Biblijski stav je da svatko ima, ako nikakvu posebnu spoznaju, onda barem savjest (kao što naš brat i kolega Daniel lijepo kaže na temelju Rimljanima poslanice..).
Istina je da subotu nije toliko jednostavno shvatiti isključivo pomoću savjesti, ali, uostalom, zar nam je naša grešna, iskvarena savjest jedini vodič, koji nam pokazuje volju Božju, koji nas uči što je moralno, a što nije?? Zamislimo se nad ovim... Naša savjest je iskvarena! Ona nam nije dovoljna! Nju mi možemo ušutkati na 1001 način... Tko god kaže da je Zakon Božji upisan u srce svakog čovjeka, u tom smislu da svaki čovjek ima tako dobru savjest, da točno zna što je moralno, a što nije - taj neka se zapita koliko je obraćen i ponizan! To što naša savjest ne shvaća važnost subote sama po sebi, ne znači da subota nije moralna zapovijed! Na kraju krajeva, zar nije Isus morao objašnjavati, ne samo subotu, nego također je objašnjavao i držanje ostalih zapovijedi iz Dekaloga - Isus je učio ljude da UBITI ne znači samo fizički ubiti, nego i mrziti...da PRELJUB nije samo fizička stvar, nego i želja!!! Zašto je Isus ljudima morao pojašnjavati Deset Zapovijedi, ako su one bile zapisane u njihovim srcima?????
ZATO ŠTO NITKO OD NAS NEMA DOVOLJNO "SLUHA" ZA MORAL I ZA BOŽJI ZAKON, SAM PO SEBI! NITKO!!! SVI MI MORAMO TRAŽITI BOGA SVIM SRCEM SVOJIM, I TEK TADA ĆEMO GA NAĆI!!! NITKO NEMA TAKO JAKU SAVJEST, DA SE NE TREBA PUNO MUČITI DA SHVATI ŠTO JE BOŽJA VOLJA, NE!! SVI MI NJEGA MORAMO ČEZNUTLJIVO TRAŽITI, MORAMO UPREGNUTI SVAKI ATOM SNAGE DA GA NAĐEMO!!! AKO TO NE UČINIMO, NEMAMO IZGOVORA ZA NEZNJANE I ZA NEPOSLUŠNOST!!!
Pavao je u Rimljanima 14 rekao da svatko mora biti potpuno UVJEREN u svoju vjeru i da će tada biti spašen. Ja se s ovim, naravno, slažem. Međutim, čini mi se da tu postoji opasnost, da ljudi ne razumiju ili NE ŽELE RAZUMJETI, što to znači biti potpuno uvjeren u nešto? To NE ZNAČI imati neki svoj pogled na stvari i držati se toga "ko pijan plota" dok ne umrem...bez obzira koliko me bilo tko uvjeravao... NE!!! Kad Pavao ovdje kaže da trebamo biti uvjereni, on podrazumijeva, prije svega poniznost i stalno traženje istine!!! Čovjek treba stalno, neprestano biti otvoren za rad Božjeg Duha, otvoren za nove, dublje spoznaje. Ako neki čovjek nije ovakav, on tada sigurno nije obraćen (2. Tim. 3:7 - mislim da tu piše da su ljudi u svijetu takvi, da stalno UČE, a nikad ne dođu do SPOZNAJE ISTINE!).
DAKLE: smatram da JEST MOGUĆE da netko ne svetkuje subotu, a svejedno bude spašen. Isto kao što je moguće i da se netko klanja kipovima, a da bude spašen. Međutim, bit će spašen samo onda, ako nije još dobio tu spoznaju (unatoč tome što je potpuno iskren i ponizan pred Bogom i spreman da uči...). A RECITE MI KOLIKO NA SVIJETU IMA TAKVIH VJERNIKA, KOJI SU STALNO OTVORENI GLASU BOŽJEG DUHA, SPREMNI NA PROMJENU, SPREMNI DA IH BOG PODIGNE NA VIŠU RAZINU, DA IM PROŠIRI HORIZONTE? KOLIKO IMA PONIZNIH? Ponizni će biti spašeni, ako baš hoćete definiciju... PONIZNI!!
p.s. Ispričavam se, ako sam odlutao od teme, ali činilo mi se da je ovo jedno od važnijih pitanja u ovoj raspravi...
Istina je da subotu nije toliko jednostavno shvatiti isključivo pomoću savjesti, ali, uostalom, zar nam je naša grešna, iskvarena savjest jedini vodič, koji nam pokazuje volju Božju, koji nas uči što je moralno, a što nije?? Zamislimo se nad ovim... Naša savjest je iskvarena! Ona nam nije dovoljna! Nju mi možemo ušutkati na 1001 način... Tko god kaže da je Zakon Božji upisan u srce svakog čovjeka, u tom smislu da svaki čovjek ima tako dobru savjest, da točno zna što je moralno, a što nije - taj neka se zapita koliko je obraćen i ponizan! To što naša savjest ne shvaća važnost subote sama po sebi, ne znači da subota nije moralna zapovijed! Na kraju krajeva, zar nije Isus morao objašnjavati, ne samo subotu, nego također je objašnjavao i držanje ostalih zapovijedi iz Dekaloga - Isus je učio ljude da UBITI ne znači samo fizički ubiti, nego i mrziti...da PRELJUB nije samo fizička stvar, nego i želja!!! Zašto je Isus ljudima morao pojašnjavati Deset Zapovijedi, ako su one bile zapisane u njihovim srcima?????
ZATO ŠTO NITKO OD NAS NEMA DOVOLJNO "SLUHA" ZA MORAL I ZA BOŽJI ZAKON, SAM PO SEBI! NITKO!!! SVI MI MORAMO TRAŽITI BOGA SVIM SRCEM SVOJIM, I TEK TADA ĆEMO GA NAĆI!!! NITKO NEMA TAKO JAKU SAVJEST, DA SE NE TREBA PUNO MUČITI DA SHVATI ŠTO JE BOŽJA VOLJA, NE!! SVI MI NJEGA MORAMO ČEZNUTLJIVO TRAŽITI, MORAMO UPREGNUTI SVAKI ATOM SNAGE DA GA NAĐEMO!!! AKO TO NE UČINIMO, NEMAMO IZGOVORA ZA NEZNJANE I ZA NEPOSLUŠNOST!!!
Pavao je u Rimljanima 14 rekao da svatko mora biti potpuno UVJEREN u svoju vjeru i da će tada biti spašen. Ja se s ovim, naravno, slažem. Međutim, čini mi se da tu postoji opasnost, da ljudi ne razumiju ili NE ŽELE RAZUMJETI, što to znači biti potpuno uvjeren u nešto? To NE ZNAČI imati neki svoj pogled na stvari i držati se toga "ko pijan plota" dok ne umrem...bez obzira koliko me bilo tko uvjeravao... NE!!! Kad Pavao ovdje kaže da trebamo biti uvjereni, on podrazumijeva, prije svega poniznost i stalno traženje istine!!! Čovjek treba stalno, neprestano biti otvoren za rad Božjeg Duha, otvoren za nove, dublje spoznaje. Ako neki čovjek nije ovakav, on tada sigurno nije obraćen (2. Tim. 3:7 - mislim da tu piše da su ljudi u svijetu takvi, da stalno UČE, a nikad ne dođu do SPOZNAJE ISTINE!).
DAKLE: smatram da JEST MOGUĆE da netko ne svetkuje subotu, a svejedno bude spašen. Isto kao što je moguće i da se netko klanja kipovima, a da bude spašen. Međutim, bit će spašen samo onda, ako nije još dobio tu spoznaju (unatoč tome što je potpuno iskren i ponizan pred Bogom i spreman da uči...). A RECITE MI KOLIKO NA SVIJETU IMA TAKVIH VJERNIKA, KOJI SU STALNO OTVORENI GLASU BOŽJEG DUHA, SPREMNI NA PROMJENU, SPREMNI DA IH BOG PODIGNE NA VIŠU RAZINU, DA IM PROŠIRI HORIZONTE? KOLIKO IMA PONIZNIH? Ponizni će biti spašeni, ako baš hoćete definiciju... PONIZNI!!
p.s. Ispričavam se, ako sam odlutao od teme, ali činilo mi se da je ovo jedno od važnijih pitanja u ovoj raspravi...
