Učiteljski autoritet- naspram "Biblija, Duh Sveti i Ja&

Sve ove stvari smo već čuli i razumjeli, Izraile.

Ali nadam se da shvaćaš da su to sve PRETPOSTAVKE.

Vi počinjete od PRETPOSTAVKE da vi imate apostolsko nasljeđe i da jedino KC može bez greške protumačiti Pismo.

To je samo pretpostavka i reci mi kako mi možemo dokazati je li to tako, ili nije tako?

Ja sam dao rješenje, a ono se nalazi u biblijskim principima za provjeru Božjih poslanika. Ako gledamo pape kroz povijest, možemo naći barem tucet papa, koji su potpuno identični Isusovom opisu "grabežljivih vukova koji su u ovčjem runu" (Matej 7:15-20) - a Isus je ovdje govorio o LAŽNIM PROROCIMA!

Što se tiče kanona, Katolici su u svoj kanon uvrstili i neke apokrifne spise.

Znaš li ti, Izraile, što su apokrifni spisi?

Justin je napisao/la:

Ja sam dao rješenje, a ono se nalazi u biblijskim principima za provjeru Božjih poslanika. Ako gledamo pape kroz povijest, možemo naći barem tucet papa, koji su potpuno identični Isusovom opisu "grabežljivih vukova koji su u ovčjem runu" (Matej 7:15-20) - a Isus je ovdje govorio o LAŽNIM PROROCIMA!

Ma ti si dao rješenje. Ti si samo dao svoju pretpostavku i to još neku kopiju Kalvinova učenja. Ali neka ti je to na čast.
Dakle Ekumenski su sabori primjer načina na koji je Crkva razjasnila učenjâ
Evanđelja i branila ih od pogrešnoga tumačenja krivovjeraca. Povijest
razvoja marijanskih dogmi još je jedan dokaz o načinu na koji Duh Sveti
uvodi Crkvu u puninu istine o kršćanskoj vjeri. Isus je rekao da će
ostati s nama u sve dane, da će nas Duh voditi, te da vrata paklena
neće nadvladati Njegovu Crkvu. Isus, koji je s nama po Svojemu Duhu u
Crkvi, jest živa Predaja, koja sa sve većom jasnoćom svakome dobu i
svakoj kulturi priopćava Evanđelje spasenja. Zadnji pasus iz Evanđelja
Svetoga Ivana (Ivan 21,25) implicitno ukazuje na postojanje Predaje: "A
ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav
svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale."

E sad ko je tebi kriv kad nemaš predaju jer nemaš apostolsko naslijeđe.
I hoćeš mene uvjeriti da je unatoč napisanom u Bibliji tvoje ispravno.

Ja tebe i nikog drugog ne želim u nikakvo SVOJE stajalište uvjeravati.

Ja se samo pozivam na Božju Riječ i njezine JASNE principe.

Ako imaš nešto protiv tog principa iz Mateja 7:15-20, te ako možeš na bilo koji način dokazati da su svi pape u povijesti prošli ovaj test, tada te molim da to objasniš.

A ako nemaš odgovor na ovaj jasni biblijski princip za provjeru pravog Božjeg poslanika -tada se nemoj praviti važan.

I to što stalno mašeš s apostolskim nasljeđem, bez argumenata, stvarno je djetinjasto.

Još ću puno toga napisati i o apostolskom nasljeđu i o papama i o kanonu i svemu ostalome.

A kad to napišem, molim da se ne prelazi preko tih činjenica.

Zadnja promjena: ; pet 27 tra 2007, 13:18; ukupno mijenjano 1 put.

Kanon i apokrifne knjige

Riječ “kanon” znači “mjera kojom se nešto mjeri” (u tome prepoznajemo i jedan od ciljeva Biblije – njome mjerimo sebe i svijet oko nas). Kanon je zbirka nadahnutih knjiga koje nose božanski autoritet. Službeni kanon formiran je u trenutku kada su se pojavili problemi vezani uz Svete spise. Moguće je da su se neke nadahnute knjige izgubile (Knjiga Jahvinih vojni – Brojevi 21,14; ili poslanica crkvi u Laodiceji – Kol. 4,16), a s druge strane pojavile su se nenadahnute knjige koje su poistovjećivali sa nadahnutim. Kanon je nastao iz jednostavne potrebe da se zaštite Bogom nadahnute knjige. Prvi starozavjetni kanon bila je Septuaginta (prijevod SZ na grčki), ali službeni kanon povezan je sa koncilom u Jamniji 90 god. pos. Krista nakon progonstva židova iz Jeruzalema. Novozavjetni kanon formiran je tek u 4. stoljeću.

Starozavjetni apokrifi (apokrifija – skrivene stvari) i pseudografi (lažno potpisane knjige) nastaju u intertestamentalnom periodu (vrijeme između starog i novog zavjeta: od 4 st. pr. Krista do 1 st. pos. Krista). Možda one imaju nekakvu povijesnu vrijednost, ali one nisu Bogom nadahnute knjige dane čovjeku kao mjerilo vjere i života jer se ne uklapaju u misaonu cjelinu. Apokrifne knjige napisane su u helenističko vrijeme kada je grčka filozofija izvršila svoj utjecaj na gotovo sve religijske i misaone pravce. Tako da ih smatramo nepouzdanima, prepoznaju se elementi grčke misli u tim knjigama (npr. besmrtnost duše).

Novozavjetni apokrifi i pseudografi nastali su u prvih nekoliko stoljeća kršćanske crkve. Nastali su iz nekoliko razloga. (1) novozavjetni apokrifi nastaju zbog male količine zapisanih informacija o Isusovom životu iil životu apostola. Kreativnost i mašta nekih autora je proradila i dobili smo neke doista zanimljive knjige s ciljem da popune ove nedostatke informacija o Isusu i apostolima. (2) apokrifi su imali za cilj također promovirati hereze (najpoznatija je bila gnosticizam).

Godine 1566 g. zbirka apokrifnih knjiga proglašena je “deuterokanonskim” (što znači da je nadahnutost ovih knjiga prepoznata tek nakon nekog vremena) i prihvaćena od strane rimokatoličke crkve kao dio kanona. Protestanti slijede židovsku tradiciju smatrajući ove knjige nenadahnutim i time poriču da su dio kanona. Pošto je Biblija cjelovita i po svojoj nauci i doktrini, apokrifne knjige lako prepoznajemo jer promoviraju nauk koji ne nalazimo u ostalim nadahnutim knjigama npr. pakao (Petrovo otkrivenje ili apokalipsa živo oslikava pakao sa svojim užasom). CILJ APOKRIFA JE ILI DA DOPUNE ILI ZAMJENE VEĆ POSTOJEĆE KANONSKE KNJIGE POKUŠAVAJUĆI OSIGURATI PODRŠKU KASNIJE NASTALIM TEOLOŠKIM UVJERENJIMA. Njihova jedina vrijednost je povijesna.

Pa ovim samo potvrđuješ ono što sam iznio.
Naravno da su protestanti nešto izbacili jer oni znaju najbolje i to svaka od nekoliko tisuća denominacija. Sad ćeš reći da nema toliko kanona ali ima toliko tumačenja Biblije koju je jedino Katolička Crkva očuvala i jedino ona je sposobna tumačiti jer duh Sveti djeluje kroz učiteljstvo Crkve.

Čitavo Sveto pismo samo je jedna knjiga, i ta jedna knjiga jest Krist;
uistinu cijelo božansko Pismo govori o Kristu i u njemu se čitavo
ispunjava". "Sveta pisma sadrže riječ Božju i - jer su nadahnuta -
zaista su riječ Božja". Bog je autor Svetog pisma ukoliko je nadahnuo
njegove ljudske pisce; u njima i po njima On djeluje i tako jamči da
nas njihovi spisi bez zablude uče istini spasenja. Tumačenje nadahnutih
Pisama mora prije svega paziti na ono što je Bog preko svetih autora
htio objaviti za naše spasenje. "Ono što je djelo Duha, može se potpuno
razumjeti samo pod utjecajem Duha". Crkva prihvaća i časti kao
nadahnute 46 knjiga Starog zavjeta i 27 knjiga Novog zavjeta. Četiri
evanđelja zauzimaju središnje mjesto, jer im je središte Krist. Iz
jedinstva Božjeg nauma i njegove Objave proizlazi jedinstvo dvaju
Zavjeta: Stari zavjet pripravlja Novi, a Novi ispunjava Stari. Oba se
međusobno osvjetljuju; i jedan i drugi su prava riječ Božja.

Izrail je napisao/la:

Pa ovim samo potvrđuješ ono što sam iznio.
Naravno da su protestanti nešto izbacili jer oni znaju najbolje i to svaka od nekoliko tisuća denominacija. Sad ćeš reći da nema toliko kanona ali ima toliko tumačenja Biblije koju je jedino Katolička Crkva očuvala i jedino ona je sposobna tumačiti jer duh Sveti djeluje kroz učiteljstvo Crkve.

Ti ili ne vidiš, ili se praviš da ne vidiš.

Jesi li uopće pročitao sve što sam postirao o kanonu i apokrifima?

Meni nije uopće jasno da netko može pristati uz Kalvinovo učenje da Biblija samu sebe tumači?
Na taj način netko ispunjava rupe u tome što nema apostolskog naslijeđa.

Izrail je napisao/la:

Meni nije uopće jasno da netko može pristati uz Kalvinovo učenje da Biblija samu sebe tumači?
Na taj način netko ispunjava rupe u tome što nema apostolskog naslijeđa.

U redu, to je tvoje mišljenje, sve nam je jasno...

Ali ovdje smo da bismo dali neke argumente, da bismo dublje ušli u stvari...

Justin je napisao/la:

Ali ovdje smo da bismo dali neke argumente, da bismo dublje ušli u stvari...

Ma ti si dao ovdje neke pretpostavke kao apsolutne istine a istinito tumačanje Katoličke Crkve koja ima apostolsko naslijeđe proglašavaš za pretpostavke.
Pa to je po meni apsurd Ali dobro je pisano "Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; ali neka se očituje da nisu od nas.” (1 Ivanova 2, 19)

Izraile,

Ako je apostolsko naslijeđe toliko bitno za Katoličku crkvu, daj mi molim te objasni kako je to jedan te isti Duh Sveti u različitim povijesnim razdobljima dovodio Katoličke teologe do različitih zaključaka?
Primjer nedavni - nema više dječjeg limba !

Mene to pitanje nikad nije mučilo, a niti me
puno zanima... učili su me kao dijete da svaki čovjek dobije onakvu
slavu i onoliko slave u nebu koliko može njegov razum, duša, osjećaji
shvatiti, da bude sretan. I to mi je sasvim prihvatljivo.. onaj koji
nije upoznao Isusa neće ni biti u nebu s Isusom. Onaj koji je živio s
Isusom i za Isusa bit će u nebu s Isusom

Izrail je napisao/la:

Mene to pitanje nikad nije mučilo, a niti me
puno zanima

Znam, ali zanima mene. No, ovakva bahatost i arogancija se i mogla očekivati od tebe. Previše si stvari dozvoljavaš na ovom Forumu gdje si član kao i ja. Takav način razgovora možeš imati sa Justinom, ali ne i sa mnom. Malo više poštovanja prema drugim sugovornicima i ljubavi ti ne bi škodilo, jer ćeš teško otići k Isusu ne budeš li ljubio svoje bližnje. Uz sva tvoja umišljavanja o vlastitoj posebnosti !!!

Euro je napisao/la:

No, ovakva bahatost i arogancija se i mogla očekivati od tebe. Previše si stvari dozvoljavaš na ovom Forumu gdje si član kao i ja. Takav način razgovora možeš imati sa Justinom, ali ne i sa mnom. Malo više poštovanja prema drugim sugovornicima i ljubavi ti ne bi škodilo, jer ćeš teško otići k Isusu ne budeš li ljubio svoje bližnje. Uz sva tvoja umišljavanja o vlastitoj posebnosti !!!

Pa što je tebe ujelo?
Ovdje standard razgovora postavio Justin kada je vikao i zahtijevao ultimativno odgovore. Pročitaj malo prije osudiš.

Ali budući sam ja učenik kristov kad me netko opali ja njega kruhom.
Evo

Katolicizam čuva apostolsko
naslijeđe, neophodno za znati što je istinska kršćanska apostolska
Tradicija. To je bio kriterij kršćanskih istina upotrijebljen među ranim
kršćanima i Crkvenim Ocima.
Mnogi protestanti imaju načelno mutnu sliku povijesti kršćanstva, naročito od godine 313. (Konstantinovog
obraćenja) do 1517. (Luterovog pojavka). To neznanje i protivljenje Katoličkoj
Tradiciji vodi u teološki relativizam, antikatolicizam, i stalan, nepotreban
proces ponovnog „izumljivanja kotača“.

Izraile, jedno pitanje: Je li istina da je Duh Sveti nadahnuo Katoličku Crkvu da u 4. st. formira biblijski kanon?

Ako je to istina, tada me zanima koji je duh Katoličku Crkvu pokrenuo da u 16. stoljeću NADOPUNI biblijski kanon s apokrifnim spisima, koji se prema svojoj poruci suprotstavljaju ostalom dijelu Biblije?? I ako je to bio taj isti duh, kako je onda moguće da je tek nakon 12 stoljeća odlučio "nadahnuti" Crkvu da neke spise proglasi "deuterokanonskim"??