simply je napisao/la: Nisi uopće u pravu. Već Pavao pohvaljuje vjernike iz Bereje koji su provjeravali u Bibliji da li je točno ono što Pavao govori. Nisu mu slijepo vjerovali. (Djela 17,11) Možeš li danas zamisliti vjernike da provjeravaju papu da li je ono što govori u skladu sa Biblijom? Ako oni to ne smiju – to nije biblijski problem nego problem te organizacije.
Ja nisam ciljao na to da se to provjerava u Bibliji, već u to da se provjeri je li moguće doći do Boga isključivo kroz Crkvu.
A pogotovo je li moguće doći do Boga mimo Isusa i Biblije.
Biblijska vjera nije slijepo vjerovanje, nego razumsko povjerenje Onome tko nam je iskazao potpunu ljubav. A to što mnogim religijama odgovara da njihovi sljedbenici budu samo slijepi izvršitelji njihovih dogmi – to nije biblijski problem, nego problem te organizacije koja je daleko odlutala od Biblije i njenih principa.
Ama kako ne shvaćaš da je problem u samoj Bibliji! Ja smatram dogmatizmom već i to da netko smatra da je samo biblijska vjera, kolikogod netko provjeravao Bibliju samu, jedina ispravna! Kršćani bez pol frke podvrgavaju Kur'an kritici, tvrde da to ne može nikako biti Božja riječ, ali ne pada im na pamet da Biblija također ne mora biti Božja riječ.
Isus je taj put. A ti nećeš nadoći na njega ako se nastaviš ovako odnositi prema Bibliji. Jer Isus je Riječ, i Biblija je Božja riječ.
E vidiš. Ovo je ta vrsta dogmatizma o kojem govorim i koji odbacujem.
Isus nikada nije kritizirao niti napao Bibliju – jer je ona Božji udžbenik, Božja objava čovjeku. Isus je citirao Stari zavjet i dao mu vjerodostojnost. Uputio je učenike na Bibliju – vidi: dva učenika na putu u Emaus (vidi Luka 24,25-27) kao i apostoli (vidi Luka 24,44-48). Zato nisi u pravu.
Isus je citirao Stari zavjet, no to još uvijek ne znači da ga je smatrao nepogrešivim. Uostalom, Isus se zakačio s vjerskim vođama upravo oko toga jer je Pismo tumačio svojim riječima i ukazivao da je čovjek prije svega na prvom mjestu (liječenje i trganje klasja u subotu). U doba Isusa, farizeji su se uglavnom slijepo držali zakona i uopće nisu spontano reagirali na zahtjeve društva. Nakon Isusa to se nimalo nije promijenilo, nego je kanon samo proširen. Pogledajmo danas stvari koje smetaju konzervativne kršćane. Rastava braka, homoseksualizam, seksualne slobode, pobačaj. Mnogi su u stanju reći da Bog ništa od toga ne odobrava. No i farizeji u Isusovo doba mislili su da Bog ne odobrava bludništvo ili razvrat, pa je Isus svejedno prilazio i tim ljudima, i tako demantirao njihove tvrdnje. Nije možda odobravao to što su oni radili, ali je itekako imao strpljenja za njih. No današnji kršćani nemaju strpljenja.
Ako odbaciš Bibliju – odbacuješ i Isusa.
Čemu tolika isključivost?
Jer "upravo Pisma svjedoče za mene" – rekao je Isus (vidi Ivan 5,39) "Ali ako ne vjerujete Mojsijevim spisima, kako ćete vjerovati mojim riječima?" – pitao je Isus ljude onog vremena, ali i tebe danas (vidi Ivan 5,47)
Obje te rečenice mogu se protumačiti i drugačije. Recimo, ova druga kaže da ljudi obično više vjeruju onom što je pisano no onom što je izgovoreno (uzmimo samo u današnjem svijetu: "Možete mi to dati napismeno?"), pa tako oni koji ne vjeruju niti pismu, pogotovo neće vjerovati ni riječima. No on svejedno kaže da riječima treba vjerovati, možda i više nego pismu.
Oprosti, ali opovrgljivost znači opovrći – srušiti, pobiti, pokazati netočnim.
Upravo tako. Molim te da uočiš razliku između:
opovrgljiv - onaj koji se MOŽE opovrgnuti (kao suprotno od "dogmatski")
i
opovrgnut - onaj koji je pobijen (kao suprotno od "važeći")
Ja sam rekao da pretpostavka da je Isus Bog mora biti opovrgljiva, tj. da mora postojati teoretska mogućnost da ju se opovrgne (što ne povlači za sobom da bi nužno i bila opovrgnuta). No kada vidim da masa kršćana uopće odbija i razmotriti tu pomisao, onda shvaćam da je ta pretpostavka dogmatska.
A Božja istina je neopovrgljiva. Iako nije slobodna od kritike onih koji ju ne razumiju – ipak ona može sve to izdržati i pokazati se pravom istinom.
Vidiš, upravo u tome i jest stvar. Postoji još sasvim lijep broj teorija kojima se može objasniti Isusove sposobnosti koje je imao, a koje su sve čisto u sferi humanoga i dokumentirane kod drugih ljudskih bića. Dakle hipoteza o Isusu kao Bogu je itekako opovrgljiva, ali ju masa kršćana odbija podvrći ispitivanju.
Po pitanju Isusa sve stvari su jasne. Nisu jasne samo dogme onih koji odbacuju Isusa, a uzdižu Mariju i svece.
Mislim da nisam raspoložen za rasprave na liniji katoličanstvo-protestantizam, jer mi je to posve irelevantno.
Ovakvo razmišljanje je vrlo čudno. Ispast će da je Mojsije sam izmislio ono što je napisao. Kao i drugi biblijski pisci.
Nitko ne kaže da je Mojsije išta izmislio, njegovi su zakoni nastali kao kodifikacija tadašnjeg običajnog prava Hebreja. Dodajmo tu još kozmološku mitologiju (Knjiga Postanka), povijesnu literaturu (Knjiga Izlaska, Knjiga Brojeva, Jošua, Suci, Samuel...), religioznu liriku (Psalmi), zapise mudrih izreka (Knjiga Mudrosti, Mudre izreke, Sirah), refleksivno-filozofska djela (Propovjednik)...
Ali, gle čuda, svi oni su ispravno prorekli Isusov dolazak, dali nam mnoge detalje tog dolaska, opisali ispravno narav Isusove službe na Zemlji i tijek njegovog života.
Ja sam čitao Bibliju. I znam da su dotični dijelovi toliko magloviti, da moraš jako dobro znati što tražiš da bi to iščitao. Da ne govorimo da Evanđelje po Mateju npr. besramno vadi iz konteksta starozavjetne izjave i onda ih trpa u Isusovu biografiju.
Čudno je da su to, prema tvom shvaćanju, mogli ljudi koji nisu bili od Boga poučeni, nego su sami od sebe to znali.
Jednako je čudno i da u Kur'anu npr. nailazimo na opise nekih prirodnih pojava koje će znanost tek kasnije razjasniti na način na koji ih je Kur'an opisao u doba u koje se vjerovalo da funkcioniraju drugačije.
Za ovu tvoju teoriju je potrebno više vjere, nego u onu pravu: Bog je nadahnuo biblijske pisce da zapišu ono što im je objavio.
Koja je to točno moja teorija, ja ju ne vidim u onom što sam napisao? Osim ako ne veliš da su Bibliju pisali ljudi. O, pa za to je stvarno potrebna luda vjera...
Reci mi tko je, od onih koji odbacuju Boga i Bibliju, pronašao konačnu istinu???
Buddha? Dobro, on tehnički nije mogao odbaciti Bibliju, jer za nju vjerojatno nije ni čuo.
Radom na sebi nikada nećeš spoznati konačnu istinu. Jer ona nije u tebi. Nego u Bogu. Samo približavajući se Bogu, možeš spoznavati konačnu istinu.
Tko kaže uopće da je Bog nešto odvojeno od nas? "Otac i ja jedno smo, tko mene gleda, gleda i Oca." Tko kaže da Isus ovim riječima misli isključivo na sebe?
Osnovni problem abrahamskih religija jest da pretpostavljaju da postojimo posebno mi i posebno Bog. I da postoji neka dihotomija između toga dvoga. No što ako je to sve jedno te isto? Postoji jedna stvarnost, a mi smo tek dio nje.
To je kao da neka stanica u našem tijelu pomisli da je ona zasebno biće. Je, ona jest posebna, ali ipak je i dio nas.
Pojasni mi kako to ti tražiš istinu o Bogu, a da pri tome ne trebaš Bibliju.
Kako istinu o Bogu traže muslimani, hinduisti, budisti, taoisti...?
Neki u svojim svetim knjigama. Neki bez knjiga, njegujući tek pažnju svoga uma koja ih dovodi do Istine.
Tko hoće, neka vjeruje u Bibliju. Meni je osobno takva vjera pasivna, jer pretpostavlja da ne vrijedi ni pokušati doći do Istine samostalno.
