Mojsije-kroz more suhim

...Ovo je super...!!
Insert iz filma Deset Božjih Zapovijedi...
...drugi dio... ...

Ta tvoja matematika vrijedi samo ako ih je 2 000 000. No bilo ih je 100 puta manje.

ma nije moja matematika.. samo je fora...

Prijelaz preko Crvenog mora



Povijesni izvještaj zapisan u Bibliji kaže da su se Izraelci naselili u najplodnijem dijelu Egipta, zvanom Goshenska dolina prije oko 4000 godina, kada su zbog velike gladi došli iz Kananske zemlje kod svog brata i sina Josipa u Egipat. Goshenska dolina je i danas dosta plodan dio Egipta. Biblijski povijesni izvještaj kaže da je Bog izveo sinove Izraelove iz Egipta nakon velikih katastrofa koje su pogodile ovu zemlju. Nakon toga, faraon je pustio Izraelce da napuste Egipat. Biblijski izvještaj kaže: ¨Krenuvši iz Sukota, utabore se u Etamu, na kraju pustinje.¨ (Izl 13,20). Pustinja preko koje su Izraelci išli nije pustinja u smislu velikih pješčanih prostranstava. U pitanju je kameniti predjel u kome nema vode i koji je dosta oskudan sa vegetacijom. U pravcu u kojem su išli Izraelci, danas postoji autoput. Biblijski povijesni izvještaj dalje kaže da je Bog na poseban način išao ispred Izraelaca i vodio ih na ovom putu uz pomoć Mojsija. Mojsiju je rečeno: ¨Reci Izraelcima da se vrate i utabore pred Pi-Hahirotom, između Migdola i mora, nasuprot Baal-Sefonu. Utaborite se nasuprot ovome mjestu, uz more.¨ (Izl 14,2). Dakle, zapovijed je bila da Izraelci skrenu, odnosno da promjene smjer svog kretanja, i da stanu uz obalu Crvenog mora. Treba istaknuti da se Crveno more prostire ispod Sinajskog poluotoka, i da dva zaljeva, Sueski i Arapski, također pripadaju Crvenom moru. Izraelci su na sjeveru Arapskog zaljeva skrenuli svoju putanju, što je na slici označeno zelenom crtom. Izraelci su zatim krenuli putem kroz planine, koji i danas postoji, i stigli do poluotoka Nuwelba, na obali Crvenog mora u Arapskom zaljevu. Ovaj poluotok je dovoljno velik da primi sve Izraelce. Pretpostavlja se da je bilo između 2 do 3 milijuna Izraelaca, pošto Biblija kaže da je bilo 600000 vojno sposobnih muškaraca (Izl 12,37). Na ovom poluotoku, postoje ostaci starog utvrđenja u kojima se nalazi bunar sa vodom, koji i danas koriste pastiri. Ovaj drevni bunar ukazuje da je ovo mjesto bilo pogodno za odmor i okrepu Izraelaca. Sa ovog poluotoka, može se vidjeti suprotna strana Crvenog mora, koja je udaljena oko 14 kilometara. Biblijski povijesni izvještaj kaže da je faraon ipak pokrenuo svoju vojsku i krenuo za Izraelcima. Izvještaj kaže da se Bog na poseban način umješao u tijek ljudske povijesti i razdvojio Crveno more, tako da su Izraelci mogli preći na drugu obalu. Kada su Egipćani krenuli za njima, Bog je učinio da ih voda potopi, kaže Biblija. Da li se tako nešto stvarno dogodilo? Dno Crvenog mora je dosta ravno i ima vrlo oskudnu vegetaciju. Međutim, Crveno more u Arapskom zaljevu je dosta duboko, a dubina dostiže 1900 metara. Međutim, upravo kod poluotoka Nuwelba, gdje su bili Izraelci, postoji podvodni greben sa najvećom dubinom od oko 80 metara. Nagib na ovom mjestu je vrlo blag, tako da su Izraelci mogli lako preći. U nekim egipatskim grobnicama pronađene su egipatske kočije, koje su koristili Egipćani u pohodu na Izraelce. Te kočije su bile izgrađene od drveta i kože. Jedino su kotači kočija svećenika bili pozlaćeni. Ako bi kočije faraonove vojske bile zatrpane vodom na ovom mjestu, drveni dijelovi ovih kočija bili bi ¨pojedeni¨ od strane morskih koralja, jer koralji rastu samo na čvrstim podlogama. Njih ima jako malo na dnu Crvenog mora pošto je ovo dno pjeskovito i muljevito. Ali, ako bi se na dnu našla drvena kola, koralji bi rasli na njima i došlo bi do razmjene materije tako da bi koralji poprimili oblik kola. Upravo su takvi kotači pronađeni na ovom podvodnom grebenu gdje su Izraelci prešli Crveno more. Također, pronađen je i pozlaćeni kotač, koji je pripadao egipatskim svećenicima, i koji nije bio razgrađen. Koralji obično rastu na gomilama, a na ovom prijelazu su pronađene neobične strukture koje nedvosmisleno ukazuju na dijelove prevrnutih kotača faraonovih kočija. Tu su i druge neobične strukture koje predstavljaju ostatke kočija. Takvih struktura ima jako puno. Također, na dnu Crvenog mora, na ovom prijelazu, pronađene su fosilne kosti faraonovim vojnika, koje su uspoređene sa kostima nedavno umrlih ljudi. Pronađene su i fosilizirane lubanje konja, kao i drugi fosilizirani dijelovi kostura konja, koji su pripadali faraonovoj vojsci. Treba reći da su na ovom podvodnom grebenu, gdje su pronađeni ovi ostaci, podvodne struje vrlo snažne, tako da je veliki dio ostataka faraonove vojske i njihove opreme najvjerovatnije odnesen na veće dubine Arapskog zaljeva. Za istraživanje ovih dubina potrebna je vrlo skupa oprema, kao ona prilikom istraživanja broda ¨Titanic¨, koju arheolozi u ovom slučaju nisu imali. Ali, i ovi nalazi su dovoljni da potvrde autentičnost biblijskog izvještaja o prelasku Izraelaca preko Crvenog mora. Ali to nije sve. Na obali Crvenog mora, na poluotoku Nuwelba, odakle su Izraelci krenuli u prelazak preko Crvenog mora, nalazi se veliki kameni stup, visok 4,7 metara, sa promjerom od 90 centimetara i težak 11,5 tona. Ovaj stup je izgrađen od granita koji se ne nalazi nigdje u blizini. Najbliže nalazište granita nalazi se na jugu Sinajskog poluotoka, odakle je ovdje bio donesen najvjerovatnije uz pomoć broda. Ovakvi stupovi su pronađeni u Izraelu u mjestu Askelon. Arheolozi su pretpostavili da je kralj Salomon, kada je bio na vrhuncu svoje moći, postavio ovaj stup kao uspomenu na prelazak Izraelaca preko Crvenog mora. Ova pretpostavka je dodatno potvrđena pronalaskom istog takvog granitnog stupa na drugoj strani Crvenog mora, upravo tamo gdje su Izraelci prešli. Taj stup je odnesen od strane vlasti Saudijske Arabije, a na njegovom mjestu je postavljena kamena oznaka i metalna zastavica koja ukazuje na ovaj stup. Biblijski izvještaj dodatno potvrđuje da je Salomon postavio ove stupove, jer je poznato da je on imao brodove i da je bio prijatelj sa egipatskim kraljem, pošto je bio oženjen njegovom kćerkom, tako da je vjerovatno mogao uzeti granit koji se nalazi na jugu Egipta. Biblija kaže: ¨Kralj Salomon je sagradio brodovlje u Esjon-Geberu, koji je kralj Elata, na obali Crvenoga mora, u zemlji edomskoj.¨ (1 Kr 9,26). Nekadašnja Edomska zemlja danas pripada Jordanu i Saudijskoj Arabiji. ¨Salomon se sprijatelji s faraonom, kraljem egipatskim: oženi se kćerju faraonovom i uvede je u Davidov grad dokle ne dovrši gradnju svoga dvora, Hrama Jahvina i zidova oko Jeruzalema.¨ (1 Kr 3,1

Mika je napisao/la:

ma nije moja matematika.. samo je fora...

Evo još jedne fore,,,i malo odgovora na ,,foru!
Prvi zašto, od ukupno triju koje sam odlučio sebi postaviti (bez upitnika), odnosi se na pitanje koje će sebi u životu barem jednom postaviti svaki čovjek. Pitanje čiji odgovor prožima čitavi moj bitak, postaje preokupacija u interesima i djelovanju kroz posljednje vrijeme. Isto tako, pitanje čiji odgovor iziskuje opsežnu argumentaciju ingenii magni, pa ću se nastojat što više približiti potrebnom standardu.

Spoznaju Boga i dokaze Njegove opstojnosti mogli bi ponajprije tražiti preko nadnaravnih elemenata objave, što jest ispravno, no ja bih ipak krenuo drugim putem. Upravo usred posve materijalne stvarnosti koje svakodnevno susrećemo, usred sasvim običnih pojava u prirodi, dubokim proučavanjem istih postupno prodiremo do najveće tajne naše stvarnosti. Kako se često divimo savršenstvu skrivenih ''mehanizama'' prirodnih pojava i živih bića, zastanemo i pomislimo - u svemu što promatramo mora vladati savršeni red i sklad uzročno-posljedičnih veza. Usporedno s napretkom prirodnih znanosti, što dublje istražujemo čuda života, sve više ostajemo impresionirani savršenim planom koji omogućava da čitav prirodni sustav funkcionira na ispravan način. A tamo gdje postoji plan, mora postojati i onaj koji planira.

Nacrti tog plana ukazuju nam da moramo izbaciti pomisao na slučajnost. U čitavom kozmosu postoji samo jedan planet, jedno mjesto na kojem obitava život. U njem se izdvaja jedno biće sa darom razuma, duše i savjesti, jedino biće čiji postupci nisu vođeni isključivo instinktivnim nagonima - čovjek. Na tom mjestu vladaju svi prikladni uvjeti za neometanu egzistenciju života… nerealno je tvrditi da je ovakvo stanje stvari puki slučaj, posljedica spleta još slučajnijih okolnosti.

Sljedeći vid ove argumentacije polazi od jednostavne misli: ''Sve što je ograničeno, stvorio je netko drugi.'' Cjelokupna materija ima ''granice'', i zbog toga morala je biti stvorena od nekog na točno određeni način i ne drugačije. Obratimo pažnju opet na svaku od najobičnijih stvari iz naše okoline. Svaki predmet koji nas okružuje takvih je svojstava upravo zato što ga je netko drugi takvim odredio. Sve što je materijalno morao je netko drugi stvoriti, jer materija ima sasvim određene granice, koje je netko drugi morao postaviti. Nijedna stvar ili biće ne može ''samo po sebi'' biti ono što jest, tada bi prestala svaka spoznaja. Tvrditi da pojave nastaju same po sebi, ničim izazvane, značilo bi zanijekati svaku vezu između uzroka i posljedice, što nužno dovodi do prestanka svake spoznaje. U tom slučaju čitavo ljudsko znanje postalo bi nevrijedno i svijet bi postao - ludnica.

Stoga nam postaje jasno da u svijetu nužno postoji jedan savršeni red uzročno-posljedičnih veza. Na svaki zašto mora postojati zato. I tako dolazimo do krajnosti svega ograničenog, svjesni da je i najmanji dio svega ograničenog, morao iz nečega nastati. Taj posljednji uzrok svega postojećeg mora biti bez granice. Ne može imati ni početak ni svršetak, u protivnom bi i samo bilo ograničeno. Također, ono ne može biti ni materijalno, jer sve materijalno ima svoju granicu, i morao bi ga netko stvoriti. To posljednje beskonačno biće, koje je kao prapočelo svega dalo svim ograničenim pojavama ovog svijeta njihovo postojanje, jest svemoguće, duhovno biće - naš Stvoritelj.

Ova razmišljanja daju nam jasno do znanja da postoji i vrhunaravni cilj našega života. Postojanje religija u svim vremenima otkad je civilizacije, govori nam da duboko u čovjeku postoji čežnja za beskonačnim. Savjest nas potiče da mora postojati nešto više od prolaznih stvari ovoga svijeta. Da postojimo ovdje sa razlogom i svrhom, da naš razum, duša i savjest nisu dani čovjeku slučajno. U ovo vrijeme, kada često dolazi do unutarnjeg zasićenja zbog ispraznih vrijednosti, savjest nas još više potiče da moramo čeznuti za nečim višim od ispunjenja osnovnih životnih zadaća i pukog karijerizma.

I konačno, još jedan vrlo jednostavan dokaz Božje opstojnosti. Središnja misao je: ''Ako postoji Bog, mora postojati i netko tko se bori protiv Njega.'' Taj netko je sam Sotona, otac laži od kojeg potječe sve zlo ovoga svijeta. Možemo li dokazati njegovu egzistenciju? Itekako da možemo, prilično jednostavno. Iz praktične stvarnosti, ustanovljeno je mnogo puta da se napasnik gotovo bez iznimke odaziva na poziv, ponekad i bez njega. Utvrđeno je da se stanja opsjednutosti ne mogu smatrati isključivo psihološkim fenomenom, već da se radi o pojavama koje prelaze granicu naravnog iskustva. Krunski dokaz tome jest specijalna ''terapija'', kada se zazivanjem Boga izgone demoni iz osobe opsjednutog. Obred egzorcizma jedan je od najjačih znakova da Božju opstojnost ni u kom slučaju ne možemo dovoditi u pitanje. ''Sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu"