Paramahansa Yogananda
Autobiografija jednog yogija
Str. 277
Sri Yuktesvarovo uskrsnuće
(…)
“Da, dijete moje, jednako je. To je tijelo od krvi i mesa. Premda ga ja vidim kao etersko, ti ga vidiš kao fizičko. Od atoma iz kozmosa stvorio sam potpuno novo tijelo, točno onakvo kakvo je bilo ono fizičko snovito tijelo koje si položio u snoviti pijesak u Puriju, u svom snovitom svijetu. Ja sam uistinu uskrsnuo – ne na zemlji nego na jednoj astralnoj planeti. Njezini stanovnici dorasliji su mojim visokim zahtjevima nego što su to ljudi. Jednoga dana i ti i tvoji napredni učenici doći ćete ovamo da budete sa mnom.”
(…)
“Kao što su proroci poslani na zemlju da pomognu ljudima odraditi njihovu tjelesnu karmu, tako je Gospod uputio mene da na jednoj astralnoj planeti služim kao spasitelj”, objasnio je Sri Yuktesvar. “Planeta se zove Hiranyaloka ili ‘porsvijetljena astralna planeta’. Ondje pomažem naprednim bićima da se oslobode astralne karme i tako prekinu lanac ponovnih rođenja u astralu. Stanovnici Hiranyaloke duhovno su visoko razvijeni. Svi su oni u svojoj zadnjoj zemaljskoj inkarnaciji meditacijom stekli moć da u trenutku smrti svjesno napuste tijelo. Nitko tko se na zemlji iz stanja savikalpa samadhija nije uzdigao u stanje nirvikalpa samadhija, ne može ući u Hiranyaloku.
Stanovnici Hiranyaloke već su prošli kroz obične astralne sfere kamo poslije smrti moraju otići gotovo sva zemaljska bića. Ondje su odradili mnogobrojne sjemenke svojih prošlih akcija u astralnom svemiru. Otkupiteljski čin u astralnim svjetovima mogu efikasno izvršiti samo napredna bića. Zatim su, da bi potpunije oslobodila dušu karmičkih tragova u astralnom tijelu, ta viša bića kozmičkim zakonom privučena da se u novom astralnom tijelu rode na Hiranyaloki, astralnom suncu ili nebu gdje sam uskrsnuo da im pomognem. U Hiranyaloki su također i vrlo napredna bića koja su došla iz višeg suptilnijeg kauzalnog svijeta.”
Sad sam bio tako savršeno usklađen s učiteljem da mi je svoje riječi-slike prenosio djelomično govorom, a djelomično mislima, pa sam tako brzo uočavao mozaik njegovih misli.
“Čitao si u svetim spisima”, nastavio je učitelj, “da je bog ljudsku dušu redom odjenuo u tri tijela – ideju ili kauzalno tijelo, suptilno astralno tijelo, sjedište čovjekovog uma i osjećaja i grubo materijalno tijelo. Čovjek na zemlji snabdjeven je materijalnim čulima. Organi astralnog bića su svijest i osjećaji, i tijelo načinjeno od biotrona. Biće s kauzalnim tijelom ostaje u blaženom carstvu ideja. Ja radim sa onim astralnim bićima koja se pripremaju da uđu u kauzalni svijet.”
(…)
“Postoji velik broj astralnih planeta na kojima sve vrvi od astralnih bića”, počeo je učitelj. “Stanovnici koriste ravnine ili mase svjetla koje su brže od elektriciteta ili radioaktivne energije, da bi putovali s jedne planete na drugu.
Astralni svemir koji se sastoji od različitih suptilnih vibracija svjetla i boje, nekoliko je stotina puta veći od materijalnog svemira. Cijela materijalna kreacija kao mala čvrsta korpa visi pod golemim blistavim balonom astralne sfere. Kao što svemirom lutaju mnogobrojna materijalna sunca i zvijezde, tako postoje i bezbrojni astralni sunčevi i zvjezdani sustavi. Njihove planete imaju astralna sunca i mjesece, ljepše od materijalnih. Astralni izvori svjetlosti slični su polarnom svjetlu s tim da je sunčevo svjetlo blještavije od blagog mjesečevog. Astralni dan i noć duži su od dana i noći na zemlji.
Astralni svijet nezamislivo je lijep, čist, skladan i sređen. Nema mrtvih planeta ni pustoši. Zemaljske mrlje kao što su korov, bakterije, insekti i zmije ne postoje. Nasuprot različitoj klimi i godišnjim dobima na zemlji, na astralnim planetima uvijek je proljeće. Ponekad padne blistav snijeg ili šarena kiša. Astralne planete obiluju jezerima boje opala, prozirnim morima i rijekama duginih boja.
Običan astralni svemir – ne visoko astralno nebo Hiranyaloke – nastanjen je milijunima astralnih bića koja su prije ili kasnije stigla sa zemlje, a također i mnoštvom vila, morskih sirena, riba, životinja, goblina, gnoma, polubogova i duhova koji borave na različitim planetima u skladu sa svojom karmom. Dobri i zli duhovi ne stanuju u istim vibratornim sferama. Dobri se mogu slobodno kretati, dok su zli ograničeni na propisano im područje. Jednako kao što ljudska bića žive na površini zemlje, crvi u zemlji, ribe u vodi, a ptice u zraku, tako i različita astralna bića, već prema stupnju razvoja, žive u području vibracija koje im odgovaraju.
Pali crni anđeli protjerani iz drugih svjetova međusobno se bore i ratuju biotronskim bombama i vibracijama mentalnih mantri. Ta bića borave u mračnim regionima nižeg svemira odrađujući svoju lošu karmu.
U prostranim područjima iznad mračnog astralnog zatvora sve je blistavo i lijepo. S Božjom voljom i s njegovim planom savršenstva astralni je svemir usklađeniji nego zemlja. Svaki astralni predmet manifestira se uglavnom Božjom voljom, a tek djelomično voljom astralnih bića. Ona imaju moć da izmijene ili povećaju draži i oblike svega što je Gospod već stvorio. Svojoj astralnoj djeci dao je sretnu priliku da mijenjaju ili nanovo slažu astralnu materiju. Na zemlji se čvrsto stanje materije u tekuću ili neku drugu formu mora transformirati prirodnim ili kemijskim procesima, dok se astralna kruta tijela mijenjaju u astralnu tekućinu, plin ili energiju trenutno i isključivo voljom astralnih bića.
Zemlja je zamračena ratovanjem i ubijanjem u vodi, na kopnu i u zraku”, nastavio je moj guru, “ali astralna bića žive u harmoniji sreće i jednakosti. Astralna bića mogu po želji materijalizirati ili dematerijalizirati svoj oblik. Cvijet, riba ili životinja može se neko vrijeme preobraziti u astralnog čovjeka. Sva astralna bića mogu poprimati svaki oblik i lako međusobno komunicirati. Ne ograničava ih nikakav utvrđeni prirodni zakon – svako astralno drvo moguće je npr. zamoliti da rodi astralni mango ili drugo željeno voće, cvijet ili ma kakav drugi plod. Postoje neka kozmička ograničenja, ali u astralnom svijetu svi su oblici jednako poželjni. U svemu vibrira stvaralačko Božje svjetlo.
Nitko se ne rađa od žene. Astralna bića kozmičkom voljom materijaliziraju potomstvo u kondenzirane astralne oblike. Biće koje je tek nedavno napustilo svoje materijalno tijelo, stiže u astralnu obitelj koja ga je pozvala, privučeno sličnim mentalnim i duhovnim sklonostima.
Astralno tijelo nije osjetljivo na hladnoću, ni na vrućinu, a ne podliježe ni ostalim prirodnim uvjetima. Njegova anatomija uključuje astralni mozak ili tisućulatični lotos svjetla i šest probuđenih centara u astralnoj cerebrospinalnoj osi. Srce crpi kozmičku energiju i svjetlo iz astralnog mozga i pumpa je u astralne živce i tjelesne stanice ili biotrone. Astralna bića mogu na svoje tijelo djelovati biotronskom silom ili vibracijama mantri.
Astralno tijelo točna je kopija zadnjeg materijalnog tijela na zemlji. Astralna bića zadržavaju izgled koji su imala u mladosti prilikom svog zadnjeg boravka na zemlji. Ponekad neko astralno biće odluči zadržati svoj izgled iz starijeg doba kao npr. ja.” Učitelj koji je zračio kao u cvijetu mladosti veselo se zahihotao.
“Astralne sfere mogu se vidjeti sveobuhvatnim šestim čulom – intuicijom – a ne spoznaju se samo sa pet čula kao trodimenzionalni prostor materijalnog svijeta”, nastavio je Sri Yuktesvar. “Sva astralna bića vide, čuju, njuše, kušaju i dodiruju isključivo intuicijom. Imaju tri oka od kojih su dva djelomično zatvorena. Treće glavno astralno oko smješteno je okomito na čelu i otvoreno je. Astralna bića imaju sve vanjske osjetilne organe – uši, oči, nos, jezik i kožu – ali koriste moć intuicije da bi doživjeli osjete putem bilo kojeg dijela tijela. Mogu vidjeti uhom, nosom ili kožom, itd.
Čovjekovo fizičko tijelo izloženo je bezbrojnim opasnostima i lako ga je ozlijediti ili osakatiti. Astralno tijelo može se ponekad porezati ili zgnječiti, ali se odmah iscjeljuje naprosto – htijenjem.”
“Gurudeva, jesu li sva astralna bića lijepa?”
“U astralnom svijetu ljepota je spiritualna kvaliteta, a ne vanjski oblik”, odgovorio je Sri Yuktesvar. “Stoga astralna bića slabo mare za crte lica. Ona, međutim, imaju priliku da se po volji odjenu novim šarolikim astralnim tijelima. Baš kao što ljudi na zemlji u određenim prilikama oblače svečanu odjeću tako i astralna bića nalaze prilike da se odjenu naročito smišljenim oblicima. Na višim astralnim planetima kao što je Hiranyaloka, održavaju se velike svečanosti kad se neko biće duhovnim napredovanjem oslobodi astralnog svijeta i postaje spremno da uđe u nebo kauzalnog svijeta. U takvim prilikama nevidljivi nebeski Otac i s njim sjedinjeni sveci materijaliziraju se u tijelima koja sami odabiru, i pridružuju se astralnom svijetu. Da bi ugodio voljenom pokloniku, Gospod poprima svaki željeni oblik. Ako je poklonik išao putem predanosti, vidi Boga u liku Božanske Majke. Isus je vidio Boga prije svega u očinskom aspektu Onoga koji je Beskonačan. Stvoritelj je sva svoja stvorenja obdario individualnošću, pa sad mora zadovoljavati sve moguće zamislive i nezamislive zahtjeve!” Moj guru i ja veselo smo se nasmijali.
“Prijatelji iz drugih života u astralnom se svijetu lako prepoznaju”, nastavio je Sri Yuktesvar svojim lijepim melodičnim glasom. “Radujući se besmrtnosti prijateljstva, shvaćaju da je ljubav neuništiva u što su često sumnjali prilikom tužnih varljivih sastanaka svoga zemaljskog života. Svojom intuicijom astralna bića mogu promatrati ljudske aktivnosti na zemlji, ali čovjek ne može vidjeti astralni svijet ako mu šesto čulo nije barem donekle razvijeno. Tisuće zemaljskih stanovnika na trenutak su ugledale neko astralno biće ili astralni svijet.
Napredna bića Hiranyaloke provode duge astralne dane i noći uglavnom u budnoj ekstazi pomažući u rješavanju složenih problema kozmičke uprave i oslobađanju “izgubljenih sinova” – duša vezanih za zemlju. Kad bića Hiranyaloke spavaju, imaju ponekad snovima slične astralne vizije. Duh im je obično u svjesnom stanju najvišeg nirvikalpa blaženstva.
Svuda u astralnim svjetovima stanovnici još osjećaju duševne patnje. Osjetljiva bića na planetima kao što je Hiranyaloka osjećaju duboki bol zbog svake greške u ponašanju ili spoznavanju istine. Ta napredna bića nastoje da im svaki čin i svaka misao budu u skladu sa savršenim duhovnim zakonom.
Stanovnici astralnog svijeta saobraćaju isključivo astralnom telepatijom i televizijom. Zbrke ili nesporazumi što ih na zemlji izaziva pisana ili izgovorena riječ, ondje su nepoznati. Kao što se posredstvom niza svjetlosnih slika čini da se ljudi na filmskom ekranu kreću i rade, ali zapravo ne dišu, tako i astralna bića hodaju i rade kao inteligentno i koordinirano vođene svjetlosne slike, a da ima pritom nije potreban kisik. Čovjek ovisi o krutim tijelima, tekućinama, plinovima i energiji. Astralna bića održavaju se na životu uglavnom kozmičkim svjetlom.”
“Učitelju moj, da li astralna bića uopće išta jedu?” Upijao sam njegova čudesna objašnjenja svim svojim sposobnostima -–umom, srcem i dušom. Nadsvjesne percepcije istine trajne su i nepromjenljive, dok su prolazna čulna iskustva i dojmovi uvijek samo privremeni i relativno istiniti, a u sjećanju brzo blijede. Riječi moga gurua toliko su se utisnule u moje biće, da ja u svako doba prenoseći se u nadsvjesno stanje, mogu jasno doživjeti taj božanstveni doživljaj.
“Blistavo sjajno povrće obilno rodi na astralnom tlu”, odgovorio mi je. “Astralna bića jedu povrće i piju nektar iz sjajnih izvora svjetla i iz astralnih rijeka i potoka. Kao što se nevidljive slike osoba na zemlji mogu izvući iz etera i televizijskim aparatom učiniti vidljivima, da bi se opet poslala u prostor, tako i nevidljive astralne sheme povrća i bilja koje je Bog stvorio, lebde u eteru i silaze na astralnu planetu voljom njezinih stanovnika. Svojom razigranom maštom ta bića materijaliziraju cijele vrtove mirisnog cvijeća da bi ih kasnije vratila u etersku nevidljivost. Stanovnici nebeskih planeta kao što je Hiranyaloka, gotovo su dakle oslobođeni potrebe za jelom. Još su neovisnije, međutim, gotovo sasvim oslobođene duše u kauzalnom svijetu koje ne jedu ništa osim mane blaženstva.
Astralno biće koje dolazi sa zemlje, sreće mnoštvo, djece, očeva, majki, žena, muževa i prijatelja koje je steklo tijekom različitih inkarnacija na zemlji i koji se od vremena do vremena pojavljuju u različitim dijelovima astralnog područja. Ono stoga ne razumije koga treba voljeti, pa tako uči voljeti sve jednako, kao Božju djecu i individualni izraz Boga. Premda se vanjski izgled voljenih osoba može izmijeniti već prema razvoju novih svojstava u posljednjem životu neke duše, astralno biće nepogrešivom intuicijom prepoznaje sve one koje je nekad voljelo na drugim razinama postojanja i želi im dobrodošlicu u njihov novi astralni dom. Budući da je svaki atom obdaren neuništivom individualnošću, astralni prijatelj bit će prepoznat bez obzira na odijelo kao što na zemlji biva prepoznat glumac unatoč kostimu i maski.
Vremenski raspon života mnogo je veći nego na zemlji. Prosječni životni vijek naprednog astralnog bića traje, mjereno zemaljskim mjerilima, između pet stotina i tisuću godina. Ali kao što neki mamutovci žive i po tisuću godina duže od ostalog drveća, a neki yogiji nekoliko stotina godina, iako većina ljudi umire prije navršene šezdesete, tako i određeni broj astralnih bića živi mnogo duže od uobičajenog trajanja astralne egzistencije.
Posjetioci astralnog svijeta borave ondje kraće ili duže vrijeme u skladu sa svojom tjelesnom karmom koja će ih u određenom trenutku privući natrag na zemlju.
Astralna bića ne poznaju samrtne muke kad dođe vrijeme da odbace svoje svjetlosno tijelo. Neka među njima ipak blago strepe pri pomisli da će napustiti svoje astralno obličje i zamijeniti ga finijim kauzalnim. U astralnom svijetu nema bolesti, starosti ni smrti protiv volej bića. To su tri proklestva zemlje gdje je čovjek dozvolio svojoj svijesti da se gotovo potpuno poistovjeti s krhkim fizičkim tijelom kojem je da bi uopće postojalo, stalno potreban zrak, hrana i san.
Tjelesna smrt popraćena je prestankom daha i raspadanjem tjelesnih stanica. Astralna smrt sastoji se u raspršenju biotrona, tih manifestiranih jedinica energije koje sačinjavaju život astralnih bića. Prilikom smrti čovjek gubi svijest o fizičkom tijelu i postaje svjestan svog finijeg tijela u astralnom svijetu. Doživivši astralnu smrt, kad za to dođe vrijeme, biće tako prelazi iz svijesti astralnog rođenja i smrti u svijest tjelesnog rođenja i smrti. Ti ciklusi astralnog i fizičkog utjelovljavanja koji se stalno ponavljaju, neizbježna su sudbina svih neprosvijetljenih bića. Definicije raja i pakla u svetim spisima znaju u čovjeku probuditi uspomene na dugi niz doživljaja u blaženom astralnom i patnjom ispunjenom zemaljskom svijetu, uspomene koje dolaze iz slojeva još dubljih nego što ej podsvijest.”
“Ljubljeni učitelju”, zamoli sam “hoćete li mi, molim vas, podrobnije opisati razliku između ponovnog rođenja na zemlji i ponovnog rođenja u astralnim i kauzalnim sferama?”
“Čovjek kao individualna duša u suštini ima kauzalno tijelo”, objasnio mi je moj guru. “To tijelo je matrica trideset i pet Božjih ideja – osnovnih ili kauzalnih misaonih sila – koje je Bog kasnije podijelio da bi stvorio suptilno astralno tijelo od devetnaest elemenata i grubo materijalno tijelo od šesnaest elemenata.
Elementi astralnog tijela su mentalni, emocionalni i biotronski. Devetnaest komponenti jesu: inteligencija; ego; osjećaji; duh (osjetilna svijest); pet instrumenata spoznaje koji odgovaraju čulima vida, sluha, njuha, okusa i dodira; pet instrumenata akcije koji mentalno odgovaraju sposobnostima produženja vrste, izlučivanja, govora, hodanja i manuelnim sposobnostima, i pet instrumenata životne sile koji u tijelu vrše funkcije kristalizacije, asimilacije, eliminacije, metabolizacije i cirkulacije. Suptilno astralno tijelo od devetnaest elemenata nastavlja živjeti i poslije smrti fizičkog tijela koje je sačinjeno od šesnaest grubih organskih elemenata.
U trideset pet misaonih kategorija kauzalnog tijela Bog je razradio sve složenosti čovjekovih devetnaest astralnih i šesnaest fizičkih elemenata koji se međusobno dopunjuju. Kondenzacijom vibratornih sila, isprva suptilnih, a zatim grubljih, stvorio je čovjekovo astralno tijelo i najzad njegov fizički oblik. U skladu sa zakonom relativnosti prema kojem prvobitna jednostavnost postaje zbunjujuća složenost, kauzalni kozmos i kauzalno tijelo razlikuju se od astralnog kozmosa i astralnog tijela, a jednako se tako i fizički kozmos i fizičko tijelo po svojstvima razlikuju od ostalih oblika kreacije. Bog je u sebi smislio različite ideje i projicirao ih u snove. Gospa kozmičkog sna rodila se tako ukrašena beskonačnim brojem uresa relativnosti.
Tijelo od krvi i mesa načinjeno je od Stvoriteljevih čvrstih objektificiranih snova. Na zemlji je uvijek prisutna dualnost: zdravlje i bolest, užitak i bol, dobitak i gubitak. Ljudska bića ograničena su trodimenzionalnom materijom koja im pruća otpor. Kad je čovjekova želja za životom duboko pokolebana bolešću ili nekim drugim uzrokom, nastupa smrt. Duša privremeno odbacuje svoj kaput od mesa, ali ostaje zaodjevena astralnim i kauzalnim tijelom.1 Privlačna sila koja sva tri tijela drži na okupu, jest želja. Neispunjene želje u korijenu su svakog čovjekovog ropstva.
Fizičke želje izviru u egoizmu i čulnim užicima. Prisila ili iskušenje osjetilnog doživljaja snažnije je od želje za astralnim ili kauzalnim percepcijama.
Središte astralnih želja je uživanje u vibracijama. Astralna bića slušaju etersku glazbu sfera i opčinjena su pogledom na kreaciju kao neiscrpan izraz promjenljivog svijetla. Astralna bića mirišu, kušaju i dodiruju svjetlo. Astralne želje su prema tome povezane sa sposobnošću astralnog bića da sve predmete i doživljaje percipira kao svjetlosne forme ili kao kondenzirane misli ili snove.
Kauzalne želje ispunjavaju se isključivo percepcijom. Gotovo posve slobodna bića koja su obavijena samo još kauzalnim tijelom, vide cijeli svemir kao ostvarenje Božjeg sna – ideje. Ona sve doživljavaju u mislima. Stoga kauzalna bića smatraju da čulni užici i astralne radosti guše senzibilitet duše. Svojih želja oslobađaju se tak oda ih trenutno materijaliziraju. Oni koji su obavijeni samo tankim velom kauzalnog tijela mogu stvarati svjetove baš kao i sam Stvoritelj. Budući da je sve što je stvoreno načinjeno od kozmičke materije snova, duša pokrivena samo još finim kauzalnim tijelom posjeduje veliku stvaralačku moć.
Duša koja je po prirodi nevidljiva, može se opaziti samo ako je odjevena jednim ili više tijela. I samo postojanje tijela znači, dakle, da je ono nastalo zbog neispunjenih želja.
Sve dok je čovjekova duša obavijena jednim, dva ili tri tjelesna omotača koji su čvrsto zapečaćeni pečatima neznanja i želje, on se ne može stopiti s morem duha. Kad čekić smrti razori grubi fizički omotač, ostala dva omotača – astralni i kauzalni – i dalje sprečavaju dušu da se svjesno pridruži Sveprisutnom Životu. Kad čovjek putem mudrosti stigne u stanje bez želja, moć toga stanja razara preostala dva ogrtača. Sićušna ljudska duša napokon je slobodna. Sjedinila se s Neizmjernom Amplitudom.”
Zamolio sam svog božanskog gurua da mi podrobnije objasni uzvišen i tajanstven kauzalni kozmos.
“Kauzalni svijet neopisivo je suptilan”, odgovorio mi je. “E da bi ga razumio, čovjek bi morao posjedovati tako silnu moć koncentracije da zatvorenih očiju može vizualizirati sva golemi astralni i fizički kozmos – svijetleći balon i čvrstu korpu na njegovom dnu – samo kao ideje. Kad bi tom nadljudskom koncentracijom ta dva kozmosa i sve njihove složenosti uspio pretvoriti u čiste ideje, dosegao bi kauzalni svijet i stao na granicu gdje se spajaju duh i materija. Ondje čovjek sve stvoreno – krute tvari, tekućine, plinove, elektricitet, energiju, sva bića, bogove, ljude, životinje, biljke, bakterije – opaža kao oblike svjetlosti, baš kao što kad zatvori oči shvaća da postoji, premda svoje tijelo ne vidi tjelesnim očima nego mu je ono samo u mislima.
Sve što ljudsko biće može zamisliti, kauzalno biće može ostvariti. Inteligentniji ljudi žive mašte mogu (naravno, samo u duhu) obuhvatiti sve misaone ekstreme, lebdjeti s jedne planete na drugu, baciti se u bezdani ponor vječnosti ili poput rakete sunuti među galaksije te kao reflektor prelaziti mliječnim stazama i zvjezdanim prostorima. Bića u kauzalnom svijetu uživaju i u mnogo većoj slobodi te bez napora mogu lako i trenutno misao pretvoriti u stvarnost bez ikakvih materijalni ili astralnih prepreka ili karmičkih ograničenja.
Kauzalan bića shvaćaju da materijalni kozmos nije prvenstveno načinjen od elektrona kao ni astralni od biotrona. Obadva su zapravo stvorena od najsitnijih čestica Božje misli usitnjene i razdijeljene mayom – zakonom relativnosti koji prividno odvaja stvoreno od njegovog Stvoritelja.
Duše u kauzalnom svijetu prepoznaju se međusobno kao individualizirane iskre blaženog Duha. Njihove misli-slike jedini su predmeti koji ih okružuju. Kauzalna bića vide da je razlika između njihovog tijela i njihovih misli samo pojmovna. Kao što čovjek kad zatvori oči, može vizualizirati blještavo bijelo svjetlo ili nježno plavičastu sumaglicu, tako i kauzalna bića mogu samo u mislima vidjeti, čuti, kušati, njušiti i dodirivati. Sve stvaraju ili razaraju snagom svoga kozmičkog duha.
U Kauzalnom svijetu smrt i ponovno rođenje događaju se u mislima. Kauzalna bića goste se samo ambrozijom vječno novog znanja. Piju sa izvora mira, lutaju po djevičanskom tlu percepcija, plivaju u beskrajnom oceanu blaženstva. Njihova sjajna misaona tijela jure mimo trilijona duhom stvorenih planeta, mjehurića iz kojih nastati novi svemiri, mimo zvijezda mudrosti i snovitih zlatnih maglica koje počivaju na nebeskim grudima beskonačnosti! Mnoga bića ostaju u kauzalnom kozmosu tisućama godina. Prolazeći kroz sve dublje ekstaze, oslobođena duša izvlači se iz malenog kauzalnog tijela pa se odijeva prostranim kauzalnim kozmosom. Svi odvojeni vrtlozi ideja, individualni valovi moći, ljubavi, htijenja, radosti, mira, intuicije, spokojstva, samokontrole i koncentracije stapaju se u neiscrpnom moru blaženstva. Duša više ne doživljava radost kao individualizirani val svijesti, nego je uronjena u jedna jedini kozmički ocean sa svima njegovim valovima – vječnim smijehom, ushitom, životom, - sa dugo žuđenom raznolikošću u jedinstvu.
Kad duša izađe iz omotača triju tijela, zauvijek je izbjegla domašaju zakona relativnosti i postala neprolazno vječno Postojanje. Pogledaj leptira Sveprisutnosti – krila su mu posuta zvijezdama, suncima i mjesecima! Duša proširena u duh ostaje sama u području svjetla bez svjetla, tame bez tame, misli bez misli, opijena ekstazom radosti u Božjem snu kozmičkog stvaranja.
“Oslobođena duša”, povikao sam sa strahopoštovanje.
“Kad duša konačno odbaci tri sloja tjelesnih obmana”, nastavio je učitelj, “sjedinjuje se s Beskonačnim, a da pritom ne gubi ništa od svoje individualnosti. Krist je zadobio tu konačnu slobodu čak i prije nego što se rodio kao Isus. U tri faze svoje prošlosti koje su u njegovom zemaljskom životu simbolizirane sa tri dana između njegove smrti i uskrsnuća, postigao je moć da uskrsne u Duhu.
Nerazvijeni čovjek mora proći kroz bezbroj zemaljskih, astralnih i kauzalnih inkarnacija da bi se oslobodio svojih triju tijela. Kad postigne tu najveću slobodu, može izabrati da se vrati na zemlju kao prorok da bi druga ljudska bića vodio natrag Bogu ili može kao ja odabrati da boravi u astralnom svemiru. Ondje spasitelj preuzima dio kozmičkog tereta stanovnika i tako im pomaže da završe ciklus reinkarnacije u astralu, te zauvijek odu u kauzalne sfere. Oslobođena duša može ostati i u kauzalnom svijetu da pomogne njegovim stanovnicima skratiti boravak u kauzalnom tijelu i postići apsolutno blaženstvo.”
“O, uskrsnuli učitelju, želi bih saznati još o karmi koja nagoni duše da se vraćaju u tri svijeta.”
(…)
“Prije nego što može zauvijek ostati u astralnim svjetovima, čovjek mora do kraja odraditi svoju fizičku karmu, to jest ispuniti sve svoje želje”, obavijestio me moj guru svojim melodičnim glasom. “U astralnim sferama žive dvije vrste astralnih bića. Oni koji se još moraju osloboditi zemaljske karme (pa se prema tome moraju ponovno nastaniti u grubom materijalnom tijelu e da bi otplatili soje karmičke dugove), nakon tjelesne smrti postaju privremeni posjetioci astralnog svijeta, a ne njegovi trajni stanovnici.
Bića koja se nisu iskupila na zemlji, ne mogu poslije astralne smrti otići u višu kauzalnu sferu kozmičkih ideja, nego moraju ići tamo amo, iz fizičkog u astralni svijet i obratno, naizmjence svjesni fizičkog tijela od šesnaest grubih elemenata i astralnog tijela od devetnaest suptilnih elemenata. Svaki put kad izgubi fizičko tijelo, nerazvijeno biće sa zemlje veći dio vremena provodi duboko omamljeno snom smrti i jedva da je svjesno prekrasne astralne sfere. Poslije astralnog počinka takav se čovjek vraća na materijalnu razinu da bi dalje učio. Ponavljanjem putovanja u astral, postepeno se privikava na suptilni astralni svijet. Normalni ili stalni stanovnici astralnog univerzuma su oni koji se oslobođeni svih materijalnih želja, ne moraju više vraćati u grube zemaljske vibracije. Takva bića moraju odraditi samo još astralnu i kauzalnu karmu. Prilikom astralne smrti prolaze u beskrajno finiji kauzalni svijet da bi nakon izvjesnog vremenskog roka određenog kozmičkim zakonom, odbacili misaoni oblik svog kauzalnog tijela i vratili se na Hiranyaloku ili sličnu astralnu planetu ponovno rođeni u novom astralnom tijelu da iskupe ostatke svoje astralne karme.
“Sad ćeš, sine moj”, nastavio je Sri Yuktesvar, “bolje razumjeti da sam uskrsnuo na Božji nalog da budem spasitelj duša koje se iz kauzalne sfere vraćaju u astralnu, a ne onih astralnih bića koja dolaze sa zemlje. Bića sa zemlje koja još nose tragove materijalne karme, ne dolaze na tako visoko razvijene planete kao što je Hiranyaloka. Kao što većina ljudi na zemlji nije meditacijom stekla sposobnost da cijeni uzvišene radosti i prednosti astralnog života, pa se u času smrti žele vratiti ograničenim i nesavršenim zemaljskim užicima, tako ni velik broj astralnih bića tijekom normalnog raspadanja svoga astralnog tijela ne uspijeva zamisliti uzvišeno stanje spiritualne radosti u kauzalno svijetu, pa obuzet mislima o nesavršenijoj i šarolikoj astralnoj sreći čezne za tim da se ponovo vrati u astralni raj. Takva bića moraju odraditi još tešku astralnu karmu prije nego što poslije astralne smrti mogu trajno ostati u kauzalnom misaonom svijetu, tako blizu Stvoritelju.
Tek kad čovjek više ne žudi za iskustvima u oku ugodnom astralnom kozmosu i ne može doći u iskušenje da se onamo vrati, ostaje u kauzalnom svijetu. Kad ondje iskupi svu svoju kauzalnu karmu (sjeme prošlih želja), zarobljena duša izbacuje zadnji od triju čepova neznanja, pa se izišavši iz posljednjeg kauzalnog tijela stapa sa Vječnim.
(…)
“Međusobno prožimanje čovjekovih triju tijela, na mnogobrojne je načine izraženo u njegovoj trostrukoj prirodi”, nastavio je moj veliki guru. “U budnom stanju na zemlji ljudsko je biće manje ili više svjesno svojih triju tijela. Kad su mu čula zaposlena kušanjem, mirisanjem, dodirivanjem, slušanjem ili gledanjem čovjek pretežno djeluje svojim fizičkim tijelom, a kad nešto vizualizira ili hoće, pretežno astralnim. Njegovo kauzalno tijelo dolazi do izražaja kad razmišlja ili duboko zaranja u introspekciju ili meditaciju. Stvaralačke kozmičke misli dolaze čovjeku koji je navikao biti u vezi sa svojim kauzalnim tijelom. U tom smislu moguća je gruba klasifikacija ljudi na ‘materijalne’, ‘energične’ i ‘intelektualne’ tipove. Čovjek se oko šesnaest sati dnevno poistovjećuje sa svojim fizičkim tijelom. Zatim spava. Ako sanja, ostaje u astralnom tijelu stvarajući bez napora svaki predmet, kao što to čine astralna bića. Ako spava duboko i bez snova, tada može na nekoliko sati prenijeti svoju svijest ili osjećaj ‘to sam ja’ u kauzalno tijelo. Takav san okrepljuje. Čovjek koji sanja, nije u vezi sa svojim kauzalnim tijelom nego sa astralnim, pa ga san potpuno ne osvježava.”
(…)
“Na zemlji si samo sanjao. Na toj zemlji vidio si samo moje tijelo od sna” nastavio je. “Kasnije si taj san zakopao. Sad je moje finije tijelo od krvi i mesa, što ga u ovom času gledaš, pa čak i držiš u prilično čvrstom zagrljaju, uskrsnulo na jednoj drugoj Božjoj planeti također od snova. Jednoga dana nestat će i to tijelo i ta planeta, ni oni nisu vječni. Svi mjehurići od snova moraju se na kraju rasprsnuti od Božjeg dodira. Sine moj, Yogananda, razlikuj snove od stvarnosti!”
(…)
Sri Yuktesvar izgubio mi se iz vida izgovarajući to nebesko obećanje. Zatim samo čuo glas koji je zvučao kao melodična grmljavina iz oblaka: “Reci svima! Tko god ostvari nirvikalpa samadhi i tako spozna da je zemlja Božji san, može doći na finiju planetu Hiranyaloke (koja je također Božji san) i naći me ondje uskrsnulog u istom onakvom tijelu kakvo je bilo na zemlji. Reci svima, Yogananda!”
1 Tijelo znači svaki omotač duše, bio on grub ili suptilan. Tri tijela su kavezi za rajsku pticu.
Autentične snimke Yoganande i Sri Yuktesvara:
https://www.youtube.com/watch?v=FygdYhu2oTc&feature=related
https://www.youtube.com/watch?v=8XvxwCyLdnw
https://www.youtube.com/watch?v=OPOSVZYXxT0&feature=related
https://www.youtube.com/watch?v=feh3wPk3oCo&feature=related
Autobiografija jednog yogija
Str. 277
Sri Yuktesvarovo uskrsnuće
(…)
“Da, dijete moje, jednako je. To je tijelo od krvi i mesa. Premda ga ja vidim kao etersko, ti ga vidiš kao fizičko. Od atoma iz kozmosa stvorio sam potpuno novo tijelo, točno onakvo kakvo je bilo ono fizičko snovito tijelo koje si položio u snoviti pijesak u Puriju, u svom snovitom svijetu. Ja sam uistinu uskrsnuo – ne na zemlji nego na jednoj astralnoj planeti. Njezini stanovnici dorasliji su mojim visokim zahtjevima nego što su to ljudi. Jednoga dana i ti i tvoji napredni učenici doći ćete ovamo da budete sa mnom.”
(…)
“Kao što su proroci poslani na zemlju da pomognu ljudima odraditi njihovu tjelesnu karmu, tako je Gospod uputio mene da na jednoj astralnoj planeti služim kao spasitelj”, objasnio je Sri Yuktesvar. “Planeta se zove Hiranyaloka ili ‘porsvijetljena astralna planeta’. Ondje pomažem naprednim bićima da se oslobode astralne karme i tako prekinu lanac ponovnih rođenja u astralu. Stanovnici Hiranyaloke duhovno su visoko razvijeni. Svi su oni u svojoj zadnjoj zemaljskoj inkarnaciji meditacijom stekli moć da u trenutku smrti svjesno napuste tijelo. Nitko tko se na zemlji iz stanja savikalpa samadhija nije uzdigao u stanje nirvikalpa samadhija, ne može ući u Hiranyaloku.
Stanovnici Hiranyaloke već su prošli kroz obične astralne sfere kamo poslije smrti moraju otići gotovo sva zemaljska bića. Ondje su odradili mnogobrojne sjemenke svojih prošlih akcija u astralnom svemiru. Otkupiteljski čin u astralnim svjetovima mogu efikasno izvršiti samo napredna bića. Zatim su, da bi potpunije oslobodila dušu karmičkih tragova u astralnom tijelu, ta viša bića kozmičkim zakonom privučena da se u novom astralnom tijelu rode na Hiranyaloki, astralnom suncu ili nebu gdje sam uskrsnuo da im pomognem. U Hiranyaloki su također i vrlo napredna bića koja su došla iz višeg suptilnijeg kauzalnog svijeta.”
Sad sam bio tako savršeno usklađen s učiteljem da mi je svoje riječi-slike prenosio djelomično govorom, a djelomično mislima, pa sam tako brzo uočavao mozaik njegovih misli.
“Čitao si u svetim spisima”, nastavio je učitelj, “da je bog ljudsku dušu redom odjenuo u tri tijela – ideju ili kauzalno tijelo, suptilno astralno tijelo, sjedište čovjekovog uma i osjećaja i grubo materijalno tijelo. Čovjek na zemlji snabdjeven je materijalnim čulima. Organi astralnog bića su svijest i osjećaji, i tijelo načinjeno od biotrona. Biće s kauzalnim tijelom ostaje u blaženom carstvu ideja. Ja radim sa onim astralnim bićima koja se pripremaju da uđu u kauzalni svijet.”
(…)
“Postoji velik broj astralnih planeta na kojima sve vrvi od astralnih bića”, počeo je učitelj. “Stanovnici koriste ravnine ili mase svjetla koje su brže od elektriciteta ili radioaktivne energije, da bi putovali s jedne planete na drugu.
Astralni svemir koji se sastoji od različitih suptilnih vibracija svjetla i boje, nekoliko je stotina puta veći od materijalnog svemira. Cijela materijalna kreacija kao mala čvrsta korpa visi pod golemim blistavim balonom astralne sfere. Kao što svemirom lutaju mnogobrojna materijalna sunca i zvijezde, tako postoje i bezbrojni astralni sunčevi i zvjezdani sustavi. Njihove planete imaju astralna sunca i mjesece, ljepše od materijalnih. Astralni izvori svjetlosti slični su polarnom svjetlu s tim da je sunčevo svjetlo blještavije od blagog mjesečevog. Astralni dan i noć duži su od dana i noći na zemlji.
Astralni svijet nezamislivo je lijep, čist, skladan i sređen. Nema mrtvih planeta ni pustoši. Zemaljske mrlje kao što su korov, bakterije, insekti i zmije ne postoje. Nasuprot različitoj klimi i godišnjim dobima na zemlji, na astralnim planetima uvijek je proljeće. Ponekad padne blistav snijeg ili šarena kiša. Astralne planete obiluju jezerima boje opala, prozirnim morima i rijekama duginih boja.
Običan astralni svemir – ne visoko astralno nebo Hiranyaloke – nastanjen je milijunima astralnih bića koja su prije ili kasnije stigla sa zemlje, a također i mnoštvom vila, morskih sirena, riba, životinja, goblina, gnoma, polubogova i duhova koji borave na različitim planetima u skladu sa svojom karmom. Dobri i zli duhovi ne stanuju u istim vibratornim sferama. Dobri se mogu slobodno kretati, dok su zli ograničeni na propisano im područje. Jednako kao što ljudska bića žive na površini zemlje, crvi u zemlji, ribe u vodi, a ptice u zraku, tako i različita astralna bića, već prema stupnju razvoja, žive u području vibracija koje im odgovaraju.
Pali crni anđeli protjerani iz drugih svjetova međusobno se bore i ratuju biotronskim bombama i vibracijama mentalnih mantri. Ta bića borave u mračnim regionima nižeg svemira odrađujući svoju lošu karmu.
U prostranim područjima iznad mračnog astralnog zatvora sve je blistavo i lijepo. S Božjom voljom i s njegovim planom savršenstva astralni je svemir usklađeniji nego zemlja. Svaki astralni predmet manifestira se uglavnom Božjom voljom, a tek djelomično voljom astralnih bića. Ona imaju moć da izmijene ili povećaju draži i oblike svega što je Gospod već stvorio. Svojoj astralnoj djeci dao je sretnu priliku da mijenjaju ili nanovo slažu astralnu materiju. Na zemlji se čvrsto stanje materije u tekuću ili neku drugu formu mora transformirati prirodnim ili kemijskim procesima, dok se astralna kruta tijela mijenjaju u astralnu tekućinu, plin ili energiju trenutno i isključivo voljom astralnih bića.
Zemlja je zamračena ratovanjem i ubijanjem u vodi, na kopnu i u zraku”, nastavio je moj guru, “ali astralna bića žive u harmoniji sreće i jednakosti. Astralna bića mogu po želji materijalizirati ili dematerijalizirati svoj oblik. Cvijet, riba ili životinja može se neko vrijeme preobraziti u astralnog čovjeka. Sva astralna bića mogu poprimati svaki oblik i lako međusobno komunicirati. Ne ograničava ih nikakav utvrđeni prirodni zakon – svako astralno drvo moguće je npr. zamoliti da rodi astralni mango ili drugo željeno voće, cvijet ili ma kakav drugi plod. Postoje neka kozmička ograničenja, ali u astralnom svijetu svi su oblici jednako poželjni. U svemu vibrira stvaralačko Božje svjetlo.
Nitko se ne rađa od žene. Astralna bića kozmičkom voljom materijaliziraju potomstvo u kondenzirane astralne oblike. Biće koje je tek nedavno napustilo svoje materijalno tijelo, stiže u astralnu obitelj koja ga je pozvala, privučeno sličnim mentalnim i duhovnim sklonostima.
Astralno tijelo nije osjetljivo na hladnoću, ni na vrućinu, a ne podliježe ni ostalim prirodnim uvjetima. Njegova anatomija uključuje astralni mozak ili tisućulatični lotos svjetla i šest probuđenih centara u astralnoj cerebrospinalnoj osi. Srce crpi kozmičku energiju i svjetlo iz astralnog mozga i pumpa je u astralne živce i tjelesne stanice ili biotrone. Astralna bića mogu na svoje tijelo djelovati biotronskom silom ili vibracijama mantri.
Astralno tijelo točna je kopija zadnjeg materijalnog tijela na zemlji. Astralna bića zadržavaju izgled koji su imala u mladosti prilikom svog zadnjeg boravka na zemlji. Ponekad neko astralno biće odluči zadržati svoj izgled iz starijeg doba kao npr. ja.” Učitelj koji je zračio kao u cvijetu mladosti veselo se zahihotao.
“Astralne sfere mogu se vidjeti sveobuhvatnim šestim čulom – intuicijom – a ne spoznaju se samo sa pet čula kao trodimenzionalni prostor materijalnog svijeta”, nastavio je Sri Yuktesvar. “Sva astralna bića vide, čuju, njuše, kušaju i dodiruju isključivo intuicijom. Imaju tri oka od kojih su dva djelomično zatvorena. Treće glavno astralno oko smješteno je okomito na čelu i otvoreno je. Astralna bića imaju sve vanjske osjetilne organe – uši, oči, nos, jezik i kožu – ali koriste moć intuicije da bi doživjeli osjete putem bilo kojeg dijela tijela. Mogu vidjeti uhom, nosom ili kožom, itd.
Čovjekovo fizičko tijelo izloženo je bezbrojnim opasnostima i lako ga je ozlijediti ili osakatiti. Astralno tijelo može se ponekad porezati ili zgnječiti, ali se odmah iscjeljuje naprosto – htijenjem.”
“Gurudeva, jesu li sva astralna bića lijepa?”
“U astralnom svijetu ljepota je spiritualna kvaliteta, a ne vanjski oblik”, odgovorio je Sri Yuktesvar. “Stoga astralna bića slabo mare za crte lica. Ona, međutim, imaju priliku da se po volji odjenu novim šarolikim astralnim tijelima. Baš kao što ljudi na zemlji u određenim prilikama oblače svečanu odjeću tako i astralna bića nalaze prilike da se odjenu naročito smišljenim oblicima. Na višim astralnim planetima kao što je Hiranyaloka, održavaju se velike svečanosti kad se neko biće duhovnim napredovanjem oslobodi astralnog svijeta i postaje spremno da uđe u nebo kauzalnog svijeta. U takvim prilikama nevidljivi nebeski Otac i s njim sjedinjeni sveci materijaliziraju se u tijelima koja sami odabiru, i pridružuju se astralnom svijetu. Da bi ugodio voljenom pokloniku, Gospod poprima svaki željeni oblik. Ako je poklonik išao putem predanosti, vidi Boga u liku Božanske Majke. Isus je vidio Boga prije svega u očinskom aspektu Onoga koji je Beskonačan. Stvoritelj je sva svoja stvorenja obdario individualnošću, pa sad mora zadovoljavati sve moguće zamislive i nezamislive zahtjeve!” Moj guru i ja veselo smo se nasmijali.
“Prijatelji iz drugih života u astralnom se svijetu lako prepoznaju”, nastavio je Sri Yuktesvar svojim lijepim melodičnim glasom. “Radujući se besmrtnosti prijateljstva, shvaćaju da je ljubav neuništiva u što su često sumnjali prilikom tužnih varljivih sastanaka svoga zemaljskog života. Svojom intuicijom astralna bića mogu promatrati ljudske aktivnosti na zemlji, ali čovjek ne može vidjeti astralni svijet ako mu šesto čulo nije barem donekle razvijeno. Tisuće zemaljskih stanovnika na trenutak su ugledale neko astralno biće ili astralni svijet.
Napredna bića Hiranyaloke provode duge astralne dane i noći uglavnom u budnoj ekstazi pomažući u rješavanju složenih problema kozmičke uprave i oslobađanju “izgubljenih sinova” – duša vezanih za zemlju. Kad bića Hiranyaloke spavaju, imaju ponekad snovima slične astralne vizije. Duh im je obično u svjesnom stanju najvišeg nirvikalpa blaženstva.
Svuda u astralnim svjetovima stanovnici još osjećaju duševne patnje. Osjetljiva bića na planetima kao što je Hiranyaloka osjećaju duboki bol zbog svake greške u ponašanju ili spoznavanju istine. Ta napredna bića nastoje da im svaki čin i svaka misao budu u skladu sa savršenim duhovnim zakonom.
Stanovnici astralnog svijeta saobraćaju isključivo astralnom telepatijom i televizijom. Zbrke ili nesporazumi što ih na zemlji izaziva pisana ili izgovorena riječ, ondje su nepoznati. Kao što se posredstvom niza svjetlosnih slika čini da se ljudi na filmskom ekranu kreću i rade, ali zapravo ne dišu, tako i astralna bića hodaju i rade kao inteligentno i koordinirano vođene svjetlosne slike, a da ima pritom nije potreban kisik. Čovjek ovisi o krutim tijelima, tekućinama, plinovima i energiji. Astralna bića održavaju se na životu uglavnom kozmičkim svjetlom.”
“Učitelju moj, da li astralna bića uopće išta jedu?” Upijao sam njegova čudesna objašnjenja svim svojim sposobnostima -–umom, srcem i dušom. Nadsvjesne percepcije istine trajne su i nepromjenljive, dok su prolazna čulna iskustva i dojmovi uvijek samo privremeni i relativno istiniti, a u sjećanju brzo blijede. Riječi moga gurua toliko su se utisnule u moje biće, da ja u svako doba prenoseći se u nadsvjesno stanje, mogu jasno doživjeti taj božanstveni doživljaj.
“Blistavo sjajno povrće obilno rodi na astralnom tlu”, odgovorio mi je. “Astralna bića jedu povrće i piju nektar iz sjajnih izvora svjetla i iz astralnih rijeka i potoka. Kao što se nevidljive slike osoba na zemlji mogu izvući iz etera i televizijskim aparatom učiniti vidljivima, da bi se opet poslala u prostor, tako i nevidljive astralne sheme povrća i bilja koje je Bog stvorio, lebde u eteru i silaze na astralnu planetu voljom njezinih stanovnika. Svojom razigranom maštom ta bića materijaliziraju cijele vrtove mirisnog cvijeća da bi ih kasnije vratila u etersku nevidljivost. Stanovnici nebeskih planeta kao što je Hiranyaloka, gotovo su dakle oslobođeni potrebe za jelom. Još su neovisnije, međutim, gotovo sasvim oslobođene duše u kauzalnom svijetu koje ne jedu ništa osim mane blaženstva.
Astralno biće koje dolazi sa zemlje, sreće mnoštvo, djece, očeva, majki, žena, muževa i prijatelja koje je steklo tijekom različitih inkarnacija na zemlji i koji se od vremena do vremena pojavljuju u različitim dijelovima astralnog područja. Ono stoga ne razumije koga treba voljeti, pa tako uči voljeti sve jednako, kao Božju djecu i individualni izraz Boga. Premda se vanjski izgled voljenih osoba može izmijeniti već prema razvoju novih svojstava u posljednjem životu neke duše, astralno biće nepogrešivom intuicijom prepoznaje sve one koje je nekad voljelo na drugim razinama postojanja i želi im dobrodošlicu u njihov novi astralni dom. Budući da je svaki atom obdaren neuništivom individualnošću, astralni prijatelj bit će prepoznat bez obzira na odijelo kao što na zemlji biva prepoznat glumac unatoč kostimu i maski.
Vremenski raspon života mnogo je veći nego na zemlji. Prosječni životni vijek naprednog astralnog bića traje, mjereno zemaljskim mjerilima, između pet stotina i tisuću godina. Ali kao što neki mamutovci žive i po tisuću godina duže od ostalog drveća, a neki yogiji nekoliko stotina godina, iako većina ljudi umire prije navršene šezdesete, tako i određeni broj astralnih bića živi mnogo duže od uobičajenog trajanja astralne egzistencije.
Posjetioci astralnog svijeta borave ondje kraće ili duže vrijeme u skladu sa svojom tjelesnom karmom koja će ih u određenom trenutku privući natrag na zemlju.
Astralna bića ne poznaju samrtne muke kad dođe vrijeme da odbace svoje svjetlosno tijelo. Neka među njima ipak blago strepe pri pomisli da će napustiti svoje astralno obličje i zamijeniti ga finijim kauzalnim. U astralnom svijetu nema bolesti, starosti ni smrti protiv volej bića. To su tri proklestva zemlje gdje je čovjek dozvolio svojoj svijesti da se gotovo potpuno poistovjeti s krhkim fizičkim tijelom kojem je da bi uopće postojalo, stalno potreban zrak, hrana i san.
Tjelesna smrt popraćena je prestankom daha i raspadanjem tjelesnih stanica. Astralna smrt sastoji se u raspršenju biotrona, tih manifestiranih jedinica energije koje sačinjavaju život astralnih bića. Prilikom smrti čovjek gubi svijest o fizičkom tijelu i postaje svjestan svog finijeg tijela u astralnom svijetu. Doživivši astralnu smrt, kad za to dođe vrijeme, biće tako prelazi iz svijesti astralnog rođenja i smrti u svijest tjelesnog rođenja i smrti. Ti ciklusi astralnog i fizičkog utjelovljavanja koji se stalno ponavljaju, neizbježna su sudbina svih neprosvijetljenih bića. Definicije raja i pakla u svetim spisima znaju u čovjeku probuditi uspomene na dugi niz doživljaja u blaženom astralnom i patnjom ispunjenom zemaljskom svijetu, uspomene koje dolaze iz slojeva još dubljih nego što ej podsvijest.”
“Ljubljeni učitelju”, zamoli sam “hoćete li mi, molim vas, podrobnije opisati razliku između ponovnog rođenja na zemlji i ponovnog rođenja u astralnim i kauzalnim sferama?”
“Čovjek kao individualna duša u suštini ima kauzalno tijelo”, objasnio mi je moj guru. “To tijelo je matrica trideset i pet Božjih ideja – osnovnih ili kauzalnih misaonih sila – koje je Bog kasnije podijelio da bi stvorio suptilno astralno tijelo od devetnaest elemenata i grubo materijalno tijelo od šesnaest elemenata.
Elementi astralnog tijela su mentalni, emocionalni i biotronski. Devetnaest komponenti jesu: inteligencija; ego; osjećaji; duh (osjetilna svijest); pet instrumenata spoznaje koji odgovaraju čulima vida, sluha, njuha, okusa i dodira; pet instrumenata akcije koji mentalno odgovaraju sposobnostima produženja vrste, izlučivanja, govora, hodanja i manuelnim sposobnostima, i pet instrumenata životne sile koji u tijelu vrše funkcije kristalizacije, asimilacije, eliminacije, metabolizacije i cirkulacije. Suptilno astralno tijelo od devetnaest elemenata nastavlja živjeti i poslije smrti fizičkog tijela koje je sačinjeno od šesnaest grubih organskih elemenata.
U trideset pet misaonih kategorija kauzalnog tijela Bog je razradio sve složenosti čovjekovih devetnaest astralnih i šesnaest fizičkih elemenata koji se međusobno dopunjuju. Kondenzacijom vibratornih sila, isprva suptilnih, a zatim grubljih, stvorio je čovjekovo astralno tijelo i najzad njegov fizički oblik. U skladu sa zakonom relativnosti prema kojem prvobitna jednostavnost postaje zbunjujuća složenost, kauzalni kozmos i kauzalno tijelo razlikuju se od astralnog kozmosa i astralnog tijela, a jednako se tako i fizički kozmos i fizičko tijelo po svojstvima razlikuju od ostalih oblika kreacije. Bog je u sebi smislio različite ideje i projicirao ih u snove. Gospa kozmičkog sna rodila se tako ukrašena beskonačnim brojem uresa relativnosti.
Tijelo od krvi i mesa načinjeno je od Stvoriteljevih čvrstih objektificiranih snova. Na zemlji je uvijek prisutna dualnost: zdravlje i bolest, užitak i bol, dobitak i gubitak. Ljudska bića ograničena su trodimenzionalnom materijom koja im pruća otpor. Kad je čovjekova želja za životom duboko pokolebana bolešću ili nekim drugim uzrokom, nastupa smrt. Duša privremeno odbacuje svoj kaput od mesa, ali ostaje zaodjevena astralnim i kauzalnim tijelom.1 Privlačna sila koja sva tri tijela drži na okupu, jest želja. Neispunjene želje u korijenu su svakog čovjekovog ropstva.
Fizičke želje izviru u egoizmu i čulnim užicima. Prisila ili iskušenje osjetilnog doživljaja snažnije je od želje za astralnim ili kauzalnim percepcijama.
Središte astralnih želja je uživanje u vibracijama. Astralna bića slušaju etersku glazbu sfera i opčinjena su pogledom na kreaciju kao neiscrpan izraz promjenljivog svijetla. Astralna bića mirišu, kušaju i dodiruju svjetlo. Astralne želje su prema tome povezane sa sposobnošću astralnog bića da sve predmete i doživljaje percipira kao svjetlosne forme ili kao kondenzirane misli ili snove.
Kauzalne želje ispunjavaju se isključivo percepcijom. Gotovo posve slobodna bića koja su obavijena samo još kauzalnim tijelom, vide cijeli svemir kao ostvarenje Božjeg sna – ideje. Ona sve doživljavaju u mislima. Stoga kauzalna bića smatraju da čulni užici i astralne radosti guše senzibilitet duše. Svojih želja oslobađaju se tak oda ih trenutno materijaliziraju. Oni koji su obavijeni samo tankim velom kauzalnog tijela mogu stvarati svjetove baš kao i sam Stvoritelj. Budući da je sve što je stvoreno načinjeno od kozmičke materije snova, duša pokrivena samo još finim kauzalnim tijelom posjeduje veliku stvaralačku moć.
Duša koja je po prirodi nevidljiva, može se opaziti samo ako je odjevena jednim ili više tijela. I samo postojanje tijela znači, dakle, da je ono nastalo zbog neispunjenih želja.
Sve dok je čovjekova duša obavijena jednim, dva ili tri tjelesna omotača koji su čvrsto zapečaćeni pečatima neznanja i želje, on se ne može stopiti s morem duha. Kad čekić smrti razori grubi fizički omotač, ostala dva omotača – astralni i kauzalni – i dalje sprečavaju dušu da se svjesno pridruži Sveprisutnom Životu. Kad čovjek putem mudrosti stigne u stanje bez želja, moć toga stanja razara preostala dva ogrtača. Sićušna ljudska duša napokon je slobodna. Sjedinila se s Neizmjernom Amplitudom.”
Zamolio sam svog božanskog gurua da mi podrobnije objasni uzvišen i tajanstven kauzalni kozmos.
“Kauzalni svijet neopisivo je suptilan”, odgovorio mi je. “E da bi ga razumio, čovjek bi morao posjedovati tako silnu moć koncentracije da zatvorenih očiju može vizualizirati sva golemi astralni i fizički kozmos – svijetleći balon i čvrstu korpu na njegovom dnu – samo kao ideje. Kad bi tom nadljudskom koncentracijom ta dva kozmosa i sve njihove složenosti uspio pretvoriti u čiste ideje, dosegao bi kauzalni svijet i stao na granicu gdje se spajaju duh i materija. Ondje čovjek sve stvoreno – krute tvari, tekućine, plinove, elektricitet, energiju, sva bića, bogove, ljude, životinje, biljke, bakterije – opaža kao oblike svjetlosti, baš kao što kad zatvori oči shvaća da postoji, premda svoje tijelo ne vidi tjelesnim očima nego mu je ono samo u mislima.
Sve što ljudsko biće može zamisliti, kauzalno biće može ostvariti. Inteligentniji ljudi žive mašte mogu (naravno, samo u duhu) obuhvatiti sve misaone ekstreme, lebdjeti s jedne planete na drugu, baciti se u bezdani ponor vječnosti ili poput rakete sunuti među galaksije te kao reflektor prelaziti mliječnim stazama i zvjezdanim prostorima. Bića u kauzalnom svijetu uživaju i u mnogo većoj slobodi te bez napora mogu lako i trenutno misao pretvoriti u stvarnost bez ikakvih materijalni ili astralnih prepreka ili karmičkih ograničenja.
Kauzalan bića shvaćaju da materijalni kozmos nije prvenstveno načinjen od elektrona kao ni astralni od biotrona. Obadva su zapravo stvorena od najsitnijih čestica Božje misli usitnjene i razdijeljene mayom – zakonom relativnosti koji prividno odvaja stvoreno od njegovog Stvoritelja.
Duše u kauzalnom svijetu prepoznaju se međusobno kao individualizirane iskre blaženog Duha. Njihove misli-slike jedini su predmeti koji ih okružuju. Kauzalna bića vide da je razlika između njihovog tijela i njihovih misli samo pojmovna. Kao što čovjek kad zatvori oči, može vizualizirati blještavo bijelo svjetlo ili nježno plavičastu sumaglicu, tako i kauzalna bića mogu samo u mislima vidjeti, čuti, kušati, njušiti i dodirivati. Sve stvaraju ili razaraju snagom svoga kozmičkog duha.
U Kauzalnom svijetu smrt i ponovno rođenje događaju se u mislima. Kauzalna bića goste se samo ambrozijom vječno novog znanja. Piju sa izvora mira, lutaju po djevičanskom tlu percepcija, plivaju u beskrajnom oceanu blaženstva. Njihova sjajna misaona tijela jure mimo trilijona duhom stvorenih planeta, mjehurića iz kojih nastati novi svemiri, mimo zvijezda mudrosti i snovitih zlatnih maglica koje počivaju na nebeskim grudima beskonačnosti! Mnoga bića ostaju u kauzalnom kozmosu tisućama godina. Prolazeći kroz sve dublje ekstaze, oslobođena duša izvlači se iz malenog kauzalnog tijela pa se odijeva prostranim kauzalnim kozmosom. Svi odvojeni vrtlozi ideja, individualni valovi moći, ljubavi, htijenja, radosti, mira, intuicije, spokojstva, samokontrole i koncentracije stapaju se u neiscrpnom moru blaženstva. Duša više ne doživljava radost kao individualizirani val svijesti, nego je uronjena u jedna jedini kozmički ocean sa svima njegovim valovima – vječnim smijehom, ushitom, životom, - sa dugo žuđenom raznolikošću u jedinstvu.
Kad duša izađe iz omotača triju tijela, zauvijek je izbjegla domašaju zakona relativnosti i postala neprolazno vječno Postojanje. Pogledaj leptira Sveprisutnosti – krila su mu posuta zvijezdama, suncima i mjesecima! Duša proširena u duh ostaje sama u području svjetla bez svjetla, tame bez tame, misli bez misli, opijena ekstazom radosti u Božjem snu kozmičkog stvaranja.
“Oslobođena duša”, povikao sam sa strahopoštovanje.
“Kad duša konačno odbaci tri sloja tjelesnih obmana”, nastavio je učitelj, “sjedinjuje se s Beskonačnim, a da pritom ne gubi ništa od svoje individualnosti. Krist je zadobio tu konačnu slobodu čak i prije nego što se rodio kao Isus. U tri faze svoje prošlosti koje su u njegovom zemaljskom životu simbolizirane sa tri dana između njegove smrti i uskrsnuća, postigao je moć da uskrsne u Duhu.
Nerazvijeni čovjek mora proći kroz bezbroj zemaljskih, astralnih i kauzalnih inkarnacija da bi se oslobodio svojih triju tijela. Kad postigne tu najveću slobodu, može izabrati da se vrati na zemlju kao prorok da bi druga ljudska bića vodio natrag Bogu ili može kao ja odabrati da boravi u astralnom svemiru. Ondje spasitelj preuzima dio kozmičkog tereta stanovnika i tako im pomaže da završe ciklus reinkarnacije u astralu, te zauvijek odu u kauzalne sfere. Oslobođena duša može ostati i u kauzalnom svijetu da pomogne njegovim stanovnicima skratiti boravak u kauzalnom tijelu i postići apsolutno blaženstvo.”
“O, uskrsnuli učitelju, želi bih saznati još o karmi koja nagoni duše da se vraćaju u tri svijeta.”
(…)
“Prije nego što može zauvijek ostati u astralnim svjetovima, čovjek mora do kraja odraditi svoju fizičku karmu, to jest ispuniti sve svoje želje”, obavijestio me moj guru svojim melodičnim glasom. “U astralnim sferama žive dvije vrste astralnih bića. Oni koji se još moraju osloboditi zemaljske karme (pa se prema tome moraju ponovno nastaniti u grubom materijalnom tijelu e da bi otplatili soje karmičke dugove), nakon tjelesne smrti postaju privremeni posjetioci astralnog svijeta, a ne njegovi trajni stanovnici.
Bića koja se nisu iskupila na zemlji, ne mogu poslije astralne smrti otići u višu kauzalnu sferu kozmičkih ideja, nego moraju ići tamo amo, iz fizičkog u astralni svijet i obratno, naizmjence svjesni fizičkog tijela od šesnaest grubih elemenata i astralnog tijela od devetnaest suptilnih elemenata. Svaki put kad izgubi fizičko tijelo, nerazvijeno biće sa zemlje veći dio vremena provodi duboko omamljeno snom smrti i jedva da je svjesno prekrasne astralne sfere. Poslije astralnog počinka takav se čovjek vraća na materijalnu razinu da bi dalje učio. Ponavljanjem putovanja u astral, postepeno se privikava na suptilni astralni svijet. Normalni ili stalni stanovnici astralnog univerzuma su oni koji se oslobođeni svih materijalnih želja, ne moraju više vraćati u grube zemaljske vibracije. Takva bića moraju odraditi samo još astralnu i kauzalnu karmu. Prilikom astralne smrti prolaze u beskrajno finiji kauzalni svijet da bi nakon izvjesnog vremenskog roka određenog kozmičkim zakonom, odbacili misaoni oblik svog kauzalnog tijela i vratili se na Hiranyaloku ili sličnu astralnu planetu ponovno rođeni u novom astralnom tijelu da iskupe ostatke svoje astralne karme.
“Sad ćeš, sine moj”, nastavio je Sri Yuktesvar, “bolje razumjeti da sam uskrsnuo na Božji nalog da budem spasitelj duša koje se iz kauzalne sfere vraćaju u astralnu, a ne onih astralnih bića koja dolaze sa zemlje. Bića sa zemlje koja još nose tragove materijalne karme, ne dolaze na tako visoko razvijene planete kao što je Hiranyaloka. Kao što većina ljudi na zemlji nije meditacijom stekla sposobnost da cijeni uzvišene radosti i prednosti astralnog života, pa se u času smrti žele vratiti ograničenim i nesavršenim zemaljskim užicima, tako ni velik broj astralnih bića tijekom normalnog raspadanja svoga astralnog tijela ne uspijeva zamisliti uzvišeno stanje spiritualne radosti u kauzalno svijetu, pa obuzet mislima o nesavršenijoj i šarolikoj astralnoj sreći čezne za tim da se ponovo vrati u astralni raj. Takva bića moraju odraditi još tešku astralnu karmu prije nego što poslije astralne smrti mogu trajno ostati u kauzalnom misaonom svijetu, tako blizu Stvoritelju.
Tek kad čovjek više ne žudi za iskustvima u oku ugodnom astralnom kozmosu i ne može doći u iskušenje da se onamo vrati, ostaje u kauzalnom svijetu. Kad ondje iskupi svu svoju kauzalnu karmu (sjeme prošlih želja), zarobljena duša izbacuje zadnji od triju čepova neznanja, pa se izišavši iz posljednjeg kauzalnog tijela stapa sa Vječnim.
(…)
“Međusobno prožimanje čovjekovih triju tijela, na mnogobrojne je načine izraženo u njegovoj trostrukoj prirodi”, nastavio je moj veliki guru. “U budnom stanju na zemlji ljudsko je biće manje ili više svjesno svojih triju tijela. Kad su mu čula zaposlena kušanjem, mirisanjem, dodirivanjem, slušanjem ili gledanjem čovjek pretežno djeluje svojim fizičkim tijelom, a kad nešto vizualizira ili hoće, pretežno astralnim. Njegovo kauzalno tijelo dolazi do izražaja kad razmišlja ili duboko zaranja u introspekciju ili meditaciju. Stvaralačke kozmičke misli dolaze čovjeku koji je navikao biti u vezi sa svojim kauzalnim tijelom. U tom smislu moguća je gruba klasifikacija ljudi na ‘materijalne’, ‘energične’ i ‘intelektualne’ tipove. Čovjek se oko šesnaest sati dnevno poistovjećuje sa svojim fizičkim tijelom. Zatim spava. Ako sanja, ostaje u astralnom tijelu stvarajući bez napora svaki predmet, kao što to čine astralna bića. Ako spava duboko i bez snova, tada može na nekoliko sati prenijeti svoju svijest ili osjećaj ‘to sam ja’ u kauzalno tijelo. Takav san okrepljuje. Čovjek koji sanja, nije u vezi sa svojim kauzalnim tijelom nego sa astralnim, pa ga san potpuno ne osvježava.”
(…)
“Na zemlji si samo sanjao. Na toj zemlji vidio si samo moje tijelo od sna” nastavio je. “Kasnije si taj san zakopao. Sad je moje finije tijelo od krvi i mesa, što ga u ovom času gledaš, pa čak i držiš u prilično čvrstom zagrljaju, uskrsnulo na jednoj drugoj Božjoj planeti također od snova. Jednoga dana nestat će i to tijelo i ta planeta, ni oni nisu vječni. Svi mjehurići od snova moraju se na kraju rasprsnuti od Božjeg dodira. Sine moj, Yogananda, razlikuj snove od stvarnosti!”
(…)
Sri Yuktesvar izgubio mi se iz vida izgovarajući to nebesko obećanje. Zatim samo čuo glas koji je zvučao kao melodična grmljavina iz oblaka: “Reci svima! Tko god ostvari nirvikalpa samadhi i tako spozna da je zemlja Božji san, može doći na finiju planetu Hiranyaloke (koja je također Božji san) i naći me ondje uskrsnulog u istom onakvom tijelu kakvo je bilo na zemlji. Reci svima, Yogananda!”
1 Tijelo znači svaki omotač duše, bio on grub ili suptilan. Tri tijela su kavezi za rajsku pticu.
Autentične snimke Yoganande i Sri Yuktesvara:
https://www.youtube.com/watch?v=FygdYhu2oTc&feature=related
https://www.youtube.com/watch?v=8XvxwCyLdnw
https://www.youtube.com/watch?v=OPOSVZYXxT0&feature=related
https://www.youtube.com/watch?v=feh3wPk3oCo&feature=related