Ok, evo malo određenije :
Mat 13:39 A neprijatelj koji ga je posijao jest đavo; a žetva je pošljedak ovoga vijeka; a žeteoci su anđeli. Mat 13:40 Kako što se dakle kukolj sabira, i ognjem sažiže, tako će biti na pošljetku ovoga vijeka. Mat 13:41 Poslaće sin čovječij anđele svoje, i sabraće iz carstva njegova sve sablazni i koji čine bezakonje. Mat 13:42 I baciće ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i škrgut zuba. Mat 13:43 Tada će se pravednici zasjati kao sunce u carstvu oca svojega. Ko ima uši da čuje neka čuje.
Vidiš, ovo je zanimljivo. Ovaj prijevod kaže "pošljedak vijeka", drugi prijevod kaže "svršetak svijeta". Dakle dva bitno različita izraza, posve različitog smisla.
"Pošljedak vijeka" može značiti samo da će se čovječanstvo uzdići na višu razinu. Što će biti s onima koji se ne uzdignu? Ne znam. Možda će u usporedbi s ovima koji se uzdignu ("koji su zasjali") izgledati kako nama danas izgledaju majmuni.
U svakom slučaju, ja sam prirodni optimist, a i Isus je tvrdio da donosi radosnu vijest. Zato je bilo kakvo pesimistično shvaćanje Isusovih riječi neprihvatljivo za mene.
Poziv stoji za sve naravno, no samo izabrani ga i prihvataju, što ne znači da poziv ne važi za sve, nego samo da će izaqbrani želeti da prihvate poziv, dok će drugi imati pametnija posla.
Meni to izgleda kao da raspišeš natječaj za posao, a u biti si već unaprijed rekao koga želiš odabrati. Tada je natječaj samo formalnost, jer nitko "izvana" ne može ući u društvo odabranih.
Ono što određuje izabrane je to što oni ustvari žele biti sa Bogom, oni koji nisu izabrani njih i ne muče ta pitanja uopšte, oni imaju pametnija ovozemaljska posla.
Ovo je već logičnije tumačenje.
No s Bogom ne žele biti samo kršćani.
Dobro u biti ne kaže na to mestu ali postoji niz stihova koji ukazuju da trebaju verovati u Boga, ali nigde ne piše da trebaju verovati u sebe.
"Kraljevstvo nebesko je u vama"? "Pravi put vodi prema unutra"? To su samo dva koja mi ovako padaju na pamet bez traženja.
Naravno a kako to radi, tao što napada dotične stanice.Jako inteligentna bolest složićeš se ?
Zapravo samo neke vrste raka napadaju te stanice - leukemija, limfom... Ostale vrste raka jednostavno koriste priliku što su te stanice "zaspale" - uslijed loše ishrane, izloženosti zračenju, nezdravog bioritma, itd.
Pazi, rak stalno nastaje. Samo jasno je da kad imaš pet stanica čija je dioba pošla krivo, pa onda naiđe obrambena stanica i ukloni tu anomaliju, to ne možemo nazvati rakom.
Ukratko - da nemamo imunološki sustav, umrli bismo od raka u roku od nekoliko mjeseci nakon rođenja, jer svaka dioba stanica proizvodi pogreške.
Pazi ja ti ne kontriram po tom pitanju, već pokušavam da ukažem na to da ta bolest kao da razmišlja i taktički uništava svoje neprijatelje.Što ne znači da ne postoji prirodni način da joj se stane na put, koliko sam razumeo on se hrani mastima i dijeta koja je po pravilima posta dosta pomaže u njegovom zaustavljanju, kao i smanjenje stresa kroz pozitivno optimistično razmišljanje.
Ne, rak ne razmišlja. To je npr. kao da se dogodi poplava i ti veliš "vidiš kako je voda razmišljala da prodre kroz nasip tamo gdje je slab". Nije voda razmišljala, nego na jednom mjestu nasip nije bio dorastao funkciji. Da je funkcionirao, ne bi bilo poplave.
Da rak može razmišljati, onda bi ga svi kad-tad dobili, jer bi znao izbjeći napade.
Što se pozitivnog razmišljanja tiče, to je točno. Upravo to dokazuje koliko je um snažan mehanizam - i koliko je moguće mijenjati svijet mišlju.
U suštini osoba koja ne može da se kontroliše i gnevi se na nekog drugog zbog svog problema ni nije shvatila osnovnu tačku, to je da naš problem nikada nije ono što se spolja događa, već ono što se događa unutar nas. Pokajanje nas dovodi u tačku da shvatimo da je to nešto pogrešno, našu nemoć da se odbranimo od toga, i predamo to Bogu u ruke da se pozabavi sa tim.
S prvom rečenicom se slažem, s drugom ne. Upravo u tome i jest stvar, da čovjek MOŽE razviti samokontrolu, da mu za to nije potrebna vanjska pomoć. Primjer Buddhe i mase budističkih redovnika, ali i mnogih isposnika u drugim tradicijama to zorno prikazuje.
Sve je stvar upornosti. Vjerujem da je lakše kleknuti i moliti se, nego mjesecima i godinama meditirati, ali učinak je na koncu isti. A naposljetku to ovisi dosta i o karakteru osobe.
Svaki pokušaj da svojom snagom suzbijamo takve vrste želja dovodi do neuspeha, i što je još najčešće slučaj do pojačavanja intenziteta.
Vidiš, s ovim se recimo nikako ne mogu složiti. U većini slučajeva doista će biti tako (zbog ljudske lijenosti i inercije), ali nikako ne u SVAKOM slučaju.
Ja mislim da Isus govori o tome kada govori o "mnogo zvanih, malo izabranih" i o "ulasku na uska vrata".
Informer,
krivo si me shvatio... nisam govorio na to kada osobno dobijes snage za neki problem jer se to moze objasniti na razlicite nacine, vec o intervenciji na ostale stvari ili druge osobe. di logicki ne mozes objasniti slijed dogadjaja. zanam da ti dam primjer mozda bis rekao da je samo jedna velika slucajnos ali kada vise takvih stvari dozivih bas uz pomoc molitve tad vidis da ima netko ko slusa te molitve i ko je zaiteresiran da sudjeluje u tvom zivotu.
Ili već da svojom molitvom stvaraš oko sebe određene energetske vibracije koje uzrokuju da se stvari razvijaju na određen način.
Kužiš, nije bitno KOMU se moliš, bitno je da se moliš, jer molitva već sama po sebi stvara takvo stanje.
Radili su svojedobno jedno istraživanje gdje su uzeli dvije skupine bolesnika - jednu kontrolnu i drugu za koju su se određeni ljudi molili. Među tim moliteljima bilo je ljudi različite vjere - i svakomu je mislim bilo rečeno da se moli za ozdravljenje samo jedne osobe. Uglavnom, rezultat je pokazao da su ljudi za čije je ozdravljenje bilo moljeno doživjeli statistički značajno poboljšanje od onih za koje se nije molilo. Isto tako, među onima za čije se zdravlje molilo nije bilo nikakve osobite razlike s obzirom na to komu su molitve bile upravljene - bilo je tamo protestantskih pastora, katoličkih svećenika, jedan hodža, čak i jedan šaman.
Priznajem da otrcano zvuči ona rečenica "ako nešto dovoljno snažno želiš, čitav se svijet uroti da to i dobiješ", ali očito ima nešto u tome.
to je dobro jer sam i ja bio ateisti i odrastao u ateistickoj obitelji osim sto je moj otac razmisljao bas na neki slican nacin ko ti. pa je to cak i mene neko vrijeme privuklo ali ja sam dalje proucavao i dosao do novih saznanja koje su mi pokazale da ipak postoji specifican bog koji nije toliko relativan i koji je zaiteresiran za nas. i da postoji rijesenje grijeha u razliku od svih drugih religija u kojima je grijeh nesto vijecno sto je u ravnotezi sa dobrim i slicna nelogicna objasnjenja.
moje osobno razmisljenja je da treba saznati tocno tko je bog i sta zeli od nas a ne da smo otvoreni prema svemu jer na taj nacin smo otvoreni i prema prijevarama.
Pa gle, ako se zakopaš samo u Bibliju, onda si se odmah hendikepirao za jedan veliki dio ljudskog iskustva božanskog.
Prije svega, ovo da je Bog zainteresiran za nas - kako? Ja npr. često znam razmišljati o nekim situacijama u kojima sam čudesno izbjegao nesreću ili sam doživio neku iskustvo koje mi je pomoglo da postanem bolja osoba, i u tom bi slučaju netko mogao pomisliti da se tu radi o utjecaju Boga, koji se osobno upleo da nas uputi na pravi put. Ali to jednostavno može biti i sila karme. Jednostavno, ideja o "Božjem planu" tjera me da čovjeka doživljavam kao lutku na koncu, koja je u sebi podijeljena između onoga što želi (a to redovito ispada ono što je Bogu mrsko) i onoga što bi trebala (tj. što Bog želi od nje). Kao komad željeza između dva snažna magneta. Užasno omalovažavajuće zapravo za samog čovjeka, jer je tu prisutna ideja da ako čovjek misli svojom glavom, to vodi u propast.
bog intervenira izvana ali ne iznutra jer bi onda trebao reprogramirati mozak i tad bi bili ko roboti i sljedili svaku naredbu ne zato sto ga prihvacamo voljom ili zato sto ga volimo vec zato sto smo tako programirani bez osobnosti. a to bog ne zeli jer ako ne nebi niti poceo stvarati robote a ne ljude.
Ja ne govorim da bi Bog trebao posve ukinuti slobodnu volju. Samo da u slučaju kada se nađe pred dilemom "konačno uništiti svoje stvorenje ili intervenirati u njegovu slobodnu volju i dovesti ga natrag" on može odabrati ono što će učiniti manju štetu, a to je zadiranje u slobodnu volju.
Biblija nam pokazuje, u priči o Joni, da će Bog bez problema ne uvažiti nečiju slobodnu volju ako je to za viši interes.
i idemo se baviti stvarima kao spiritizmom i slicnim stvarima koje je bog zabranijo
Gdje je to točno Bog zabranio spiritizam? Uostalom, nisu li u Starom zavjetu prizivali Samuela?
bozanski primjer ima osoba tvrdoglavih i bog ce im dopustiti odredjeno skolovanje kroz nevolje da bi na kraju shvatio i kada dodje do provalije da zavapi njegovu pomoc i tad bog intervenira i umjesa se da ga spasi... iam osoba koje cim vide provaliju sa kilometra ce traziti boziju pomoc i on ce ih izbaviti puno prije da ne trebaju proci kroz nevolje.... ali.... ima osoba koje i kada ih dovedes do provalije ce ti pljunuti u lice i sami skociti u nju samo da bi ispunili svoj ego.
Dobro, ali o takvima ovdje ni ne govorimo, jer tehnički, takve nije Bog kaznio, nego su se sami kaznili.
Priča o ognjenom jezeru kaže da će Bog u jednom času povući crtu i oni koji su u tom času ispod crte, lete u jezero - čak i ako ih neposredni susret s Bogom licem u lice natjera da počnu tražiti njegovu milost i kajati se.
Takav Bog je nemilosrdan jer nema tolerancije za skepticizam.