Kršćanstvo i yoga

Evo , ovdje možemo pisati o raznim yogističkim pravcima.

Kojom yogom se baviš?

Yoga se protivi krscanskoj vjeri. Zasto meditirati u yogi kada mozemo meditirati u molitvi!

Eh, Mirena, naš novi član je pitao da li može da piše na forumu i rekao je da se bavi yogom i da je vegetarijanac. Ako bude želio pisati o svojim iskustvima i ako želi sudjelovati u čitanju i pisanju, a kulturno, mi ga nećemo otjerati zato što se yoga protivi kršćanskoj vjeri.

A mnogo štošta se, inače protivi kršćanskoj vjeri kod samih kršćana, pa smo još uvijek svi tu na okupu, jer smo ....isti.

Ima i onih koji smatraju da se yoga ne protivi kršćanskoj vjeri, naši učitelji su iako katolici, išli redovno na yogu, istezali kičmu, vježbali da bi si olakšali tegobe. Vježbe za kičmu su jako dobre, a ima ih u knjigama sportske kulture.

Yoga je širok pojam, a ukratko bi se cijeli nauk yoge moga prevesti kao rad na osobnom čišćenju kako bi u naše "duhovne posude" moga sići Bog. Yoga je prije nauka nego religija, i ako se pravilno shvati i prihvati nikako se ne protivi kršćanstvo. Dapače, može jako pomoći. Anthony de Mello poznati isusovački pisac je jako bio upoznat s yogom i nije ništa rekao kontra nje.
Bilo bi mi drago da netko napiše koju...

A.de Mello mi je miljen pisac: pjev ptice, molitva žabe, buđenje svijesti...tu se ima što pročitat...

James Manjackal MSFS

Kao kršćanin i katolik, rođen u indijskoj državi Kerali u tradicionalnoj katoličkoj obitelji, ali u hinduističkom okruženju; a sada kao katolički svećenik i karizmatski propovjednik u šezdeset zemalja na svim kontinentima, imao bih nešto reći o lošem utjecaju joge na kršćanski život i duhovnost. Znam da u cijelom svijetu raste interes za jogu , čak i među kršćanima i da se taj interes širi i na druge ezoteričke i new age prakse kao što su reiki, reinkarnacija, akupresura, akupunktura, liječenje pranom, refleksologija itd. što su sve metode protiv kojih Vatikan upozorava u svom dokumentu "Isus Krist- donositelj vode žive" .

Ajme, akupunktura postala new-age.

James Manjackal je osoba zrela za liječnike a ne za propovijedi.

Hoću reći da moj dojam slušajući i gledajući ga kako govori nije nimalo ugodan, dapače. Jest da ima izlječenja, ali sve mi je to sumnjivo, jako sumnjivo.
Uostalom, svatko tko fanatično pljuje, da moram taj izraz koristiti, po drugim religijama na taj način ima upitan uvid u funkcioniranje ljudskih duša i čežnji ka Bogu.

Prijatelj i ja smo preveli smo preveli jedan tekst za tribinu kršćanstvo i joga, pa da ga podijelimo s vama....

Joga i kršćanstvo: Jesu li kompatibilni?
Michael Gleghorn

Što je joga? Za mnoge na zapadu, joga je jednostavno sistem
tjelesnih vježbi, sredstvo jačanja tijela, poboljšanja gipkosti i čak liječenje
ili prevencija različitih tjelesnih bolesti. Međutim, ako istražimo povijest i filozofiju joge mi otkrivamo mnogo više od sistema zdravstvenih vježbi. Joga je drevni put ka duhovnom rastu. Dakle, ako istinski
želimo razumjeti jogu, moramo istraživati ispod površine i ispitati njezine
povijesne korijene.

Prije nego počnemo istraživanje, moramo prvo razumjeti što pojam joga ustvari znači. U skladu sa tradicijom, joga znači jedinstvo,
jedinstvo ograničenog, konačnog jiva (kratkotrajnog ja) sa beskonačnim Brahmanom (vječno ja). Brahman je pojam često upotrebljavan za Hindu
koncept Boga ili Konačnu Stvarnost. To je neosobna, božanska supstancija koja prodire, obuhvaća i naglašava sve. S ovim na umu kratko ćemo pregledati tri ključna teksta koji će nam pomoći skicirati porijeklo i razvoj joge unutar Indije.

Njezino pojavljivanje kao prakse i ciljevi joge može se trasirati sve do Upanišada, vjerojatno napisanih između 1000-500 B.C.
Jedna Upanišada kaže nam: Ujedinite svijetlo unutar vas sa svijetlom Brahmana. Tada cilj joge, jedinstvo sa Brahmanom, je
najmanje toliko star kao i Upanišade.

Nadalje, riječ joga često se pojavljuje u Bhagavad Gita, klasičnom hindu tekstu vjerojatno napisanom u rano peto stoljeće B.C. U 6 odjeljku Krišna izjavljuje: Tako nevjerojatna radost dolazi jogiu, onom koji je jedno sa Brahmanom.

Na kraju, oko 150 A.D. jogi Patanjali sistematizira jogu u svojoj Joga Sutra u osam različitih pravaca. Ovih osam pravaca su kao stepenice koje vode jogija od neznanja do prosvjetljenja. Po redu ovih osam pravaca su: yama (samokontrola), niyama (religijsko pridržavanje), asana (položaj), pranayama (vježbanje disanja), pratyahara ( kontrola osjećaja), dharana (koncentracija), dhyana (duboka kontemplacija-razmišljanje) i samadhi (prosvjetljenje). Zanimljivo je zapaziti da na zapadu često se jogom smatra samo položaj i vježbanje disanja, koji su treći i četvrti korak po Patanjalijevom kraljevskom putu do jedinstva sa Brahmanom.

Vidimo da je joga drevna duhovna disciplina duboko ukorijenjena i religiju Hinduizma. S obzirom na to, mi se možemo zapitati da li je stvarno mudro za kršćanina da se uključi u prakticiranje joge. Dakle, nastavit ćemo našu diskusiju, razmatrajući neke od važnih doktrinarnih različitosti između joge i kršćanstva.

Zadnja promjena: ; pon 22 sij 2007, 22:50; ukupno mijenjano 1 put.

Joga i kršćanstvo: koje su razlike?

Danas mnogi ljudi (uključujući neke kršćane) prakticiraju jogu. Razmatrat ćemo kasnije da li filozofija joge može stvarno biti razdvojena od prakticiranja joge, ali prvo moramo postaviti tezu da postoje suštinske doktrinarne razlike između joge i kršćanstva. Ukratko pogledajmo neke.

Prvo, joga i kršćanstvo imaju različite koncepte Boga. Kao što je prije rečeno cilj joge je doživjeti jedinstvo s bogom.
Ali što jogiji misle kad izgovaraju bog ili brahman? U stvari što je to s kim smo mi ohrabreni da se ujedinimo? Većina jogija zamišlja boga kao neosobnu duhovnu supstancu koja koegzistira sa cijelom realnošću. Ova doktrina je nazvana panteizmom, tezom da sve je bog. Ona se značajno razlikuje od teizma biblijskog kršćanstva.
U Bibliji Bog otkriva sebe kao osobnog Stvoritelja univerzuma. Bog je
Stvoritelj, a svemir Njegova kreacija. Biblija podržava razliku između ove
dvije doktrine.

Druga razlika između joge i kršćanstva odnosi se na čovjeka. Budući da filozofije joge uči da sve je bog, nužno slijedi da je čovjek također bog. Kršćanstvo međutim čini jasnu razliku između Boga i čovjeka. Bog je Stvoritelj; a čovjek jedno od Njegovih stvorenja. Svakako, čovjek je uistinu jedinstven zato što je za razliku od životinja stvoren na sliku Božju. Kršćanstvo se jasno razlikuje od joge na striktnom inzistiranju da bog i čovjek su različiti.

Konačno, ukratko ćemo razmotriti kako joga i kršćanstvo različito promišljaju čovjekov temeljni problem, a isto tako i njegovo rješenje. Joga razmatra čovjekov problem prvenstveno u pojmovima neznanja; čovjek jednostavno ne shvaća da je on bog. Rješenje je prosvjetljenje, iskustvo jedinstva s Bogom. Ovo rješenje (koje je cilj joge) može biti jedino dosegnuta kroz osobni napor i trapljenje.
Kršćanstvo s druge strane vidi grijeh kao čovjekov primarni problem, i čovjekovu nemogućnost da podržava karakter i standarde moralno – savršenog Boga. Čovjek je odvojen od Boga i u potrebi
pomirenja. Rješenje je Isus Krist, janje Božje koje uzima grijehe svijeta. Kroz Isusovu smrt na križu, Bog je pomirio svijet sa sobom. On i sada poziva ljude da slobodno prime sve prednosti Njegovog spasenja kroz vjeru u samog Krista. Za razliku od joge kršćanstvo vidi spasenje kao dar, koji jedino može biti primljen, a ne zarađen.

Prema tome kršćanstvo i joga su uzajamno isključivi pogled. Ali da li je svaka vrsta joge ista? Da li postoji najmanje jedna joga koja se isključivo bavi tjelesnim zdravljem i vježbom. U nastavku ćemo se baviti hatha jogom za koju se najčešće vjeruje da je čisto tjelesna po prirodi.

Što je hatha joga?
Ovdje ćemo naučiti da je joga jedna drevna disciplina ukorijenjena u sistem
vjerovanja koji je u potpunosti nekompatibilan sa kršćanstvom. Ali da li je ovo sva istina o toj jogi? Je li hatha joga samo skoncentrirana na tjelesni razvoj i dobro zdravlje.

Hatha joga se primarno bavi sa dvije stvari: asana (tjelesni položaj) i pranayama (vježbe disanja). Ali važno je razumjeti da obje također igraju značajnu ulogu u Patanjalijevoj raja (ili kraljevskoj) jogi. U tradicionalnih 8 pravaca Patanjalijevog sistema, asana i pranayama su treći i četvrti pravac. U kojem je tada odnosu hatha prema raja jogi?

Bivši praktikant joge Dave Fetcho izjavljuje da položaji joge proizlaze
kao jedan sastavni dio raja joge.

On upućuje da autor poznatog priručnika (Hatha Joga Pradipika) predstavlja hatha jogu isključivo za dostizanje raja joge. On također citira francuskog skolara joge koji smatra: jedina namjena hatha joge da ukloni tjelesne prepreke prema kraljevskom putu raja joge i hatha joga se zbog toga zove ljestve ka raja jogi.
Fetcho zaključuje da su tjelesni položaji posebno stvoreni da utječu na
svjesnost prema raja joginom potpunom iskustvu samadhija: jedinstva sa
primarnom biti svjesnosti. Ova izjava jasno ukazuje da hatha ili tjelesna joga
je povijesno sagledavana kao pomoćno sredstvo jogijima u postizavanju
prosvjetljenja, konačni pravac raja joge. Ovo se dalje potvrđuje razmatranjem Iyengar joge, najvjerojatnije najpopularnijeg oblika hatha joge u SAD. Web- site Iyengar joga instituta u San Franciscu izjavljuju: Iyengar studije i učenje joge kako su otkrivene u
joga sutra Patenjalija i hatha joge pradipika između klasičnih tekstova. Tako
asana ili položaji su učenje jednog od 8 pravaca joge definirane od Patanjalija.
U stvari krajnji cilj Iyengar hatha joge je isti kao i Patanjalijeve raja joge.

Iskusiti zajedništvo sa bogom, brahmanom ili univerzalnom svjesnošću.
Ako je sve ovo točno postoji očito da hatha joga može na kraju uključiti njezine praktikante u daleko više nego tjelesno vježbanje. Premda to nije toliko očito, krajnji cilj hatha joge je isti kao i svaki drugi oblik joge: jedinstvo sa neosobnom univerzalnom svjesnošću. Mi moramo zapamtiti da Biblija nikad ne potiče kršćane da traže takvo iskustvo. U stvari ono nas upozorava o potencijalnim opasnostima takve prakse. Mi ćemo razmotriti da li prakticiranje joge u stvari može biti opasno i zašto.

Može li joga biti opasna?

Usprkos njezinih diskutabilnih zdravstvenih prednosti postoje brojna upozorenja u autoritatativnoj joga literaturi koja upozorava da joga može biti tjelesno, mentalno i duhovno. Štetna ako se ne prakticira ispravno npr. Swami Prabhavananda upozorava o potencijalno opasnim tjelesnim efektima kao rezultat joga vježbi disanja: ako se ispravno ne čine, postoji velika šansa od oštećenja mozga. I oni koji prakticiraju takvo disanje bez ispravnog nadzora mogu oboljeti od bolesti koju nijedna znanost ili doktor ne mogu izliječiti. Mnogi jogiji upozoravaju da prakticiranje joge može ugroziti nečiji zdrav razum. U opisivanju probuđenja kundalini (sklupčana energija zmije), Gopi Krishna iznosi vlastito iskustvo: Variralo je kroz mnoge godine, bolno, opsesivno… Prošao sam kroz skoro sva stanja mediumisticizma, psihoza i drugih tipova uma. Neko vrijeme lelujao sam između zdravog razuma i ludila.

Konačno iz kršćanske perspektive da joga može također biti duhovno štetna. Da bismo razumjeli zašto, vratimo se iskustvu kundalini. Joga učitelj Hans Rieker izjavljuje: kundalini je temelj cijele joga prakse. Ali što je u stvari kundalini i zašto je ona tako centralna praksi joge?

Swami Vivekananda zaključuje kundalini iskustvo: kada je probuđena kroz
praksu duhovnih disciplina ona se uzdiže kroz kičmeni stup prolazeći kroz
različite centre i na kraju doseže mozak gdje jogi doživljava samadhi ili
totalnu apsorpciju u božanstvu. Istraživač John White dalje izjavljuje: premda riječ kundalini dolazi iz joga tradicije, skoro sve svjetske glavne religije, duhovni putovi i istinski okultne tradicije, imaju srodan pogled na iskustvo kundalini kao vrlo značajnog na putu da čovjek postane božanstven.

Premda se riječ možda ne pojavljuje, ali koncept egzistira kao ključan za postizanje božanstvenog.
Čitajući takav opis kundalini ili zmijske energije kršćanin može čuti glas stare zmije koja vara cijeli svijet. U Edenu ona je laskala našim roditeljima: «Bit ćete kao bogovi…». I premda kršćanstvo i joga imaju vrlo različit koncept boga, nije li ovo što u stvari joga obećava?

Swami Ajaya je rekao: «Glavno učenje joge je da je istinska priroda čovjeka božanska. Očito temeljno božanstvo kroz jedinstvo sa bogom, zar ne bi tada kršćanstvo trebalo vidjeti takvu praksu kao potencijalno duhovnu štetnu.

Može li se filozofija i praksa razdvojiti?

Vidjeli smo da je joga drevna duhovna disciplina čije centralne doktrine su apsolutno nepomirljive sa kršćanskim. Čak i hatha jogu često smatranu isključivo tjelesnom praksom je najbolje razumjeti kao pomoćno sredstvo da jogi dosegne cilj samadhija, jedinstva s bogom. Nadalje vidjeli smo da sve joge uključujući hatha imaju potencijal da budu tjelesno, mentalno i duhovno štetne.

U svjetlosti takvih dokaza pojavljuje se pitanje: Može li filozofija joge biti razdvojena od prakticiranja joge? I odgovor je uvijek negativan. Ovo je pogled mnogih skolara joge. Dave Fetcho, bivši član Ananda Marga Yoga Society je napisao: tjelesna joga u skladu sa svojim klasičnim definicijama je nasljedno i funkcionalno nemoguće razdvojiti od istočnjačkih religijskih metafizika. Nadalje autoriteti joge kao Fuerstein i Miller u diskusiji o joga položajima (asana) i vježbama disanja (pranayama) ukazuju da takve prakse su daleko više nego još jedan oblik tjelesne vježbe; u stvari one su psihosomatske vježbe. Da li ovo znači da odvajanje teorije od prakse je jednostavno nemoguće u jogi?

Ako netko pažljivo prouči uvod u hatha jogu, vidjet će mnogo različitih ilustriranih položaja. Velik broj njih može biti sličan ako ne i identičan vježbama i rastezanjima koje već netko čini. U stvari ako je netko već uključen u tečaj programa istezanja ovo je sasvim vjerojatno. Ovo postavlja jedno važno pitanje:
Pretpostavimo da jedan takav početnički nivo joga položaja se radi u kontekstu potpuno slobodno od filozofije joge. U takvom slučaju nismo li iskreno prisiljeni priznati u najmanju ruku mogućnost razdvajanje teorije od prakse.

Dok ja mrzim neslaganje sa skolarima koji znaju daleko više o ovom predmetu nego ja, ovo razlikovanje mi izgleda vjerodostojno. Kako god brzo bih dodao da ovu razliku vidim legitimno jedino na početku takve prakse i samo u vezi položaja. Vježbanje disanja zbog različitih razloga ostaje problematično. Ali ovo razlikovanje podiže drugo pitanje. Koliko mnogo ljudi na početku programa vježbanja ne namjerava prelaziti u više nivoe. A pošto je u istinskoj prirodi joga prakse takvo razlikovanje jedino moguće i vjerodostojno na samom početku, zašto bi kršćani uopće počinjali sa ovim procesom? Čini mi se da ako netko želi baviti se vježbanjem sa tjelesnim koristima slično jogi, ali bez sveg tog negativnog, duhovnog tereta, oni bi trebali razmatrati vodeni aerobik, vodeni balet ili jednostavno istezanje. Ovi programi mogu biti isto tako korisni za tijelo bez potencijalnog ugrožavanja duše. Moje mišljenje je da kršćani nikad ne bi trebali početi prakticirati jogu.

Kalebe, kao prvo prekritički pišeš o yogi, a kao drugo, ove slike ti nije trebalo, IMHO, neumjesna je.

No, ajmo mi o yogi.

Postoji mnogo pravaca yoge i mnogo učitelja i "učitelja" yoge, raznih mišljenja itd...

Ja ću se bazirati na Yoga sutrama, od Patanjalija, koji je najpriznatiji autoritet za pitanja yoge.

Za Patanjalija je yoga umirenje fluktuacije duha! Kad se duh umiri on postaje proziran poput mirnog jezera i uvid u dušu je otvoren. Duša počiva na Vječnom svijetlu, kojeg u Indiji zovu brahman. Po učenju nekih indijskih škola sveukupna duša brahman je identična pojedinačnoj duši atmanu. No ima učenja koja ne govore tako, nego uče o tzv. diferenciranom brahmanu. Ta škola je Ramanuja i društvo. U djelu "Kršćanstvo i svjetske religije", Hans Kung naglašava da je Ramanujim koncept najbliži kršćanskoj misli.

No, Patanjalija ne zanimaju teoretiziranja, on kroz svoje Sutre želi čovjeka dovesti do toga da ugleda Svijetlo iz dubina duše. A kako će ga krstiti i kako će ga pretočiti u filozofiju je nebitno. Bitno je da čovjek živi yogu, da se promjeni i da živi sa Svijetlom.

Kako je u Ivanovom Evanđelju jasno rečeno tko je svijetlo istinsko koje prosvjetljava i kako II Vatikanski koncil naglašava i uči da se Duh Sveti može objaviti istinskim tragateljima i u nekršćanskim sredinama, postaje jasno da će istinski tragatelj i kroz yogu ugledati Krista. Ne mora biti deklarirani kršćanin niti poznavati Isusa imenom. Jer, život pokazuje tko je kršćanin a tko ne. (anonimno kršćanstvo-Karl Rahner)

Doduše, ima brijača koji yogom ništa ne učine nego samo izfriziraju svoj ego. No takvih ima i kod nas....

Yoga Sutre su kompleksna nauka o duhu čovjeka, o tome kako da se očisti od grijeha, pročisti svoje posude kako bi se u njih mogla uliti Božja Svjetlost.

Slika je obrisana, a i postoji na temi "biseri"...a tekst je pravi, i to je moje mišljenje, premda ga je napisao stručnjak...

Slozio bih se da krscani prekriticki pisu o yogi te da vlada neko predubjedjenje, zabluda ili strah od yoge. Ne znam zasto je to tako? Osobno se bavim klasicnom tantrickom ashatnga yogom i vrlo sam zadovoljan s procesom duhovnog (psiho-spiritualnog) rasta.

Preporucujem novi znanstveni prijevod BhG u izdanju http://www.demetra.hr

Naslov: BHAGAVADGITA-GITA

Autor: Goran Kardaš

Bhagavadgita u ovom izdanju sastoji se od dvije velike jedinice. To je, najprije, tekst Bhagavadgita u standardnoj znanstvenoj (engleskoj) transliteraciji s devanagarskog pisma, u stihovanom prijevodu na hrvatski i s tekućim komentarom svake strofe (dvostiha ili šloke) koji sadrži enciklopedijska objašnjenja osobnih imena, oponima, tehničkih filozofskih i religijskih termina te književno-povijesnih motiva i misaonih figura koje čine prepoznat-ljiv književno-filozofski narativ Gite (pogl. I). Drugu glavnu jedinicu čini prateća književno-povijesna i tekstualno-teorijska studija o strukturi Bhagavadgite (pogl. III) s obzirom na njezino intertekstualno ustrojstvo, odnosno s obzirom na njezine implicitne motivske veze i eksplicitne referencije na druga filozofska i religijsko-refleksivna djela (pogl. V).

U postupnoj analizi koja se razvija od tekstualno-povijesnog ("srednje upanišade" i "Mokšadharmaparvan" epa Mahabharata), preko duhovno-kulturnog plana (karmayoga, buddhiyoga i temelji teološkog učenja Gite) i sistematsko-konceptualnog plana (filozofska učenja rane sankhye i yoge) sve do ishodišnih i temeljnih koncepata hinduističke intelektualne i duhovne tradicije (brahman i atman) i njima korelativnih pojmova (žrtva, znanje, božansko biće, svijet, tijelo), autor prikazuje pozadinu ontoloških, etičkih i religioznih ideja i učenja bez kojih je Gita nezamisliva kako s obzirom na svoju genezu tako, osobito, s obzirom na svoje značenje i karakter kanonske etičke re-fleksije hinduizma kroz stoljeća. Pri tome, postupak autora je kako historijsko-kritički tako i analitički, usmjeren na to da prikaže ono što je za tradicionalno analitički i dijakronijski način mišljenja na Zapadu najteže u indijskoj tradiciji, a to je razvojnost ideja u njihovoj vječno-prezentnoj perspektivi, odnosno, istovremenost i vazdavremenost koja u sinkronijskoj slici poretka skriva-pokazuje razvojnost, promjene i integraciju promjena u prividno stabilnu ali silno polemički napetu sliku odnosa.