Ariston iz Pele
“Mi pak moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo od Gospodina ljubljena, što vas je od početka odabrao za spasenje, posvećenjem u Duhu i vjerom u istinu. Da, na to vas pozva po našem Evanđelju — na posjedovanje slave Gospodina našega Isusa Krista.” (2. Solunjanima 2,13.14)
U Aristonovom Dijalogu između kršćanina Jasona i Židova Papiska o Kristu, Jason, kršćanski Židov, nagovara Papiska da postane kršćanin. Jason vjeruje da se ulomci iz židovskih Pisama o Mesiji odnose na Isusa. Crkveni oci Celzije, Jeronim, Tertulijan, Maksim Ispovjednik, Klement Aleksandrijski i Origen poznavali su Dijalog kršćanskog apologeta iz drugog stoljeća, Aristona iz Pele. Iz njega je prvi crkveni povjesničar Euzebije saznao da je rimski car Hadrijan (koji je vladao 117.—135.), nakon Bar Kohbina ustanka (132.—135.) istjerao sve Židove iz Jeruzalema. U to je vrijeme Pela, jedan od deset gradova Dekapolisa istočno od Jordana, već bio sklonište za kršćane koji su pobjegli pred rimskim vojnim operacijama u Palestini. Prava narav Aristonove povezanosti s tim gradom nije poznata. Rukopis Dijaloga više ne postoji, osim jednog djelića koji je zapisao Jeronim.
Za svakog svojeg posjeta Jordanu nadao sam se da ću posjetiti Pelu. Krist je učenicima rekao da se pripreme za rimsku invaziju riječima: “Molite da bijeg vaš ne bude zimi ili subotom.” (Matej 24,20) Kad je rimska vojska, pod vodstvom Vespazijana počela osvajati svako mjesto i selo od Galileje do Jeruzalema, grad Jeruzalem preplavile su izbjeglice iz drugih krajeva zemlje. Odjednom se rimska vojska povukla. Je li razlog bio što je rimski Senat pozvao Vespazijana da preuzme carstvo? Ili zato što je dolazila zima? Bez obzira na razlog, vojska se povukla.
To je bio znak na koji su kršćani čekali. Pobjegli su iz grada u jordansku dolinu i prešli u Pelu. Kad je rimska vojska dovršila razorenje Jeruzalema i u roblje odvela devedeset tisuća ljudi, kršćani u Peli ponovno su se mogli vratiti u Jeruzalem ili na neko drugo mjesto. Mnogi su otišli u zemlje Bliskog istoka i u Europu. Međutim, čini se da je obitelj Aristona iz Pele ostala u gradu i da je u njemu bilo nekih Židova koji su prihvatili Krista kao Mesiju. Tako je nastalo djelo Dijalog između kršćanina Aristona i Židova Papiska.
Židovska Pisma bila su Stari zavjet. Prema zapanjujućim nalazima rukopisa kod Mrtvog mora (1947.), ovi su spisi savršeno jednaki našem današnjem Starom zavjetu. Zanimljivo je da su Židovi u Kristovo vrijeme imali ova Pisma u kojima je oko tri stotine proročanstava ukazivalo na Njegov prvi dolazak, ali su opet previdjeli činjenicu da je Isus bio Mesija kojeg su očekivali.
Međutim, Dijalog otkriva da je Ariston prihvatio Krista i poželio da to učini i Papisko. Iz tog kratkog susreta možemo naučiti određene pouke. Jedna je da Isusu trebamo dati prvo mjesto u svojem razmišljanju i s Njime održavati svakidašnju vezu da bismo bili spremni kad On, sukladno Svetome pismu, dođe s Neba. Drugo, trebamo imati hrabrosti i svakog dana nekome govoriti o Isusu. Jeste li to činili u posljednje vrijeme?
“Mi pak moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo od Gospodina ljubljena, što vas je od početka odabrao za spasenje, posvećenjem u Duhu i vjerom u istinu. Da, na to vas pozva po našem Evanđelju — na posjedovanje slave Gospodina našega Isusa Krista.” (2. Solunjanima 2,13.14)
U Aristonovom Dijalogu između kršćanina Jasona i Židova Papiska o Kristu, Jason, kršćanski Židov, nagovara Papiska da postane kršćanin. Jason vjeruje da se ulomci iz židovskih Pisama o Mesiji odnose na Isusa. Crkveni oci Celzije, Jeronim, Tertulijan, Maksim Ispovjednik, Klement Aleksandrijski i Origen poznavali su Dijalog kršćanskog apologeta iz drugog stoljeća, Aristona iz Pele. Iz njega je prvi crkveni povjesničar Euzebije saznao da je rimski car Hadrijan (koji je vladao 117.—135.), nakon Bar Kohbina ustanka (132.—135.) istjerao sve Židove iz Jeruzalema. U to je vrijeme Pela, jedan od deset gradova Dekapolisa istočno od Jordana, već bio sklonište za kršćane koji su pobjegli pred rimskim vojnim operacijama u Palestini. Prava narav Aristonove povezanosti s tim gradom nije poznata. Rukopis Dijaloga više ne postoji, osim jednog djelića koji je zapisao Jeronim.
Za svakog svojeg posjeta Jordanu nadao sam se da ću posjetiti Pelu. Krist je učenicima rekao da se pripreme za rimsku invaziju riječima: “Molite da bijeg vaš ne bude zimi ili subotom.” (Matej 24,20) Kad je rimska vojska, pod vodstvom Vespazijana počela osvajati svako mjesto i selo od Galileje do Jeruzalema, grad Jeruzalem preplavile su izbjeglice iz drugih krajeva zemlje. Odjednom se rimska vojska povukla. Je li razlog bio što je rimski Senat pozvao Vespazijana da preuzme carstvo? Ili zato što je dolazila zima? Bez obzira na razlog, vojska se povukla.
To je bio znak na koji su kršćani čekali. Pobjegli su iz grada u jordansku dolinu i prešli u Pelu. Kad je rimska vojska dovršila razorenje Jeruzalema i u roblje odvela devedeset tisuća ljudi, kršćani u Peli ponovno su se mogli vratiti u Jeruzalem ili na neko drugo mjesto. Mnogi su otišli u zemlje Bliskog istoka i u Europu. Međutim, čini se da je obitelj Aristona iz Pele ostala u gradu i da je u njemu bilo nekih Židova koji su prihvatili Krista kao Mesiju. Tako je nastalo djelo Dijalog između kršćanina Aristona i Židova Papiska.
Židovska Pisma bila su Stari zavjet. Prema zapanjujućim nalazima rukopisa kod Mrtvog mora (1947.), ovi su spisi savršeno jednaki našem današnjem Starom zavjetu. Zanimljivo je da su Židovi u Kristovo vrijeme imali ova Pisma u kojima je oko tri stotine proročanstava ukazivalo na Njegov prvi dolazak, ali su opet previdjeli činjenicu da je Isus bio Mesija kojeg su očekivali.
Međutim, Dijalog otkriva da je Ariston prihvatio Krista i poželio da to učini i Papisko. Iz tog kratkog susreta možemo naučiti određene pouke. Jedna je da Isusu trebamo dati prvo mjesto u svojem razmišljanju i s Njime održavati svakidašnju vezu da bismo bili spremni kad On, sukladno Svetome pismu, dođe s Neba. Drugo, trebamo imati hrabrosti i svakog dana nekome govoriti o Isusu. Jeste li to činili u posljednje vrijeme?