...Na nama je da spremno uočimo današnje 'hereze' i krive poglede na život te da se cijelim životom zauzmemo kako bismo ostali na pravom, Kristovom putu.« Kao osobito prisutne »hereze« današnjega vremena nadbiskup Bozanić je naveo krivo gledanje na dar života, na obitelj, na materijalno te krivo tumačenje naše prošlosti. S obzirom na život krivo se gledanje očituje u tome što se život »ne promatra u svojoj cjelovitosti od začeća do naravne smrti kao prijelaza u vječni život, već se na njega često gleda u znaku korisnosti. U takvom gledanju na život najmanje šanse imaju najslabiji: nerođeni, djeca, starci, nezaposleni, osobe s posebnim potrebama i bolesni, dok najviše vrijede oni koji mogu najviše proizvesti: radno sposobni i mladi.« Kardinal je nadalje naglasio kako u takvoj krivoj perspektivi svoje mjesto nalaze pobačaj i eutanazija. Istaknuvši i jačanje krivog gledanja na obitelj, rekao je kako se mlade sve manje pokušava oduševiti za obitelj u čemu kao da su se urotili mediji, industrija zabave i nažalost toliki slučajevi rastava i obiteljskoga nasilja, a slabljenje obitelji očituje se i u sve većoj zatvorenosti za novi život, za brojniju djecu.
Krivo gledanje na materijalno vidi u zgrtanju dobara ispunjenje smisla života, rekao je kardinal te ponovio Isusove riječi iz evanđelja: »Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?« U tom je kontekstu spomenuo i rad nedjeljom te ga nazvao »drskim izrazom modernoga heretičkog pogleda na potrebu neograničenoga stjecanja materijalnih dobara, što osobito bolno proživljavaju naše obitelji, a posebno osjećaju djeca«. Naposljetku se kardinal osvrnuo na još jednu herezu koja uzima maha u našem društvu, a radi se o krivom tumačenju naše prošlosti. Zapitavši se kako je to moguće da i 60 godina nakon završetka Drugoga svjetskog rata mnogima još uvijek kao da nije jasno što se zapravo dogodilo, kako za vrijeme rata, tako i nakon njegova završetka u provođenju komunističke revolucije, nadbiskup Bozanić je rekao: »Ova moderna hereza krivoga gledanja na dalju i bližu prošlost ima svoje učinke i u iskrivljenom gledanju na budućnost. Tako se umjesto buđenja nade u nove početke, širi malodušje i rezignacija, kako bi neki drugi, a ne oni kojima to po pravu i pravdi pripada, uživali plodove i dobra ovog lijepog duvanjskog područja, kao i ponosne zemlje Bosne i Hercegovine.«
Unositi izvorne kršćanske vrijednosti
U nastavku homilije kardinal je istaknuo kako takvim krivim gledanjima treba suprotstaviti naša kršćanska i katolička stajališta, koja treba hrabro svjedočiti kako u životu pojedinca i obitelji, tako i u životu društva i Crkve. Vjernike je pozvao na stalno obraćenje kojim će rasti u molitvenoj bliskosti s Bogom, a samim time i u bliskosti s čovjekom. Obitelji je pozvao da vlastitim primjerom obiteljskoga života i zajedništva budu poticaj djeci i mladima da svoju buduću sreću potraže unutar kršćanskoga braka i obitelji. Sve je pak pozvao da u društveno i nacionalno tkivo unose izvorne kršćanske vrijednosti, koje se očituju u odnosu prema Bogu i čovjeku, prema radu i stjecanju materijalnih dobara, prema nacionalnom i narodnom identitetu, prema njegovanju vlastite kulture i baštine. Kao poruku Crkvi kardinal je istaknuo potrebu jačanja misijske svijesti, a u našim prilikama osobito potrebu nove evangelizacije, jer raširenost modernih hereza i krivih gledanja na stvarnost govori o potrebi misijskoga poslanja među onima koji Krista već poznaju, ali za njega mnogo ne mare. Zaključujući propovijed, kardinal je naglasio da su mučenici, kao što su sv. Nikola Tavelić i bl. Alojzije Stepinac, najbolji dio i ures Crkve te da je oni usmjeravaju k budućnosti. - citat iz Glas Koncila
Glas Koncila, broj 28 (1725), 15.7.2007.
Krivo gledanje na materijalno vidi u zgrtanju dobara ispunjenje smisla života, rekao je kardinal te ponovio Isusove riječi iz evanđelja: »Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?« U tom je kontekstu spomenuo i rad nedjeljom te ga nazvao »drskim izrazom modernoga heretičkog pogleda na potrebu neograničenoga stjecanja materijalnih dobara, što osobito bolno proživljavaju naše obitelji, a posebno osjećaju djeca«. Naposljetku se kardinal osvrnuo na još jednu herezu koja uzima maha u našem društvu, a radi se o krivom tumačenju naše prošlosti. Zapitavši se kako je to moguće da i 60 godina nakon završetka Drugoga svjetskog rata mnogima još uvijek kao da nije jasno što se zapravo dogodilo, kako za vrijeme rata, tako i nakon njegova završetka u provođenju komunističke revolucije, nadbiskup Bozanić je rekao: »Ova moderna hereza krivoga gledanja na dalju i bližu prošlost ima svoje učinke i u iskrivljenom gledanju na budućnost. Tako se umjesto buđenja nade u nove početke, širi malodušje i rezignacija, kako bi neki drugi, a ne oni kojima to po pravu i pravdi pripada, uživali plodove i dobra ovog lijepog duvanjskog područja, kao i ponosne zemlje Bosne i Hercegovine.«
Unositi izvorne kršćanske vrijednosti
U nastavku homilije kardinal je istaknuo kako takvim krivim gledanjima treba suprotstaviti naša kršćanska i katolička stajališta, koja treba hrabro svjedočiti kako u životu pojedinca i obitelji, tako i u životu društva i Crkve. Vjernike je pozvao na stalno obraćenje kojim će rasti u molitvenoj bliskosti s Bogom, a samim time i u bliskosti s čovjekom. Obitelji je pozvao da vlastitim primjerom obiteljskoga života i zajedništva budu poticaj djeci i mladima da svoju buduću sreću potraže unutar kršćanskoga braka i obitelji. Sve je pak pozvao da u društveno i nacionalno tkivo unose izvorne kršćanske vrijednosti, koje se očituju u odnosu prema Bogu i čovjeku, prema radu i stjecanju materijalnih dobara, prema nacionalnom i narodnom identitetu, prema njegovanju vlastite kulture i baštine. Kao poruku Crkvi kardinal je istaknuo potrebu jačanja misijske svijesti, a u našim prilikama osobito potrebu nove evangelizacije, jer raširenost modernih hereza i krivih gledanja na stvarnost govori o potrebi misijskoga poslanja među onima koji Krista već poznaju, ali za njega mnogo ne mare. Zaključujući propovijed, kardinal je naglasio da su mučenici, kao što su sv. Nikola Tavelić i bl. Alojzije Stepinac, najbolji dio i ures Crkve te da je oni usmjeravaju k budućnosti. - citat iz Glas Koncila
Glas Koncila, broj 28 (1725), 15.7.2007.