Hula na "Svetoga Duha"

a koja je osnovna razlika između religije i vjere?

vjera je u srcu, instrument kojim znamo da ima bog, a religija je alat kojim učimo kako doći bogu.

Noemi je napisao/la:

vjera je u srcu, instrument kojim znamo da ima bog, a religija je alat kojim učimo kako doći bogu.

Mislim da dosta ljudi u stvari ne razlikuje religiju i vjeru, pa bih željela u kratko pojasniti termin religija.

"From Wikipedia, the free encyclopedia

A religion is a set of beliefs and practices generally held by a community, involving adherence to codified beliefs and rituals and study of ancestral or cultural traditions, writings, history, and mythology, as well as personal faith and mystic experience.
The term "religion" refers to both the personal practices related to
communal faith and to group rituals and communication stemming from
shared conviction."

Kod nas se religija označava za "rituale" koji se prakticiraju u bezbrojnim religijskim crkvama.

To nikada nije bilo i neće biti po Bibliji.

Živjeti u poslušnosti Duhu Svetom je puno dinamičniji odnos, nego što su ikada izmislili ljudski umovi.

Oprosti Noemi, ali ne slažem se s tim da religijom učimo kako doći Bogu.
U Bibliji ti piše da Bogu dolaziš po Isusu Kristu ("Ja sam PUT, Istina i Život"). Znači nikakva religija ti ne treba pokazati put Bogu.
Isus je put i vrata. Ako si se pokajala i priznala mu grijehe, On ti ih je oprostio i Njegova krv stoji na tvojim ramenima. Njom si čista. Time si kroz Vrata, (Isusa) došla do Boga. I možeš uživati u zajedništvu s Njim.Poslušaj što ti govori.

Hvala, evangelina.
Ja sam koristila izvorno tumačenje pojma religije, a to što su ljudi danas napravili pod religijom, nisam imala na pameti kad sam pisala.Religija ne bi trebala biti ritual. No, velim, nisam pisala u tom kontekstu.

Sam pojam religija ima više tumačenja, no ja sam upotrebila najjednostavniji, jer bilo bi predosadno da pišem definicije religije , ima ih podosta...

Treba razlikovati religioznost od duhovnosti. Religije su ljudska tvorevina. One teže ka zadovoljeni čovjekovih religioznih potreba. A to su: potreba za umirenjem savesti zabludom (poluistinom), potreba za materijalnim predmetima u svrhu pobožnoti (što je Bog strogo zabranio), potreba za pokornosti čovjeku (svečeniku, propovjedniku, guruu), potreba da svojim dobrim djelima zasluži spasenje ("vidjet će Bog da sam ja dobar, pa će mi moje dobra djela donijeti spasenje) itd.
Religioznist ne može nikada riješiti glavni čovjekov problem: grešnu narav!!! Zato religije toleriraju grijeh, a važno im je samo imati utjecaj (autoritet) nad što većim brojem ljudi. Budući da religije na mogu riješiti čovjekov problem grešnosti - čovjek ostaje pobožan,ali istovremeno i grešan!!! Živi kao Božji neprijatelj, ali ima psihološki oslonas u tome što je religiozan, što je kršćanin!!! Takvi neće vidjeti vječnog života!!!

S druge strane, duhovnost je plod djelovanja Svetog Duha. "Što je rođeno od Duha, duh(ovnost) je" Ivan 3,6. Sveti Duh vodi čovjeka ka pokajanju zbog starih grijeha, a kada čovjek na to pristane i pokori se Bogu, tada Sveti Duh u čovjeka upisuje Moralni zakon - da ne bi činio nove grijehe!!! Upravo po tome da li i dalje čini grijehe - vidi se da li je čovjek novorođen ili nije.
Ako novorođeni čovjek kasnije učini neki grijeh - on ne ostaje u njemu, već ga odmah ispovijeda i kaje se zbog njega. Bog poznaje čovjekovo srce i spreman je oprostiti samo iskreno pokajanje, u kojem neće biti izgovora za daljnji grijeh. Samo čovjek koji je čist od grijeh (stare je opravdao vjerom u Krista, a nove ne čini jer ima u svojoj novoj naravi upisan Božnji moralni zakon) - samo takav čovjek može biti u Novom savezu (Novom zavjetu) s Bogom!!!

Hula je svaki puta kada čovjek uzima autonomiju iz Božje u svoje ruke i proglašava se vekim zakonodavcem. Hula na Svetog Duha je kada se je dugotrajnim preuzimanjem autonomije iz Božjih ruku doveo u trajno stanje proglašavanja sebe Božanstvom čisto ludilo.

Ja osobno mislim da je hula na Duha Svetoga konstantno odbijanje svih Kristovih napora da nam ukaže na naše palo stanje te zanemarivanje svih njegovih poziva na pokajanje! To je stanje kada čovjek svjesno izabere da ne želi pustiti Krista u svoj život ! Samim time si je potpisao smrtnu presudu jer je samo Krist put, istina i život te samo po Kristu možemo doći ka Ocu! Samim time je i neoprostiv grijeh jer smo svjesno odbili Kristovu žrtvu na križu i samim time odabrali smrt. Mir vam u Isusu Kristu!

Hebrejima 6,4-6:
Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, i okusili Lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju.

evangelina je napisao/la:

A evo ti i vrlo kratak odgovor. Ti gledaš stvari sa svojeg sebičnog stajališta gdje se trenutno nalaziš. I time ne vidiš oko sebe. Živimo u palom svijetu, gdje vlada đavao. Ovdje smo protjerani iz Edena zajedno sa Zlim. Zašto se stalno čudite ubojstvima, gladi, i patnjama?
Kako ti uopće može pasti na pamet da je od Boga došlo zlo? Ili sumnjati na Boga i postavljati ovakva pitanja?

Religija neka nestane, hvala Bogu za to! Jer On nikada nije niti želio niti tražio religiju. Ona ne spašava. Spasenje je vjerom u Isusa Krista.

Po Bibliji uopće nije istina da vlada đavo jer je Isus rekao da mu je dana sva vlast na zemlji i na nebu prema tome Isus je odgovoran za sva zlodjela
koja nije spriječio,a mogao je.

Bog ima vlast na covjekom ako mu se predas potpuno i poslusan si na sve, ali ako se nisi potpuno predo onda to znaci da si se odrekao Boga i odlucio si ici na dva puta, a ne samo jednim...

Izreke 28,18:
Spasava se tko živi pravedno, tko se koleba između dva puta, propada na jednom od njih.

Izreke 28,9:
Tko uklanja uho svoje da ne sluša Zakona, i molitva je njegova mrska.

Izreke 28,13:
Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi.

Hula na Duha Svetoga je jako ozbiljna stvar. Djelo Bozije, tj. djelo Duha Svetoga proglasavat djelom Đavolskim je jako teska stvar. Zato bi trebali imati puno vise ljubavi u diskusijama a potpuno ukloniti osudjivanja. Jer moze se desiti da sam bas ja u krivu a onaj drugi u istini Duha Svetoga. A istina je samo jedna. Apologetika treba biti usmjerena obrani svojeg vjerovanja a ne napadanju tudjeg.

laodikejac je napisao/la:

Kako može čovjek huliti na Duha Svetoga?
Šta se pod tim Podrazumijeva?

Odgovor na ova dva pitanja je prilično jasan...Krenut ću od 2. pitanja...Hula je više kao stanje čovjeka, a ne čin čovjeka tj. ne čin grijeha, znači u smislu kad napravite neki grijeh da možete reć "To je hula na Duha". NE! Već je to stanje čovjeka. Njegovo uvjerenje, stav...dakle nekakav odnos prema Bogu. Postoje lakši oblici...ali i teži. Hula na Duha predstavlja najteži oblik stanja čovjeka...nepopravljiv...Sad da odgovorimo na 1. pitanje, koje je najbitnije za ovaj zaključak teme. Kako znati? Čovjek tj. ljudi nikad ne mogu sa SIGURNOŠĆU reć...znači uprt prstom u čovjeka i reć "Taj čovjek je u stanju hule na Duha"...Ne mogu jer o tome ne znaju skoro pa ništa. Ne znaju princip kako se dolazi u to stanje...jer Biblija jako malo o tome govori. Dakle, čovjek nikad to ne može tvrdit za nekog svog bližnjeg...on može reć da čini hulu na Boga, ali ta hula na Boga tj. Isusa će se oprostit ako se čovjek pokaje...dok na Duha neće. To samo Bog zna...Stoga je jako bitno da izvršavamo ono što nam je Bog naložio...da se molimo jedni za druge. I zbog njih...i zbog nas. O tome govori "Jakov 5, 20"...jako važan stih. Zašto je on tako važan? Zato jer čovjek ne zna kad je drugi čovjek u stanju hule na Duha...da može reći sebi: "Kakve koristi ima ovaj čovjek od moje molitve za njega kad je u stanju hule na Duha? Kad znam da mu Bog neće oprostit i da ga ne mogu odvratit..." Zato je taj stih ekstremno važan...mi se moramo molit za druge...ako ne zbog njih, onda zbog nas samih a Bog je taj koji odlučuje da li je ispunjene te molitve u skladu sa Zakonom. Ne mora značit da ako je moljenje za druge u skladu sa Zakonom da će i njeno ispunjenje bit u skladu sa Zakonom...jer Bog najbolje zna što nama treba i prije nego izustimo to... Iz tog razloga aludiram na posredničku molitvu jer Bog jedino tako može uticati na čovjeka koji je u stanju hule na Duha Svetog.Pozdrav

SIPA je napisao/la:

laodikejac je napisao/la:

Kako može čovjek huliti na Duha Svetoga?
Šta se pod tim Podrazumijeva?

Odgovor na ova dva pitanja je prilično jasan...Krenut ću od 2. pitanja...Hula je više kao stanje čovjeka, a ne čin čovjeka tj. ne čin grijeha, znači u smislu kad napravite neki grijeh da možete reć "To je hula na Duha". NE! Već je to stanje čovjeka. Njegovo uvjerenje, stav...dakle nekakav odnos prema Bogu. Postoje lakši oblici...ali i teži. Hula na Duha predstavlja najteži oblik stanja čovjeka...nepopravljiv...Sad da odgovorimo na 1. pitanje, koje je najbitnije za ovaj zaključak teme. Kako znati? Čovjek tj. ljudi nikad ne mogu sa SIGURNOŠĆU reć...znači uprt prstom u čovjeka i reć "Taj čovjek je u stanju hule na Duha"...Ne mogu jer o tome ne znaju skoro pa ništa. Ne znaju princip kako se dolazi u to stanje...jer Biblija jako malo o tome govori. Dakle, čovjek nikad to ne može tvrdit za nekog svog bližnjeg...on može reć da čini hulu na Boga, ali ta hula na Boga tj. Isusa će se oprostit ako se čovjek pokaje...dok na Duha neće. To samo Bog zna...Stoga je jako bitno da izvršavamo ono što nam je Bog naložio...da se molimo jedni za druge. I zbog njih...i zbog nas. O tome govori "Jakov 5, 20"...jako važan stih. Zašto je on tako važan? Zato jer čovjek ne zna kad je drugi čovjek u stanju hule na Duha...da može reći sebi: "Kakve koristi ima ovaj čovjek od moje molitve za njega kad je u stanju hule na Duha? Kad znam da mu Bog neće oprostit i da ga ne mogu odvratit..." Zato je taj stih ekstremno važan...mi se moramo molit za druge...ako ne zbog njih, onda zbog nas samih a Bog je taj koji odlučuje da li je ispunjene te molitve u skladu sa Zakonom. Ne mora značit da ako je moljenje za druge u skladu sa Zakonom da će i njeno ispunjenje bit u skladu sa Zakonom...jer Bog najbolje zna što nama treba i prije nego izustimo to... Iz tog razloga aludiram na posredničku molitvu jer Bog jedino tako može uticati na čovjeka koji je u stanju hule na Duha Svetog.Pozdrav

Grijeh protiv Duha Svetoga se sastoji iskljucivo u tome, ako covjek uz sve objave o Bogu, SZ- i NZ-, i dalje nijece BOGA!
To je najkrace i najjasnije objasnjenje.

Rafael je napisao/la:

SIPA je napisao/la:

laodikejac je napisao/la:

Kako može čovjek huliti na Duha Svetoga?
Šta se pod tim Podrazumijeva?

Odgovor na ova dva pitanja je prilično jasan...Krenut ću od 2. pitanja...Hula je više kao stanje čovjeka, a ne čin čovjeka tj. ne čin grijeha, znači u smislu kad napravite neki grijeh da možete reć "To je hula na Duha". NE! Već je to stanje čovjeka. Njegovo uvjerenje, stav...dakle nekakav odnos prema Bogu. Postoje lakši oblici...ali i teži. Hula na Duha predstavlja najteži oblik stanja čovjeka...nepopravljiv...Sad da odgovorimo na 1. pitanje, koje je najbitnije za ovaj zaključak teme. Kako znati? Čovjek tj. ljudi nikad ne mogu sa SIGURNOŠĆU reć...znači uprt prstom u čovjeka i reć "Taj čovjek je u stanju hule na Duha"...Ne mogu jer o tome ne znaju skoro pa ništa. Ne znaju princip kako se dolazi u to stanje...jer Biblija jako malo o tome govori. Dakle, čovjek nikad to ne može tvrdit za nekog svog bližnjeg...on može reć da čini hulu na Boga, ali ta hula na Boga tj. Isusa će se oprostit ako se čovjek pokaje...dok na Duha neće. To samo Bog zna...Stoga je jako bitno da izvršavamo ono što nam je Bog naložio...da se molimo jedni za druge. I zbog njih...i zbog nas. O tome govori "Jakov 5, 20"...jako važan stih. Zašto je on tako važan? Zato jer čovjek ne zna kad je drugi čovjek u stanju hule na Duha...da može reći sebi: "Kakve koristi ima ovaj čovjek od moje molitve za njega kad je u stanju hule na Duha? Kad znam da mu Bog neće oprostit i da ga ne mogu odvratit..." Zato je taj stih ekstremno važan...mi se moramo molit za druge...ako ne zbog njih, onda zbog nas samih a Bog je taj koji odlučuje da li je ispunjene te molitve u skladu sa Zakonom. Ne mora značit da ako je moljenje za druge u skladu sa Zakonom da će i njeno ispunjenje bit u skladu sa Zakonom...jer Bog najbolje zna što nama treba i prije nego izustimo to... Iz tog razloga aludiram na posredničku molitvu jer Bog jedino tako može uticati na čovjeka koji je u stanju hule na Duha Svetog.Pozdrav

Grijeh protiv Duha Svetoga se sastoji iskljucivo u tome, ako covjek uz sve objave o Bogu, SZ- i NZ-, i dalje nijece BOGA!
To je najkrace i najjasnije objasnjenje.

Definitivno se slažem s vama rafael! Mada opet ova tema zahtijeva i opširniji odgovor i diskusiju ali Vi ste to sasvim lijepo u zaista najkraćim crtama izložili. pohvala s moje strane!

Da bismo znali što je hula na Duha Svetoga, morali bismo prvo znati što je Duh Sveti. Duh Sveti je duh životni, ono po čemu sve što ima duh (životnost, svijest) taj duh ima. Kada po Knjizi Postanka Bog stvara čovjeka i udiše u njega svoj duh, kako bi čovjek postao živa duša, Bog čovjeku daje Duha Svetoga.
Kako ja to vidim: kada Isus kaže da je hula na Duha Svetoga jedini neoprostivi grijeh, on zapravo želi kazati da je na Duha Svetoga nemoguće huliti i ostati živ, jer već činjenica da smo živi potvrđuje da u sebi imamo Duha Svetoga. Ako živa osoba kaže "Odričem se Duha Svetoga", to je apsurd, jer ona mora biti živa da bi to mogla izreći. Usporedbe radi, to je kao da na kompjutorskom ekranu piše "Ja sam sada isključen". Da je doista isključen, to ne bi mogao ni reći.
Drugim riječima, hula na Duha Svetoga negiranje je činjenice da živimo. A to je nemoguće.

Na isti način možemo interpretirati i Prvu Božju zapovijed, kako bi imala smisla. "Nemaj drugih bogova uz mene." Ako je Bog jedini, onda ni ne možeš imati drugih bogova, već samo "bogove". Svaki drugi bog sadržan je zapravo u Bogu. Znači to, iako je izrečeno u formi zapovijedi, u biti pokazuje da drugačije nije ni moguće pojmiti stvari. Klanjaš se kipu - klanjaš se u biti nečem što je također Božja tvorevina, dakle ponovno Bogu. Klanjaš se čovjeku - opet se klanjaš Bogu koji ga je stvorio.

Hula na Svetog Duha je kada svesno tvrdovrato odbijamo da prihvatimo ono što nam govori, i nazivamo Ga iz svojih razloga nečistim samo da ne bismo morali da Ga poslušamo.
Stoga je taj greh ne oprostiv, jer sam taj naš izbor pokazuje da ne želimo ono što je od Boga, iako smo presvedočeni o tome.Tu je kraj.
Tako ja verujem i osećam, no ipak u zadnje vreme sam često imao situaciju da budem ispravljen... Pa ko zna možda samo to uzeti u razmatranje.

miskec4096 je napisao/la:

Da bismo znali što je hula na Duha Svetoga, morali bismo prvo znati što je Duh Sveti. Duh Sveti je duh životni, ono po čemu sve što ima duh (životnost, svijest) taj duh ima. Kada po Knjizi Postanka Bog stvara čovjeka i udiše u njega svoj duh, kako bi čovjek postao živa duša, Bog čovjeku daje Duha Svetoga.
Kako ja to vidim: kada Isus kaže da je hula na Duha Svetoga jedini neoprostivi grijeh, on zapravo želi kazati da je na Duha Svetoga nemoguće huliti i ostati živ, jer već činjenica da smo živi potvrđuje da u sebi imamo Duha Svetoga. Ako živa osoba kaže "Odričem se Duha Svetoga", to je apsurd, jer ona mora biti živa da bi to mogla izreći. Usporedbe radi, to je kao da na kompjutorskom ekranu piše "Ja sam sada isključen". Da je doista isključen, to ne bi mogao ni reći.
Drugim riječima, hula na Duha Svetoga negiranje je činjenice da živimo. A to je nemoguće.

Na isti način možemo interpretirati i Prvu Božju zapovijed, kako bi imala smisla. "Nemaj drugih bogova uz mene." Ako je Bog jedini, onda ni ne možeš imati drugih bogova, već samo "bogove". Svaki drugi bog sadržan je zapravo u Bogu. Znači to, iako je izrečeno u formi zapovijedi, u biti pokazuje da drugačije nije ni moguće pojmiti stvari. Klanjaš se kipu - klanjaš se u biti nečem što je također Božja tvorevina, dakle ponovno Bogu. Klanjaš se čovjeku - opet se klanjaš Bogu koji ga je stvorio.

Što se tiče onog prvog, mi u Bibliji imamo jasnu distinkciju između Duha Svetoga koji je treće lice božanstva, koji vaskrsava, osvjedočava u grijeh, kojeg možemo ožalostiti itd. i duha, ili daha života, koji je životna energija koju nam Bog daje kad postajemo živa bića.
Dakle, hula na Duha Svetog je hula na treće lice božanstva, ne na životnu energiju koju nam Bog daje.
A zašto se neće oprostiti?Evo ukratko
 Sveti Duh osvjedočava u grijeh i usmejrava na Hrista. Ako se uporno odupiremo Njegovom uticaju, na kraju postajemo neosjetljivi na taj uticaj i onda Bog ne može ništa više da učini za nas. Zato se neće oprostiti. ono drugo, tačno je da ne postoji nijedan pravi Bog osim Boga Jahve. Ali, sa druge strane, postoje lažni bogovi, kojima ljudi zamjenjuju onog pravog.
 Tako, premda nisu bogovi, jesu neka vrsta zamjene, često su to čak i demoni, kojima se ljudi na razne načine obraćaju tako da zapovjest znači: ne daji mjesto Božije onome što nije pravi bog, jer je to lažni bog
ukratko

bilo bi dobro pogledati biblijski izvještaj koji je prethodio Isusovoj ocjeni da se ljudima može oprostiti ako nešto loše kažu o Ocu i Sinu, ali pogrda na Duha neće. to je bio Isusov komentar farizejske ocjene Njegove službe, kada su rekli da izgoni zle duhove uz pomoć njihovog poglavice Belzebuba.

dakle, vidimo da je Isus ...... izraz: "... ako tko kaže ..." tako da je ipak očito da je huljenje na Duha konkretna radnja, u ovom slučaju zle riječi. bilo koje osporavanje službe Duha Svetoga u Crkvi i kroz Crkvu u smislu da ga se čak naziva demonskim jest hula na Duha. slažem se da je u proširenom smislu hula na Duha i stanje čovjeka.