Duhovnost Presvetoga Trojstva u Pravom životu u Bogu
Vassula Rydén, Rodos, Grčka, svibnja 1997.
Isus je rekao:
„Bez mene ćeš živjeti kao i svijet.
Sa mnom ćeš živjet kao na Nebu.
Bez mene tvoje će crte biti kao kod svijeta.
Ali sa mnom tvoje će crte biti kao moje.
Ostani u meni, ukorijenjena u mene.
Nikad ne zanemaruj svoj dar.
Stavi me na prvo mjesto i daj mi svoje vrijeme.“
(20. svibnja 1994.)
Što znači Duhovnost Presvetoga Trojstva
u Pravom životu u Bogu
Prvo i najvažnije, Pravi život u Boguznači biti gorljiv susresti Boga i upoznati ga onakvim kakav On zaista jest; znači otvoriti se i imati poseban i intiman odnos s njim. Bez te intimnosti mi mu se ne možemo približiti. Uvijek će nam biti dalek, tamo negdje „gore“ i na takvoj udaljenosti mi ga ne možemo ljubiti. Ono što on danas od nas traži jest dijalog s njim, jednostavan razgovor srca-srcu, uključivanje Boga u naš svakodnevni život, ponašanje prema njemu kao prema najboljem prijatelju, a opet nikad ne zaboravljajući da je On Svet.
Pravi život u Bogu znači naučiti neprestance moliti. A moliti bez prestanka znači živjeti u savršenom jedinstvu s Bogom i u Bogu, svakodnevno živjeti „mi, nas“ kako nas je Isus učio. Znači naučiti voditi taj od srca-srcu razgovor s Bogom.
Biti u stalnoj molitvi prva je zapovijed, jer to je plod naše ljubavi prema Bogu, želja da budemo stalno s njim. Ta ljubav će se iz naših srdaca izliti u srca naših bližnjih, ljubeći ih, a što je druga zapovijed.
Zato moramo biti spremni svakodnevno Bogu prikazivati svoju volju i potpuno mu se predati, tako da možemo živjeti čvrsto stojeći nogama na zemlji, ali srcem i dušom na Nebu. Isus ne voli mlake. On želi iskreno srce.
Ako se ne predamo Bogu u cijelosti, mi mu vezujemo ruke. Njegova se volja tada ne može vršiti u nama. Moramo se potpuno ukorijeniti u njemu. Biti ukorijenjen u Bogu znači postati sličan njemu, nasljedovati Isusa; znači ljubiti Boga i ljubiti bližnjega svoga. Ne možemo govoriti o miru i sjedinjenju a ne biti ukorijenjeni u Bogu.
Pravi život u Bogu znači širiti Kraljevstvo Božje i učiniti Trojedinog Boga poznatim. Znači otkriti pravu sliku Božju, Oca našega, tako da ga naš duh zaziva „Aba!“
Pravi život u Bogu znači vršiti djela milosrđa i ljubavi što veseli Boga. Isus je rekao: „Na Sudnji dan vi ćete biti suđeni mjerom svoje ljubavi!“
Pravi život u Bogu znači biti svjedok Svevišnjega, svjedok Božje ljubavi, govoriti svijetu da premda su ljudi zaboravili Boga, Bog, u svojoj vjernoj ljubavi i milosrđu, nije zaboravio njih pa čak ako smo i najgrješniji na svijetu. Njegova ljubav prema nama nema kraja.
Naš Otac Nebeski rekao je: „...Dijete moje, ti nisi bez Oca. Ja koji sam JA JESAM tvoj sam Otac! Ti nisi bez kuće! Moje Kraljevstvo, moj sjaj i istina tvoj su dom. Tebi nije uskraćena hrana, jer ja, svojom vlastitom rukom hranim tvoja usta iz svojih usta svojom Rječju. (...) Moja je ljubav na vama i zato sve što činim u ove dane za spasenje je vašeg naraštaja...“ (26. veljače 1995.)
Pravi život u Bogu znači dopustiti Duhu Svetomu da preobrazi našu dušu u raj, tako da on postane svjetlo naših očiju, smisao našeg bića, pokret našeg srca, naš smijeh, naša radost i kraljevski ures naše duše; naš himan Himnu i naš amen Amenu. Mi moramo umrijeti sebi i svojim strastima koje mu priječe da našoj duši podari neuništivost, puninu milosti i da joj udijeli nebo gdje će slaviti Boga.
Pravi život u Bogu znači ostati vjeran Majci Crkvi i tradiciji. To znači prikazivati Bogu molitve iz srca, žrtve, pokoru i post.
Pravi život u Bogu znači postati dijete Majke Božje, jer njezino Bezgrješno Srce nikad nije odijeljeno od Presvetoga Srca Isusova, nego je u savršenom jedinstvu s njim.
Pravi život u Bogu znači pohoditi Presveti Oltarski Sakrament i biti s Isusom. Moramo zamoliti Duha Svetoga da nam udijeli duh pobožnosti da naučimo klanjati se Božanskom Sakramentu i da se sa strahom Božjim odnosimo premo pravom Tijelu i pravoj Hrani, pravoj Krvi i pravom Piću.
Isus je kazao: „... osloni se na mene i ja ću te voditi k svojemu Svetohraništu gdje te čekam dan i noć, ja vam se dajem svakog dana, (...) Sve što trebam jest ljubav, ljubav i klanjanje ...“ (1. lipnja 1989.)
Pravi život u Bogu znači moliti se za jedinstvo i za sjedinjenje datuma Uskrsa, jer je to velika želja našega Gospodina Isusa Krista. Mi možemo biti prvi plodovi okupljajući se i zajedno moleći jednim srcem i jednim glasom.
Isus je rekao: „Potrebni su mi poniznost i ljubav, i obraćenje vaših srdaca da bi to bio temelj vašeg sjedinjenja.“
Neka moto Pravog života u Bogu bude:
Na zlo uzvratiti ljubavlju
Jer, kao što nam Isus govori, ljubav je korijen stabla krjeposti. Bez tog korijena stablo nema krjeposti, nema ploda. „Srce Gospodinovo je ljubav, a srce zakona temelji se na ljubavi.“
Pisano je: „Ne sudi!“ Jezik je najgori od svega! Jer jezik koji prima Svetu pričest je isti onaj koji sudi, kritizira, huli. Zato Isus kaže: „Volio bih da postite, ali i ustima!“
Isus govori kako bi On želio da molimo:
Isus je rekao: „Od svih vas tražim da naučite kako moliti.♥ Kad molite, molite iz srca. Potrebne su mi molitve koje dolaze iz vašeg srca, a ne s vaših usana. Ne molite brzo! Saberite se i molite polagano, gledajući u mene. Ja sam nazočan. Neka vaše molitve stignu do mene. Naučite biti u stalnoj molitvi. Time ne mislim da beskrajne sate budete na koljenima! Ne, nego samim razmišljanjem o mojoj nazočnosti bit ćete u stalnoj molitvi. Vaš će duh biti uzdignut k meni. Sve što kažete ili učinite, ili mislite, bit će za mene.♥ Potrebna mi je posveta i vjernost. Ljubite me bez mjere i želite me.
Ja sam vaš Spasitelj i Tješitelj. Zato, dođite k meni bez ustezanja. Ja ću vas utješiti. Dat ću vam nadu. I zato, ne smanjujte svoje molitve i žrtve. Povećavajte ih tako što ćete biti u stalnoj molitvi..“ (16. prosinca 1988.).
O „polaganju ruku“
Papa Ivan Pavao II. u svojoj knjizi „Moj poziv“ pisao je kako je „polaganje ruku“, koje je bilo prakticirano u prvobitnoj crkvi, nastavljeno kao istinski znak apostolskog poslanja Crkve, preneseno Duhom Svetim i pokazano u Pavlovu učeniku Timoteju.
Sveti otac kaže da zbog vjerodostojnosti „polaganje ruku“ mora biti popraćeno molitvom, meditacijom i žarkom molitvom Bogu za darove Duha Svetoga: mudrosti, razuma, savjeta, jakosti, znanja, pobožnosti i straha Božjeg. On citira sv. Tomu Akvinskog koji je pisao da kroz darove Duha Svetoga, čovjekov duh postaje osjetljiv prema svjetlu Božjem, svjetlu istinskog znanja i nadahnjuje ljubav. U Djelima apostolskim 8, 14-17, imamo ovaj događaj:
„Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija primila riječ Božju, poslaše tamo Petra i Ivana. Kad oni siđoše Samarijancima, pomoliše se za njih da prime Duha Svetoga, jer još ni na jednog od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. Tada Petar i Ivan položiše na njih ruke, i oni primiše Duha Svetoga.“
Meditacija od Oca Nebeskoga
„Ja sam Bog pun sućuti i moje Srce može biti dirnuto. Dođite i naučite:
- ujutro sij svoje sjeme ljubavi,
- u podne sij svoje sjeme mira,
- uvečer sij svoje sjeme pomirenja.
Onda idi i pokupi svoj urod i ponudi ga meni, svojemu Ocu na Nebu. A ja ću vam reći: „U svojoj si velikodušnosti, dijete moje, zaslužio svoju nagradu na Nebu.“
Odozgo vas sve pozivam:
Dođite! Dođite i sklopite mir sa mnom, svojim Bogom, i imat ćete moje blagoslove. Vratite se k meni i živjet ćete zauvijek.“ Α Ω (18. lipnja 1994.)