Ekumenizam

Zaobilaženje pitanja o primatu papstva:
Berlinski biskup Huber, predsjedavajući Njemačke evangeličke crkve je naglasio da očekuje dublji smisao relativiziranoj interpretaciji Dokumenta o stavu Katoličke crkve po preciziranju stavova o kriterijima II Vatikanskog koncila koja su objašnjena u Dokumentu ..Naglasio je da je potrebno naći put za ekumenu koji ne bi trebao značiti nemogućnost zaobilaženja pitanja priznavanja primata papstva , nezabludivosti , apostolske sukcesije..:
http://www.radiovaticana.org/ted/Articolo.asp?c=144842
Što vi mislite o tome?
Da li je moguć zajednički dokument o tome koji bi zadovoljio i protestante i katolike?

ne.

<BLOCKQUOTE>

dominik je napisao/la:

ne.

Huber, dalje kaze,
da za svjesne protestante nije znacajan kriterij katolicke crkve za odredjivanje hoce li neka crkva imati pravo zvati se crkva.
Koji su to svjesni a koji ne toliko svjesni protestanti?Isto tako mozemo ocijeniti i izmjeriti vjersku svijest katolika , kako ima podosta manje svjesnijih..Niska svijest u ovim dvijema grupacijama moze olaksati manipulaciju jer niska svijest ne razmislja..
No ima i u svijesnoj grupaciji protestanata mogucnost za odstupanja od protestantizma..</BLOCKQUOTE>

najte bit smešni... kršćani se nikad neće složiti... kakav ekumenizam... ali to nije ni potrebno. potrebno je jedino to da svaka crkva tolerira drugu crkvu i ne smatra sebe jedinom pravom istinskom crkvom. kada se to postigne u umovima svih kršćana, onda smo riješili probleme.

Bhakti je napisao/la:

najte bit smešni... kršćani se nikad neće složiti... kakav ekumenizam... ali to nije ni potrebno. potrebno je jedino to da svaka crkva tolerira drugu crkvu i ne smatra sebe jedinom pravom istinskom crkvom. kada se to postigne u umovima svih kršćana, onda smo riješili probleme.

Ali postoji fraza - Pale crkve a da se ta fraza ne uklapa u sadašnju istinu o padu Babilona, bolje rečeno o padanju Babilona ako se uzme u obzir da su oni vjernici pali u vrijeme propovijedanja druge anđeoske poruke iz Otkrivenja 14 glave a koja se propovijedala u Americi u vrijeme pionirskog adventizma sedmoga dana..Kako danas objasniti tu frazu koja se odmah pojavi u malo mirnijim razgovrima o tome kako adventisti sedmoga dana stoje na stanovištu onoga što je napisano o crkvama u Velikoj borbi u kojoj je taj stav dosta fundamentalan ako se izuzme njegova povijesna okolnost ..U toj frazi postoji psihološki dio nepovjerenja prema katolicizmu kao što popstoji i na katoličkoj strani nepovjerenje prema protestantizmu .To nepovjerenje se ne može pravdati fundamentalizmom koji je prisutan u nekim konzervativnim protestantskim denominacijama u Americi..Međutim , ako uvažimo činjenicu da harizmatici imaju aktivnu ulogu u ekumenskim razgovorima tada imamo dodatni psihološki element koji rastapa nepovjerenje svojim masovnim efektima.Mislim da to nema velike učinkovitosti na iscjeljivanje rana..
No postizanje međusobnog priznavanja nema vrijednosti u očima Božjim ako je slaganje izraz prihvatanja grijeha Babilonskih.Postizanje ekumenskog izlaženja iz Babilona je vezano za prihvatanje Božjeg poziva iz Otkrivenja 18 glave

.."potrebno je jedino to da svaka crkva tolerira drugu crkvu i ne smatra sebe jedinom pravom istinskom crkvom. kada se to postigne u umovima svih kršćana, onda smo riješili probleme".

U "potrebi" - treba da se nalazi izlazak iz Babilona.Tu potrebu ne prihvaćaju Crkve koje su u padu jer bez obzira na međusobno uvažavanje one su u padu i njihova tolerancija je posljedica vina Babilonskoga..
Taj eshatološki tvrdi stav za sada katolici i dio protestanata ne prihvaćaju..No Djelo je Duha Svetog pozivanje na poslušnost crkvi, poklonite se Bogu jer dođe čas suda Njegova...Potrudimo se voditi dijalog sa ovim dodatnim elementima.Objava istine o Babilonu u ekumenskim razgovorima nije odmah odricanje od protestantizma već mogućnost racionalizacije i ispravljanja nekih zabluda ..

Bhakti je napisao/la:

najte bit smešni... kršćani se nikad neće složiti... kakav ekumenizam... ali to nije ni potrebno. potrebno je jedino to da svaka crkva tolerira drugu crkvu i ne smatra sebe jedinom pravom istinskom crkvom. kada se to postigne u umovima svih kršćana, onda smo riješili probleme.

Tocno.Jer na kraju krajeva mozemo li mi u svom neznanju ikoga osuditi ili mjeriti duhovnost ili neduhovnost neke Crkve?Isus je lijepo rekao.Ne sudi da nebi bio suden.Zivmo svi onako kao smtramo da nam Bog osobno govori da trebamo,ali to isto pravo ostavimo i drugima..Slozit se necemo nikada ali se tolerirati mozemo i moramo...

Zadnja promjena: ; čet 19 srp 2007, 10:26; ukupno mijenjano 1 put.

Bhakti je napisao/la:

najte bit smešni... kršćani se nikad neće složiti... kakav ekumenizam... ali to nije ni potrebno. potrebno je jedino to da svaka crkva tolerira drugu crkvu i ne smatra sebe jedinom pravom istinskom crkvom. kada se to postigne u umovima svih kršćana, onda smo riješili probleme.

Tocno.Jer na kraju krajeva mozemo li mi u svom nrznanju ikoga osuditi ili mjeriti duhovnost ili neduhvnsot neke Crkve?Isus je lijepo rekao.Ne sudi da nebi bio suden.Zivmo svi onako kao smtramo da nam Bog osobno govori da trebamo,ali to isto pravo ostavimo i drugima..Slozit se necemo nikada ali se tolerirati mozemo i moramo...

Ne može biti od Duha Svetoga osvjedočenje da smo u pravu na obje strane a koje se ne mogu složiti da budu jedno jer svoje kriterije uvjerenosti nisu ispitali u Bogu..Krist nije oblikovao nepomirljive suprotnosti koje proizzilaze iz uvjerenja da smo u pravu..
Zato i postoji poruka o izlasku iz Babilona da bismo ušli u Crkvu ostatka..
Mi možemo razlikovati što je od Boga a što od nas kada smo uvjereni da je od Boga a nije ako slušamo glas Duha koji govori Crkvama..
Jedni kažu - složit ćemo se,
drugi kažu, hoćemo, samo ako,
treči kažu - nikada,
no kako to da se ne mogu složiti oni koji ljube Krista?
Ljube li Ga ili samo misle da Ga ljube?
Isus zna Tko Ga ljubi i kolko mu još nedostaje da Ga pravo uzljubi, On komunicira sa nama...:

Jeremija 5,31
Proroci prorokuju laž, svećenici rade na svoju ruku, i tako voli moj narod, a što ćete činiti, kad se približi kraj?

Jeremija 14,14
Gospod mi reče: "Laž ti prorokuju proroci u moje ime, ja ih nijesam poslao, nijesam ih naručio, nijesam im govorio. Izmišljena viđenja, ništavo gatanje i prijevaru srca svojega oni vam predaju kao proročanstva

Jeremija 14,15
Zato ovako veli Gospod o prorocima, koji prorokuju u moje ime, a da nijesu poslani od mene, i koji tvrde: 'Mač i glad neće doći u ovu zemlju!': Od mača i gladi svršit će ti proroci.

Jeremija 14,16
A ljudi, kojima oni prorokuju, ležat će po ulicama jerusalemskim, povaljani od gladi i mača, nitko ih neće pokopati, njih s njihovim ženama, sinovima i kćerima, izlit ću na njih nesreću njihovu.

Jeremija 23,16
Ovako veli Gospod nad vojskama: "Ne slušajte riječi proroka, koji vam prorokuju! Oni vas samo zaluđuju, objavljuju samo viđenja, što su ih sami izmislili, bez naloga Gospodnjega.

Jeremija 23,21
Nijesam poslao tih proroka, pa ipak trče. Nijesam govorio njima, pa ipak prorokuju.

Jeremija 23,25
"Čuo sam, što govore proroci, koji prorokuju laž u ime moje: 'Imao sam jedan san, jedan san.'

Jeremija 23,26
Dokle će to još trajati? Imaju li zar proroci, koji prorokuju laž i govore što sami izmisle, namisao.

Jeremija 27,10
Jer vam oni prorokuju laži, da vas odvedu iz zemlje vaše, kad bih vas ja odbacio, da propadnete.

Jeremija 27,14
Ne slušajte riječi proroka, koji vam govore: 'Nećete služiti kralju babilonskom,' jer vam oni prorokuju laži.

Jeremija 27,15
'Ja ih nijesam poslao, govori Gospod, oni vam Lažno prorokuju u moje ime, da vas odbacim i da propadnete zajedno s prorocima, koji su vam prorokovali.'"

Jeremija 27,16
Svećenicima i svemu narodu rekao sam: "Ovako veli Gospod: Ne slušajte riječi svojih proroka, koji vam prorokuju ovako: 'Doista, posuđe kuće Gospodnje doskora će se vratiti iz Babilona,' jer vam oni prorokuju laži.

Jeremija 29,9
Jer vam oni prorokuju laži u moje ime. Ja ih nijesam poslao', govori Gospod.

Ivan 17,1
To Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori: "Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe

Ivan 17,2
i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao.

Ivan 17,3
A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista.

Ivan 17,4
Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti.

Ivan 17,5
A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo.

Ivan 17,6
Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali.

Ivan 17,7
Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao

Ivan 17,8
jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao.

Ivan 17,9
Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji.

Ivan 17,10
I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima.

Ivan 17,11
Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi.

Ivan 17,12
Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni.

Ivan 17,13
A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi.

Ivan 17,14
Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.

Ivan 17,15
Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga.

Ivan 17,16
Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.

Ivan 17,17
Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina.

Ivan 17,18
Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet.

Ivan 17,19
I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.

Ivan 17,20
Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene:

Ivan 17,21
da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.

Ivan 17,22
I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno -

Ivan 17,23
ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.

Ivan 17,24
Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta.

Ivan 17,25
Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao.

Ivan 17,26
I njima sam

Ponovit ćemo još jednom :U Otkrivenju 14 poslije prvog anđela slijedi drugi koji objavljuje: »Pade,
pade Babilon, grad veliki; jer otrovnim vinom bluda svojega napoji sve narode.«
Otkrivenje 14, 8. Izraz »Babilon« dolazi od riječi »babel«, što znači zbrka,
pometnja. Ovaj izraz se upotrebljava u Svetom pismu da označi razne oblike
lažnih i otpalih religija. U Otkrivenju 17 Babilon je prikazan kao žena – slika
kojom se Biblija služi da simbolički označi crkvu. Čista žena predstavlja čistu
ckrvu, a pala, otpalu crkvu.
U Bibliji se sveti i trajni karakter odnosa između Krista i njegove crkve
prikazuje bračnom vezom. Gospod je svoj narod sjedinio sa sobom svečenim
zavjetom i obećao da će biti njegov Bog, a narod se obavezao da će pripadati
Njemu, samo Njemu. On veli: »Zaručit ću te sebi do vijeka, zaručit ću te sebi
pravdom i sudom i milošću i milosrđem.« Ozej 2, 19. I ponavlja: »Jer sam ja muž
vaš.« Jeremija 3, 14. I Pavao upotrebljava isti izraz u Novome zavjetu kad kaže:
»Ja vas obrekoh mužu jednome da djevojku izvedem pred Krista.« 2.
Korinćanima 11, 2.
Nevjerstvo crkve prema Kristu, koje se pokazalo u tome što je svoje
povjerenje i ljubav odvratila od Gospoda i dozvolila da ljubav prema svijetu osvoji
njenu dušu, uspoređuje se sa brakolomstvom. Izraelov grijeh, njegovo
udaljavanje od Gospoda je prikazano nam je tom slikom. A Božja divna ljubav,
koju je on prezreo, iznosi se dirljivo ovim riječima: »I zakleh ti se, i učinih vjeru s
tobom, govori Gospod, ti posta moja.« »I bješe vrlo lijepa i prispje do carstva. I
raziđe se glas o tebi po narodima radi ljepote tvoje, jer bješe savršena krasotom
mojom, koju metnuh na te… Ali ti se osloni na ljepotu svoju, i pokvari se a glasa
svojega, te si prosipala bludnistvo svoje.« »Doista, kao što žena iznevjeri druga
svojega, tako vi iznevjeriste mene, dome Izraelov, veli Gospod.« »Nego kao žena
preljubočinica, koja mjesto muža svojega prima druge.« Ezehijel 16, 8. 13–15.
32; Jeremija 3, 20.
U Novom zavjetu upućene su slične riječi onim kršćanima stol Jakov veli:
»Preljubočinci i preljubočinice! Ne znate da li je prijateljstvo ovog svijeta
neprijateljstvo Bogu? Jer tko hoće svijetu prijatelj da bude, neprijatelj Božje riječi
postaje.« Jakov 4, 4.
Žena (Babilon) u Otkrivenju 17 prikazuje se kao »obučena u porfiru i
skerlet, nakićena zlatom i kamenjem dragim i biserom, i imaše čašu zlatnu u ruci
svojoj punu mrzosti i poganštine bludstva svojega, ine čelu svome napisano ime:
Tajna, Babilon veliki, mati bludnicama i mrzostima zemaljskim.« Prorok veli: »I
vidjeh ženu pijanu od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih.« Otkrivenje 17, 4–6.
Dalje se kaže o Babilonu: »Grad veliki, koji ima carstvo nad carevima
zemaljskim.« Otkrivenje 17, 18. Sila koja je u toku mnogih vjekova despotski
gopodarila nad kršćanskim vladarima bila je Rim. Ni o jednoj drugoj vlasti ne
može se sa tolikim pravom reći da je »pijana od krvi svetih«, kao o onoj koja je
tako okrutno progonila Kristove sljedbenike. Babilon je kriv i zbog grijeha
nezakonite veze sa »carevima zemaljskim.« Udaljavanjem od Gospoda, i vezom
sa mnogobošcima, jevrejska crkva je postala bludnica; a Rim, koji se i sam na isti
način pokvario, prima istu osudu.
Za Babilon se kaže da je »mati bludnicama.« Njenim kćerima moramo
smatrati one crkve koje se drže njene nauke i predanja i slijede njen primjer, jer
žrtvuje istinu o Božju naklonost da bi stupile u nezakonitu vezu sa svijetom. Vijest
u Otkrivenju 14, koja objavljuje pad Babilona, mora da se odnosi na vjerske
zajednice koje su nekada bile čiste, pa su se pokvarile. Kako poslije ove vijesti
slijedi opomena o sudu, znači da se ona mora objaviti u posljednjim danima, i
zato se ne može odnositi samo na rimsku crkvu, jer se ona već mnogo vjekova
nalazi u palom stanju. Dalje, u osamnaestoj glavi Otkrivenja poziva se Božji narod
da izađe iz Babilona. Ali u kojim se vjerskim zajednicama nalazi veći dio Kristovih
sljedbenika? Nesumnjivo, u raznim zajednicama koje ispovijedaju protestantsku
vjeru. U vrijeme svoga postanka, ove su zajednice imale ispravni stav prema
Bogu i njegovoj istini, i s njima je bio Njegov blagoslov. Čak i nevjerni svijet je
morao priznati blagotvorne posljedice koje je donosilo prihvaćanje načela
evanđelja, kao što je prorok rekao Izraelu: »I raziđe se glas o tebi po narodima
radi ljepote tvoje, jer bješe savršena krasotom mojom, koju metnuh na te, govori
Gospod Gospod.« Ezehijel 16, 14, 14. Ali ove zajednice su pale zbog istih težnji
koje su Ozraelu donijele prokletstvo i propast – zbog težine da prihvate običaje
nevjernika i pridobiju njihovo prijateljstvo. »Ali se ti osloni na ljepotu svoju, i
pokvari se s glasa svojega, te si prosipala blud svoj.« Ezehijel 16, 15.
Mnoge protestantske crkve slijede primjer Rima u nedozvoljenim vezama
sa »carevima zemaljskim.« Državne crkve čine to svojim odnosima prema
svjetskim vlastima, a ostale vjerske zajednice time što traže naklonost svijeta.
Izraz Babilon (pometnja) može se s pravom primijeniti na ove vjerske zajednice,
jer sve one tvrde da svoju nauku uzimaju iz Biblije, pa ipak su podijeljene u
bezbroj sekti, koje se jedna od druge veoma razlikuju u ispovijedanju vjere i
teorijama.
Osim nedozvoljene veze sa svijetom, ove zajednice, koje su se odvojile od
Rima, pokazuju još i druge njegove osobine.
Jedno rimokatoličko djelo tvrdi: »Ako se rimska crkve zbog poštovanja
svetaca smatra krivom za idolopoklonstvo, onda se može smatrati kriva i njena
kćer, anglikanska crkva, koja je deset hramova posvetila djevici Mariji, a samo
jedan Kristu.«
Dr. Hopkins veli u svojoj »Studiji o hiljadugodišnjem carstvu«: »Nemamo
razloga da antikršćanski duh i njegove običaje pripišemo jedino onoj crkvi koja se
naziva rimskom crkvom. Protestantske crkve imaju u sebi mnogo
antikršćanskog, i daelko su od toga da su reformirane… oslobođene od
pokvarenosti i bezbožnosti.«
Richard Challoner, The Catholic Christian Instructed, Preface, str. 21. 22.
S. Nopkins, Works, vol. II str. 328.
U pogledu odvajanja prezbiterijanske crkve od Rima, piše dr. Gatri: »Prije
trista godina naša je crkva napustila vrata Rima sa otvorenom Biblijom na svojoj
zastavi i sa geslom: »Istražujte Pismo!« Zatim on postavlja značajno pitanje: »Da li
je ona izašla čista iz Babilona?«
Sperdžen kaže: »Izgleda da je cijela anglikanska crkva ispunjena naukom
o svetim tajnama; ali oni koji su se odvojili od ove crkve, izgleda, da su također
već prihvatili mnogo od filozofskog bezvjerja. Oni od kojih smo očekivali nešto
bolje od odvraćaju se jadan za drugim od temelja vjere. Potpuno sam osvjedočen
da je samo srce Engleske zaraženo pogubnim nevjerstvom, koje se još uvijek
usuđuje penjati na propovjedaonicu i nazivati se kršćanstvom.«
Šta je bio uzrok velikom otpadu? Kako se crkva u početku udaljila od
jednostavnosti evanđelja? – Ona se prilagodila običajima mnogobožaca da bi im
olakšala prihvaćanje kršćanstva. Apostol Pavao je izjavio da još u ono vrijeme:
»Jer se već radi tajna bezakonja… 2. Solunjanima 2, 7. Dok su apostoli živjeli,
crkva je bila srazmjerno čista. Ali, »prema svršetku drugog vijeka, većina crkava
poprimile su novi oblik. Nestala je ranija jednostavnost. Neprimjetno, kada su
stari učenici pomrli, došla su njihova djeca i novoobraćeni… i nastalo je novo
stanje.« Da bi pridobili više pristalica, snizili su uzvišena načela kršćanske vjere,
a kao posljedica toga došla je i neznabožačka poplava, koja je prodrla u crkvu, i
sa sobom donijela svoje običaje, ceremonije i idole.« Kada je kršćanska religija
sebi osigurala naklonost i potporu svjetskih vladara, masa ju je prihvatila; iako po
vanjštini kršćani, mnogi su, u stvari, ostali mnogobošci, poštujući u tajnosti svoje
idole.«
Zar se isti proces nije ponavljao skoro u svakoj crkvi koja se naziva
protestantskom? Kad su umrli njeni osnivači, koji su bili prožeti pravim duhom
reforme, došli su njihovi nasljednici, i sve je dobilo novi izgled. Držeći se slijepo
vjerovanja svojih otaca i odbijajući da prihvate bilo koju novu istinu, djeca
reformatora udaljila su se daleko od njihovog primjera u poniznosti,
samoodricanju i odricanju od svijeta. Tako je »nestalo prve jednostavnosti«.
Crkvu je poplavio svjetski val i donio »sa sobom svoje običaje, ceremonije i
idole.«
O kako se sada među Kristovim sljedbenicima gajilo ono prijateljstvo sa
svijetom koje je »neprijateljstvo Bogu.« Koliko su se velike crkve širom
kršćanskog svijeta udaljile od biblijske poniznosti, samoodricanja, jednostavnosti
i pobožnosti! Džon Veslej, govoreći o pravoj upotrebi novca, rekao je: »Ne
rasipajte ni jedan dio tako dragocjenog dara da biste zadovoljili želju za suvišnim i
skupocjenim odijevanjem ili nepotrebnim ukrašavanjem! Ne rasipajte ništa od
toga na vještačko ukrašavanje vaših domova, na suvišno i skupocjeno pokućstvo,
skupocjene slike i ukrašavanje zlatom… Ne trošite ništa na sujetni život da biste
privukli divljenje i pažnju ljudi… Dok ti je dobro, ljudi će o tebi dobro govoriti.
Dok se odijevaš u purpur i skupocjene haljine, i živiš svaki dan u izobilju, mnogi

će, bez sumnje, veličati tvoj ukus, darežljivost i gostoprimstvo.

najveća, najsvetija, najsnažnija, najljepša molitva u Bibliji

Lijpo si ti to napisao Abraahame i ja bi zeljela da je tako ali pitam ja tebe zasto nije?zato sto svi misle da us u pravu zato sto to misle,a ja opet kazem zasto i ko im je dao pravo da tako misle??Isus nije sigurno jer on je rekao da svako tijelo ima puno udova, a svi smo mi dio jednog tijela...Mozes li ti ba sebe uzeti odgovornost da kazes ovi nisu ili jesu od Boga?Kako mozes biti siguran da bas ti ne razumjevas Bibliju na krivi nacin?Ne razumjem zaista samopravednost nekih ljudi na ovom forumu...Bog ce imati puno rada sa nekima...Nisam to sad na tebe mislila Abrahame.Samo komentiram...

Ne znam da li je ova tema vec bila ali interesuje me sta mislite o ovim ekumenistima:
http://www.taize.fr/en

DraganZ je napisao/la:

Ne znam da li je ova tema vec bila ali interesuje me sta mislite o ovim ekumenistima:
http://www.taize.fr/en

Da bi mogli još bolje razgovarati , evo na hrvatskom isti link:
http://www.taize.fr/hr
video:
http://www.taize.fr/hr_article4791.html

http://www.taize.fr/de_article4800.html
Susret u Ženevi



Od 28. prosinca 2007. do 1. siječnja 2008., deseci tisuća mladih iz cijele Europe, kao i s drugih kontinenata primit će dobrodošlicu župa i obitelji, ne samo u Ženevi, nego i u cijelom području Lémanique te susjednoj Francuskoj.
Kao odgovor na zajednički poziv Crkava, 30. Europski susret mladih bit će održan na obalama ženevskog jezera.
Zajedničke molitve i razgovori prilikom ove nove etape Hodočašća povjerenja na zemlji pozivaju nas u potragu za putovima mira i povjerenja te angažmanom u našim životima.

@Abraham

Ma znam ja sve to, nego me interesuje vase misljenje o cemu se tu konkretno radi, imaju oni na tom njihovom sajtu hrpu informacija ali mene interesuje koje je njihovo "Vjeruju"
Vidim da prilicno misionare i kod nas, imaju i cirilicni prevod sajta:

Сусрет у Женеви...

Taize nije ekumena.

taize je spoj protestantizma i katolicizma (imaju zajednicku crkvu) u kojem je katolicizam nadvladao i nacinio to zamkom za protestante i mlade ljude da ih ubace u katolicizam.

tuzno i sramota je samo to sto su to u pocetku protestanti organizirali...ali tko se maca laca, od maca i pogiba.

Zaista tuzno i strasno, doista su posljednja vremena.

DraganZ je napisao/la:

@Abraham

Ma znam ja sve to, nego me interesuje vase misljenje o cemu se tu konkretno radi, imaju oni na tom njihovom sajtu hrpu informacija ali mene interesuje koje je njihovo "Vjeruju"
Vidim da prilicno misionare i kod nas, imaju i cirilicni prevod sajta:

Сусрет у Женеви...

Otkrivenje 18 počinje sa silaskom anđela s Neba koji obasjava svu Zemlju velikim sjajem, njegova moć nadvisuje moć ekumene koja ne prihvaća Božji poziv o izlasku iz Babilona i opomenu o nesudjelovanju u Babilonskim grijesima , oni koji izlaze iz Bbailona čine Nebesku ekumenu onih koji su poslušali Božji poziv.Ovdje u ovom kratkom navodu vidi se koje je "Vjerujem"
citiram:
-Ograđujući se od izraza «preobraćenje», izjavio je za Agence France Presse: «Nisam rekao da se brat Roger odrekao protestantizma, nego da je pokazao kako je potpuno prihvatio katoličku vjeru».
Brat Roger, koji je bio protestantskog porijekla, učinio je korak koji je bio bez presedana od reformacije: ušao je postupno u puno zajedništvo s vjerom katoličke Crkve bez «preobraćenja» koje bi moglo implicirati raskid s njegovim korijenima. 1972, tadašnji biskup Autuna, Msgr Armand LeBourgeois, jednostavno mu je prvi put dao pričest, ne zahtijevajući bilo kakav drugi dokaz vjere od njega, osim Vjerovanja koje se moli tijekom Euharistije i koje je svim kršćanima zajedničko. Tome je prisustvovalo nekoliko svjedoka.
Tko, u ovom smislu, govori o «preobraćenju» nije shvatio izvornost nastojanja brata Rogera.
Nikada se nije skrivalo ništa vezano uz ovaj korak brata Rogera. 1980, tijekom Europskog susreta u Rimu, on je javno, u prisustvu pape Ivana Pavla II. u bazilici Sv. Petra, izgovorio ove riječi: «Pronašao sam svoj osobni identitet kao kršćanin izmirivši u sebi vjeru svojih korijena s otajstvom katoličke vjere, bez raskidanja veze s bilo kojom od njih». Inicijativu brata Rogera nisu razumjeli svi, ali su je prihvatili mnogi: papa Ivan Pavao II., katolički biskupi i teolozi koji su slavili Euharistiju u Taizéu, kao i protestantski i pravoslavni crkveni vođe s kojima je brat Roger strpljivo gradio povjerenje tijekom mnogih godina. Oni koji pod bilo koju cijenu žele da svaka pojedina kršćanska denominacija pronađe svoj identitet u suprotnosti s drugima prirodno ne mogu shvatiti ciljeve brata Rogera. On je bio čovjek zajedništva, a to je možda činjenica koju je nekim ljudima najteže razumjeti.
6. rujna 2006.
Uporedite :

<LI> To malo proljeće! Papa Ivan Pavao II. u Taizéu

<LI> U spomen na Ivana Pavla II.: Duša zauzeta za pripremu budućnosti mira

<LI> Razgovor s Paulom Ricœurom: «Osloboditi srž dobrote»

<LI> Duhovno iskustvo i stvaralačka otvorenost spram svijeta

<LI> Obavijest za medije: Zajednica iz Taizéa objašnjava ciljeve brata Rogera

<LI>Ima pravo brat Dominik, ovdje se ne radi o ekumeni u kojoj se ne mjenjaju klasični identiteti..

<LI>No postavlja se pitanje što to znači povratak kršćanskih nekatoličkih denominacija u Katoličku crkvu?

<LI>Hoće li se KC promijeniti u smjeru protestantizma ili obrnuto - protestantske će se crkve asimilirati u katoličkoj..?

Poziv Božji je razgovjetan u Otkrivenju 18..!

Sjedinjenje kršćana i g.Vassula Riden
Pismo, ovdje :
PORUKE I POJAŠNJENJE KONGREGACIJE Kardinal Ratzinger, prefekt Kongregacije za nauk vjere, poslao je 10. srpnja 2004. određenom broju biskupa pismo u vezi s prosudbom te kongregacije o Vassuli Rydén koja je od 2. do 11. listopada 2004. posjetila nekoliko nordijskih zemalja.

Dajem kratki prikaz o Vassuli za one koji je ne poznaju. Rođena je 1942. u Egiptu, od roditelja Grka, pripadnika Grčkopravoslavne crkve. Udala se za Šveđanina te proputovala svijetom kao pripadnica više društvene klase. Nije bila praktična kršćanka. Godine 1985., dok je živjela u Bangladešu, susrela je Boga na osobiti način i time je započeo njezin duboko kršćanski život. Isus je zaista ušao u njezin život i ona je počela zapisivati svoje svakodnevne razgovore s Njime. Vassula čuje Isusov glas, no neobična pojava u toj komunikaciji, koja traje do dana današnjega, jest u tome što Isus vodi njezinu ruku, tako zapravo On piše svoju poruku koristeći se njezinom rukom. To se jasno vidi u rukopisom napisanim knjigama koje su objavljene. Nekoliko poznatih teologa pisalo je o tom rukopisu, a taj se fenomen uveliko razlikuje od takozvanog automatskog pisanja. Otada ona putuje svijetom i evangelizira na temelju tih svojih pisanja koja se zovu Pravi život u Bogu.

Dana 6. listopada 1995. Kongregacija za nauk vjere izdala je Notifikaciju kao odgovor mnogim katoličkim biskupima i vjernicima koji su tražili mišljenje o tim pisanjima. U to je vrijeme Kongregacija za nauk vjere odlučila upozoriti vjernike da se Vassulina pisanja ne smatraju nadnaravnima, a određeni dogmatski izričaji u njima upitnima. Notifikacija je podigla buru protesta poznatih teologa koji su bili uvjereni u autentičnost tih pisanja.

Posljednjih nekoliko godina između Kongregacije i Vassule tekla je komunikacija, iz čega je proizašao ovaj dokument od 10. srpnja 2004., koji je upućen određenom broju biskupskih konferencija koje su izrazile posebnu želju da dobiju jasno mišljenje Kongregacije o Vassuli. Ovaj put dokument je osobno potpisao kardinal Ratzinger. U pismu je spomenuo da je Vassula u svojim odgovorima Kongregaciji, tiskanima u dvanaestoj knjizi poruka Pravi život u Bogu, "dala korisna objašnjenja vezana za njezin bračni status, kao i o nekim primjedbama koje su navedene u spomenutoj notifikaciji, glede njezinih pisanja i njezina sudjelovanja u sakramentima".

Ta tvrdnja zvuči pomalo lakonski, ali s obzirom na to da se odnosi na Notifikaciju iz 1995., to znači da je Kongregacija zadovoljna njezinim odgovorima i nema više dogmatske rezerviranosti prema njoj. Razumljivo, Kongregacija se uzdržava od zaključivanja je li ona zaista Božji instrument, nego prije ostavlja svakomu pojedinom biskupu, svećeniku ili vjerniku da sam donese prosudbu o tome. Dokument jedino kazuje da biskupi, bude li potrebno, sami odluče o održavanju ekumenskih molitvenih skupova koje organizira Vassula.

Golema su svjedočenja iz raznih kršćanskih denominacija, pa čak i nekršćanskih, koja pokazuju kako su ljudi došli do stvarne i duboke vjere u Krista čitajući ove knjige i slušajući Vassulu. Isus kaže da se duhovne stvari prosuđuju po plodovima. Nema dvojbe da su plodovi Vassulinih aktivnosti dobri, ali svatko mora sam prosuditi je li ona jedan od današnjih instrumenata Isusa Krista. Na osnovi kratkog pisma kardinala Ratzingera, sada bez sjenke sumnje katolik čiste savjesti može smatrati Vassulu poslanom od Boga. Dakako, svatko je slobodan i ne učiniti tako, ali više nije moguće uzimati dogmatsku podlogu kao polazište da bi se ona odbila. Da bi se prosudile duhovne vrijednosti, čovjek mora slušati svoje srce. Sloboda i poštovanje prema svačijemu mišljenju imperativ su u prosuđivanju o ukazanjima i proroštvima.

20. rujna 2004.

O. Lars Messerschmidt s.r.

Katolička crkva u Danskoj

zatim:

Kardinal Ratzinger zatražio je da p. Joseph Augustine Di Noia, O.P., podtajnik Kongregacije za nauk vjere, pošalje gospođi Ryden kopiju toga dopisa kako bi ona mogla obavijestiti ostale o razmjeni pisama u kojima se ovo razjašnjava.

Neizmjerno sam sretan što kardinal Ratzinger savršeno odražava stav Svetoga oca, čija velika opsesija i vjerojatno razlog za život i sva energija koju on očituje jest SJEDINJENJE KRŠĆANA. Bilo je veoma dirljivo kad se Sveti otac vratio iz pohoda Armeniji. Sa sobom je u sinodalnu dvoranu donio dar armenskoga pravoslavnog patrijarha, dragocjenu svjetiljku s molbom za sjedinjenje svih kršćana.

Nije važno kakav je bio prijašnji život gospođe Ryden. Ona može biti, a već i jest, Božji instrument našega vremena, kako bi u stvarnost donijela san Božji, san Svetoga oca, san Crkve koji bi mogao biti najveći događaj prvih godina trećeg tisućljeća: SJEDINJENJE SVIH KRISTOVIH UČENIKA! Ljudima koji poput Vassule trpe za jedinstvo kršćana zajedno sa Svetim ocem potrebni su ohrabrenje, razumijevanje i molitva. Pripravan sam na to da bih se pridružio Svetom ocu, kardinalu Ratzingeru i mnogim nepoznatim dušama koje iskreno žele obnovu kršćanstva, novi poticaj evangelizaciji, jedinstvo sve kršćanske braće. Neka nam Marija pomogne da rastemo u PRAVOM ŽIVOTU U BOGU.

Nadbiskup Ramon C. Arguelles

(vlastoručni potpis)

30. rujna 2004.
Poslušajte himnu bratstva:
Sing with All the Saints in Glory
riječi:
Sing with all the saints in glory, sing the resurrection song!
[originally Sing with all the sons of glory…]
Death and sorrow, earth’s dark story, to the former days belong.
All around the clouds are breaking, soon the storms of time shall cease;
In God’s likeness we, awaking, know the everlasting peace.
O what glory, far exceeding all that eye has yet perceived!
Holiest hearts, for ages pleading, never that full joy conceived.
God has promised, Christ prepares it, there on high our welcome waits.
Every humble spirit shares it; Christ has passed th’eternal gates.
Life eternal! heaven rejoices; Jesus lives, who once was dead.
Join we now the deathless voices; child of God, lift up your head!
Patriarchs from the distant ages, saints all longing for their heaven,
Prophets, psalmists, seers, and sages, all await the glory given.
Life eternal! O what wonders crowd on faith; what joy unknown,
When, amidst earth’s closing thunders, saints shall stand before the throne!
O to enter that bright portal, see that glowing firmament;
Know, with Thee, O God immortal, “Jesus Christ Whom Thou has sent.”

Joj Dominik tebe mora da je Bog sa neba obdario darom mudrosti toliko da cak i bolje od njega znas sto je i kako je i ne samo to,nego dali je od Boga ili ne????A povrh svega da osudujes i sudis sve sto nije u skladu sa tvojim misljenjem...Mora da si dobro poletio u visine,jer kad Bog pocne suditi samopravednost i ponos a tek osudu,pazi da nepadnes ravno na nos i ne podignes se vise...
Cini mi se intersantno to o cemu govori ovaj sajt...Sto to mislis DraganeZ?