Mirena, mogu ti reći zašto ne idem u katoličku crkvu, iz mog osobnog pogleda. Mene smeta što je uvijek isto na misi, to me doduše smeta i kad posjetim neku drugu crkvu.
Uvjek isto, isto, stalno isto. Nekako me to ne zadovoljava. Obred, ritual koji se ponavlja. Mislim da je to Bogu dosadilo.Moj duhovni apetit je malo drugačiji.
Čitala sam u Bibliji da je Bog davao Izraelcima, dok su išli ka obećanoj zemlji, manu s neba, uvijek svježu i nisu je smjeli uzimati za dva dana, jer bi se usmrdjela.
Ja sam to hranjenje dočarala sebi i u sadašnjici. Svaki dan svježa duhovna hrana mi treba. Jer, danas nisam ista kao i juče. Trebam se duhovno razvijati , jačati, rasti u spoznaji.
Nije mi logično da ikoja crkva koja treba poticati božju djecu na rast, ima sustav tapkanja u mjestu, već napamet se sve zna. Ustani, sjedi, izrecitiraj molitvu koju je netko nekada napisao, um već navikao i unaprijed zna, to po meni nije razvoj. Molitva jest komunikacija s Gospodinom. Kako to da onda govorim neke ustajale molitve, makar kako one sveto zvučale, mislim da je Bog zaslužio od nas više s obzirom na to što je učinio za nas, dao svog jedinog sina za naše grijehe, i sad da mu ja recitiram neku napamet molitvu. Bog nije robot, ON je živ, On me ljubi, želi da mu otvorim svoje srce, da mu kažem ono što mislim i što osjećam, a ne što sam napamet naučila.
Idem po onome: evanđelje je radosna vijest o spasenju. Takve crkve bih voljela u kojima se govori ljudima o Radosnoj vijesti i što to znači, crkve u kojima ljudi mogu komunicirati, pitati ako im nešto jasno, učiti se življenju na temelju Biblije.
Svrha crkve treba biti: propovijedanje evanđelja svakome stvorenju, duhovni rast obraćenika i zajedništvo u molitvi, slavljenju i euharistiji, pomagati jedni drugima, itd.
Tako da sam istraživala i vidjela da je najlakše imati uređeni sustav, u kojem se nitko baš previše ne zanima za dušu čovjeka, kako je čovjeku danas živjeti, kako da vjernik opstane u pokvarenom svijetu u kojem vlada pohlepa,laž, bludnost, duhovna iskvarenost, licemjerje, lažna pobožnost.
Crkve promašuju zadaću koju im je Gospod Isus namijenio. Miješaju se u stvari u koje ne bi trebale, a ne bave se onim što je važno.
Ma, puno je toga. Nije začuđujuće, jer i to piše u Svetom Pismu da će ljubav ohladnjeti.
Pokaži mi crkvu Ljubavi i crkvu koja nije mlaka u duhu. Tragam za takvom crkvom.