Veliki petak - spomen Smrti Gospodinove

Braćo zanima me kako gledate na smrt na drvu križa kje se danas spominjemo?
I da li je za vas Gospodin otkupio svijet smrću na križu ili uskrsnućem?

Veliki je petak dan spomena Kristove muke i smrti te liturgijskoga
sudjelovanja na tom događaju spasenja, najvidljivijem u postu žalovanja
koji se toliko ukorijenio u svijest rane Crkve da se taj običaj na
Zapadu proširio na sve petke i subote u godini.

Prema
svjedočanstvu iz 2. st., post je bio strog, bez uzimanja ikakvoga jela
i pića četrdeset sati. Voda i kruh bili su dopušteni samo bolesnicima i
slabima. Taj post nije korizmen, tj. pokornički, već vazmen, jer govori
o življenju prijelaza iz muke u uskrsnuće.

Boja koja se koristi u liturgiji je crvena, boja mučeništva i pobjede,
čime se naglašava da ovaj dan nije dan tuge, već razmatranja smrti
Kristove kao izvorišta našega spasenja. Jednostavnost ustroja ujedno je
i snaga izražajnosti ovoga slavlja. Bez posebnih uvodnih obreda
liturgija započinje gestom prostracije ili klečanja. Službenici dolaze
do oltara koji je ogoljen i prostiru se pred njim.

U liturgiji Riječi prvo čitanje pruža ujedno i usmjerenost čitanja
Kristove muke u liku Sluge Gospodnjega. Drugo čitanje iz Poslanice
Hebrejima govori o uzvisivanju velikoga svećenika Krista koji je postao
početkom spasenja. Zatim slijedi pjevanje evanđeoskog izvještaja o Muci
iz Ivanova evanđelja. Način je jednak onome na Cvjetnicu: bez svijeća,
tamjana, bez pozdrava puku i bez znaka križa. Zatim predvoditelj
slavlja održi kratku homiliju. Službu riječi zaključi se sveopćom
molitvom - molitvom vjernika. Tipičan je element Velikoga petka
litanijska molitva vjernika; tipična zbog svoje prepoznatljivosti, jer
je to izvorno svjedočanstvo prvotnoga kršćanstva koje je ostalo do
naših dana, dok je molitva vjernika koju danas nalazimo u
euharistijskome slavlju bila zapostavljena i obnovio ju je tek Drugi
vatikanski sabor.

Drugi dio liturgije Velikoga petka obilježen je klanjanjem križu, koje
u svojoj dinamici s jedne strane govori o drvetu kao nositelju smrtnoga
ploda, a s druge o drvetu koje nosi plod života. Govori dakle o
napetosti, prizivajući otajstvo proslave i Isusova božanstva. Križ se u
pratnji svijeća nosi do oltara te se zastaje na tri mjesta i svaki put
se zapjeva "Evo drvo križa...", a prisutni vjernici odgovaraju poklikom
"Dođite, poklonimo se". Nakon trećeg otpjeva "Evo drvo križa...",
poslužitelj uzima križ, staje s njim ispred oltara i slijedi klanjanje
križu.

Treći dio današnje liturgije je sveta pričest. Poslužitelji će oltar
pokriti oltarnikom, a svećenik ili đakon za to će vrijeme s dva
poslužitelja, koji nose upaljene svijeće, otići po Presveto koje je
pohranjeno u Svetohraništu koje se nalazi postrani u crkvi. Obred
pričesti započinjemo molitvom 'Oče naš', nakon koje slijedi sam čin
pričesti. Nakon pričesti i kratke molitve u tišini, mole se dvije
molitve: popričesna koja zahvaljuje za život, darovan smrću i
uskrsnućem Kristovim, te molitva nad narodom koja je također vazmene
naravi, spominjući našu nadu u uskrsnuće s Kristom.

Nakon ove molitve sudionici slavlja razilaze se u tišini, a Crkva ostaje u iščekivanju Kristova uskrsnuća.

Izrail je napisao/la:

Braćo zanima me kako gledate na smrt na drvu križa kje se danas spominjemo?
I da li je za vas Gospodin otkupio svijet smrću na križu ili uskrsnućem?

Velika pobjeda bogočovjeka na svim mogućim frontama! Gospodin je svojom smrću platio otkupninu, cijenu.
Uskrsnućem otvorio vrata neba, i otišao nam pripraviti mjesto.
Sretan vam i blagoslovljen Uskrs!