Krštenje: Otac, Sin i Sveti Duh ili Gospod Isus Krist

Mt. 28:19 Zato idite i učinite sebi sve narode učenicima krštavajući ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

- Jedino mjesto u Bibliji koje spominje krštenje u Ime Oca i Sina i Duha Sveoga
- Trebamo se krstiti u jedno ime (jednina)
- Otac - nije ime
- Sin - nije ime
- Duh Sveti - nije ime
- Nikad se u Bibliji nitko nije krstio u Ime Oca i Sina i Duha Sveotga

Petar na dan kad se u njega spustio Duh Sveti, Petar kojem su dani ključevi kraljevstva, otključava kraljevstvo i objašnjava kako se zove taj Otac i Sin i Duh Sveti i kaže:

Dj. 2:38 Petar im reče: "Obratite se, i svaki od vas neka se krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha svojih, i primit ćete dar Duha Svetoga;

I dalje u Bibliji se nikad nitko nije krstio u Ime Oca Sina i Duha Svetoga (što nije ime) - već u Ime Gospoda Isusa Krista.

Zašto danas nije tako?

Krštenje u vodi: http://www.biblijski-krscani.com/GA/GA004.htm

Stihovi:
Matej 3,11
"Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.

Marko 1,8
Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.

Marko 10,38
A Isus im reče: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?

Luka 3,12
Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: "Učitelju, što nam je činiti?

Luka 3,16
Zato im Ivan svima reče: "Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.

Luka 12,50
Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!

Ivan 1,33
Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: `Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.`

1. Korinćanima 1,17
Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.
Ali:
Djela apostolska 8,16
Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa.
Djela apostolska 2,38
Petar im reče: "Obratite se, i svaki od vas neka se krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha svojih, i primit ćete dar Duha Svetoga

..Matej 3,11:...." On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem."

jony je napisao/la:

Dj. 2:38 Petar im reče: "Obratite se, i svaki od vas neka se krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha svojih, i primit ćete dar Duha Svetoga;
I dalje u Bibliji se nikad nitko nije krstio u Ime Oca Sina i Duha Svetoga (što nije ime) - već u Ime Gospoda Isusa Krista.
Zašto danas nije tako?

Zar stvarno misliš da je bitno ime u koje se netko krsti?
Da nije možda ideja bitnija? Da li Bog sluša riječi ili "gleda u srca ljudi"?
Ivan Krstitelj je krstio vodom, nije krstio u ničije ime.
Isus je krstio Duhom svetim, a nakon njega su krštenje nastavili njegovi učenici.
Kod krštenja Duhom stvarno ne vidim važnost krštenja u nečije ime, tu je puno bitniji pogled u Boga, dubina uvida i Njegov aspekt koji se spušta u tijelo. Imena, pa čak i riječi, su tu nevažne, to je u potpunosti duhovni "ritual".

Konin je napisao/la:

Zar stvarno misliš da je bitno ime u koje se netko krsti?
Da nije možda ideja bitnija? Da li Bog sluša riječi ili "gleda u srca ljudi"?
Ivan Krstitelj je krstio vodom, nije krstio u ničije ime.
Isus je krstio Duhom svetim, a nakon njega su krštenje nastavili njegovi učenici.
Kod krštenja Duhom stvarno ne vidim važnost krštenja u nečije ime, tu je puno bitniji pogled u Boga, dubina uvida i Njegov aspekt koji se spušta u tijelo. Imena, pa čak i riječi, su tu nevažne, to je u potpunosti duhovni "ritual".

Ovom logikom ćemo doći do zaključka: Pa što zaista misliš da je bitno smočiti se u vodi? Da li Bog gleda da li si mokar ili "gleda u srca ljudi"?

Istina je da Bog gleda srce! Ali bitno je da se "smočimo". Bitno je koje riječi kažemo. Zašto? Zato što bi to trebalo pokazivati što je u srcu. Dakako da krštenje nema 
nikakve vrijednosti ukoliko to nije proizvod nečega što se dogodilo u srcu.

Što ti je u srcu - ukoliko nisi voljan učiniti ono što ti Bog kaže. Možeš reći da 
živiš za Boga i da ga voliš i sve ostalo - ali ako ne želiš poslušati ono što ti je On rekao - ti Ga u biti ne voliš i ne živiš za Njega. Stoga, ponavljam - bitno je "smočiti" tijelo iako Bog gleda na srce. Bitne su riječi, iako Bog gleda na srce!

U ime :
Djela apostolska 10,48:
I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana.

Djela apostolska 16,18:
To je činila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i reče duhu: "Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: iziđi iz nje!" I iziđe toga časa.

Djela apostolska 19,5:
Čuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa..

1. Ivanova 3,23
I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed.
1. Ivanova 5,13
To napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni.

jony je napisao/la:

Ovom logikom ćemo doći do zaključka: Pa što zaista misliš da je bitno smočiti se u vodi? Da li Bog gleda da li si mokar ili "gleda u srca ljudi"?
Istina je da Bog gleda srce! Ali bitno je da se "smočimo". Bitno je koje riječi kažemo. Zašto? Zato što bi to trebalo pokazivati što je u srcu. Dakako da krštenje nema nikakve vrijednosti ukoliko to nije proizvod nečega što se dogodilo u srcu.

Pa naravno da nije neophodno bitno smočiti se u vodi, sve su to vanjska obilježja, formalnost, sve je to samo simbolizam.
Isus je jasno rekao da vanjska obilježja nisu bitna, da se ne treba opterećivati sa vanjskom čistoćom, nego sa unutarnjom, jer onom kome je čista unutrašnjost, biti će čista i vanjština. (Mt 23:25)

jony je napisao/la:

Što ti je u srcu - ukoliko nisi voljan učiniti ono što ti Bog kaže. Možeš reći da živiš za Boga i da ga voliš i sve ostalo - ali ako ne želiš poslušati ono što ti je On rekao - ti Ga u biti ne voliš i ne živiš za Njega.

Odjednom si prešao sa množine u jedninu. Ovo je već osobno.
Slažem se, zato i je tako bitno spoznati Boga i spoznati osobno što je Njegova volja, a ne filozofirati; šta je Bog mislio kada je netko tko je bio ispunjen Duhom rekao, iako je netko drugi, također ispunjen Duhom, na nekom drugom mjestu, rekao nešto drugo....
Meni moj osjećaj za Boga, govori da su i riječi i voda samo simboli i kao takvi nepotrebni. Potvrdu za takvo mišljenje nalazim u više autoriteta, među njima i u Isusu.

Smisao:
krštenje - vodom / kao što je Ivan krstio Krista da bi se ispunila svaka pravda/
2. Petrova 3,6
"Na isti način ondašnji svijet propade vodom potopljen."/vodeni grob/-prihvatanje kazne po obraćenju i pokajanju vjerom u Krista i Njegovu pravednost kako bi se pokazala pravednost na onima koji vjeruju - koji znaju što vjeruju i teže na osnovu osvjedočenja:

1. Ivanova 5,6
Ovaj je, koji dođe vodom i krvlju i Duhom, Isus Krist, ne samo u vodi, nego u vodi i krvi; i Duh je, koji svjedoči, jer je Duh istina.

1. Ivanova 5,7
Jer su trojica, što svjedoče u nebu: "Otac, Riječ i Duh Sveti; i ova su trojica jedno,
1. Ivanova 5,8
I troje je, što svjedoči na zemlji: "Duh, i voda, i krv; i ovo je troje jedno.
1. Ivanova 5,9
Ako primamo svjedočanstvo ljudi, svjedočanstvo je Božje veće, jer je ovo svjedočanstvo Boga: "On je svjedočio za Sina svojega.
1. Ivanova 5,10
Tko vjeruje u Sina Božjega, ima svjedočanstvo Božje u sebi Tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lašcem; jer ne vjerova u svjedočanstvo, koje svjedoči Bog za Sina svojega.
1. Ivanova 5,11
I ovo je svjedočanstva, da nam je Bog dao život vječni; i ovaj je život u Sinu njegovu.
1. Ivanova 5,12
Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života.
1. Ivanova 5,13
"Ovo pišem vama, koji vjerujete u ime Sina Božjega, da znate, da imate život vječni."
-krštenje - Duhom i ognjem
-krštenje - križem Kristovim -: Galaćanima 5,24 "A koji su Kristovi, raspeli su tijelo sa strastima i požudama.
-----------------------------
Kršteni u Krista - u smrt Njegovu su kršteni:
Rimljanima 6,3
"Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo
njegovu kršteni."

Rimljanima 6,4
"Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života."
Smisao krštenja u Kristu - surazapeti, suukopani, slični Njegovoj smrti, suukopani - suuskrsli (suoživljeni), suoblićeni Njemu, hod u novosti života, prijelaz iz smrti u život..:
Svijest o prelasku iz smrti u život po ljubavi koja se izlila u srca Duhom:
1. Ivanova 3,14
"Mi znamo da smo iz smrti prešli u život jer ljubimo braću; tko ne ljubi, ostaje u smrti."
Vjerom Kristovom prolazimo kroz kroz promjenu koju nam je ostvario Isus
kako bismo bili probraženi za vječni život jer smrtno ne može naslijediti besmrtno!Da bismo naslijedili - moramo biti sunasljednici Kristom - rođeni od Boga!Dakle kršetnje i novorođenje su neodvojivi kroz posinaštvo po Sinu koji nam je omogućio nasljedstvo "imenom svojim" po kojem ćemo i mi imati ime novo...dakle potvrdu Božje svojine u novoj stvarnosti..

Zadnja promjena: ; uto 10 srp 2007, 14:58; ukupno mijenjano 5 put/a.

Konin je napisao/la:

Meni moj osjećaj za Boga, govori da su i riječi i voda samo simboli i kao takvi nepotrebni. Potvrdu za takvo mišljenje nalazim u više autoriteta, među njima i u Isusu.

I sam Isus se krstio! Dakle, je li bitno ili nije? On sigurno nije radio stvari čisto bez veze.
Dakle, sam Isus nam je primjer da je potrebno krstiti se u vodi iako je to samo jedan vanjski ritual!

jony je napisao/la:

Konin je napisao/la:

Meni moj osjećaj za Boga, govori da su i riječi i voda samo simboli i kao takvi nepotrebni. Potvrdu za takvo mišljenje nalazim u više autoriteta, među njima i u Isusu.

I sam Isus se krstio! Dakle, je li bitno ili nije? On sigurno nije radio stvari čisto bez veze.
Dakle, sam Isus nam je primjer da je potrebno krstiti se u vodi iako je to samo jedan vanjski ritual!

Bitno je , krstiti se vodom - uronjavanjem - koje - ako nema u kršteniku vjere u svjedočanstvo vode , sječanje i pristajanje na potapljanje predpotopnog svijeta, pristajanje na potapljanje - umiranje sebi -potapljanje , tada je krštenje bez smisla jer smrt starog svijeta je bio stvaran čin, tako i krštenici vjeruju u stvaran čin umiranja sebi po djelu Kristove smrti kada se Krist nije vratio u prah već smrću na Križu pobiojedio smrt - silu koja ljude drži u propadljivosti i raspadnuću..Voda simbolizira taj stvaran čin.Kada ne bi bilo vjere i gorljive želje u taj čin i kada samog čina umiranja ne bi bilo po daru milosti , kada ne bismo svaki dan umirali tada bi taj simbol bio prazan..Bitno je pristajanje predanjem na smrt vjerom u prijelaz iz smrti u život..
Potvrda da smo prešli iz smrti u život jeste ljubav - da ljubimo braću, zato stalno umiremo kako bismo stalno ljubili, kako više ne bi mi živjeli , već Krist u nama..
1. Korinćanima 15,12
No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih?
1. Korinćanima 15,13
Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo.
1. Korinćanima 15,14
Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.
1. Korinćanima 15,16
Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo.
1. Korinćanima 15,17
A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima.
1. Solunjanima 4,14
Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime.

Zadnja promjena: ; uto 10 srp 2007, 15:18; ukupno mijenjano 1 put.

Konin je napisao/la:

Odjednom si prešao sa množine u jedninu. Ovo je već osobno.

Slučajno...  

jony je napisao/la:

Konin je napisao/la:

Meni moj osjećaj za Boga, govori da su i riječi i voda samo simboli i kao takvi nepotrebni. Potvrdu za takvo mišljenje nalazim u više autoriteta, među njima i u Isusu.

I sam Isus se krstio! Dakle, je li bitno ili nije? On sigurno nije radio stvari čisto bez veze.
Dakle, sam Isus nam je primjer da je potrebno krstiti se u vodi iako je to samo jedan vanjski ritual!

Matej 3,13
Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti.

Matej 3,14
Ivan ga odvraćaše: "Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?

Matej 3,15
Ali mu Isus odgovori: "Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!" Tada mu popusti.

Matej 3,16
Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj.

Matej 3,17
I eto glasa

jony je napisao/la:

Konin je napisao/la:

Meni moj osjećaj za Boga, govori da su i riječi i voda samo simboli i kao takvi nepotrebni. Potvrdu za takvo mišljenje nalazim u više autoriteta, među njima i u Isusu.

I sam Isus se krstio! Dakle, je li bitno ili nije? On sigurno nije radio stvari čisto bez veze.
Dakle, sam Isus nam je primjer da je potrebno krstiti se u vodi iako je to samo jedan vanjski ritual!

Pa nije radio bezveze, ali kada ga Ivan pita "Zar da ja tebe krstim?", Isus mu odgovara "Ma pusti sada, dolikuje nam da ispunimo pravednost".
Gledaj nisam ja protiv krštenje u vodi, samo mislim da to nije neophodno. Krštenje Duhom, s druge strane, je neophodno, ali to je krštenje duha, a ne tijela i kao takvo je potpuno neovisno o bilo kakvih vanjskim obilježjima.
Znači s jedne strane imaš Isusov pristup prema krštenju "ma pusti sada šta treba, a šta ne treba, ajmo to obavit", a s druge strane imaš izričitu Isusovu osudu bilo kakvih vanjskih obilježja i rituala,a kasnije i Pavlovu uputu da ne treba ljude suditi prema obredima kojih se drže, "to je sve sjena", kako on kaže.
S druge strane nije čak ni bitno da li se Isus krstio ili ne, ali u svakom slučaju on je krstio druge ljude (odnosno njegovi učenici) i ostavio je takvu praksu. Tako da krštenje vodom je svakako pozitivna praksa.
Ali onom tko razumije bit krštenja, vanjska obilježja nisu neophodna.

Druga stvar, kad već inzistiraš na imenu. Ako je bitno koje ime spominješ dok se krstiš, kako onda objašnjavaš da ljudi iz različitih zemalja, Isusa zovu različitim imenima? Znači ti bi krstio u ime "Isus" , a on se uopće nije tako zvao. Isus je naša izvedenica njegovog imena. Na tome ti pada cijela tvoja teorija.
Ja bi rekao da je bitnije čiji nauk prihvaćaš, kada se odričeš grijeha, pri krštenju, a kako se ta osoba zvala, nije ni bitno.
Ako netko krsti "u ime Sina, Duha i Oca", a pri tome misli na Isusa, ne vidim u čemu je problem?

Konin je napisao/la:

Pa nije radio bezveze, ali kada ga Ivan pita "Zar da ja tebe krstim?", Isus mu odgovara "Ma pusti sada, dolikuje nam da ispunimo pravednost".

Mislim da je to isti razlog zbog kojeg se mi moramo krstiti. Da bi ispunili ono što nam je zapovjeđeno učiniti. Isto kao što je Isus (savšerna žrtva) morao biti kršten - jer su i žrtve starog zavjeta 
morale obavezno prije nego što su žrtvovane biti oprane!

Konin je napisao/la:

Gledaj nisam ja protiv krštenje u vodi, samo mislim da to nije neophodno.

Kažem, smatram da je obvezno za ispuniti Božju pravednost - da bi bili pravedni u Njegovim očima. Ako je to bilo bitno Isusu, da bi bio pravedan, koliko je tek više bitno nama!

Konin je napisao/la:

Krštenje Duhom, s druge strane, je neophodno, ali to je krštenje duha, a ne tijela i kao takvo je potpuno neovisno o bilo kakvih vanjskim obilježjima.

Slažem se, samo što su vanjska obilježja pokazatelj onoga što je unutra. Isto kao što je npr. mini-suknja, irokeza ili istetovirani kukasti križ također pokazatelj onoga što je unutar čovjeka.

Konin je napisao/la:

Znači s jedne strane imaš Isusov pristup prema krštenju "ma pusti sada šta treba, a šta ne treba, ajmo to obavit", a s druge strane imaš izričitu Isusovu osudu bilo kakvih vanjskih obilježja i rituala,a kasnije i Pavlovu uputu da ne treba ljude suditi prema obredima kojih se drže, "to je sve sjena", kako on kaže.

Isti taj Pavao i Isus su naredili krštenje! Čak je to i posljednja naredba Krista crkvi (između ostalih naredbi koje je rekao kad je zadnji put bio na zemlji)!

Konin je napisao/la:

S druge strane nije čak ni bitno da li se Isus krstio ili ne, ali u svakom slučaju on je krstio druge ljude (odnosno njegovi učenici) i ostavio je takvu praksu. Tako da krštenje vodom je svakako pozitivna praksa.
Ali onom tko razumije bit krštenja, vanjska obilježja nisu neophodna.

Pozitivna i neophodna praksa da bi ispunili Božju pravednost!

Konin je napisao/la:

Druga stvar, kad već inzistiraš na imenu. Ako je bitno koje ime spominješ dok se krstiš, kako onda objašnjavaš da ljudi iz različitih zemalja, Isusa zovu različitim imenima? Znači ti bi krstio u ime "Isus" , a on se uopće nije tako zvao. Isus je naša izvedenica njegovog imena. Na tome ti pada cijela tvoja teorija.
Ja bi rekao da je bitnije čiji nauk prihvaćaš, kada se odričeš grijeha, pri krštenju, a kako se ta osoba zvala, nije ni bitno.
Ako netko krsti "u ime Sina, Duha i Oca", a pri tome misli na Isusa, ne vidim u čemu je problem?

Upravo to hoću reći, bitan je nauk koji stoji iza tog imena. Ako bi se ja krstio u Ime Isusa Krista (recimo da postoji neki čovjek koji sam sebi promjeni ime i da si ime Isus Krist) - dakako da to nije ispravno krštenje ako bi se krstio u ime tog čovjeka! A krštenje u Ime Oca, Sina i Duha Svetog povlači za sobom doktrinu trojstva!

jony je napisao/la:

Mislim da je to isti razlog zbog kojeg se mi moramo krstiti. Da bi ispunili ono što nam je zapovjeđeno učiniti. Isto kao što je Isus (savšerna žrtva) morao biti kršten - jer su i žrtve starog zavjeta morale obavezno prije nego što su žrtvovane biti oprane!

Strašno!

jony je napisao/la:

Kažem, smatram da je obvezno za ispuniti Božju pravednost - da bi bili pravedni u Njegovim očima. Ako je to bilo bitno Isusu, da bi bio pravedan, koliko je tek više bitno nama!

Da, ali pravednost je židovski pojam, Isusov nauk objašnjava da više nismo pod nikakvim zakonom, da nam se ne uračunava nekakva pravednost, nego da je bitno ono što nam je u srcu. Bit krštenja je u odricanju grijeha, a ne u vanjskim obilježjima, ne u ispunjenju pravednosti!

jony je napisao/la:

Slažem se, samo što su vanjska obilježja pokazatelj onoga što je unutra. Isto kao što je npr. mini-suknja, irokeza ili istetovirani kukasti križ također pokazatelj onoga što je unutar čovjeka.

Kako kada. Zato savršeni Bog ne gleda na vanjska obilježja, jer ona ne pokazuju uvijek što je u unutrašnjosti, nego gleda u srca ljudi.
Kada bi vanjska obilježja bila pokazatelj šta je u nutrini, onda bi svi farizeji bili savršeni, a znamo da ih je Isus sve od reda optužio.

jony je napisao/la:

Isti taj Pavao i Isus su naredili krštenje! Čak je to i posljednja naredba Krista crkvi (između ostalih naredbi koje je rekao kad je zadnji put bio na zemlji)!

Ma naravno da se treba krstiti. Gledaj, krštenje se sastoji od pokajanja, obraćenja i potvrde toga(rituala koji se sastoji u polijevanju vodom).
Sada ti meni reci, šta je bitnije u činu krštenja, pokajanje i obraćenje ili ritual koji služi za vanjsku potvrdu sebi i drugima da si se odlučio na taj čin? Ili još gore, misliš da je bit krštenja u izvršenju "pravednosti"?

jony je napisao/la:

Upravo to hoću reći, bitan je nauk koji stoji iza tog imena. Ako bi se ja krstio u Ime Isusa Krista (recimo da postoji neki čovjek koji sam sebi promjeni ime i da si ime Isus Krist) - dakako da to nije ispravno krštenje ako bi se krstio u ime tog čovjeka! A krštenje u Ime Oca, Sina i Duha Svetog povlači za sobom doktrinu trojstva!

Pa šta je loše u doktrini trojstva?
Ako si kršten u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, kršten si u ime Jednog Boga i svih njegovih aspekata koje su ljudi bili u stanju prepoznati u to vrijeme.
Bog nije niti samo Otac, niti samo Sin, niti samo Duh, on je sve to.
Ali ovo je već druga tema, koja ne spada ovdje. Iako je to bit koja ovdje tebe smeta.

Konin je napisao/la:

Da, ali pravednost je židovski pojam, Isusov nauk objašnjava da više nismo pod nikakvim zakonom, da nam se ne uračunava nekakva pravednost, nego da je bitno ono što nam je u srcu. Bit krštenja je u odricanju grijeha, a ne u vanjskim obilježjima, ne u ispunjenju pravednosti!

Konin je napisao/la:

Kako kada. Zato savršeni Bog ne gleda na vanjska obilježja, jer ona ne pokazuju uvijek što je u unutrašnjosti, nego gleda u srca ljudi.
Kada bi vanjska obilježja bila pokazatelj šta je u nutrini, onda bi svi farizeji bili savršeni, a znamo da ih je Isus sve od reda optužio.

Ajmo o pravednosti!
Gal. 3: 6 Kao što Abraham vjerova Bogu, i uračuna mu se u pravdu. Poznajte dakle, da su oni sinovi Abrahamovi, koji su od vjere.
Ali isto tako kaže:
Jak. 2:17 Tako i vjera, ako nema djela, mrtva je u samoj sebi.

Stoga su djela posljedica vjere! Ne vjera posljedica djela. Ali isto tako netko može imati djela, a ne imati vjeru! Stoga su djela nužan, ali ne dovoljan uvjet da prepoznamo je li netko od Boga! Zapravo i sam Isus kaže: Mt. 7: 20: Dakle po rodovima njihovim poznat ćete ih.

Konin je napisao/la:

Sada ti meni reci, šta je bitnije u činu krštenja, pokajanje i obraćenje ili ritual koji služi za vanjsku potvrdu sebi i drugima da si se odlučio na taj čin? Ili još gore, misliš da je bit krštenja u izvršenju "pravednosti"?

Rezultat pravog obraćenja i pokajanja je ritual krštenja. Dakle, kao s djelima. Možeš napraviti ritual bez pokajanja i obraćenja i nikakve koristi. Međutim, ne možeš reći da si se obratio (od svojih puteva i da slijediš Boga) ako nisi voljan napraviti ritual koji je On zapovjedio. U tom slučaju se nisi obrati - već i dalje guraš po svome.

Konin je napisao/la:

Pa šta je loše u doktrini trojstva?

Što je dobro????

Konin je napisao/la:

Ako si kršten u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, kršten si u ime Jednog Boga i svih njegovih aspekata koje su ljudi bili u stanju prepoznati u to vrijeme.

Ne, nego si kršten u tri osobe koje navodno čine jednog Boga! I nadalje, nisi ispunio Isusovu naredbu, jer ni Otac, ni Sin ni Duh Sveti nije Ime!

jony je napisao/la:

Ajmo o pravednosti!
Stoga su djela posljedica vjere! Ne vjera posljedica djela. Ali isto tako netko može imati djela, a ne imati vjeru! Stoga su djela nužan, ali ne dovoljan uvjet da prepoznamo je li netko od Boga! Zapravo i sam Isus kaže: Mt. 7: 20: Dakle po rodovima njihovim poznat ćete ih.

Ma sada miješaš djela i vjeru sa ritualima, vanjskim obilježjima. Nije posljedica krštenja djelo u kojem se polijevaš vodom, nego je posljedica krštenja ta da živiš Isusov nauk i da ne činiš ona grešna djela kojih si se odrekao.

jony je napisao/la:

Konin je napisao/la:

Sada ti meni reci, šta je bitnije u činu krštenja, pokajanje i obraćenje ili ritual koji služi za vanjsku potvrdu sebi i drugima da si se odlučio na taj čin? Ili još gore, misliš da je bit krštenja u izvršenju "pravednosti"?

Rezultat pravog obraćenja i pokajanja je ritual krštenja. Dakle, kao s djelima. Možeš napraviti ritual bez pokajanja i obraćenja i nikakve koristi. Međutim, ne možeš reći da si se obratio (od svojih puteva i da slijediš Boga) ako nisi voljan napraviti ritual koji je On zapovjedio. U tom slučaju se nisi obrati - već i dalje guraš po svome.

Ma Bog nije ništa zapovijedio, daj shvati da je to posve suprotno Isusovom nauku, to je židovski nauk. Isusov govori da Boga treba spoznati, treba imati ljubavi za Boga i za svoje bližnje, iz te ljubavi djelovati i da iz toga proizlazi svako djelo koje je u skladu s Božjom voljom. Bog je izvor najvećeg sklada, dobrote i ljubavi, ako djeluješ u skladu s tim slijediš Božje "zapovijedi".

jony je napisao/la:

Konin je napisao/la:

Pa šta je loše u doktrini trojstva?

Što je dobro????

Pa dobro je to što najpreciznije opisuje dualističku narav Boga i njegove aspekte. Nisam još vidio bolji kršćanski opis.

jony je napisao/la:

Konin je napisao/la:

Ako si kršten u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, kršten si u ime Jednog Boga i svih njegovih aspekata koje su ljudi bili u stanju prepoznati u to vrijeme.

Ne, nego si kršten u tri osobe koje navodno čine jednog Boga! I nadalje, nisi ispunio Isusovu naredbu, jer ni Otac, ni Sin ni Duh Sveti nije Ime!

Ne znam od kuda ti to, nitko pametan ne smatra da su to tri osobe, nego da su to tri različita pogleda na jednog Boga. Bog nije ograničen, Bog istodobno može biti i Otac i Sin i Duh, jedno ne isključuje drugo, niti je jedno odvojeno od drugoga.

Što se tiče imena, to je sada već filozofija. Zar stvarno misliš da je ime, samo ono ime koje se daje ljudskim tijelima?
Koje je ime Boga? Ima li Bog osobno ime?
I Otac i Sin i Duh, su imena. Mislim, zašto ih pišeš velikim početnim slovom, ako nisu imena?
Što je ime? Ime izrice bit, osobnu istovjetnost i smisao vlastita zivota.
"Nomen est omen" , pa razmisli malo....

Dakle da li je bitnije ime Isusovog tijela, ili ime njegove biti?

Konin je napisao/la:

Ma sada miješaš djela i vjeru sa ritualima, vanjskim obilježjima. Nije posljedica krštenja djelo u kojem se polijevaš vodom, nego je posljedica krštenja ta da živiš Isusov nauk i da ne činiš ona grešna djela kojih si se odrekao.

Krštenje je poljevanje vodom! Obraćenje i pokajanje je unutarnji proces koji se događa prije krštenja.
Ti miješaš krštenje u vodi i krštenje Duhom Svetim! To nije isto!

Konin je napisao/la:

Ma Bog nije ništa zapovijedio, daj shvati da je to posve suprotno Isusovom nauku, to je židovski nauk. Isusov govori da Boga treba spoznati, treba imati ljubavi za Boga i za svoje bližnje, iz te ljubavi djelovati i da iz toga proizlazi svako djelo koje je u skladu s Božjom voljom. Bog je izvor najvećeg sklada, dobrote i ljubavi, ako djeluješ u skladu s tim slijediš Božje "zapovijedi".

Ispravljaš me time što kažeš da Bog nije ništa zapovjedio navodeći da trebamo slijediti Božje "zapovjedi". Kad govorim o zapovjedima ne mislim na zakon i legalizam - već na djela iz ljubavi prema Bogu i poštovanju Njegove Riječi.

jony je napisao/la:

Konin je napisao/la:

Pa šta je loše u doktrini trojstva?

Što je dobro????

Konin je napisao/la:

Pa dobro je to što najpreciznije opisuje dualističku narav Boga i njegove aspekte. Nisam još vidio bolji kršćanski opis.

Postoji bolji opis - koji je biblijski opis i nije rezultat križanja kršćanstva s rimskom mitologijom. Ako te zanima - iznijet ću ti ga!

Konin je napisao/la:

Ne znam od kuda ti to, nitko pametan ne smatra da su to tri osobe, nego da su to tri različita pogleda na jednog Boga. Bog nije ograničen, Bog istodobno može biti i Otac i Sin i Duh, jedno ne isključuje drugo, niti je jedno odvojeno od drugoga.

Nisi dobro upoznat s trojstvom. Trojstvo je doslovno učenje o tri različite božanske osobe s tri različite osobnosti koje su međusobno zasebne ali se slažu i čine jednog Boga. To je najraširenije objašnjenje u današnjem kršćanstvu.

Konin je napisao/la:

Zar stvarno misliš da je ime, samo ono ime koje se daje ljudskim tijelima? Koje je ime Boga? Ima li Bog osobno ime?
I Otac i Sin i Duh, su imena. Mislim, zašto ih pišeš velikim početnim slovom, ako nisu imena?

U službenim dokumentima se i Predsjednik piše velikm slovom. Itd. To je izraz poštovanja - to mu sigurno nije ime!

Konin je napisao/la:

Dakle da li je bitnije ime Isusovog tijela, ili ime njegove biti?

Isus je bio punina božanstva tjelesno. Bog Isus se utjelovio u čovjeku Isusu! Tako Biblija uči.
Heb. 13: 8 Isus Krist je isti, jučer i danas i u vijeke.

jony je napisao/la:

Krštenje je poljevanje vodom! Obraćenje i pokajanje je unutarnji proces koji se događa prije krštenja.
Ti miješaš krštenje u vodi i krštenje Duhom Svetim! To nije isto!

To ti je kao da kažeš da je osvajanje prvenstva primanje pehara. Nije! Osvajanje prvenstva je pobijeda u najviše utakmica, a posljedica toga je primanje pehara. Sada ti kao da tvrdiš da netko nije osvojio prvenstvo zato je je primio srebrni pehar, a ne zlatni. Nije bitno! Bitno je pobijediti u najviše utakmica!
Sam čin krštenja možda je polijevanje vodom, ali bit krštenja je pokajanje i obraćenje. A bit je ono što je važno.
Sjeti se kako je Isus reagirao prema farizejima: "Namirujete desetinu od metvice i kopra, a propuštate najvažnije u Zakonu; pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati"
Mislim da to analogno vrijedi i za krštenje.

jony je napisao/la:

Konin je napisao/la:

Ma Bog nije ništa zapovijedio, daj shvati da je to posve suprotno Isusovom nauku, to je židovski nauk. Isusov govori da Boga treba spoznati, treba imati ljubavi za Boga i za svoje bližnje, iz te ljubavi djelovati i da iz toga proizlazi svako djelo koje je u skladu s Božjom voljom. Bog je izvor najvećeg sklada, dobrote i ljubavi, ako djeluješ u skladu s tim slijediš Božje "zapovijedi".

Ispravljaš me time što kažeš da Bog nije ništa zapovjedio navodeći da trebamo slijediti Božje "zapovjedi". Kad govorim o zapovjedima ne mislim na zakon i legalizam - već na djela iz ljubavi prema Bogu i poštovanju Njegove Riječi.

Poštivanje "Njegove riječi" koja je zapisana u Bibliji je legalizam i zakon.
Ja smatram da ako sam se pokajao i obratio da sam ispunio Božju Zapovijed. Povrdu o tome dobivam od Boga, a ne od čovijeka koji me polijeva vodom.

Osim ako mi možeš objasniti mehanizme po kojima polijevanje vodom ili izgovaranje "ispravnog" imena utječe na duhovnu povezanost s Bogom?

jony je napisao/la:

Postoji bolji opis - koji je biblijski opis i nije rezultat križanja kršćanstva s rimskom mitologijom. Ako te zanima - iznijet ću ti ga!

Hajde! Ali ukratko, nemoj mi sada opet stavljati linkove na filmiće.

jony je napisao/la:

Konin je napisao/la:

Ne znam od kuda ti to, nitko pametan ne smatra da su to tri osobe, nego da su to tri različita pogleda na jednog Boga. Bog nije ograničen, Bog istodobno može biti i Otac i Sin i Duh, jedno ne isključuje drugo, niti je jedno odvojeno od drugoga.

Nisi dobro upoznat s trojstvom. Trojstvo je doslovno učenje o tri različite božanske osobe s tri različite osobnosti koje su međusobno zasebne ali se slažu i čine jednog Boga. To je najraširenije objašnjenje u današnjem kršćanstvu.

Mislim da govoriš o katoličkom poimanju Trojstva.
Pa evo onda citat iz katekizma:
Crkva upotrebljava pojam sustina - "supstancija" (kadsto se kaze i "bit"
ili "narav") da oznaci bozansko bice u njegovoj jednosti (jedinstvu); pojam
osoba - "persona" ili "hipostaza" - da oznaci Oca, Sina i Duha Svetoga u
njihovoj zbiljskoj uzajamnoj razlicnosti, a pojam odnosaj (ili odnos) -
"relacija" - da oznaci kako razlicnost bozanskih osobâ stoji u odnosu
jedne prema drugima.
"Prvi sveopci sabor u Niceji 325. godine
ispovjedio je u svom vjerovanju da je Sin Bozji "rodjen a ne stvoren, istobitan
(homousios) Ocu" i osudio je Arija koji je tvrdio da je "Sin Bozji (nastao) iz
nicega" i da je "druge sustine i biti nego Otac"."

Znači Sin nije niti druge suštine, niti biti nego Otac. Imaju istu bit!
Ili ako ćeš matematički, Isus je podskup Boga, Otac je podskup Boga, Duh Sveti je podskup Boga. Bog je jedan, apsolutan i nepodijeljen.
Meni je to sasvim dobro objašnjenje. Kao što sam rekao, nisam do sada čuo ništa bolje od kršćana.

jony je napisao/la:

Konin je napisao/la:

Zar stvarno misliš da je ime, samo ono ime koje se daje ljudskim tijelima? Koje je ime Boga? Ima li Bog osobno ime?
I Otac i Sin i Duh, su imena. Mislim, zašto ih pišeš velikim početnim slovom, ako nisu imena?

U službenim dokumentima se i Predsjednik piše velikm slovom. Itd. To je izraz poštovanja - to mu sigurno nije ime!

Predsjednik je bit Predsjednika. Znači nije bitno što je Hrvatski predsjednik Stipe Mesić, nego je bitno da je predsjednik Predsjednik. Kužiš?
A sasvim je normalno reći, osuđujem vas u ime Predsjednika ili taj zakon se donosi u ime Predsjednika.
Kada se nešto piše velikim slovom, to ti je kao u engleskom član "the" koji kada se stavi ispred opće imenice označava točno određenu osobu.
Ne kužim u čemu je problem?

jony je napisao/la:

Konin je napisao/la:

Dakle da li je bitnije ime Isusovog tijela, ili ime njegove biti?

Isus je bio punina božanstva tjelesno. Bog Isus se utjelovio u čovjeku Isusu! Tako Biblija uči.
Heb. 13: 8 Isus Krist je isti, jučer i danas i u vijeke.

Isus je Krist, Krist živi u tijelu, tijelo se zove Isus. Bit Isusa Krista je Sin Božji, to je ono što ga određuje, sve druge je nebitno.