu Zemlju. Krist je znao da je objava dragocjene ljubavi Njegova Oca ključ koji pokreće ljude na pokajanje (Rim 2,4).

Tri Kristove priče pružaju sliku o Božjem staranju punom ljubavi prema izgubljenom ljudskom rodu (Lk 15). Priča o izgubljenoj ovci pruža nam pouku da spasenje dolazi Božjom inicijativom, a ne našim traganjem za Njim. Kao što pastir voli svoje ovce i stavlja na kocku svoj život kada se jedna izgubi, tako u neizmjerno većoj mjeri, Bog uistinu pokazuje svoju nježnu ljubav prema svakoj izgubljenoj duši.Ova priča ima i kozmički značaj - izgubljena ovca predstavlja naš svijet koji se pobunio, svijet koji je samo jedan atom u Božjem bezgraničnom svemiru. Božji dragocjeni dar u Njegovu Sinu da bi vratio naš planet natrag u tor, pokazuje da je naš pali svijet za Njega isto tako dragocjen kao i sve ostalo što je On stvorio.Priča o izgubljenom dinaru ističe golemu vrijednost koju Bog daje nama grešnicima.

A priča o izgubljenom sinu prikazuje neizmjernu Očevu ljubav, koji dobrodošlicom prima djecu što se u pokajanju vraćaju domu. Ako je radost na nebesima za jednog grešnika koji se kaje (Lk 15,7), zamislite onda radost koju ćesvemir doživjeti prigodom drugoga Gospodnjeg dolaska.Novi zavjet objašnjava Očevu čvrstu povezanost s povratkom Njegova Sina. Prilikom drugog dolaska zli će povikati planinama i stijenju: "Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju i od Janjetove srdžbe." (Otk 6,16) Isus je rekao: "Sin Čovječji ima doći u slavi Oca svoga, u pratnji anđela" (Mt 16,27), i "vidjeti (ćete) Sina Čovječjega gdje sjedi s desnu Svemogućega i gdje dolazi na oblacima nebeskim. (Mt 26,64Otac očekuje drugi dolazak sa srcem punim čežnje. Tada će izbavljeni napokon biti uvedeni u svoj vječni dom. Tada će se Njegovo slanje "svoga jedinorođenog Sina da živimo po njemu" (1 Iv 4,9), jasno pokazati da nije bilo uzaludno. Jedino neizmjerna, nesebična ljubav daje objašnjenje zašto "smo izmireni s Bogom smrću njegova Sina" (Rim 5,10), premda smo bili neprijatelji. Kako bismo mogli odbaciti takvu ljubav i ne priznati Njega kao svoga Oca?

Avaj Kristozome pa tko ce citati te referate? Jesi li to ti sve napisao?

Ne, drugi su se mučili, a ja čitam i slažem se s ovim što je napisano... A znaš, Noemi ima puno pitanja,sve ju zanima, i ona ovo spremi u komp i uvijek ima citate koji govore o Duhu Svetom na jednom mjestu...

Zadnja promjena: ; ned 10 pro 2006, 22:04; ukupno mijenjano 1 put.

Ah, dobro. Ako tako vam je prihvatljivo. Gdje nalazis te tekstove?

Pa znas Krizostom ,Dominik ima prava u tri recenice pa cili svit da te razumije.



<BLOCKQUOTE>

dominik je napisao/la:

Ah, dobro. Ako tako vam je prihvatljivo. Gdje nalazis te tekstove?

</BLOCKQUOTE>

Krizostom je napisao/la:

Kako razumijevate trojedinog Boga?

Bojim se dublje objasnjavati da ne bih zaveo nekoga ili zaglibio sam. Vrlo tesko je to predociti ljudskim rijecima.
Posluziti cu se Augustinovim rijecima: Ne trazim razumijeti da bih vjerovao, vec vjerujem da bih razumio.

Biti ce dostatno ovo: ja sam krscanin koji je krsten u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Manje pricati o ovom otajstvu, bolje je.

Pozdrav iz Paradisa.

cubela mislim da imaš pravo! Bog se je otkrio u Ocu, Sinu i u Duhu Svetome! Šta dalje reći?

Šta ako bi Stvoritelj odlučio da se objavi kao četvrta osoba? Zar bi njemu to neko mogao da zabrani?



On ako želi , to može učiniti . I šta onda ?

<BLOCKQUOTE>
<BLOCKQUOTE>
<BLOCKQUOTE>
<BLOCKQUOTE>

pinot je napisao/la:

Šta ako bi Stvoritelj odlučio da se objavi kao četvrta osoba? Zar bi njemu to neko mogao da zabrani?

On ako želi , to može učiniti . I šta onda ?

Niti će odlučitiniti niti je odlučio!Niti će se objaviti kao četvrta osoba.
To ti je "četvorstvo"neki novi NewAge ?!Ili nešto drugo?

Tko zapovijesti Njegove drži sjedinjuje se sa Trojstvom- ali ne kao četvrta osoba Božanstva - ne kao četvorstvo.
Koji je Tvoj teološki prijedlog ili učenje o sociologiji i poretku četvorstva ili "proroštvo" "četvorstva"?Ne prestupajmo granice Objave, jer nas vodi u grijeh protiv Duha Svetog..
Svejedno, dobrodošao u virtualnu crkvu.
Krist obnavlja moralni Božji lik u čovjeku, ali čovijek time nije četvrta osoba, posebno se treba naglasiti da stvorenje ne može biti osoba Božanstva.
Lucifer, bivši najviši anđeo - pobuni se protiv Boga jer je zaželio prijestolje Božje i bio poražen na križu.Njegovo mjesto zauzet će Čovijek - spašeno čovječanstvo koje će prenositi slavu Božju po svemiru..Još jednom, sotona je poražen i bit će bačen u jezero ognjeno zajedno sa nepokajanim griješnicima..U Isusu nalazi se sva Božanska punina fizički..Bog se u sebi ne umnožava-oduvijek je bio jednak sebi, tko vidi Isusa vidi Boga Oca!</BLOCKQUOTE></BLOCKQUOTE></BLOCKQUOTE></BLOCKQUOTE>

Zadnja promjena: Krizostom; čet 28 pro 2006, 17:43; ukupno mijenjano 3 put/a.

Bog je Alfa i Omega,Trojedini Bog-- Otac Sin i Duh Sveti.