Zanimljiva tema, mislim da je pitanje postavljeno na početku jako pametno i bitno: "Kada je ego pozitivan, a kada negativan"?
Nekako nemam osjećaj da je ego, nešto skroz loše i negativno. Ego, kada se prevede sa latinskog znači "ja". Ljudi se poistovjećuju sa mnogo stvari, nekim negativnim, nekad pozitivnim. Mislim da netreba odbacivati ego, jer time odbacujeme sebe, već treba odbaciti prolazne i negativne stvari s kojim se možda poistovjećujemo.
U kršćanskoj praksi, velika je razlika, prije i nakon primanja Duha Svetoga. Prije nego što dođemo u dodir s Božanskim, vjerovatno se nije pametno poistovjećivati sa onim za šta smatramo sebe, jer nismo potpuno svjesni, živimo po tijelu, odnosno po nižim nagonima i socijalno uvjetovanim obrascima ponašanja. Tada je vjerovatno pametnije promatrati svete osobe i moliti Boga da bude Njegova volja, a ne naša.
Ali šta nakon primanja Duha svetoga? Tada više ne živimo po tijelu, nego po duhu, jer "Duh nam navješćuje istinu".
Kada promatram Isusa ili neke druge kršćanske svece koji su imali mistična iskustva, tada uvijek govore iz prvog lica "Ja", odnosno Ego. Nikad nešto Božansko nije izvan nas, nego dio nas, poistovjećujemo se sa Božanskim i tada je ego u službi Boga, a ne nižih nagona. Negirati Ego u tom slučaju znači negirati ono Božansko u nama.
To su neka moja trenutna razmišljanja, ako netko misli drugačije, mogla bi ovo biti zanimljiva rasprava...