Martin Luther

ziger je napisao/la:

Mali Princ očigledno na svom planetu čitao bajkice.
Prinče, Luther je bio pobožan čovjek preko koga je Bog vratio na Izvore kršćanske Crkvu.

Čuj oni seljaci za koje je propovjedao da ih treba ubijati i daviti ne bi se složili s tobom. Neki od tih seljaka su bili i protestanti.
Dakle dajmo nezavisne povjesne izvore.

Koje su kreirali neki veroucitelji?

Ma nemoj banalizirati. Kako to M. Luther kaže u svom pozivu knezovima da ubijaju pobunjene seljake: Neka
svatko tko može bode, tuče i davi . Pogineš li pritom, blago tebi,
blaženiju smrt nećeš nikada više steći. Jer umireš u poslušnosti prema
božanskoj riječi i naredbi. (Protiv jurišajućih seljaka, Weimarsko izdanje Lutherovih spisa)

ok, moze biti.

Nisam dobro upucen, moguce je da gresim.

Medjutim, provericu.

Najbitnije je da je Luther označio papu kao pravoga antikrista koji sjedi na Sotoninu prijestolju.

ziger je napisao/la:

Mali Princ očigledno na svom planetu čitao bajkice.
Prinče, Luther je bio pobožan čovjek preko koga je Bog vratio na Izvore kršćanske Crkvu.
Digresija: Prinče, oni tvoji vulkani kaj ih čistiš sa četkom, jel istina da tamo okrećeš purane i praviš SPACE TURIZAM. Pošteno! Budem doć na Space puretinu. Mala šala da razbijemo ozbiljnost!

Nije Mali Princ čitao bajkice nego su to izvori na Internetu. Ja ne znam jel' istina il' ne, ali di ima dima, moglo bi bit i vatre.

inliner je napisao/la:

Najbitnije je da je Luther označio papu kao pravoga antikrista koji sjedi na Sotoninu prijestolju.

Jesu li motivi za reformaciju bili doista samo teološki, ili možda tu ima elemenata privatne narave, nešto poput osnutka anglikanske crkve?

inliner je napisao/la:

Najbitnije je da je Luther označio papu kao pravoga antikrista koji sjedi na Sotoninu prijestolju.

Dakle svašta.
No kad već podmećeš moram reagirati i dati još jedan citat koji je lako provjeriti:
Godine 1543. objavljuje 'O Židovima i njihovim lažima', gdje se i opet
izvlače stare optužbe o ritualnim ubojstvima, trovanjima bunara,
čarobnjaštvu Židova, etc. Luther piše:
" Što sada da
učinimo mi kršćani s ovim odbačenim, prokletim narodom Židova?... Dat
ću vam moj vjeran savjet. Najprije da se njihove sinagoge ili škole
zapale... Zatim, kao drugo, da se njihove kuće isto tako razruše i
unište, jer se oni u njima bave istim stvarima kojima se bave i u
svojim školama... Kao treće da im se oduzmu svi molitvenici i talmudski
svitci.... Kao četvrto, da se rabinima, uz prijetnju tjelesnom i
smrtnom kaznom, zabrani bilo kakvo naučavanje... da im se potpuno
dokine pravo na slobodno kretanje putevima... i oduzme sva gotovina,
kao i dragocjenosti u zlatu i srebru..."

1.3.MARTIN LUTHER (1483-1546)

Katolicka slika o Lutheru. Luther je bio zapravo samo predstavnik težnji koje su se snažno razmahale unutar Crkve. Tragedija je što on nije ostao unutar Crkve, vec je postao reformator protiv nje. 1517. oborio se na Tetzelovu trgovinu oprostima.

Zastupa nominalisticko-okamovske poglede, nasuprot tomisticko-kasnoskolastickim koje zastupa Tetzel. Školska se rasprava pretvorila u nacelni obracun. Tomisticka pozicija bi bila bolja, da ju je netko naucavao u cistom obliku. Mnogi lutherovski napadi ne bi stigli, da je predreformatorska katolicka teologija bila jasnija. Glavna krivnja je ipak nominalisticka teologija, ciji je Luther pobornik. Pravu tomisticku skolastiku jedva je poznavao. Izobliceno tumacio katolicku nauku, time pridonio još vecim nejasnocama. Na toj kritici i leži sva tragika reformacije.
Lutherov razvoj. U Erfurtu svršio filozofski osnovni tecaj i postao magister artium (1505). Otac želi da Luther postane pravnik. On odluci poci u samostan. 17. 07. 1505. javi se eremitima u Erfurtu. Nakon novicijata zareden je 03. 04. 1507. za svecenika. Tek tada zapoceo pravi studij teologije. Studij se zasniva na strogoj nominalistickoj teologiji Gabriela Bielsa. U Wittenburgu postao doktor teologije. Njegova rana predavanja daju sliku o tome kako je postepeno prerastao u reformatora. Znacajan «dogadaj u kuli» Wittenburškog samostana. Sinulo mu je citajuci Rim 1,17, što znaci «pravednost» Božja: pravednost puna milosti, po kojoj Bog zbog pomirbene mike svoga ljubljenoga Sina samo po milosrdu svojemu milostivo gleda na grešnog vjernika i tako ga cini «pravednim».

Katolicki teolozi tvrde da se time Luther zapravo vratio katolicizmu, da je prevladao nominalisticku predodžbu samovoljnog Boga. «Doživljaj u kuli» ima se tumaciti katolicki. Katolicki povijesnicar Grisar datira «dogadaj u kuli» kasnije: 1518/19. Oslanja se na Lutherove navode u tzv. «velikom svjedocanstvu» (1545). Uz to pristaje i evangelisticki teolog Bizer i dokazao je da je tada Luther doživio preobražaj.
Tomisticko-skolasticka nauka: Sakramenti su od Krista ustanovljeni znakovi, koji prenose milost onome tko prima vjeru. Luther porice vrijednost znakova i smatra da se milost dobiva «jedino vjerom» (sola fide). Temelji se na «Svetom Pismu» (sola scriptura). «Sola fide» - formalno nacelo protenstantizma. «Sola scriptura» i «Sola gratia» - materijalna nacela.

Za razliku od drugih reformatora: sama Crkva dovedena u pitanje. Spor o oprostima i prvi obracuni. Sastavio 95 teza o naravi i upotrebi oprosta. 31. 10. 1517. poslao ih je nadležnim biskupima. Bez Lutherova znanja one su tiskane i strahovito su djelovale. Poslane su u Rim, te se otvorio sudski postupak protiv Lutherovog krivovjerja. Luther nije išao u Rim, vec ga je saslušao kardinal Cajetan na saboru u Augsburgu. Luther nije opozvao svoje tvrdnje, vec se prizove protiv legata na papu i na opci sabor.

Ingolštatski teolog Johannes Eck (1486-1543) - ucio je da teze nadilaze kritiku tadašnje prakse o oprostima i da stavljaju u pitanje samu narav oprosta, vlast papinu da dijeli oproste i osnovnu sakramentalnu strukturu same Crkve. Postupak protiv Luthera završio je time, što je utvrdena njegova krivovjernost. Bulom «Exsurge Domine» (15. 06. 1520.), Luther je pozvan da se odrekne svojih tvrdnji (41) u svojim spisima, pod prijetnjom izopcenja. Napadaj na Crkvu. Lutheru je sinulo da njegovo shvacanje o predanju Kristu, ne ostavlja mjesta za posrednike. Papa je za nj ostao utjelovljeni Antikrist. U tri svoja spisa napada papinstvo i cijelu Crkvu, poziva na borbu protiv nje, a ne više na reformu. To su spisi: «Kršcanskom plemstvu njemackog naroda o poboljšanju kršcanskog stanja» (kolovoz, 1520.); «De captivitate babylonica Ecclesiae praeludium» (listopad, 1520.); «O slobodi kršcanina» (studeni, 1520.). nova Lutherova nauka nije se mogla poistovjetiti s crkvenom naukom. Razlikujemo pojmove: «reforma» (unutar Crkve) i «reformacija» (izvan, odnosno protiv Crkve).
Luther 10. 12. 1520. spaljuje pred Svracjim vratima u Wittenbergu bulu o izopcenju i crkvene pravne knjige. 03. 01. 1521. svecano ga u Rimu izopcuju. Odvajanje izvršeno.

Državni sabor u Wormsu. Karlo V. i Luther u Wormsu se suocavaju licem u lice. Karlo u luteranskom pitanju zastupa pitanje stare Crkve. Bio je za to da i država izopci Luthera, no ipak pristaje da ga saslušaju na saboru, te mu 06. 03. 1521. šalje poziv u kojem mu jamci slobodan prolaz. Luther 16. 04. 1521. stiže u Worms. 17. 04. pozvan na raspravu. Izjasnio se u prilog svojih spisa. 18. 04. odbacio opoziv u bilo kojem obliku. 19. 04. drži car govor. 26. 04. Luther otputuje iz Wormsa. U Wartburgu prevodi NZ na njemacki. U svojim spisima na podrugljiv nacin ponižava katolicko ucenje i blati ono što mu je nekad bilo sveto (redovništvo, papinstvo, celibat, itd.). 08. 05. 1521. car potpisuje «Wormski edikt» kojim se Luther i njegove pristaše stavljaju izvan zakona.
25. 05. 1521. zakljucen sabor u Wormsu. Razvoj dogadaja u Njemackoj od 1521-1530. Vec u proljece 1521. svecenici se žene, a redovnici napuštaju samostane. U prosincu 1521. došlo je u Wirttenbergu do nemira protiv svecenika koji su u župnoj crkvi služili misu.
Thomas Münzer propovijedao je novu komunisticku Božju državu 1524. govorio protiv Luthera. 1525. konacno je uhvacen i smaknut. Državni vitezovi s von Sickingenom na celu, napali nadbiskupa u Trieru, propovijedajuci novu nauku, palili sela i gradove. Ceta nadbiskupa i saveznika ih porazi, a von Sickingen je smaknut. 1524. seljaci pod Lutherovim utjecajem podignu ustanak. Zahtjeve saželi u «12 clanaka sveukupnog seljaštva»
06. 03. 1525. Luther najprije reagira «Opomenom na mir», no kad su neka sela uništena, otvoreno staje na stranu vlasti. Neuspjeh seljackog rata dovodi do smanjenja Lutherova ugleda. Reformacija postaje problem vlasti. Seljaci odlaze natrag u katolicizam ili sekte. Uzrok tzv. «kneževske reformacije» je povezivanje s pokrajinskim knezovima. Izgradnja sustava evangelicke državne Crkve. Institucionalna državna Crkva, umjesto Lutherove «ecclesiae spiritualis».
II. državni sabor u Speyeru 1529. konacno zakljucio da se sprovede Wormski edikt. Novovjerski staleži prvi put otvoreno protestiraju. Otuda im i naziv «protestanti». 22. 04. 1529. sklapaju medu sobom savez. Razlike izmedu Luthera i Zwinglija trebale se ukloniti na marburškoj raspravi 1529. Nisu se složili oko euharistije, tako se savez nije ostvario.
Augsburški državni sabor 1530. Karlo V. se vraca, naumivši da riješi crkveno pitanje. Filip Melanchton izradio vjerski spis «Confessio Augustana» koji je stekao svjetsko znacenje za protestantizam. Pomirljiv Erazmov ton u Melanchtona dao je neke naznake za uspostavu jedinstva. No, nije postignuto jedinstvo. Luther oštro kori Melanchtonovo ponašanje. 23. 09. 1530. sabor zakljucen.
Od protestanata zatraženo da do 15. 04. 1531. objave pristanak uz katolicku vjeru. Evangelisticki staleži ponovno protestiraju protiv zakljucaka sabora. «Ausburška konfesija» preradena 1540. tzv. «Variata» postala službena vjeroispovijest i trajan dokument evangelisticke nauke, na koji su do danas obvezni evangelisticki župnici. Od rasprave o jedinstvu do augsburškog vjerskog mira 1555. Zbog opasnosti od Turaka car dogovori primirje sve do sabora (Nürnberški vjerski mir, 1532.).
Frankfurtovskom konvencijom (10. 04. 1539.), složiše se da se okonca raskol u Njemackoj. No Luther, a po prvi put i Calvin, ponovno to zaprijeciše. Od 1546. Karlo V. ucvršcuje svoj položaj, a ide mu na ruku i smrt njegovih glavnih protivnika. «Augsburški interim» od 30. 05. 1548. trebao je «privremeno» vrijediti, dok crkveni sabor pitanje ne riješi. Nezadovoljni su i katolici i protestanti. «Pobuna knezova» na celu s Moritzom Saskim, carevim povjerenikom. Karlo uzmakao u Villach (Beljak) u Koruškoj.
Sabor u Tridentu se razišao. Brat Karla, Ferdinand, sklapa s buntovnicima 1552. Posavski ugovor, obje strane zajamcuju medusobnu snošljivost. Pregovori završili Augsburškim vjerskim mirom 25. 09. 1555. Anvigijevci, kalvinisti, baptisti, ravnopravnost stekli tek Westfalskim mirom (1648). Raskol ucvršcen. Poceli vjerski ratovi. Kulminacija: tridesetogodišnji rat (1618-1648). Skandinavija potpuno prihvaca luteranstvo. Prodor u manjoj mjeri u Poljsku, Madarsku, Cešku i Austriju.

Hvala Bogu što je postojao Martin Luther!

Sandra je napisao/la:

Hvala Bogu što je postojao Martin Luther!

Sreća je da to nisi napisala poslije mog predzadnjeg posta.

Izrail je napisao/la:

Sandra je napisao/la:

Hvala Bogu što je postojao Martin Luther!

Sreća je da to nisi napisala poslije mog predzadnjeg posta.

Sreča što Bog ne stavi točku na i kad mi pogriješimo!

Sandra je napisao/la:

Hvala Bogu što je postojao Martin Luther!

To je vjerovatno i Hitler uzviknuo kad je pročitao što je Luther mislio o Židovima!

Mali princ je napisao/la:

Sandra je napisao/la:

Hvala Bogu što je postojao Martin Luther!

To je vjerovatno i Hitler uzviknuo kad je pročitao što je Luther mislio o Židovima!

Hvala Bogu što postoji Mali Princ!
Ovo je uzviknula Sandra kad je pročitala što on misli o njoj!

To je vjerovatno i Hitler uzviknuo kad je pročitao što je Luther mislio o Židovima!

A Luther je, s druge strane, citao crkvene oce. Ne pitaj se bez razloga otkuda da linija antisemitizma.

Hey!
Bok svima!
Katolici, prijatelji! Budete vidjeti brvno u svomu oku, a onda gledajte nama.
Zakaj ne pročitate Augustburško Vjerovanje. Luther je bio heroj vjere i dokazao je pogrešne doktrine KC. Nije htio osnovati novu crkvu, već na Izvor vratiti postojeću, vi ste ga istjerali i htjeli ubiti.
A što se tiče nacizma: moj pradjed i djed su pritiskom fašisoidnih ljudi bili primorani otić u katolike, a bili su protestanti.
Papa je surađivao s nacistima i podržavao ih.
Moj djed je svjedok i što je KC u NDH činila. Monstroznosti.
A neki među vama vidim idolske molitve mole na forumu u inat nama protestantima. Ne živcira me to uopće, ako Bog da da vam pokaže istinu.
Inliner je junak na ovomu forumu.
Da Sandra, hvala Bogu za Luthera i za sve koji zabludi rekoše NE.
Isus je ISTINA, jedini posrednik, drugog nema!
KRIST JE KRALJ!

Ma zigeru na krivom si putu ništa ovdje nije lagano a postoje dokumenti iz kojih je lako provjeriti to što je napisano.
Iliner nije nikakav junak foruma već osoba koja vrijeđa druge i valjda misli da time Bogu služi.
Za razliku od njega koji nije podastro niti jedan dokaz za svoje nebulozne tvrdnje ovdje su članovi naveli jasno izvor onog što su prenjeli.
Luther je jasno ukazao na probleme Crkve u ono vrijeme ali imao je i velikih mana.
Stoga nemoj tako podržavati nekršćensko ponašanje ilinera, već po onoj pavlovoj podnosimo jedni druge radi Gospodina a nemojmo si umišljati da smo najpametniji, najbolji da mi jedini nismo u zabludi.
Neka te Bog blagoslovi i čuva.

E kada bi smo poceli kopati po greskama i propustima svih nas.

Zar se neki niste bunili i ljutili kada se govorilo o greskama papa kroz istoriju.

Zato mislim, ako nismo spremni o svojim greskama govoriti otvoreno i posteno, nesmemo i nemamo pravo kopati po greskama drugih.

Vreme u kom je ziveo Luter, covek koga je ocigledno Bog podigao da reformise katolicanstvo ili papu, bilo je vreme velike zaostalosti, i to zahvaljujuci tadasnjoj dominantnoj Crkvi koja je, ne samo religiozna vladala, vec je kontrolisala i pod sobom imala vladare drzava.

Tada se ubijalo. I to se smatralo ispravnim, kao nekim pouzdanim sredstvom da se spreci zlo.

Evo ovih dana sam pronasao neke izvore koji govore da Luter nije bio pristalica verskog progona. Ujedno imao je velike probleme sa nekim fanatikom, ciji su ekstremi pripisani licno njemu. Jos to nisam dobro proverio, tako da mi fale inforamcije, ali cu to sigurno u neko vreme uciniti.

Treba biti oprezan, trebamo shvatiti vreme u kome je ziveo taj covek i da li su te greske u njegovo vreme bile takve da ih mozemo danas realno ocenjivati. Iskreno se bojim da tog coveka kog nisu mogli pobediti dok je bio ziv, to pokusavaju uciniti danas kad je mrtav.
Ali da je on danas medju nama, ponovo bi bilo malo onih koji bi hrabro stali uz njega.

Ono sto mene interesuje, jeste pitanje: zasto se njegova nauka i istina koju je izvlacio iz Biblije nije prihvatila od strane pape i Crkve?
Taj covek je, sto se tice sustine njegovog ucenja bio u pravu, vera u Isusa je temelj ili stena spasenja, a i prodavanje oprostajnica je bila teska zloupotreba Crkve.
To kod mene cini ovog coveka velikim, i danas mi u tim sustinskim stvarima sluzi kao nadahnuce u mom hodu za Bogom.