Gubavac je napisao/la:
Prvo i čisto kršćanstvo je ono kakvo su propovijedali i živjeli apostoli kao što nam i Pismo govori. A sve ovo što si ti napisao vezano uz marijino djevičanstvo i slično jest stupilo na snagu kada je Konstantin oženio kršćanstvo i paganizam. Jer su sve religije onog vremena imali božicu pa je tako i kršćanstvo moralo dobiti svoju. Sve tvoje riječi koje si izrekao govore protivno svemu onome što kaže Riječ . Tako da si malo razmisliš o tome što pišeš. A moju izjavu gore potvrđuje povijest tako da ako ne vjeruješ prostudiraj malo povijest. Čisto i temeljno kršćanstvo su imali apostoli i čisto i tmeljno kršćanstvo ima Sveto Pismo. A u njemu nema traga kompromisu i paganizmu koji danas vlada u kršćanstvu. Sve moje navode potvrđuje riječ jer stoji pisano da će se to sve desiti i povijest koja potvrđuje istinitost svega u Pismu napisanoga. Hvala. Mir vam u Isusu Kristu Gospodinu našemu.
Teške riječi su izrečene i nadam se da si svjestan kako ćeš nam morati podastrijeti izvjesne dokaze... proučio jesam povijest u izvjesnoj mjeri i uvjeravam da tvoji stavovi nisu ništa drugo nego odjek jednog vrlo popularnog mita fundamentalističkih krugova koji služi da bi se vjernike odvuklo od proučavanja objektivnih izvora te eventualne spoznaje istine o katoličkim vjerovanjima. Tvrdnja da Mariju netko smatra božicom zasigurno spada u najgora moguća iskrivljivanja katoličkih učenja i ovim putem te pozivam da to argumentiraš konkretnim dokazima, u protivnom će objektivni promatrač vrlo lako moći prepoznati da širiš lažne optužbe o vjerovanjima Katoličke crkve.
S Konstantinom se nije dogodila baš nikakva promjena u ispovijesti vjere, štoviše njegova vladavina ima vrlo pozitivne zasluge za kršćanstvo jer osim što je kršćanstvo dobilo slobodu vjeroispovjesti time je bilo omogućeno održavanje prvog sveopćeg sabora na kojemu je osuđeno arijansko krivovjerje i stvorena stabilna podloga za učvršćivanje i razvoj vjere - nemojmo zaboraviti da ubrzo slijedi i Carigradski sabor na kojem je i službeno potvrđeno božanstvo Duha Svetoga, pa odmah potom sinoda u Rimu koja utvrđuje kanon svetih knjiga, a u slijedećem stoljeću opet dva ekumenska sabora na kojima se raspravlja o odnosu Kristove božanske i ljudske naravi. Sve bi to bilo teško zamislivo da nije bilo Konstantina i Milanskog edikta kojim kršćani dobivaju slobodu vjeroispovjesti, a čisto i temeljno kršćanstvo u aspektu vjerovanja zadržano je kroz čitavu povijest u Katoličkoj crkvi kojoj je Krist, izgrađenoj na Petru i njegovim nasljednicima, zajamčio da je vrata paklena (odnosno, krivi nauci koji vode u zabludu i propast) neće nadvladati. To čisto kršćanstvo držalo se apostolske Predaje u svojim počecima i kroz ćitavu povijest, i nije imalo sveto Pismo kao kanoniziranu zbirku tekstova sve do već spomenutih sinovda (Rim 382., pa Hipon 393. i Kartaga 397.) kada ga je po vlasti ključeva utvrdila Crkva - dakle s povijesne strane potpuno je pogrešno govoriti da su prvi kršćani imali sv. Pismo. Netočno, imali su knjige koje će kasnije postati dijelom kanona sv. Pisma, a jedinstvo poklada vjere činila je sv. Predaja koju danas i Riječ života kao i tvoja zajednica ne prihvaćaju. U tom pogledu ne možete imati vjeru prvih kršćana, jer oni nisu prihvaćali načelo ''sola Scriptura''.
I evo sad te pozivam da zajedno proučimo što su to vjerovali prvi kršćani - ako su prvi kršćani doista ispovijedali ona specifična vjerovanja Riječi života, a s Konstantinom dogodila radikalna promjena te umjesto toga uvedena specifično katolička vjerovanja - povijest će to vrlo lako pokazati. Tada sigurno nećemo prije početka 4. st. naći spomen o Marijinom trajnom djevičanstvu, stvarnoj prisutnosti, misnoj žrtvi, sakramentima, štovanju svetaca i molitvi za mrtve, a ako su naprotiv prvi kršćani ispovijedali istu vjeru koju imaju danas katolici, moći ćemo vidjeti da su sva vjerovanja prisutna i prije Konstantina, i nakon njega pa sve do današnjih vremena. pa provjerimo sami:
http://www.catholic.com/library/fathers_know_best.aspOdabereš li koju god temu, naći ćeš mnoštvo izvadaka iz spisa crkvenih otaca i uglednih kršćana koji od samih početaka podržavaju katolička učenja. Uzmimo primjerice Marijino trajno djevičanstvo, stvarnu prisutnost te štovanje svetaca i anđela:
http://www.catholic.com/library/Mary_Ever_Virgin.asphttp://crkvadok.sosblog.com/Crkveni-dokumenti-b1/Ranokrsaanski-izvori-o-Marijinom-trajnom-djevieanstvu-b1-p4.htmhttp://www.catholic.com/library/Real_Presence.asphttp://crkvadok.sosblog.com/Crkveni-dokumenti-b1/Ranokrsaanski-izvori-o-stvarnoj-prisutnosti-Isusovog-Tijela-i-Krvi-u-euharistijskom-sakramentu-b1-p17.htmhttp://www.catholic.com/library/Intercession_of_the_Saints.asphttp://crkvadok.sosblog.com/Crkveni-dokumenti-b1/Povijesni-izvori-o-stovanju-anoela-i-svetaca-b1-p6.htmKao što vidimo, u sva tri spora povijest nepobitno svjedoči u prilog katolika - i prije i nakon 4. st. i kroz čitavu povijest imamo dokaze da su kršćani vjerovali u sva tri učenja. Dok s druge strane ne postoje nikakvi dokazi da bi ikoji eminentan crkveni čovjek osporavao bilo koje vjerovanje sve do pojave famoznog Konstantina, koji u tom pogledu uopće ne zaslužuje našu poznornost jer se ništa nije dogodilo njihovim nastupom. Trebalo je puna 4 stoljeća da se javi prvi kršćanin koji osporava Marijino trajno djevičanstvo - bio je to Helvidije protiv kojeg Jeronim piše vrlo opsežan spis o Marijinom djevičanstvu, a isto vjerovanje držali su prvi reformatori. Uvjerimo se sami:
http://www.catholic.com/thisrock/2000/0007sbs.asp''The Protestant reformer John Calvin seconded Jerome: "Helvidius has shown himself too ignorant, in saying that Mary had several sons, because mention is made in some passages to the brothers of Christ" [quoted by Bernard Leeming, Protestants and Our Lady, 9]. Martin Luther agreed with Calvin that Mary was always a virgin, as did Ulrich Zwingli: "I esteem immensely the Mother of God, the ever chaste, immaculate Virgin Mary" [E. Stakemeier, De Mariologia et Oecumenismo, K. Balic, ed., 456].''
Dakle ljudi od kojih je Riječ života preuzela biblijski kanon njihovog istomišljenika Helvidija nazivaju neznalicom i ističu da veoma časte vazda čistu djevicu Mariju - mislim da nam je to dovoljan dokaz. A za stvarnu prisutnost je trebalo još duže - tek u 11. st. javio se Berengar iz Toursa koji je krenuo osporavati isto učenje, što je naposlijetku bio povod službenoj definiciji IV. lateranskog sabora o transupstancijaciji. Prije toga nijednog jedinog zapisa da bi itko osporavao ovo apostolsko učenje, dok nasuprot imamo desetine, pa čak i stotine spisa koji svjedoče u prilog katoličkog nauka. Isto je i s molitvama za mrtve gdje su već prvi kršćana protiv kojih su vršeni progoni, na zidovima katakombi i na grobovima ispisivali molitve kako mrtvima, tako mučenicima za koje su vjerovali da imaju posebnu moć zagovora kod Boga. Eto prijatelju o tome govori povijest i vrlo je uvjerljivo na katoličkoj strani, dok s druge strane nijednog zapisa koji bi dao sugerirati da su kršćani imali vjerovanja zajednice Riječ života.
S. P. D.