Vjera & Djela

Spašavanje vjerom ili djelima...?

Oboje. Prvo dolazi vjera, pa ako je vjera ziva - iz nje djela.

Spasenje dolazi po VJERI. A djela dolaze nakon.. a ta djela ti vise ne cinis kako bi sebi pribavio zivot vjecni vec su to djela ljubavi.

Pismo jasno kaze da je vjera bez djela mrtva. Spasavamo se po vjeri - a ako vjerujemo - cinimo djela.

Vjera i djela. Vjera prvo, djela da potvrdje vjeru.

AKO DOBRO PROUČIMO BIBLIJSKI KONCEPT "OPRAVDANJA VJEROM", ZAKLJUČIT ĆEMO SLJEDEĆE:

Opravdanje vjerom NE ZNAČI da se čovjek spašava vjerom, a ne djelima;
opravdanje vjerom ZNAČI da čovjeka spašava BOG, a ne ČOVJEK!!

STOGA SAM JAKO SRETAN ŠTO STE VEĆ ZAKLJUČILI (vannja) da se čovjek ne spašava sam, nikakvim svojim djelima.
A JA BIH TU JOŠ KONKRETIZIRAO: Čovjek se ne spašava ni svojom vjerom, ni svojim djelima! Čovjeka spašava Bog, iz svoje milosti!

ALI ONDA NAM SE NAMEĆE PITANJE: Zašto Bog onda ne spasi sve ljude??

IMA LI NETKO ODGOVOR???
(ja imam, ali nije fer da pišem poslanice - bit ću dosadan... Ovo bi ipak trebala biti diskusija, zar ne?)

Zašto Bog ne spasi sve ljude? Hm.

Pa, poziciono je Bog već sve ljude spasio po Kristu Isusu. Cijelo čovječanstvo je utkano u spasiteljsku i otkupiteljsku misiju Jaganjca božjega, žrtve pravedne koja je jedina mogla zadovoljiti pravednost božju.
No, dalje radi božji Duh Sveti na svakom pojedincu i zove čovjeka k Bogu. Tko čuje i odazove se, uzvjeruje, spasit će se.
Bog nikoga ne sili da primi ugotovljeno spasenje. To svaki čovjek mora sam, u svom srcu da odluči. A kako će da odluči, ako ga ne dotakne Bog?
I, tako imamo polako odgovor da je sve u božjoj ruci. I učinjeno spasenje, i duhovni zov i djelovanje duha svetoga na čovjeka s obzirom na grijeh. ....
možemo o tome do ponoći pisat...Isus je rekao da k njemu može doći samo onaj koga Otac dovede. Gle!
Napišite taj citat , molim vas, ja ne znam sad gdje to piše, negdje uevanđelju po Ivanu.

<BLOCKQUOTE>

Justin je napisao/la:

AKO DOBRO PROUČIMO BIBLIJSKI KONCEPT "OPRAVDANJA VJEROM", ZAKLJUČIT ĆEMO SLJEDEĆE:

Opravdanje vjerom NE ZNAČI da se čovjek spašava vjerom, a ne djelima;
opravdanje vjerom ZNAČI da čovjeka spašava BOG, a ne ČOVJEK!!

STOGA SAM JAKO SRETAN ŠTO STE VEĆ ZAKLJUČILI (vannja) da se čovjek ne spašava sam, nikakvim svojim djelima.
A JA BIH TU JOŠ KONKRETIZIRAO: Čovjek se ne spašava ni svojom vjerom, ni svojim djelima! Čovjeka spašava Bog, iz svoje milosti!

ALI ONDA NAM SE NAMEĆE PITANJE: Zašto Bog onda ne spasi sve ljude??

IMA LI NETKO ODGOVOR???
(ja imam, ali nije fer da pišem poslanice - bit ću dosadan... Ovo bi ipak trebala biti diskusija, zar ne?)

Bog je Isusa ucinio grijehom da se pravda Njegova pokaze na nama
kroz blagodat izvrsenjem odgode kazne nad nama kaznjavanjem Grijeha
tj. onoga koga je ucinio grijehom a koji ucinjen grijehom sam nije ucinio grijeha , vec osudio grijeh za grijeh tijelom - zrtvom svoga Sina.Kada to vjerujemo
to je kao da smo mi podnijeli kaznu koju nismo mogli podnijeti - kaznu za grijeh - smrt.Isus nam pripisuje svoju pravdu kroz njegovu vjeru kojom vjerujemo ako vjerujemo.
Naglasavam - milost je odgoda kazne na osnovu izvrsenja kazne nad Isusom, koji nas je do kraja ljubio, ispastajuci odvajanje od Oca radi nas i za nas..Hajde da jos bolje razumijemo razliku izmedju milosti i blagodati.Kad nekome odgodite kaznu , a s namjerom da mu date sansu pokajanja uz nuznost izvrsenja kazne - tko ce podnijeti kaznu koja se mora izvrsiti po pravednosti koja kaze da samo svetosti pripada zivot a i zivot vjecni?Kazna nad prijestupom zakona zivota se mora izvrsiti.Zamislimo - Osloboditelj izvrsenja kazne nad nama
morao je podnijeti kaznu.Kaznu smrcu, a sam nije prekrsio zakon zivota.
On je stvarno morao biti ucinjen grijehom da bi kazna bila izvrsena , on je zaista morao biti mrtav da bi zaista mogao biti ziv sudom Bozjim po zakonu, radi nas, kako bi mogli primiti savrsenu blagodat- biti proglaseni nevinim..Iskusimo opravdanje..da bismo presli iz smrti u zivot ..</BLOCKQUOTE>

Prethodnih postom sam htio samo istaknuti sljedeće:
Čovjek se ne može ničime spasiti. Ništa što dolazi od čovjeka, ne može ga spasiti, ni njegova vjera, ni djela. Pavao je rekao: "znam da nikakvo dobro ne stanuje u meni" (Rimljanima 7:18). Ako bi se čovjek mogao spasiti bilo čime što dolazi od njega samoga - tada je Krist uzalud umro (Galaćanima 3:21). Svi bismo mi bili bez mogućnosti izlaza osuđeni na smrt, da Krist nije umro na križu (Ivan 3:16).

Rimljanima 3:21-24 nam ovo lijepo pokazuje: "A sada se nezavisno od Zakona očitovala Božja pravednost za koju svjedoče Zakon i Proroci, i to pravednost Božja po vjeri u Isusa Krista za sve koji vjeruju - nema razlike, jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave - i svi su opravdani darom Njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu."

Dakle, svi smo grešnici i osuđeni na smrt, ali Isus Krist nam je svima omogućio opravdanje - ako vjerujemo!

Vjerojatno će svaki pošteni čitatelj Bibilje primijetiti da Pavao u poslanici Rimljanima jako naglašava vjeru. Inače nam je ova poslanica najveći izvor podataka o tzv. "opravdanju vjerom".

Međutim, želi li Pavao ovom (i ostalim) poslanicama reći da je samo vjera potrebna, a da Zakon ne treba držati?
Ako dublje uđemo u Pavlovo naučavanje, vidjet ćemo da se on u ovoj poslanici posebno trudio da pokaže kako nije antinomijanist (protivnik zakona), nego da je njegovo naučavanje uravnoteženo - naglašava i vjeru i djela kao podjednako važne elemente!

Pa da, ako volim Boga, činit ću ono što je svojstveno statusu i zvanju djeteta božjega. Jer, ako vjerujem u Boga a radim djela neljubavi, tko sam onda ja?
Hmda.

Iako Pavao očito naglašava vjeru, evo što on posebno ističe:

Rimljanima 3:31 - "Ukidamo li tako vjerom Zakon? Daleko od toga! Naprotiv, tim Zakon utvrđujemo!"

Rimljanima 6:1.2a - "Što ćemo dakle reći? Da dalje ostanemo u grijehu, da se poveća milost? Daleko od toga!"
(Ovdje treba pojasniti da je u prethodnom poglavlju Pavao jako naglasio Božju milost, koju kroz Krista besplatno nudi svakome, te da se obraćeni čovjek nalazi "u toj milosti" - 5:2)
MEĐUTIM - ŠTO DALJE PAVAO KAŽE?
Rimljanima 6:15 - "Pa što? Da griješimo, kad nismo pod Zakonom, već pod milošću? Daleko od toga!"
(Dakle, Pavao posebno naglašava da to što je obraćeni čovjek "pod milošću", ne znači da sada više nije važno kakva djela on čini!)

Rimljanima 7:1-6

Ne da mi se sada ovo sve pisati, ali u ovom odlomku Pavao daje primjer žene, koja se ponovno udaje, nakon muževe smrti i Pavao kaže da taj čin nije grijeh: "Prema tome, ako postane ženom drugoga dok njezin muž živi, bit će preljubnica; ali ako joj muž umre, slobodna je od zakona tako da ne biva preljubnicom, ako postane ženom drugoga muža." (7:3).
Što Pavao ovime kaže? Izraz "slobodna je od zakona" ovdje ne može značiti ništa drugo, osim "slobodna je od osude zakona", tj. zakon ju više ne osuđuje da je preljubnica.
Zatim u 6. retku Pavao vuče paralelu i kaže da je obraćeni čovjek "slobodan od zakona", čime također kaže da je obraćeni čovjek ustvari slobodan od osude zakona! Također Pavao ima na umu istu misao, kad god koristi izraz da je netko "pod zakonom" (npr. Galaćanima 5:18) - Pavao želi time reći da je taj čovjek pod osudom zakona!

Rimljanima 7:7a.12 - "Što ćemo dakle reći? Da je Zakon grijeh? Daleko od toga! Stoga: Zakon je bez sumnje svet, a zapovijed i sveta, i pravedna, i dobra."
(Sada Pavao ponovno naglašava da on ne želi reći da je Zakon nešto loše i da ga stoga ne trebamo držati. U ovom drugom odlomku sada Pavao objašnjava koja je funkcija Zakona: Zakon pokazuje što je grijeh (7:7), Zakon čini grijeh "grijehom" (7:, Zakon pokazuje koliko je grijeh "grešan", tj. loš (7:13).
Dakle, Zakon je, bez sumnje dobar i potreban, kaže Pavao. Pavao ovime uvodi čitatelje u svoju iduću misao: nije problem, u Zakonu, problem je u MENI!

Rimljanima 7:14-25

U ovom odlomku Pavao govori sljedeće: "Zakon", koji je dobar, i "tijelo", koje predstavlja u Pavlovoj terminologiji našu grešnu ljudsku narav, stalno su u sukobu, kako prije, tako i poslije obraćenja.

Pavao ovdje lijepo opisuje unutarnju borbu, koja se odvija u čovjeku, koji se obratio Bogu (Inače, uvijek u svojim poslanicama Pavao govori o ovakvoj borbi samo u kontekstu obraćenja. Pavao, kada opisuje sebe prije obraćenja, ne govori o nikakvoj borbi. Također je važno zamijetiti da od 5. do 8. poglavlja Pavao govori o obraćenom čovjeku, a izraz "unutarnji čovjek", kojega Pavao koristi u 7:22, uvijek se u Pavlovim poslanicama koristi isključivo u vezi s obraćenim čovjekom).
Dakle, ovdje Pavao opisuje borbu koja se događa u čovjeku, nakon što se on obrati Bogu. Doista, prije obraćenja, u čovjeku ni ne može postojati takva borba, posebno u onim osobama, kojima je ova poslanica i namijenjena - onima koji su, kao nekada i on sam, u svojim očima "po pravednosti koja dolazi od Zakona - pravedni" (Filipljanima 3:6).

U 25. retku je Pavao dao zaključak na cijeli ovaj odlomak: "Dakle, ja sam, umom svojim služim Zakonu Božjem, a tijelom zakonu grijeha." Ovaj izraz "ja sam" (ego autos) najbolje je prevesti kao "ja, sam sa sobom; prepušten samome sebi". Ovo nam jasno pokazuje da Pavao u ovom odlomku govori o tome, da je čovjeku koji se pokušava sam, svojom snagom i svojim zaslugama, boriti protiv "zakona grijeha" kojega prepozna u sebi tek nakon obraćenja - nemoguće u toj borbi pobijediti!
"Ali hvala Gospodu", kaže Pavao (7:24), jer samo Njegovom silom možemo u toj borbi pobjeđivati, tj. svakodnevno "usmrćivati tjelesna djela" (8:13).

Nadam se da je nekome ovaj kratki pregled pomogao da malo bolje razumije odnos vjere i djela u Pavlovoj teologiji.

ŠTO ZAKLJUČUJEMO NAKON OVOGA?
Doista se čovjek ne može sam po sebi, ničime što dolazi od njega samoga, nikakvim svojim djelima - spasiti.
Čovjeka spašava samo Bog, svojom milošću (Efežanima 2:8.9)
ODGOVOR NA NOEMINO PITANJE:
Ivan 6:44 - "Nitko ne može doći k meni, ako ga ne privuče Otac, koji me posla." - ovo je rekao Isus!

Istina je da Pavao naglašava vjeru, ali Pavao nam jasno pokazuje kroz poslanice, da on ne želi reći da čovjek treba najprije imati nekakvu vjeru, kojom će uspjeti uspostaviti dobar odnos s Bogom (tj. kojom će se spasiti) jer bi tada to bio legalizam (spašavanje svojim djelima, spašavanje bilo čim "svojim"), protiv kojega se Pavao u poslanici Rimljanima toliko bori!
Pavao i Isus i cijela Biblija je jasna po pitanju spasenja - ništa posebno, ništa spektakularno čovjek ne treba učiniti da uspostavi pravi odnos s Bogom, da bude opravdan pred Njim.
Sve što se od čovjeka traži, jest da svoju volju preda Bogu. Čovjek se treba sasvim poniziti pred Bogom i priznati da u sebi samome nema "ničega dobroga".

U idućem postu pokazat ću na primjerima nekih biblijskih ličnosti, što prema Bibliji znači imati vjeru!

Justine brate mili pa jel ne može to malo sažetije Sve 5 na tvom teološkom znanju,al ne znam da li mi svi imamo vremena čitati tolike postove
Nemam ništa protiv ičijeg pisanja ovdje,ali puno lakše je za pročitat i zanimljivije svakom kad se misao svede na nekoliko rečenica.No hard feelings God bless

Slazem se s Joshuom.

Imate pravo dečki. Pokušat ću se popraviti u tome. Međutim, morate i vi mene shvatiti - ja nemam puno vremena za forum, pa kad ga nađem, tada napišem poslanicu i to vam je onda sve od mene za tjedan-dva, bar što se tiče te teme.

A mislim i da bih ovom temom mogao pobuditi svačije razmišljanje - zato vas molim da nađete vremena da ju pročitate... A ja obećajem da ću se potruditi da u budućnosti budem kraći.

Hm...mozda imas dar da budes ucitelj u crkvi?

Ljudi, ja mislim da po mojim djelima nikad ne bih vidjela ni s od spasenja. A iz čega mi možemo tvoriti ikoja djela a da bi ona zadovoljila pravednog Boga koji svojim duhom i rječju proniče srca i bubrege, poznaje podsvijest i motive čovjeka.

Podsvjest i motiv, poticaji, spadaju u temu "Buđenje svijesti", pa neću previše o tome ovdje, no, da je moglo Boga zadovoljit moje divno i krasno ponašanje, ne bi morao Isus umrijeti.

Stvar je puno dublja. Ona vjera, koju ima nanovorođeni čovjek, e-ta vjera i ta djela iz takvog čovjeka su miomiris pred božjim licem.

A naša nastojanja i planiran kršćanski život, to je pred Bogom NIŠTA, sve dotle dok SPONTANO iz nas ne počnu izvirati djela milosrđa i ljubavi. To je nešto drugo, jer tada činimo DOBRO a da nismo ni svjesni da činimo dobra djela vjera. Tek tada, Tek tada.....Bog može hodat kroz nas, i naša narav da proizvodi djela iz vjere, koje je dostojno Krista Isusa.

Slava i hvala Gospodu što je u Njegvoj ruci moć i znanje!

Noemi je napisao/la:

Ljudi, ja mislim da po mojim djelima nikad ne bih vidjela ni s od spasenja. A iz čega mi možemo tvoriti ikoja djela a da bi ona zadovoljila pravednog Boga koji svojim duhom i rječju proniče srca i bubrege, poznaje podsvijest i motive čovjeka.

Stvar je puno dublja. Ona vjera, koju ima nanovorođeni čovjek, e-ta vjera i ta djela iz takvog čovjeka su miomiris pred božjim licem.

A naša nastojanja i planiran kršćanski život, to je pred Bogom NIŠTA, sve dotle dok SPONTANO iz nas ne počnu izvirati djela milosrđa i ljubavi. To je nešto drugo, jer tada činimo DOBRO a da nismo ni svjesni da činimo dobra djela vjera. Tek tada, Tek tada.....Bog može hodat kroz nas, i naša narav da proizvodi djela iz vjere, koje je dostojno Krista Isusa.

Kratko i jasno.

Opravdanje isključivo vjerom, a dobra djela su plod prave vjere.
Članak na tu temu napisao sam ovdje.

inliner je napisao/la:

Opravdanje isključivo vjerom, a dobra djela su plod prave vjere.
Članak na tu temu napisao sam ovdje.

Dobro svjedočanstvo!
Naš je posao obnavljanje druge anđeoske poruke - pridruživanje trećeg anđela Moćnom anđelu iz Otkrivenja 18, 1-5..
Za taj nam je posao potrebno iskustvo opravdanja vjerom kako bi dozvali vjernike da ne sudjeluju u babilonskim grijesima i izađu iz Babilona!
Uspješnost toga dozivanja i izvođenja potpuno ovisi o iskustvu opravdanja vjerom i o posvećenju sadašnjom istinom kojoj se pridružuje svjetlo Moćnog anđela..
Blago-Slovio Te Bog za taj posao!