Strašno bi me zanimalo kako si ti došao na tu ideju da su robovi onog vremena bili sretni što su robovi u Izraelu! Hoćeš li ti biti moj rob, kad tako zdušno braniš robovlasnički sustav!
Dat ću ti slobodu za nekoliko godina!
sympli:
Hvala na komplimentima.
Mi se ne moramo uopće složiti ni oko čega. Ali ja ću samo reći da se uopće ne slažem s tobom. A uvrede prepuštam tebi. Pozdrav.
Pravednik:
Uvrede?
Ovo nam nije bas dobra priprema za drugi Kristov dolazak..
No usput da podsjetim na kralja Kira koji je nakon osvajanja Babilona donio dekret o slobodama te o raspustanju ropstva..
Nedavno je odrzano savjetovanje o borbi protiv ropstva u svijetu u kojem robuje pored odraslih robova oko 2o miliona djece..!
U antičkoj Grčkoj filozofi poput Platona i Aristotela prihvaćali i opravdavali instituciju ropstva, tadašnji su Grci smatrali da među ljudima postoje »prirodne« razlike zbog kojih jedni moraju zapovijedati a drugi slušati. Također, oni su smatrali da su Grci »po svojoj prirodi« superiorniji od barbara. U kasnijim razdobljima grčke povijesti bilo je pokušaja protivljenja takvim rasističkim predrasudama, no tek u vrijeme helenizma, posebno u stoicizmu i neostoicizmu, javlja se stav o jednakosti svih ljudi.
Svi su antički narodi poznavali ropstvo, no nigdje robovi nisu bili tako brojni kao u rimskome društvu. Tijekom prvoga punskoga rata iz Afrike je bilo odvedeno više od 20.000 zarobljenika koji su svi bili prodani u roblje. Prema nekim izvorima, Gaj Julije Cezar je iz Galije deportirao milijun zarobljenika. U doba cara Trajana u gradu Rimu živjelo je oko 1.200.000 stanovnika, od kojih su 400.000 bili robovi. Robovi su bili temelj cijeloga ekonomskog života društva. Robovi su se mogli prodati, iskorištavati, ubijati, i zbog toga ih Aristotel uspoređuje čak s domaćim životinjama. Za zakonske prekršaje robova bili su predviđeni različiti oblici smrtnih kazna, najčešće je to bilo razapinjanje.
Krist, postajući sam robom sve do smrti na križu, oslobađa čovječanstvo ropstva. Time je Krist pobijedio svaki oblik ropstva, pa i ono posljednje - smrt. Krist, stoga, poziva da postanemo promotori slobode. Prvi je korak na tom putu imati hrabrosti slijediti Krista sve do vapaja na križu.
Ne može se sa strane gledati na probleme, rane ropstva kao promatrači ili suci, već se treba s njima suočiti ako se zelimo pripremiti za dolazak..
Petar i Pavao su od početka naučavali revolucionarno načelo: vjera u Krista daje duhovnu slobodu robovima kao i svim drugim ljudima, jer svi su jednako djeca Božja. Kršćanstvo je tako definiralo načelo koje nije moglo nego dovesti do ukidanja ropstva. Crkva u prvog stoljeća nije nikada smatrala da ropstvo potječe od naravnoga zakona. Štoviše, Pavao je naučavao: »Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!« Gal 3, 28
No da ne bismo bili robovi predrasuda i kotroverznih skepsi pa i filozofiranja dobro bi bilo se egzaktnije upoznati sa egzegezom...Zaista je bitno za drugi Kristov dolazak i za pripremu..